Bok Violeta Ova tvoja prica zvuci zanimljivije nego price Harry Pottera. Lijep pozdrav, Zlatko Sobočan ----- Original Message ----- From: "Violeta Pećić" <viki@xxxxxxxx> To: "Slicica" <slikom@xxxxxxxxxxxxx> Sent: 05. kolovoz 2004. 12:07 Subject: [slikom] Moje Spadalo i ja > Nije pitanje, > nije savet, > nije preporuka, > nije komentar. > - Znaci, ako niste odvise znatizeljni da procitate jednu (skoro sasvim > istinitu) pricu iz moje svakodnevice, onda izbrisite ovu poruku. > > Moj kompjuter se najpre zvao Melody, ali nakon nekog vremena uvidela sam > da njegovom karakteru mnogo bolje odgovara ime Spadalo. > I pre nego sto se posteno razbudim, jos iz kreveta pruzim ruku prema > kompjuteru da ga ukljucim. > Onda se malo protegnem (znam imam puno vremena), odsetam do kupatila, umijem > se, skuvam kafu i priblizim se kompjuteru: "aha, tek je stigao do pola sa > podizanjem Windows-a", mogla bih mozda da napravim i jedan sendvic..." Dok > trazim dasku za hleb, pronalazim daljinski, hm, da vidimo sta ima na TV-u. > Onda primecujem da se iz sobe vec neko vreme nista ne cuje, to bi moglo da > znaci da je kvasac u kompjuteru odradio svoje. Puna zahvalnosti prilazim mom > cudu od tehnike, s puno neznosti ga pogladim po kucistu i posto sam > zaboravila da je soljica sa kafom na krevetu, naravno, sa stoprocentnom > tacnoscu sedam na pomenutu soljicu. "OK Viki," kazem sebi "nista strasno, > posle cemo to pocistiti, a sad je vreme za postu". Dok se pokrene program za > postu, imam vremena da skuvam drugu kafu. Kad sam se vratila u sobu, s > divljenjem konstatujem kako se program otvorio pre nego sto sam dosla. S > blazenim osmehom najpre slusam titititititi (modem je odabrao broj), a onda > umilno pistanje, kasljucanje, zastajkivanje, cini se kao da ce se zagrcnuti > i odustati "ne, mili moj" sapucem "izdrzi jos samo malo" i "jupi, uspelo > je"! Sad jos samo da provere jesam li to ja, ili nisam (moj davalac usluga > tako lepo brine o tome da se neko drugi ne docepa mojih poruka.) Ipak, to > malo predugo traje, > pa zato sapucem poput hipnotizera: "to sam ja, to sam ja, to sam stvarno > ja...". I evo zapocinje skidanje poruka "uuuuh, ima ih desetak". Prva, > druga, treca, treca, treca, treca, treca... "Hm, sta li je to?" razmisljam i > pokusavam da se prisetim da li mi je neko u poslednje vreme obecao poslati > nekakav program ili knjigu. Ali moje razmisljanje prekida jedno: "tup". Nije > to nista, samo prekid napajanja elektricnom energijom, anaravno, posto UPS > doduse stoji na mom spisku neophodnih stvarcica koje treba da kupim, nekako > ga uvek preteknu krpice i CD-i s muzikom. Dok ukljucujem ponovo racunar, > svecano se zaklinjem da cu UPS sigurno kupiti od sledece plate. Ovaj put, > podizanje Windows-a trajace duze zbog nasilnog prekida rada, stojicki se > smeskam, sklanjam prekrivac s tragovima prolivene kafe, operem i zaostale > sudove od vecere, (Windows-i su negde na trecini puta), pojedem onaj sendvic > s pocetka price, okacim ves, , "Windows-i su izgleda negde kod trece > trecine", "samo napred, VIVA LA MICROSOFT!!!"; "imam vremena i za ormar: > pantalone ili mini? Napolju ce i danas biti pakao, znaci mini, Prelazim > rukom preko gole noge, "dobro je, sto sam juce depilirala noge; ljubicasta, > ili tirkizna majica? U tom momentu cujem iz sobe da su Windows-i blizu > vrhunca. Trcim iz spavace sobe, zapinjem o cosak stolice, vrisnem od bola i > vec znam da od minice nema nista, jer ce se za samo nekoliko sekundi na > mojoj nozi rascvetati modrica, koju cu verovatno nositi do kraja ovog leta. > Ali, hrabro odbacujem tu misao i ponovo se bacam pred kompjuter. Turpijam > nokte dok Outlook Express odradjuje svoj posao. Kad sam bila kod cetvrtog > nokta druge ruke, zacuju se praporci koji inace oznacavaju da je sa > skidanjem poste gotovo. Nokte cu zavrsiti posle (ukoliko ne zaboravim na > to". In box Messages: u prvoj mi nude cudotvorni preparat kako bi mi jos > vise poraslo nesto sto zapravo i nemam, u drugoj ponuda za software uz ciju > pomoc mogu da pratim sve ono sto mi rade ljubavnik, sef, prijatelji, > neprijatelji