RAJKO OSTOJIĆ
MINISTAR ZDRAVLJA POČINJE MANDAT S MANJE NOVACA OD OČEKIVANOG, A
OBEĆANJE UMIROVLJENICIMA DAO JE NA OSNOVU, KAKO DANAS VIDI, NETOČNIH
IZJAVA PRETHODNIKA DARKA MILINOVIĆA
Tražio sam od Linića da zdravstvo izuzme od novih rokova plaćanja
Promptno sam uputio dopis Slavku Liniću da se zdravstvo izuzme iz
zakona o obvezama plaćanja dok se ne izniveliraju rokovi sa 180 na
60 dana i dok ne bude čisti start. Inzistirat ću da se zdravstveni
porez umirovljenicima barem smanji za 50 posto, od 3 na 1,5 posto i
to tijekom ove godine
Razgovarala Ljerka BRATONJA MARTINOVIĆ
Snimio Ognjen ALUJEVIĆ
Ministar zdravlja
Rajko Ostojić svoj je mandat, umjesto da čim prije provede
najavljene mjere, započeo saznanjem da mu sustav raspolaže s
daleko manje novca od onoga što je očekivao. Zasad ne zna reći
hoće li biti proračunskih injekcija za pokriće dugova koje je
zatekao, no neće ih se – kaže – riješiti preko noći.
Ne zvuči baš
dobro kad ministar već na startu odustane od jednog od ključnih
obećanja, onog o ukidanju zdravstvenog doprinosa za
umirovljenike od tri posto.
– Kad postavljate dijagnozu, činite to na osnovu anamneze,
kliničkog pregleda i laboratorijskih nalaza, dakle na osnovu
činjenica i argumenata. Tako sam i ja dao obećanje, koje i dalje
mislim ispuniti, na osnovu, nažalost, netočnih izjava mog
prethodnika da imamo najstabilniji financijski sustav u Europi.
Ako je to tako, ako teče med i mlijeko, logičan je zaključak da
napravimo civilizacijski pomak i umirovljenicima koji su cijeli
život izdvajali za zdravstvo, ukinemo taj porez. U svakom slučaju
inzistirat ću da ga barem smanjimo za 50 posto, i to tijekom ove
godine. Dakle, nisam odustao, već sam rekao da ćemo smanjiti
doprinos, a do kraja mandata, rastom BDP-a, i ukinuti ga.
Smanjenjem sa tri na 1,5 posto država bi izgubila nekih 20
milijuna kuna, što u odnosu na proračun od 22 milijarde kuna nije
puno, a pošteno je.
Hoćete li dug
HZZO-a u skoro vrijeme dovesti u zakonske rokove plaćanja, kad
će se sanirati dug bolnica?
– Dug bolnica je 3,6 milijardi kuna, a bolnice imaju i
dodatnih 1,4 milijardi kuna duga prema komitentnim bankama, za
koji pretpostavljam da imaju novac. Pokriće tog duga je u
pregovorima s ministrom financija. Upravo zbog toga smo se složili
da HZZO ne može izaći iz riznice. Naravno, HZZO treba pro futuro
izaći iz riznice, kad se bude uredno i na vrijeme financirao.
Međutim, za to nam nedostaje gotovo pet milijardi kuna. Kad se to
dogodi, onda će skupština osiguranika na čelu HZZO-a vrlo jasno
reći s koliko novca posluju i oni će određivati budžete. To će
biti olakšanje svim budućim političarima da, napokon, imaju
osiguravajuću tvrtku koja nije dio riznice.
Limite nećemo mijenjati
A što je s pokrićem duga?
– To osim mene morate pitati i ministra financija. Promptno
sam uputio dopis Slavku Liniću da se zdravstvo izuzme iz zakona o
obvezama plaćanja dok se ne izniveliraju rokovi sa 180 na 60 dana
i dok ne bude čisti start. Sad se događa, što je potvrdio i
saborski zastupnik HDZ-a Reiner u svom dopisu od prije mjesec
dana, da kontinuirano od 2010. godine HZZO kasni s plaćanjima
usluga za primjerice skupe lijekove, transplantacije i slično, od
30 do 60 dana u odnosu na ugovorene rokove. Stoga su prosječni
rokovi plaćanja KBC Zagreb prema dobavljačima narasli na 260 dana,
u Osijeku čak 700 dana, u Rijeci skoro 500. To je začarani krug
koji treba kirurški razrezati, postaviti na zdrave osnove i
poštovati 60 dana. To zahtijeva vrijeme.
