Zrinko, mi "stariji" imali smo razno-razna radna vremena i uvijek smo se prilagođavali "pacijentima" pa bilo to NAMA ALI I NJIMA dobro sjećam se da smo na početku NAŠE države radili Europsko radno vrijeme( mi smo bili od 08,00 do 17,00 uz sat pauze i naravno da nam nije bilo dobro, a pacijenti osobito radnici su nam počeli dolaziti kada smo mi išli kući--NARAVNO RADNO VRIJEME ZA NERADNIKE) NEKADA prije "NAŠE" države jer i ona prije je bila "naša" neke su ambulante radile i od 8-12 sati i PACIJENTI SU BILI ZADOVOLJNI, ali to je bilo prije IZABRANIH DOKTORA i pacijenti su puno manje bili zahtjevni. Imao sam oko 1800 pacijenata u dvije ambulante i često su mi dolazili i prolaznici i drugi pacijenti i nije se od toga stvarao problem, obradio sam ih i napisao terapiju-ali HZZO ili kako se tada zvalo nisu stvarali problem da li je rp. zgužvan, ili čak običan komad papira, bitno je bilo da pacijent ima samo potvrđenu knjižicu. U ambulanti sam imao dvije sestre, jedna šalterska i druga patronažna i one su se mijenjale svaki drugi tjedan, abavljali smo kompletnu skrb na terenu(i ono što sada radi njega u kući, i fizikalna i gerontodomaćice), vadili smo krv jednom tjedno, snimali EKG i šivali i onda... Vizionar Hebrang je uveo izabranog liječnika, s time je došlo do "navlačenja" pacijenata, do ulizivanja sa rp. i uputnicama, ispunjavanja želja i nakon svega do DEFANZIVNE MEDICINE sada smo nezadovoljni i mi i pacijenti-mi zato što se trudimo "ispuniti želje i pozdrave" a pacijenti što uviđaju da nisu "obavljeni" npr. ja sada izbjegavam šivanje maksimalno-jer postoje komplikacije i naravno odgovaram JA svako i "malo sumnjivo stanje" šaljem na obradu jer ako se nešto zakomplicira onda ODGOVARAM JA. i an kraju DA NISAM POTPISIVAO NIKAKVE UGOVORE,sve su bili dogovori(ako treba i svađe sa ravnateljem), obavljali smo pripravnost, dežurstva i sve je to "štekalo" Nakon 2-5 godina od kako si radio "za stalno" obično si dobio specijalizaciju(zavisno koliko je novaca bilo u tadašnjem SIZu), mogao si birati kliničku ili PZZ specijalizaciju i nakon što si završio "birao" si i radno mjesto. DA I RADNICI-oni koji su htjeli su radili Mi "MALI iz sela" smo imali priliku zaposliti se u gradu, a obično su mladi kolege iz Rijeke dolazili na početku karijere raditi kod nas i onda je došla "DEMOKR(O)ACIJA" , ja sam bio "dragovoljac", "neki" su išli na specijalizacije.......(imam posla) 2012/1/12 Zrinko Karlović <zrinko.karlovic@xxxxxxxxx> > Marko, mislim da su ovdje svi zapravo u pravu, ali život na žalost ne > slijedi ono što bi bilo najpravije nego neke iracionalne krivulje. > > U Prelogu radimo par-nepar otprilike 15 godina, i osobno sam zadovoljan > tim načinom rada. Za četiri tima koji se pokrivaju sve ove godine onako > kako bi naši comofilni zakonodavci željeli to je najjednostavnije, pogotovo > kad treba dogovarati i godišnje odmore. No istina je da i nakon tolikih > godina imamo starije pacijente koji i dalje pitaju je li radim četvrtkom > popodne (kako sam radio nekad), i još više one koji znaju da radimo svaki > drugi dan ujutro, pa onda nakon 31. u mjesecu ujutro sljedećeg dana, koji > je prvi i shodno tome opet neparni, bez greške dolaze poslijepodne čak i > kad im se posebno naglasi da npr na previjanje dođu ujutro (jer su mislili > da se sestra zabunila). No jasno mi