[smartdoctor] Re: [smartdoctor] Re: [smartdoctor] Prokletstvo ružičastog fonta
- From: Željka Perić <zeljka.peric@xxxxxxxxxxxxxx>
- To: <smartdoctor@xxxxxxxxxxxxx>
- Date: Fri, 18 Oct 2013 11:28:48 +0200
Kao i uvijek , moje poštovanje kolegice Šoić , srdačan pozdrav iz Slavonije ,
Perić – KPD Zdenci
From: Dzenana Kruzic
Sent: Friday, October 18, 2013 12:02 AM
To: smartdoctor@xxxxxxxxxxxxx
Subject: [smartdoctor] Re: [smartdoctor] Prokletstvo ružičastog fonta
Lijepo vas je bilo citati kolegice.
Nanou
J Soic <jsoic@xxxxxxxxx> wrote:
Ne govorim ni u čije ime osim svoje, a opet, čini mi se da mnogi članovi
KoHOMa ovih dana misle jednako:
Dosta nam je podjela, svađa, prepucavanja, "pučeva", poluistina i tome
sličnog.
Svi nekako imamo neugodan osjećaj da je u pitanju opstanak udruge.
Kaže kolegica da je na Skupštini bilo mnogih novopečenih članova koji su na
brzinu platili članarinu samo da bi mogli glasati, a drugi, prvoborci, su pak
ostali pred vratima. Moguće.
Ta je skupština zbilja bila za sociološku studiju! Ja sam na primjer tamo
vidjela i kolegice koje su me samo tri mjeseca po osnutku KoHOMa, kad smo svi
bili puni entuzijazma, optimizma i borbenosti, kad smo se borili protiv aneksa
i participacija, strašno popljuvale. Pamtim to kao jedno od težih, početnih
razočarenja. "Šta će ti KoHOM?!, govorile su mi, "Šta oni mogu? Moramo svi
potpisati, HZZO će nas sve ionako natjerati pa bolje prije nego poslije. Na
kraju ćemo ionako svi potpisati, KoHOM njima ništa ne može, to je HZZO, a vi
ste budale, potpišite, ne talasajte...." Bile su to kolegice dovoljno mlade da
se osjećaju jakima za borbu i dovoljno stare i čvrste da nam je njihovo znanje
i iskustvo itekako moglo pomoći. Kolegice uvijek glasne i kritične na našim
susretima, do tada samo na raznoraznim okupljanjima i večericama u aranžmanu
farmaceutskih kuća, gdje bismo uobičajeno bespomoćno kukali, jadikovali,
negodovali, a sve u maniri Kalimera- to je nepravda, to je nepravda! (Sjetite
se, tako je to bilo PRIJE KoHOMa.) I baš sam od njih tako puno očekivala, kad
ono-bum, pljuska! Osjećala sam se tada pokislo, naivno i jadno. No međutim,
prošlo je pet godina, oni pradavni aneksi su zaboravljeni, svoje smo mane
pomeli pod tepih i one su sada KoHOMovke, uredno plaćaju članarinu i eto ih na
The Skupštini. Izrazi lica koji su pratili podizanje ruku u znak nepovjerenja
IO-u pravednički su, ljutiti, gotovo bijesni i sa zrnom patosa i pomalo me
podsjećaju na kamenovanje- ja koji sam bez grijeha bacam prvi kamen... No s
druge strane, lijepo je da su otkrile KoHOM, da nam se broj povećava, pa makar
i nakon duljeg vremena promišljanja...