Jeste li
utvrdili gdje će se u zdravstvu štedjeti, hoće li se mijenjati
bolnički limiti?
– Limite nećemo mijenjati, a što se tiče štednje, državni
proračun će se raditi za sva ministarstva na istim osnovama. Ubrzo
ćemo obznaniti na koju ćemo se taktiku odlučiti, da li na
smanjenje rashoda ili povećanje prihoda, ili kombinaciju. Mi ćemo
se naravno prilagoditi toj taktici. Međutim, ne smijemo si
dozvoliti da zdravstvo u štednji strada.
Tri razloga za čekanje
Rok u kojima su se bolnice trebale očitovati o razlozima listi
čekanja je istekao. Što ste dobili?
– Većina bolnica poslala je izvješća, od nekih to očekujemo, a
iskristalizirala su se tri tipa problema. Najčešći je razlog dugih
listi čekanja nedostatak ugradbenog materijala, dakle, proteza,
umjetnih kukova, leća..., drugo je nedostatak aparature, osobito u
kardiologiji. I treće, neke županijske bolnice imaju nedostatak
ljudskih resursa, liječnika određenih specijalnosti.
Koliko novca
namjeravate osigurati da bi dokinuli liste čekanja?
– Računao sam na 30-tak milijuna kuna za ovih šest mjeseci, a
na osnovu javne liste čekanja koja se od rujna prošle godine
nalazi na internetu, na mrežnoj stranici Ministarstva zdravlja.
Nadam se da me i tu neće dočekati neugodno iznenađenje kako kod
financija.
Koji će zahvati
ući u dnevne bolnice?
– Kod operacije mrene prije 15 godina je u Berlinu, Londonu i
Zagrebu pacijent ležao u bolnici od pet do deset dana, jer je
oporavak bio kompleksan. Danas sama operacija traje četiri do šest
minuta, a u svim privatnim klinikama u Hrvatskoj, ali i u nekim
našim javnim bolnicama, pacijent leži dva sata. Operacija tonzila,
štitnjače, hernija, ortopedski zahvati i mnogi drugi mogu se
obavljati u dnevnoj bolnici. Sadašnjost svjetskih, a budućnost
hrvatskih bolnica su bolnice pod jednim krovom za pacijente koji
zahtijevaju intenzivno liječenje i skrb, jer se radi o infarktu,
sepsi, itd s jedne strane i s druge strane dnevne bolnice koje se
dijele u dijagnostičke i terapijske. Stoga za sve kraće
dijagnostičko – terapijske procedure prednost treba dati dnevnim
bolnicama. Naime, organizacija dnevnih bolnica omogućava brzu i
učinkovitu dijagnostiku na jednom mjestu, bez sada nerijetko
nepotrebno višestrukog vraćanja bolesnika u primarnu zdravstvenu
zaštitu radi pojedinih pretraga. Time se stvaraju preduvjeti
povećanja broja medicinskih postupaka uz značajno smanjivanje sada
predugih listi čekanja na pojedine kako dijagnostičke tako i
terapijske postupke. Dok dnevne bolnice u svijetu funkcioniraju
petnaestak godina, u Hrvatskoj bolnice često djeluju po sistemu
feuda: moj hodnik, moj odjel, moje postelje. Što se tiče bolnice
pod jednim krovom bit će značajno teže, jer su nam bolnice stare,
a primjerice riječka bolnica ima 40 tak krovova, KBC Sestara
milosrdnica 20 tak krovova, i tu će biti potrebna ozbiljna
rekonstrukcija.
Funkcionalno spajanje
Hoćete li spajati bolnice, ili možda razdvojiti neke spojene u
zadnje četiri godine?
– Moj je prethodnik svoj mandat započeo razdvajanjem šibenske
i kninske bolnice, jedine dvije bolnice koje su u posljednjih
dvadeset godina bile fuzionirane. A onda je sredinom mandata
zagrebačke bolnice spojio, bez prethodne analize, ne poštujući
niti teritorijalni princip, niti princip srodnih djelatnosti.
Takvo nasilno spajanje je rezultiralo tužbom Ustavnom sudu i
očekujem pravorijek. Ali, definitivno ćemo iz sastava KBC Sestara
milosrdnica izdvojiti Kliniku za dječje bolesti u Klaićevoj. Plan
je da pregovorom s Gradom Zagrebom, koji je osnivač i vlasnik još
tri manje dječje bolnice, napravimo institut velike dječje
bolnice.
A ostale bolnice
u zemlji?
– Bolnice se diljem Hrvatske mogu i moraju funkcionalno
spojiti
Privatnici su dobrodošli, ali na čistim
računima
Kad ćete revidirati ugovore s privatnim
poliklinikama, i što ćete zadržati?
– Još ne znam ni koje su to poliklinike, nisam
se time još bavio. U hijerarhiji prioriteta ispred toga
je bila reorganizacija Hitne pomoći, novi Zakon o
potpomognutoj oplodnji i analiza listi čekanja. Međutim,
i to pitanje namjeravam otvoriti do konca siječnja. Po
neslužbenim podacima 600 do 700 milijuna kuna odlazi u
privatne klinike. Privatno-javno partnerstvo je vrlo
poželjno, ali samo kada javni sektor ne može pružiti
neku uslugu. Međutim u ovom času javni zdravstveni
sektor nije dobro iskorišten. S druge strane, svi
privatnici su dobrodošli. Oni mogu nuditi što hoće, gdje
hoće i kako hoće, ali ne isključivo i samo na teret
javnog osiguranja. Ma gledajte, neke privatne klinike
više od 50 posto prihoda imaju iz HZZO-a. Toga u
uređenim državama nema. To nije pošteno. Privatnici da,
ali na čistim računima.
To znači da ćete novac koji danas uzimaju
privatnici uložiti u drugu smjenu?
– Da. U sve što je potrebno za smanjenje listi
čekanja – ugradbeni materijal, drugu smjenu… Ali, pravi
privatnici se ne moraju bojati.
Do ljeta bi se, po planu vašeg prethodnika,
trebale umrežiti i bolnice i krenuti e-naručivanje.
– Naslijedio sam tri stvari u fazi prijepora –
nadogradnja Klinike za tumore, rekonstrukcija KB Merkur
i informatizacija. Sve tri stvari su opterećene s
nekoliko aneksa ugovora. I, naravno, kad imate četiri –
pet aneksa, dođe do nejasnih situacija. Ukazano mi je na
to prilikom primopredaje. Sada ne bih dalje elaborirao,
ali ću reći da sam pobornik informatizacije i žao mi je
da nismo i više informatizirani. Naš zaštitni znak je
stetoskop, a mislim da će na njemu za 10 godina,
metaforički rečeno, biti kompjutorski »miš«.
Informatizacija je ključ svega, inzistirat ću na
daljnjem razvoju Zavoda za telemedicinu. Ipak, moram
reći da mi je žao da se nerijetko neracionalno ulagalo u
opremu, a moglo se u informatizaciju zdravstva.
Koji će biti vaš preventivni projekt?
– Nastavit ću projekte ranog probira, na rak
debelog crijeva, dojke i cerviksa maternice. Razmišljam
i o probiru na karcinom prostate, ali i rak jetara kod
pacijenata koji već imaju cirozu. U Hrvatskoj imamo
300.000 građana koje prekomjerno piju i imaju jasnu
definiciju alkoholizma. Protiv toga se moramo boriti
prevencijom i edukacijom, uvesti zdravstveni odgoj u
osnovnu školu, govoriti o štetnosti alkohola, pušenja,
droge. Sve to da nam se više ne dogodi situacija od
prije par dana kada je u Splitu petnaestogodišnja
djevojčica pronađena u alkoholnoj komi.
Liste čekanja u riječkoj bolnici su velike
Dali ste do znanja da ćete, kad sadašnjim
ravnateljima bolnica istekne mandat, imenovati nove.
Odnosi li se to i na ravnatelja KBC-a Rijeka, Hermana
Hallera?
