[smartdoctor] Re: [smartdoctor] Prokletstvo ružičastog fonta

  • From: Dzenana Kruzic <po-d.kruzic@xxxxxxxxxxx>
  • To: smartdoctor@xxxxxxxxxxxxx
  • Date: Fri, 18 Oct 2013 00:02:25 +0200

Lijepo vas je bilo citati kolegice.
Nanou



J Soic <jsoic@xxxxxxxxx> wrote:

>Ne govorim ni u čije ime osim svoje, a opet, čini mi se da mnogi
>članovi KoHOMa ovih dana misle jednako:
>Dosta nam je podjela, svađa, prepucavanja, "pučeva", poluistina i tome
>sličnog.
>Svi nekako imamo neugodan osjećaj da je u pitanju opstanak udruge.
>Kaže kolegica da je na Skupštini bilo mnogih novopečenih članova koji
>su na brzinu platili članarinu samo da bi mogli glasati, a drugi,
>prvoborci, su pak ostali pred vratima. Moguće.
>Ta je skupština zbilja bila za sociološku studiju! Ja sam na primjer
>tamo vidjela i kolegice koje su me samo tri mjeseca po osnutku KoHOMa,
>kad smo svi bili puni entuzijazma, optimizma i borbenosti, kad smo se
>borili protiv aneksa i participacija, strašno popljuvale. Pamtim to kao
>jedno od težih, početnih razočarenja. "Šta će ti KoHOM?!, govorile su
>mi, "Šta oni mogu? Moramo svi potpisati, HZZO će nas sve ionako
>natjerati pa bolje prije nego poslije. Na kraju ćemo ionako svi
>potpisati, KoHOM njima ništa ne može, to je HZZO, a vi ste budale,
>potpišite, ne talasajte...." Bile su to kolegice dovoljno mlade da se
>osjećaju jakima za borbu i dovoljno stare i čvrste da nam je njihovo
>znanje i iskustvo itekako moglo pomoći. Kolegice uvijek glasne i
>kritične na našim susretima, do tada samo na raznoraznim okupljanjima i
>večericama u aranžmanu farmaceutskih kuća, gdje bismo uobičajeno
>bespomoćno kukali, jadikovali, negodovali, a sve u
>maniri Kalimera- to je nepravda, to je nepravda! (Sjetite se, tako je
>to bilo PRIJE KoHOMa.) I baš sam od njih tako puno očekivala, kad
>ono-bum, pljuska! Osjećala sam se tada pokislo, naivno i jadno. No
>međutim, prošlo je pet godina, oni pradavni aneksi su zaboravljeni,
>svoje smo mane pomeli pod tepih i one su sada KoHOMovke, uredno plaćaju
>članarinu i eto ih na The Skupštini. Izrazi lica koji su pratili
>podizanje ruku u znak nepovjerenja IO-u pravednički su, ljutiti, gotovo
>bijesni i sa zrnom patosa i pomalo me podsjećaju na kamenovanje-ja koji
>sam bez grijeha bacam prvi kamen... No s druge strane, lijepo je da su
>otkrile KoHOM, da nam se broj povećava, pa makar i nakon duljeg vremena
>promišljanja...
>Kamen se ovih dana rado baca na Marija Malnara. Jer kao što ovi mailovi
>unatrag dva dana na listi lijepo svjedoče, isto kao i određena zbivanja
>na Skupštini, to je zapravo "naš obračun s njime". S čovjekom koji se
>do jučer nije zvao ni Mario, ni Mario Malnar. Zvao se- "Naš Mario". I
>svi su se takmičili tko će prvi stati mu uz bok i fotografirati se,
>koga će obasjati tračak njegove karizme, tko će mu prvi čestitati na
>novorođenoj bebici ili na položenom specijalističkom. Lista nam je bila
>zaspamana tim čestitkama! (Bila sam valjda malo i ljubomorna- i ja sam
>rodila, i ja položila specku, a hvalospjeva nigdje!). Netko je spomenuo
>odrastanje KoHOMa. Bogme, ako uzmemo da je tako, onda smo mi u
>adolescenciji i upravo rušimo autoritet svojih roditelja. Mario koji je
>do jučer bio naš "Veliki Vođa", sada je netko s kime bi svak rado
>obrisao pod. U Primorju- Mesopust, onaj kojega se pali na lomači jer je
>kriv za sve. Psihološki vrlo
>zanimljiv fenomen, ali ima na ovoj listi i psihoterapeuta pa ja neću u
>to ulaziti. Ne pišem ovo da bih branila lik i djelo Marija Malnara. Ja
>čovjeka jedva i poznam. Kad god mi je nešto trebalo, pomogao je. Koliko
>sam samo puta u onim prvim danima nazvala njega ili Josipu! Sjećam se i
>kad smo nedavno u Rijeci bili ostavljeni na milost i nemilost
>ravnatelju Doma zdravlja koji nam je jednim mailom promijenio radno
>vrijeme, spario nas u nekakve parove, polu-COMove, kad nas je
>rasporedio u dežurstva po otocima i Gorskom kotaru, kad nas je na
>sastanku prao kao malu djecu, e pa Mariju na poziv kolegica nije bilo
>teško potegnuti iz Vinkovaca i s malim zakašnjenjem stići na taj
>sastanak i obraniti nas pred dotičnim ravnateljem. Svatko od nas,
>vjerujem, ima jednu takvu priču. Ma samo da su osnovali KoHOM, svi ti
>ljudi- Mario, Bari, Josipa, Ljiljana, Miki, Ida, Morena, Meri....
