Leonardo Bressan, dr med
Glavni tajnik KoHOM-a
Predsjednik Podružnice KoHOM-a za
PGŽ
Predsjednik Skupštine
koncesionara PGŽ
Predstavnik koncesionara PGŽ u UV
DZ PGŽ
Član Koordinacijskog odbora za
borbu protiv ovisnosti Grada Rijeke
Član Operativnih radnih skupina
pri HZZO za e-zdravstvo
Marko, mislim da su ovdje svi zapravo u pravu, ali život na
žalost ne slijedi ono što bi bilo najpravije nego neke
iracionalne krivulje.
U Prelogu radimo par-nepar otprilike 15 godina, i osobno sam
zadovoljan tim načinom rada. Za četiri tima koji se
pokrivaju sve ove godine onako kako bi naši comofilni
zakonodavci željeli to je najjednostavnije, pogotovo kad treba
dogovarati i godišnje odmore. No istina je da i nakon tolikih
godina imamo starije pacijente koji i dalje pitaju je li radim
četvrtkom popodne (kako sam radio nekad), i još više one koji
znaju da radimo svaki drugi dan ujutro, pa onda nakon 31. u
mjesecu ujutro sljedećeg dana, koji je prvi i shodno tome opet
neparni, bez greške dolaze poslijepodne čak i kad im se posebno
naglasi da npr na previjanje dođu ujutro (jer su mislili da se
sestra zabunila). No jasno mi je da se netko tko je u upravnim
organima (i odgovoran za pokrivanja cijelog terena) zalaže za
par-nepar kao najpošteniji model. Ali isto tako, budući da
spomenuti prijelaz prije 15 godina nije moje prvo iskustvo
mijenjanja radnog vremena, mogu reći da kakvo god radno vrijeme
bilo, pacijenti strašno teško prihvaćaju promjene, i da bi
trebalo od jednog do drugog mjesta provjeriti je li zaista
neophodno mijenjati ga ili su negdje kolege uspjele prikladno
pokriti teren (tj da dovoljan broj radi i ponedjeljak ujutro i
petak popodne) i nekim drugim modelom, jer zašto bi ga onda
moralo mijenjati?
Što se pak tiče pisanja terapije onima koji su izašli iz
bolnice u petak poslijepodne ili u subotu, mislim da ipak treba
HZZO organizirati (i to bolje nego su "organizirali" interne
uputnice) da pacijent mora dobiti terapiju do prvog radnog dana
- ako ništa drugo, onda će i bolnice razmisliti kakve će
pacijente kada otpuštati. Pa da se ne dogodi da se u petak
predvečer bez najave obiteljskom liječniku otpusti pacijent koji
vegetira u komi preko pola godine, ima gastrostomu, potpuno novu
terapiju (ranije zdrav i mlad), potrebu svakodnevne kućne njege,
ortopedskih pomagala svih vrsta, da i ne spominjem da je na
bolovanju a da do tog trenutka nije donesen nijedan jedini
dokument koji bi bio upisan u računalo, od prvog dana nesreće na
dalje...
Naime, ako će zamjenski liječnik u subotu prepisivati
terapiju, on nema uvid u to što pacijent inače troši i što
će možda nastaviti trošiti (pitanje interakcija,
kontraindikacija i sl), a možda ima i neki paralelni lijek pa mu
sad nije ni potrebno pisati i navikavati ga na novi lijek (čemu
npr Lacipil mijenjati Amonexom na koji je godinama naviknut i
ima ga doma - pogotovo ako se radi o starijim osobama koji se
vrlo lako zbune kod promjena): ni parnjak ni onaj u posebnom ili
neposebnom dežurstvu neće znati ono što će u ponedjeljak znati
njegov izabrani liječnik.
Jest da i mi napišemo terapiju ako zagusti, ali umjesto da se
prepucavamo što netko želi a netko mora raditi, zar ne bi bilo
bolje da tražimo uvođenje regulative koja će to učiniti jasnim,
logičnim i nekonfliktnim, a u duhu pravog principa
osobnog/obiteljskog liječnika?
Zrinko
Dana 12. siječnja 2012. 11:51 Marko Rađa
<markoradja@xxxxxxxxx>
je napisao/la:
Meri, ako je netko dementan pa
se ne može sjetiti koji je danas datum onda se ne može
sjetiti niti koji je danas dan (utorak ili četvrtak)
Ideja par-nepar je samo iz
jednog razloga, fenomenalna komunikacija među kolegama
koji rade na određenim lokacijama i onda za ne fali
svi odaberu jednu smjenu, da je na svim lokacijama
pola kolega radilo u jednoj a druga polovica u drugoj
smjeni (ravnomjerna raspodjeljenost po djelatnostima i
lokacijama je u domeni DZ) onda do ovoga dekreta nikad
ne bi ni došlo
A što se tiče otpusta iz
bolnice subotom, nedjeljom i blagdanom za to postoje
posebna dežurstva u PZZ (samo da još HLK (naravno ako
ima volje i želje) uspije dokazati pametnjakoviću koji
je odredio da je sat subote vrjedniji od sata
nedjelje, odlično)
A možda bi najbolje bilo da
zabranimo pacijentima da se razbole kada im izabrani
liječnik ne radi ili da ih odmah smjestimo u bolnicu