Kamen se ovih dana rado baca na Marija Malnara. Jer kao što ovi mailovi
unatrag dva dana na listi lijepo svjedoče, isto kao i određena zbivanja na
Skupštini, to je zapravo "naš obračun s njime". S čovjekom koji se do jučer
nije zvao ni Mario, ni Mario Malnar. Zvao se- "Naš Mario". I svi su se
takmičili tko će prvi stati mu uz bok i fotografirati se, koga će obasjati
tračak njegove karizme, tko će mu prvi čestitati na novorođenoj bebici ili na
položenom specijalističkom. Lista nam je bila zaspamana tim čestitkama! (Bila
sam valjda malo i ljubomorna- i ja sam rodila, i ja položila specku, a
hvalospjeva nigdje!). Netko je spomenuo odrastanje KoHOMa. Bogme, ako uzmemo da
je tako, onda smo mi u adolescenciji i upravo rušimo autoritet svojih
roditelja. Mario koji je do jučer bio naš "Veliki Vođa", sada je netko s kime
bi svak rado obrisao pod. U Primorju- Mesopust, onaj kojega se pali na lomači
jer je kriv za sve. Psihološki vrlo zanimljiv fenomen, ali ima na ovoj listi i
psihoterapeuta pa ja neću u to ulaziti. Ne pišem ovo da bih branila lik i djelo
Marija Malnara. Ja čovjeka jedva i poznam. Kad god mi je nešto trebalo, pomogao
je. Koliko sam samo puta u onim prvim danima nazvala njega ili Josipu! Sjećam
se i kad smo nedavno u Rijeci bili ostavljeni na milost i nemilost ravnatelju
Doma zdravlja koji nam je jednim mailom promijenio radno vrijeme, spario nas u
nekakve parove, polu-COMove, kad nas je rasporedio u dežurstva po otocima i
Gorskom kotaru, kad nas je na sastanku prao kao malu djecu, e pa Mariju na
poziv kolegica nije bilo teško potegnuti iz Vinkovaca i s malim zakašnjenjem
stići na taj sastanak i obraniti nas pred dotičnim ravnateljem. Svatko od nas,
vjerujem, ima jednu takvu priču. Ma samo da su osnovali KoHOM, svi ti ljudi-
Mario, Bari, Josipa, Ljiljana, Miki, Ida, Morena, Meri.... oprostite, ja ne
znam sva imena i sigurno sam nekoga izostavila, kako im to možemo zaboraviti??
Deplasirano mi je čitati o "izrežiranim" nastupima pojedinih kolega i
kolegica na Skupštini. Silvestra, Morena, Vikica, pa ti su ljudi bili iskreno
potreseni ovime što se dešava, kao i svi mi koji smo to gledali i slušali.
Moreni se zamjeraju riječi- osvetnici. Ja to nisam tako doslovno shvatila. Ali
na žalost meni se činilo da se tu radi o sukobu koji je sveden na osobnu razinu
pa sam njene riječi tako i razumjela. Danima na kongresu sva ta separiranja u
grupice po kuloarima, pa vam netko čiji je stav bitan kaže ujutro jedno,
popodne drugo, onom trećem taj isti kaže treće, a na kraju učini četvrto. Što
da mislite?? Ljudi zaboravljaju i činjenicu da smo se mi ovom listom i KoHOMom
upoznali i povezali i da će notorna laž o nečemu izrečena preko Pere Perića,
već sutra doći do tebe preko Marka Markovića! Jednako je deplasirano pozivati
Marija da ipak podnese ostavku jer je 1/3 skupštine glasala protiv njega. To se
zove demokracija. Ili smo zaboravili da smo se još prije par dana u nju
zaklinjali? Ili se čuditi načinu na koji se dokazivalo članstvo i potvrđivalo
prisutstvo na skupštini, a upravo je to izglasala prošlogodišnja skupština?! I
to od ljudi koji su se nebrojeno puta pozvali na legalizam. Ne razumijem taj
legalizam koji to prema potrebi prestaje biti? Kad nekom u tom času legalizam
ne odgovara, onda nas se poziva na moral, ljudskost, dobrotu srca, godine
staža, zasluge i slične kategorije. To je lijepo, ali se tako gubi smisao bilo
kojeg propisa ili uopće pojma legalnosti.