i cela rodbina. U onoj cuvenoj trecoj (super teska kategorija) > stigla mi je nekakva glupa slicica u Background-u. I tako, jos nekoliko > reklama, pa napokon poznato ime. Napokon stvarno poruka za mene i to od > osobe od koje to vec danima ocekujem! Jos ne otvaram poruku, udobno se > namestam kako bih se pripremila za citanje, jer poruka ima i attachment, i > onda otvorim poruku, a u poruci stoji: "Sve informacije su u prilozenoj > datoteci". "Rhrrrr!" Ma, nisam uopste besna. Pa s virusima se bori ceo svet, > sto bih ja bila izuzetak. Zatvaram Outlook i ponovo se konektujem. > Nnisam vam rekla da se sve to dogadja nocu, jer tad je internet besplatan, > pa treba "poskidati" ponesto. Naravno, bez razmisljanja se zalecem na > Gordanov server, muzike, kol'ko hoces, (samo kad bi se ti folderi malo brze > otvarali). "Gde sam ono sinoc stala?" Ali, pre nego sto sam dosla do > zeljenog podfoldera primecujem u prvom prozoru - Gordan je dodao novu > pesmu: Bonnie Tyler Total Eclipse of The Heart. Vau!!! Click!!! OK, download > ce potrajati dvadeset-dvadeset pet minuta, za to vreme mogla bih da skoknem > do arhive poruka sa Slikoma. Zamolio me je Gradimir da proverim kako mi se > to cini. Mhm, stranica se naravno sporo otvara, to je zbog download-a koji > je u toku. "Kako ide onaj grafit? Boze, daj mi strpljenja, samo brzo!" > Nekako mi izgleda kao da hard disk miruje (inace, on toliko ronda da ja uvek > po tom znam sta radi). Sad zvuci kao da se zagrcnuo megabajtima. "Alt plus > tab, alt plus tab", ali nista. Jaws cuti, racunar se smrznuo. "Escape, > escape, alt +tab, insert plus escape, F5, F5" ne vredi. Pokusam sa Alt +F4, > nesto se pokrene, a onda mi skoro srce iskoci kad moj kompjuter arlaukne. > Bila sam toliko pametna, pa sam podesila pod "Sounds, Program Error" nesto > nalik na rezanje i urlik neceg sto pripada porodici macaka. U medjuvremenu > otkacila sam se sa interneta. "Ovo mi se precesto desava" razmisljam, odavno > vec sumnjam kako mi neko lepo pretura po racunaru dok sam na netu, a ipak > nikako da instaliram nekakav Fire wall. Onda se zacuje skrgutanje, (ne > mislite valjda da moj racunar jos i skrguce), to su ipak samo moji zubi. > Udahnem duboko da se smirim, a onda puknem po tastaturi Ctrl plus alt plus > delete. Postedecu vas price o svemu onom sto sam radila dok se podizao > Windows, uglavnom, opet sam bila na internetu. Na svu srecu imam taj > Internet download manager, tako da nastavljam sa skidanjem one pesme negde > od 18 procenata. Ovaj put se vise ne usudjujem pretrazivati stranice na > internetu. OK, nastavicu sa citanjem Harry Pottera, dok se download ne > okonca. Nakon petnaestak minuta ponovo zavirujem u procente download-a (59 > procenata). Ovo stvarno ide presporo, 'ajd' bas da zavirim u Properties > pesme (8,29 MB). Sad sam nekako pomirila matematiku i logiku. OK, znala sam > da je ta pesma nesto duza, ali bas toliko...??? Ipak mislim kako je vredi > skinuti. Pogledam na sat. Jos dvadesetak minuta do sedam, a tad se > zakljucava vremenska zona besplatnog interneta. Necu vise imati vremena ni > za jednu pesmu. Znaci, mogu da pozatvaram sve foldere koje sam u > medjuvremenu pregledala. Prvi se zatvorio bez problema (doduse, nije to bas > bila reprezentativna brzina, ali dobro sad), drugi se vec kolebao (da li da > se zatvori, ili ne), a kod treceg, pogadjate vec (racunar se smrznuo!) I > ponovo pokusavam sa svom onom silom magicnih kombinacija: Alt +tab, escape, > escape, F5, Jaws kursor-PC kursor, Jaws kursor-PC kursor,Grrrrrr!!!! > cekic je bio dovoljno daleko, tako da sam samo iz sve snage pritisnula ono > vece dugme na kucistu... > > Procesor: Intel Celeron-A 400 MHz, > Hard disk: 3,25 GB > (a preostalo je jos samo oko 400 MB slobodnog prostora) > RAM 256 MB > > P.S. Sorry, zbog gresaka. Prica je jutros napisana. > > Viki > Zanimanje: uterivačica znanja > Adresa: Zemlja, Sunčev sistem, Mlečni put > E-mail: viki@xxxxxxxxx > Mob: Ccclxxxvii-Lxv-Dlxviii-Cciv > Broj eritrocita: ispod normale > Omiljena muzika - razni pravci s primesama jazz-a > Parfem - Noa, Cacharel > > > >