– Svi ravnatelji čekaju završni račun. One za
koje se utvrdi da su poslovali odlično nagradit ćemo, a
one u čijim su bolnicama duge liste čekanja i imaju
veliki minus na računu, morat će sukladno zakonu
objasniti razloge lošeg poslovanja.
Kako u tom pogledu stoji riječki KBC?
– Liste čekanja u riječkoj su bolnici velike,
među ostalim i na mamografiju. Danas sam potpisao
nabavku novog mamografa i SPECT-a, dijagnostičkog
uređaja koji se koristi u nuklearnoj medicini, a jedino
ga riječka bolnica nije imala. Ta nam je bolnica, uz
pulsku, na listi prioriteta za rekonstrukciju.
Polica dopunskog bi mogla poskupjeti
Hoćete li liječnike osigurati od liječničke
pogreške?
– Hoćemo. Ali, to je vrlo kompleksno pitanje.
Mislim da svi moraju shvatiti da postoje liječničke
pogreške, ali i one druge, pogreške sustava, primjerice
pogrešno napisano ime na epruveti ili pretraga učinjena
po krivom protokolu. Liječnike treba osigurati, ali svi
moraju snositi u tome svoj dio tereta, od komore, do
samih liječnika.
Hoće li police dopunskog osiguranja biti skuplje
ili jeftinije od današnjih 130 kuna?
– Ona od 130 kuna bit će ista ili skuplja, jer
je to polica za bogate. Ako budemo štedjeli unutar
sustava, smanjivali zdravstveni doprinos za
umirovljenike, razmišljamo o tome da uvedemo višu cijenu
polica za nas s višim plaćama. U tu će policu,
postepeno, ući i lijekovi. Naime, postojeća je polica
samo izlika za neplaćanje participacije, u nju treba
vratiti lijekove.
Zdravlje temelj sustava
Kako ste primili kritike jezikoslovaca na
promjenu naziva ministarstva?
– Sportski, ja sam se na to pripremio. Htjedoh
promjenom naziva promijeniti i paradigmu te ne govoriti
o bolesti nego o zdravlju kao temeljnom ljudskom pravu.
Nadalje, domovi zdravlja postoje i u Hrvatskoj ali i
diljem svijeta već godinama. I svi se slažemo, pa i
jezikoslovci, da su domovi zdravlja temelj sustava. Pa
ako je to temelj onda i krov te kuće treba imati
identičan naziv. Zaključno, bolje je i jeftinije da smo
promijenili naziv jednog ministarstva, nego da smo sve
domove zdravlja preimenovali u domove zdravstva kako to
traži Institut za jezikoslovlje.
|
, ali to zahtijeva preustroj. Mislim da se Hrvatska mora
podijeliti u pet do šest regija, i da te regije imaju isto toliko
centara što se tiče zdravstva. Niti jedna bolnica se ne bi smjela
zatvarati, ali nema razloga da usluge doktora u Vukovaru ne
koriste pacijenti iz Vinkovaca. I obrnuto, dakle, to mora biti
dvosmjerna ulica. Kad se stvori takva logična horizontalna, a
kasnije i vertikalna, povezanost, bit će to temelj za zdravstvo,
obrazovanje i pravosuđe. Preustroj države je ključan upravo za te
tri politike.
Godinama zanemareni
Mislite da pacijenti onda više neće trčati u Zagreb?
– Da, uvjeren sam da neće. Imate i danas sjajne primjere.
Međimurska županija nalazi se između dvije veće županije,
varaždinske i koprivničko-križevačke, koje su gospodarski
snažnije, a 80 posto građana se ipak liječi u OB Čakovec, a samo
10 posto u zagrebačkim klinikama. Građani te županije vjeruju
svojim medicinskim sestrama i liječnicima pa se i liječe u
Čakovcu. Ključ je u tome da se 80 posto pacijenata može liječiti u
regiji, a 10 posto zahtijeva tercijarne referentne centre, koji ne
smiju bit samo u Zagrebu, već i u Rijeci, Splitu i Osijeku.
Hoćete li za
mandata uspjeti postići da 80 posto problema pacijenti riješe
kod svog obiteljskog liječnika?