Jasno, uslijedile su i nove optužbe, front se širi. Prozvati kolegu da je
udruga njegov taoc jer je on jedan od optuženih u aferi Hipokrat, ali ne neka
sitna ribica koja je otišla na kakav minoran izletić, već onaj koji je primio
skupu kuhinju i/ili bicikl od 30 tisuća kuna, a bez ikakvih dokaza i dok je
istraga u tijeku, neću niti govoriti koliko je to protuzakonito ili nemoralno
(da, ovaj puta i jedno i drugo), već bih samo upitala- ako se srozavamo na tu
razinu komunikacije, u čemu se onda razlikujemo od Nataše Škaričić, osobe nad
kojom se zgražamo kojoj zamjeramo da je maliciozna, tendeciozna i da nam je
silno naškodila? Tim više što je ova lista dostupna za čitanje svakome na webu,
skoro kao i Jutarnji.
Zanimljiva je i statistika kolege Senada- oko 50 posto liječnika je potpisalo
novi ugovor prije nego je IO izdao "zloglasni proglas" u kojem preporuča
potpisivanje malim i srednjim timovima. Ergo, 50 posto doktora apsolutno boli
briga za bilo što što kaže KoHOM. (zamislite kojeg li iznenađenja, ha?!) Kao
one moje dvije kolegice od prije pet godina. Zašto si laskamo? Zašto optužujemo
potpisnike da su materijalisti? Što su bile one kolege od prije pet godina? Pa
i oni su dosta lijepo zaradili. Sjećam se nekih koji su se s osmjehom na licu
slikali s Marijom na prvoj skupštini u Antunoviću, a onda otišli doma, uzeli
kalkulator, zbrojili koliko to oni točno gube i- potpisali! Tad smo doduše
imali stari IO koji je rekao da ne potpisuju anekse, ali rekli oni ovo ili ono,
dio baze reagira uvijek isto. Povremeno se zaboravimo pogledati u ogledalo i
prisjetiti se kako zapravo izgledamo. Kao u onoj Sašinoj fotki s otvorenja
(onog otvorenja na koje se neki istaknuti članovi KoHOMa i IOa uopće nisu
potrudili doći, već su sjedili vani uz pićence...) na kojoj se maca gleda u
ogledalo i u odrazu vidi lava. Kod nas je obrnuto, mi smo lav koji u ogledalu
vidi sasvim malu macu. Zato imamo KoHOM pa ponekad znamo vjerovati da ipak nije
tako.
Tužno je i pretužno što mi zapravo ne mislimo baš tako jako različito. Ja sam
one večeri digla ruku u znak podrške IOu, ali sam se dijelom slagala (i jako me
dirnula i mogla sam točno osjetiti i razumjeti njeno razočarenje) i sa
kolegicom Vikicom, pa i sa Meri i Barijem, sa kolegama koje su glasale protiv i
sa kojima se na ovoj listi mnogo puta nisam slagala. Na koncu, oni su za mene i
nekakve veličine, bardovi koji su sve ovo stvarali.
Drago mi je što kolegica Vikica Krolo neće napustiti KoHOM. Ljepota naše
udruge je u različitosti. Različitosti naših ordinacija, naših osobnosti, naših
razmišljanja, naših vizija kakav bi KoHOM trebao biti i kojim putem krenuti.
Zar vas ne brine, kohomovci, kako nas je zapravo malo? Samo 400 članova na
preko 1000 (ne znam točan broj) obiteljskih liječnika.
Zbog svega toga žao mi je svakoga tko odlazi. Svaka ispisnica je ogroman
gubitak za udrugu još od vremena kada su otišli Josipa i Miki. Povijest se
nekako ponavlja- prokletstvo ružičastog fonta i pa-pa j., zar vam se ne čini?
Dobro je imati i korektiv u svojim redovima
I zato nije bilo niti pobjednika, niti poraženih na toj skupštini.
Nemojmo to činiti KoHOMu.
Ne znam kako bih završila, a ionako sam preduljiva, pa ću vam samo zaželjeti
ugodan ostatak dana i laku noć, gdje god bili, u KoHOMu ili izvan njega.
Jadranka Šoić, Rijeka
--
Sent from my Android phone with K-9 Mail. Please excuse my brevity.
Other related posts:
