Lijepo vas je bilo citati kolegice. Nanou J Soic <jsoic@xxxxxxxxx> wrote: >Ne govorim ni u čije ime osim svoje, a opet, čini mi se da mnogi >članovi KoHOMa ovih dana misle jednako: >Dosta nam je podjela, svađa, prepucavanja, "pučeva", poluistina i tome >sličnog. >Svi nekako imamo neugodan osjećaj da je u pitanju opstanak udruge. >Kaže kolegica da je na Skupštini bilo mnogih novopečenih članova koji >su na brzinu platili članarinu samo da bi mogli glasati, a drugi, >prvoborci, su pak ostali pred vratima. Moguće. >Ta je skupština zbilja bila za sociološku studiju! Ja sam na primjer >tamo vidjela i kolegice koje su me samo tri mjeseca po osnutku KoHOMa, >kad smo svi bili puni entuzijazma, optimizma i borbenosti, kad smo se >borili protiv aneksa i participacija, strašno popljuvale. Pamtim to kao >jedno od težih, početnih razočarenja. "Šta će ti KoHOM?!, govorile su >mi, "Šta oni mogu? Moramo svi potpisati, HZZO će nas sve ionako >natjerati pa bolje prije nego poslije. Na kraju ćemo ionako svi >potpisati, KoHOM njima ništa ne može, to je HZZO, a vi ste budale, >potpišite, ne talasajte...." Bile su to kolegice dovoljno mlade da se >osjećaju jakima za borbu i dovoljno stare i čvrste da nam je njihovo >znanje i iskustvo itekako moglo pomoći. Kolegice uvijek glasne i >kritične na našim susretima, do tada samo na raznoraznim okupljanjima i >večericama u aranžmanu farmaceutskih kuća, gdje bismo uobičajeno >bespomoćno kukali, jadikovali, negodovali, a sve u >maniri Kalimera- to je nepravda, to je nepravda! (Sjetite se, tako je >to bilo PRIJE KoHOMa.) I baš sam od njih tako puno očekivala, kad >ono-bum, pljuska! Osjećala sam se tada pokislo, naivno i jadno. No >međutim, prošlo je pet godina, oni pradavni aneksi su zaboravljeni, >svoje smo mane pomeli pod tepih i one su sada KoHOMovke, uredno plaćaju >članarinu i eto ih na The Skupštini. Izrazi lica koji su pratili >podizanje ruku u znak nepovjerenja IO-u pravednički su, ljutiti, gotovo >bijesni i sa zrnom patosa i pomalo me podsjećaju na kamenovanje-ja koji >sam bez grijeha bacam prvi kamen... No s druge strane, lijepo je da su >otkrile KoHOM, da nam se broj povećava, pa makar i nakon duljeg vremena >promišljanja... >Kamen se ovih dana rado baca na Marija Malnara. Jer kao što ovi mailovi >unatrag dva dana na listi lijepo svjedoče, isto kao i određena zbivanja >na Skupštini, to je zapravo "naš obračun s njime". S čovjekom koji se >do jučer nije zvao ni Mario, ni Mario Malnar. Zvao se- "Naš Mario". I >svi su se takmičili tko će prvi stati mu uz bok i fotografirati se, >koga će obasjati tračak njegove karizme, tko će mu prvi čestitati na >novorođenoj bebici ili na položenom specijalističkom. Lista nam je bila >zaspamana tim čestitkama! (Bila sam valjda malo i ljubomorna- i ja sam >rodila, i ja položila specku, a hvalospjeva nigdje!). Netko je spomenuo >odrastanje KoHOMa. Bogme, ako uzmemo da je tako, onda smo mi u >adolescenciji i upravo rušimo autoritet svojih roditelja. Mario koji je >do jučer bio naš "Veliki Vođa", sada je netko s kime bi svak rado >obrisao pod. U Primorju- Mesopust, onaj kojega se pali na lomači jer je >kriv za sve. Psihološki vrlo >zanimljiv fenomen, ali ima na ovoj listi i psihoterapeuta pa ja neću u >to ulaziti. Ne pišem ovo da bih branila lik i djelo Marija Malnara. Ja >čovjeka jedva i poznam. Kad god mi je nešto trebalo, pomogao je. Koliko >sam samo puta u onim prvim danima nazvala njega ili Josipu! Sjećam se i >kad smo nedavno u Rijeci bili ostavljeni na milost i nemilost >ravnatelju Doma zdravlja koji nam je jednim mailom promijenio radno >vrijeme, spario nas u nekakve parove, polu-COMove, kad nas je >rasporedio u dežurstva po otocima i Gorskom kotaru, kad nas je na >sastanku prao kao malu djecu, e pa Mariju na poziv kolegica nije bilo >teško potegnuti iz Vinkovaca i s malim zakašnjenjem stići na taj >sastanak i obraniti nas pred dotičnim ravnateljem. Svatko od nas, >vjerujem, ima jednu takvu priču. Ma samo da su osnovali KoHOM, svi ti >ljudi- Mario, Bari, Josipa, Ljiljana, Miki, Ida, Morena, Meri.... >oprostite, ja ne znam sva imena i sigurno sam nekoga izostavila, kako >im to > možemo zaboraviti?? >Deplasirano mi je čitati o "izrežiranim" nastupima pojedinih kolega i >kolegica na Skupštini. Silvestra, Morena, Vikica, pa ti su ljudi bili >iskreno potreseni ovime što se dešava, kao i svi mi koji smo to gledali >i slušali. Moreni se zamjeraju riječi- osvetnici. Ja to nisam tako >doslovno shvatila. Ali na žalost meni se činilo da se tu radi o sukobu >koji je sveden na osobnu razinu pa sam njene