– Tri godine radio sam u općoj medicini, dvije u hitnoj.
Liječnik obiteljske medicine diljem svijeta sa 200 dijagnoza
rješava 80 posto usluga. Drugim riječima, on svaki dan radi sa 200
dijagnoza, a u prosjeku svake tri godine dijagnosticira leukemiju
ili Chronovu bolest. Dakle, svakodnevno dijagnosticira upale uha,
upale mokraćnih puteva, alergije, visoki krvni tlak itd. Uređena
će država omogućiti liječniku da tih 200 dijagnoza riješi u
primarnoj zdravstvenoj zaštiti. I dok se u takvim državama 80
posto dijagnostike i liječenja provode kod liječnika obiteljske
medicine, u Hrvatskoj se taj postotak kreće od 50 do 60 posto.
Međutim, nisu za to krivi liječnici obiteljske medicine. Oni su
90-tih godina ne svojom krivicom postali poduzetnici, a u njih
godinama nije ulagano. Jedno je vrijeme čak bilo zabranjeno da
rade male kirurške zahvate ili ultrazvuk.
Danas međutim
imaju sve, i više ne bi smjeli samo pisati uputnice?
– U pravu ste i treba ih s tim suočiti. Barem za 150 dijagnoza
više nemaju izlike. Treba ih suočit s tim da sad imaju opremu,
znanje ne dvojim da imaju, i da trebaju raditi ono što su radili i
što danas obiteljski liječnici rade svagdje osim kod nas.
Primjerice, u Velikoj Gorici je prije 20 godina liječnik opće
medicine obavio četiri pregleda, a samo je jednog pacijenta poslao
na Rebro. Prošle godine na 1,8 pregleda kod obiteljskog liječnika,
dolazio je jedan pregled u nekoj od Klinika. U 20 godina se skoro
izjednačio broj pregleda u općoj medicini i kliničkim bolnicama,
što je potpuno nelogično. Zbog toga ćemo definitivno modificirati
sustav glavarine.
Plaćanje posebnih usluga
Na koji način ćete mijenjati glavarine?
– Postupno ćemo smanjivati fiksni dio, a posebne usluge
plaćati. Ako se glavarina smanji na 90, dobar doktor koji riješi
svojih 150 dijagnoza zaradit će 115. Više nego danas. S druge
strane, njegov će kolega koji nema dovoljno pacijenata ili oni
nemaju u njega povjerenje, pasti na 85 ili možda 80. To se mora
iskristalizirati kompeticijom kvalitete.
Hrvatsku
godinama muči manjak liječnika, a ulaskom u EU taj bi problem
mogao kulminirati. Jeste li se pripremili za »poljski scenarij«?
Kako gledate na prijedloge da se plaće liječnika u osnovici
izjednače sa sudačkim plaćama?
– Plaće liječnika, ako ih usporedimo s plaćama u EU jesu
niske, ali su u usporedbi s drugim profesijama u Hrvatskoj
relativno dobre, osim sa sudačkim. Nažalost plaće zdravstvenih
profesionalaca se ne mogu povećati barem u prve dvije godine
mandata, ali ćemo im zato pružiti zadovoljstvo da rade. Liječnike
obiteljske medicine stimulirat ćemo da više rade tzv. male zahvate
te dobiju veću plaću, a liječnike u bolnici da napokon iskoriste
svoje znanje i vještine.
Kako ćete onda
riješiti problem manjka liječnika, hoćete li ih uvoziti s
Istoka?
– Od pet grupa zdravstvenih profesija, u njih četiri već sad
imamo manjak prema EU – to su medicinske sestre i tehničari,
primalje, liječnici i farmaceuti, dok smo samo sa stomatolozima na
istom nivou. Očekuje se da će 2013. godine u prvoj godini ulaska u
EU iz Hrvatske otići oko 500 liječnika i 1.500 sestara, ali će se
njih pedeset posto i vratiti za godinu-dvije. Radim s kolegom
Jovanovićem na tome da se podignu upisne kvote na svim
zdravstvenim fakultetima. Uređena država pozorno gleda što joj
nedostaje, kakvo je stanje na tržištu rada, i kad vidi da ima
manjak nekog kadra, povisuje upisne kvote.
|