Odgovaram i Josipu i Leu... Josipe, sve je to poznato, i ja radim cijeli život na terenu, isto tako iz "onih" vremena, ali ne nosim tako lijepe uspomene na njih. Onaj tko je otišao na teren nije to radio kao u pedesetima po dekretu nego dobrovoljno, ali već tada je važio princip - tko ti kriv ako si otišao, sad crnči u zabiti do smrti. Vrijeme o kojemu ti govoriš malo je predaleko za bilo koga od nas, sustav zabit-selo-gradić-grad-velegrad kao postupno napredovanje nestao je još negdje tamo u šezdesetima; možda si imao sreću da se u tvom kraju još netko iz čiste etike pridržavao tog principa, ali kao službena doktrina nije važio. O radu i radnom vremenu u principu se slažem s tobom, trebalo bi naravno uvijek gledati lokalne potrebe (pa čak i vozni red autobusa), ali kako se već odavno nimalo ne vodi računa o lokalnim specifičnostima, onda svi imamo i radno vrijeme kako pripada obzorju koje se vidi iz Banskih dvora, dakle od Tuškanca do Kvatrića. Leo, rekao sam da smo svi mi koji sudjelujemo u diskusiji u neku ruku u pravu, a ne svi u sustavu, i isto kao ti apostrofirao ulogu bolnica koje se sa svojih božanskih visina neće spustiti u svakodnevne probleme, jer oni su visoka medicina i neće prljati ruke nekim plebsom. Prema tome, nema razloga da oponiraš meni, jer smo zapravo napisali isto.