je da se netko tko je u upravnim > organima (i odgovoran za pokrivanja cijelog terena) zalaže za par-nepar kao > najpošteniji model. Ali isto tako, budući da spomenuti prijelaz prije 15 > godina nije moje prvo iskustvo mijenjanja radnog vremena, mogu reći da > kakvo god radno vrijeme bilo, pacijenti strašno teško prihvaćaju promjene, > i da bi trebalo od jednog do drugog mjesta provjeriti je li zaista > neophodno mijenjati ga ili su negdje kolege uspjele prikladno pokriti teren > (tj da dovoljan broj radi i ponedjeljak ujutro i petak popodne) i nekim > drugim modelom, jer zašto bi ga onda moralo mijenjati? > > Što se pak tiče pisanja terapije onima koji su izašli iz bolnice u petak > poslijepodne ili u subotu, mislim da ipak treba HZZO organizirati (i to > bolje nego su "organizirali" interne uputnice) da pacijent mora dobiti > terapiju do prvog radnog dana - ako ništa drugo, onda će i bolnice > razmisliti kakve će pacijente kada otpuštati. Pa da se ne dogodi da se u > petak predvečer bez najave obiteljskom liječniku otpusti pacijent koji > vegetira u komi preko pola godine, ima gastrostomu, potpuno novu terapiju > (ranije zdrav i mlad), potrebu svakodnevne kućne njege, ortopedskih > pomagala svih vrsta, da i ne spominjem da je na bolovanju a da do tog > trenutka nije donesen nijedan jedini dokument koji bi bio upisan u > računalo, od prvog dana nesreće na dalje... > > Naime, ako će zamjenski liječnik u subotu prepisivati terapiju, on nema > uvid u to što pacijent inače troši i što će možda nastaviti trošiti > (pitanje interakcija, kontraindikacija i sl), a možda ima i neki paralelni > lijek pa mu sad nije ni potrebno pisati i navikavati ga na novi lijek (čemu > npr Lacipil mijenjati Amonexom na koji je godinama naviknut i ima ga doma - > pogotovo ako se radi o starijim osobama koji se vrlo lako zbune kod > promjena): ni parnjak ni onaj u posebnom ili neposebnom dežurstvu neće > znati ono što će u ponedjeljak znati njegov izabrani liječnik. > > Jest da i mi napišemo terapiju ako zagusti, ali umjesto da se prepucavamo > što netko želi a netko mora raditi, zar ne bi bilo bolje da tražimo > uvođenje regulative koja će to učiniti jasnim, logičnim i nekonfliktnim, a > u duhu pravog principa osobnog/obiteljskog liječnika? > > Zrinko > > > > Dana 12. siječnja 2012. 11:51 Marko Rađa <markoradja@xxxxxxxxx> je > napisao/la: > > Meri, ako je netko dementan pa se ne može sjetiti koji je danas datum onda >> se ne može sjetiti niti koji je danas dan (utorak ili četvrtak) >> >> Ideja par-nepar je samo iz jednog razloga, fenomenalna komunikacija među >> kolegama koji rade na određenim lokacijama i onda za ne fali svi odaberu >> jednu smjenu, da je na svim lokacijama pola kolega radilo u jednoj a druga >> polovica u drugoj smjeni (ravnomjerna raspodjeljenost po djelatnostima i >> lokacijama je u domeni DZ) onda do ovoga dekreta nikad ne bi ni došlo >> >> A što se tiče otpusta iz bolnice subotom, nedjeljom i blagdanom za to >> postoje posebna dežurstva u PZZ (samo da još HLK (naravno ako ima volje i >> želje) uspije dokazati pametnjakoviću koji je odredio da je sat subote >> vrjedniji od sata nedjelje, odlično) >> >> A možda bi najbolje bilo da zabranimo pacijentima da se razbole kada im >> izabrani liječnik ne radi ili da ih odmah smjestimo u bolnicu >> > -- *js*kender