Ovo je odgovor na sva pitanja. U 10 rečenica.Answer of 5 milijuna $ ! From: smartdoctor-bounce@xxxxxxxxxxxxx [mailto:smartdoctor-bounce@xxxxxxxxxxxxx] On Behalf Of josip skender Sent: Friday, January 13, 2012 7:48 AM To: smartdoctor@xxxxxxxxxxxxx Subject: [smartdoctor] Re: PAR NEPAR I NASTUPI RAVNATELJSTVA Zrinko, mi "stariji" imali smo razno-razna radna vremena i uvijek smo se prilagođavali "pacijentima" pa bilo to NAMA ALI I NJIMA dobro sjećam se da smo na početku NAŠE države radili Europsko radno vrijeme( mi smo bili od 08,00 do 17,00 uz sat pauze i naravno da nam nije bilo dobro, a pacijenti osobito radnici su nam počeli dolaziti kada smo mi išli kući--NARAVNO RADNO VRIJEME ZA NERADNIKE) NEKADA prije "NAŠE" države jer i ona prije je bila "naša" neke su ambulante radile i od 8-12 sati i PACIJENTI SU BILI ZADOVOLJNI, ali to je bilo prije IZABRANIH DOKTORA i pacijenti su puno manje bili zahtjevni. Imao sam oko 1800 pacijenata u dvije ambulante i često su mi dolazili i prolaznici i drugi pacijenti i nije se od toga stvarao problem, obradio sam ih i napisao terapiju-ali HZZO ili kako se tada zvalo nisu stvarali problem da li je rp. zgužvan, ili čak običan komad papira, bitno je bilo da pacijent ima samo potvrđenu knjižicu. U ambulanti sam imao dvije sestre, jedna šalterska i druga patronažna i one su se mijenjale svaki drugi tjedan, abavljali smo kompletnu skrb na terenu(i ono što sada radi njega u kući, i fizikalna i gerontodomaćice), vadili smo krv jednom tjedno, snimali EKG i šivali i onda... Vizionar Hebrang je uveo izabranog liječnika, s time je došlo do "navlačenja" pacijenata, do ulizivanja sa rp. i uputnicama, ispunjavanja želja i nakon svega do DEFANZIVNE MEDICINE sada smo nezadovoljni i mi i pacijenti-mi zato što se trudimo "ispuniti želje i pozdrave" a pacijenti što uviđaju da nisu "obavljeni" npr. ja sada izbjegavam šivanje maksimalno-jer postoje komplikacije i naravno odgovaram JA svako i "malo sumnjivo stanje" šaljem na obradu jer ako se nešto zakomplicira onda ODGOVARAM JA. i an kraju DA NISAM POTPISIVAO NIKAKVE UGOVORE,sve su bili dogovori(ako treba i svađe sa ravnateljem), obavljali smo pripravnost, dežurstva i sve je to "štekalo" Nakon 2-5 godina od kako si radio "za stalno" obično si dobio specijalizaciju(zavisno koliko je novaca bilo u tadašnjem SIZu), mogao si birati kliničku ili PZZ specijalizaciju i nakon što si završio "birao" si i radno mjesto. DA I RADNICI-oni koji su htjeli su radili Mi "MALI iz sela" smo imali priliku zaposliti se u gradu, a obično su mladi kolege iz Rijeke dolazili na početku karijere raditi kod nas i onda je došla "DEMOKR(O)ACIJA" , ja sam bio "dragovoljac", "neki" su išli na specijalizacije.......(imam posla) 2012/1/12 Zrinko Karlović <zrinko.karlovic@xxxxxxxxx> Marko, mislim da su ovdje svi zapravo u pravu, ali život na žalost ne slijedi ono što bi bilo najpravije nego neke iracionalne krivulje. U Prelogu radimo par-nepar otprilike 15 godina, i osobno sam zadovoljan tim načinom rada. Za četiri tima koji se pokrivaju sve ove godine onako kako bi naši comofilni zakonodavci željeli to je najjednostavnije, pogotovo kad treba dogovarati i godišnje odmore. No istina je da i nakon tolikih godina imamo starije pacijente koji i dalje pitaju je li radim četvrtkom popodne (kako sam radio nekad), i još više one koji znaju da radimo svaki drugi dan ujutro, pa onda nakon 31. u mjesecu