riječi tako i razumjela. >Danima na kongresu sva ta separiranja u grupice po kuloarima, pa vam >netko čiji je stav bitan kaže ujutro jedno, popodne drugo, onom trećem >taj isti kaže treće, a na kraju učini četvrto. Što da mislite?? Ljudi >zaboravljaju i činjenicu da smo se mi ovom listom i KoHOMom upoznali i >povezali i da će notorna laž o nečemu izrečena preko Pere Perića, već >sutra doći do tebe preko Marka Markovića! Jednako je deplasirano >pozivati Marija da ipak podnese ostavku jer je 1/3 skupštine glasala >protiv njega. To se zove >demokracija. Ili smo zaboravili da smo se još prije par dana u nju >zaklinjali? Ili se čuditi načinu na koji se dokazivalo članstvo i >potvrđivalo prisutstvo na skupštini, a upravo je to izglasala >prošlogodišnja skupština?! I to od ljudi koji su se nebrojeno puta >pozvali na legalizam. Ne razumijem taj legalizam koji to prema potrebi >prestaje biti? Kad nekom u tom času legalizam ne odgovara, onda nas se >poziva na moral, ljudskost, dobrotu srca, godine staža, zasluge i >slične kategorije. To je lijepo, ali se tako gubi smisao bilo kojeg >propisa ili uopće pojma legalnosti. >Jasno, uslijedile su i nove optužbe, front se širi. Prozvati kolegu da >je udruga njegov taoc jer je on jedan od optuženih u aferi Hipokrat, >ali ne neka sitna ribica koja je otišla na kakav minoran izletić, već >onaj koji je primio skupu kuhinju i/ili bicikl od 30 tisuća kuna, a bez >ikakvih dokaza i dok je istraga u tijeku, neću niti govoriti koliko je >to protuzakonito ili nemoralno (da, ovaj puta i jedno i drugo), već bih >samo upitala- ako se srozavamo na tu razinu komunikacije, u čemu se >onda razlikujemo od Nataše Škaričić, osobe nad kojom se zgražamo kojoj >zamjeramo da je maliciozna, tendeciozna i da nam je silno naškodila? >Tim više što je ova lista dostupna za čitanje svakome na webu, skoro >kao i Jutarnji. >Zanimljiva je i statistika kolege Senada- oko 50 posto liječnika je >potpisalo novi ugovor prije nego je IO izdao "zloglasni proglas" u >kojem preporuča potpisivanje malim i srednjim timovima. Ergo, 50 posto >doktora apsolutno boli briga za bilo što što kaže KoHOM. (zamislite >kojeg li iznenađenja, ha?!) Kao one moje dvije kolegice od prije pet >godina. Zašto si laskamo? Zašto optužujemo potpisnike da su >materijalisti? Što su bile one kolege od prije pet godina? Pa i oni su >dosta lijepo zaradili. Sjećam se nekih koji su se s osmjehom na licu >slikali s Marijom na prvoj skupštini u Antunoviću, a onda otišli doma, >uzeli kalkulator, zbrojili koliko to oni točno gube i- potpisali! Tad >smo doduše imali stari IO koji je rekao da ne potpisuju anekse, ali >rekli oni ovo ili ono, dio baze reagira uvijek isto. Povremeno se >zaboravimo pogledati u ogledalo i prisjetiti se kako zapravo izgledamo. >Kao u onoj Sašinoj fotki s otvorenja (onog otvorenja na koje >se neki istaknuti članovi KoHOMa i IOa uopće nisu potrudili doći, već >su sjedili vani uz pićence...) na kojoj se maca gleda u ogledalo i u >odrazu vidi lava. Kod nas je obrnuto, mi smo lav koji u ogledalu vidi >sasvim malu macu. Zato imamo KoHOM pa ponekad znamo vjerovati da ipak >nije tako. >Tužno je i pretužno što mi zapravo ne mislimo baš tako jako različito. >Ja sam one večeri digla ruku u znak podrške IOu, ali sam se dijelom >slagala (i jako me dirnula i mogla sam točno osjetiti i razumjeti njeno >razočarenje) i sa kolegicom Vikicom, pa i sa Meri i Barijem, sa >kolegama koje su glasale protiv i sa kojima se na ovoj listi mnogo puta >nisam slagala. Na koncu, oni su za mene i nekakve veličine, bardovi >koji su sve ovo stvarali. >Drago mi je što kolegica Vikica Krolo neće napustiti KoHOM. Ljepota >naše udruge je u različitosti. Različitosti naših ordinacija, naših >osobnosti, naših razmišljanja, naših vizija kakav bi KoHOM trebao biti >i kojim putem krenuti. Zar vas ne brine, kohomovci, kako nas je zapravo >malo? Samo 400 članova na preko 1000 (ne znam točan broj) obiteljskih >liječnika. >Zbog svega toga žao mi je svakoga tko odlazi. Svaka ispisnica je >ogroman gubitak za udrugu još od vremena kada su otišli Josipa i Miki. >Povijest se nekako ponavlja- prokletstvo ružičastog fonta i pa-pa j., >zar vam se ne čini? Dobro je imati i korektiv u svojim redovima >I zato nije bilo niti pobjednika, niti poraženih na toj skupštini. >Nemojmo to činiti KoHOMu. >Ne znam kako bih završila, a ionako sam preduljiva, pa ću vam samo >zaželjeti ugodan ostatak dana i laku noć, gdje god bili, u KoHOMu ili >izvan njega. > >Jadranka Šoić, Rijeka -- Sent from my Android phone with K-9 Mail. Please excuse my brevity.