ujutro sljedećeg dana, koji je prvi i shodno tome opet neparni, bez greške dolaze poslijepodne čak i kad im se posebno naglasi da npr na previjanje dođu ujutro (jer su mislili da se sestra zabunila). No jasno mi je da se netko tko je u upravnim organima (i odgovoran za pokrivanja cijelog terena) zalaže za par-nepar kao najpošteniji model. Ali isto tako, budući da spomenuti prijelaz prije 15 godina nije moje prvo iskustvo mijenjanja radnog vremena, mogu reći da kakvo god radno vrijeme bilo, pacijenti strašno teško prihvaćaju promjene, i da bi trebalo od jednog do drugog mjesta provjeriti je li zaista neophodno mijenjati ga ili su negdje kolege uspjele prikladno pokriti teren (tj da dovoljan broj radi i ponedjeljak ujutro i petak popodne) i nekim drugim modelom, jer zašto bi ga onda moralo mijenjati? Što se pak tiče pisanja terapije onima koji su izašli iz bolnice u petak poslijepodne ili u subotu, mislim da ipak treba HZZO organizirati (i to bolje nego su "organizirali" interne uputnice) da pacijent mora dobiti terapiju do prvog radnog dana - ako ništa drugo, onda će i bolnice razmisliti kakve će pacijente kada otpuštati. Pa da se ne dogodi da se u petak predvečer bez najave obiteljskom liječniku otpusti pacijent koji vegetira u komi preko pola godine, ima gastrostomu, potpuno novu terapiju (ranije zdrav i mlad), potrebu svakodnevne kućne njege, ortopedskih pomagala svih vrsta, da i ne spominjem da je na bolovanju a da do tog trenutka nije donesen nijedan jedini dokument koji bi bio upisan u računalo, od prvog dana nesreće na dalje... Naime, ako će zamjenski liječnik u subotu prepisivati terapiju, on nema uvid u to što pacijent inače troši i što će možda nastaviti trošiti (pitanje interakcija, kontraindikacija i sl), a možda ima i neki paralelni lijek pa mu sad nije ni potrebno pisati i navikavati ga na novi lijek (čemu npr Lacipil mijenjati Amonexom na koji je godinama naviknut i ima ga doma - pogotovo ako se radi o starijim osobama koji se vrlo lako zbune kod promjena): ni parnjak ni onaj u posebnom ili neposebnom dežurstvu neće znati ono što će u ponedjeljak znati njegov izabrani liječnik. Jest da i mi napišemo terapiju ako zagusti, ali umjesto da se prepucavamo što netko želi a netko mora raditi, zar ne bi bilo bolje da tražimo uvođenje regulative koja će to učiniti jasnim, logičnim i nekonfliktnim, a u duhu pravog principa osobnog/obiteljskog liječnika? Zrinko Dana 12. siječnja 2012. 11:51 Marko Rađa <markoradja@xxxxxxxxx> je napisao/la: Meri, ako je netko dementan pa se ne može sjetiti koji je danas datum onda se ne može sjetiti niti koji je danas dan (utorak ili četvrtak) Ideja par-nepar je samo iz jednog razloga, fenomenalna komunikacija među kolegama koji rade na određenim lokacijama i onda za ne fali svi odaberu jednu smjenu, da je na svim lokacijama pola kolega radilo u jednoj a druga polovica u drugoj smjeni (ravnomjerna raspodjeljenost po djelatnostima i lokacijama je u domeni DZ) onda do ovoga dekreta nikad ne bi ni došlo A što se tiče otpusta iz bolnice subotom, nedjeljom i blagdanom za to postoje posebna dežurstva u PZZ (samo da još HLK (naravno ako ima volje i želje) uspije dokazati pametnjakoviću koji je odredio da je sat subote vrjedniji od sata nedjelje, odlično) A možda bi najbolje bilo da zabranimo pacijentima da se razbole kada im izabrani liječnik ne radi ili da ih odmah smjestimo u bolnicu -- jskender