>oprostite, ja ne znam sva imena i sigurno sam nekoga izostavila, kako
>im to
> možemo zaboraviti??
>Deplasirano mi je čitati o "izrežiranim" nastupima pojedinih kolega i
>kolegica na Skupštini. Silvestra, Morena, Vikica, pa ti su ljudi bili
>iskreno potreseni ovime što se dešava, kao i svi mi koji smo to gledali
>i slušali. Moreni se zamjeraju riječi- osvetnici. Ja to nisam tako
>doslovno shvatila. Ali na žalost meni se činilo da se tu radi o sukobu
>koji je sveden na osobnu razinu pa sam njene riječi tako i razumjela.
>Danima na kongresu sva ta separiranja u grupice po kuloarima, pa vam
>netko čiji je stav bitan kaže ujutro jedno, popodne drugo, onom trećem
>taj isti kaže treće, a na kraju učini četvrto. Što da mislite?? Ljudi
>zaboravljaju i činjenicu da smo se mi ovom listom i KoHOMom upoznali i
>povezali i da će notorna laž o nečemu izrečena preko Pere Perića, već
>sutra doći do tebe preko Marka Markovića! Jednako je deplasirano
>pozivati Marija da ipak podnese ostavku jer je 1/3 skupštine glasala
>protiv njega. To se zove
>demokracija. Ili smo zaboravili da smo se još prije par dana u nju
>zaklinjali? Ili se čuditi načinu na koji se dokazivalo članstvo i
>potvrđivalo prisutstvo na skupštini, a upravo je to izglasala
>prošlogodišnja skupština?! I to od ljudi koji su se nebrojeno puta
>pozvali na legalizam. Ne razumijem taj legalizam koji to prema potrebi
>prestaje biti? Kad nekom u tom času legalizam ne odgovara, onda nas se
>poziva na moral, ljudskost, dobrotu srca, godine staža, zasluge i
>slične kategorije. To je lijepo, ali se tako gubi smisao bilo kojeg
>propisa ili uopće pojma legalnosti.
>Jasno, uslijedile su i nove optužbe, front se širi. Prozvati kolegu da
>je udruga njegov  taoc  jer je on jedan od optuženih u aferi Hipokrat,
>ali ne neka sitna ribica koja je otišla na kakav minoran izletić, već
>onaj koji je primio skupu kuhinju i/ili bicikl od 30 tisuća kuna, a bez
>ikakvih dokaza i dok je istraga u tijeku, neću niti govoriti koliko je
>to protuzakonito ili nemoralno (da, ovaj puta i jedno i drugo), već bih
>samo upitala- ako se srozavamo na tu razinu komunikacije, u čemu se
>onda razlikujemo od Nataše Škaričić, osobe nad kojom se zgražamo kojoj
>zamjeramo da je maliciozna, tendeciozna i da nam je silno naškodila?
>Tim više što je ova lista dostupna za čitanje svakome na webu, skoro
>kao i Jutarnji.
>Zanimljiva je i statistika kolege Senada- oko 50 posto liječnika je
>potpisalo novi ugovor prije nego je IO izdao "zloglasni proglas" u
>kojem preporuča potpisivanje malim i srednjim timovima. Ergo, 50 posto
>doktora apsolutno boli briga za bilo što što kaže KoHOM. (zamislite
>kojeg li iznenađenja, ha?!) Kao one moje dvije kolegice od prije pet
>godina. Zašto si laskamo? Zašto optužujemo potpisnike da su
>materijalisti? Što su bile one kolege od prije pet godina? Pa i oni su
>dosta lijepo zaradili. Sjećam se nekih koji su se s osmjehom na licu
>slikali s Marijom na prvoj skupštini u Antunoviću, a onda otišli doma,
>uzeli kalkulator, zbrojili koliko to oni točno gube i- potpisali! Tad
>smo doduše imali stari IO koji je rekao da ne potpisuju anekse, ali
>rekli oni ovo ili ono, dio baze reagira uvijek isto. Povremeno se
>zaboravimo pogledati u ogledalo i prisjetiti se kako zapravo izgledamo.
>Kao u onoj Sašinoj fotki s otvorenja (onog otvorenja na koje
>se neki istaknuti članovi KoHOMa i IOa uopće nisu potrudili doći, već
>su sjedili vani uz pićence...) na kojoj se maca gleda u ogledalo i u
>odrazu vidi lava. Kod nas je obrnuto, mi smo lav koji u ogledalu vidi
>sasvim malu macu. Zato imamo KoHOM pa ponekad znamo vjerovati da ipak
>nije tako.
>Tužno je i pretužno što mi zapravo ne mislimo baš tako jako različito.
>Ja sam one večeri digla ruku u znak podrške IOu, ali sam se dijelom
>slagala (i jako me dirnula i mogla sam točno osjetiti i razumjeti njeno
>razočarenje) i sa kolegicom Vikicom, pa i sa Meri i Barijem, sa
>kolegama koje su glasale protiv i sa kojima se na ovoj listi mnogo puta
>nisam slagala. Na koncu, oni su za mene i nekakve veličine, bardovi
>koji su sve ovo stvarali. 
>Drago mi je što kolegica Vikica Krolo neće napustiti KoHOM. Ljepota
>naše udruge je u različitosti. Različitosti naših ordinacija, naših
>osobnosti, naših razmišljanja, naših vizija kakav bi KoHOM trebao biti
>i kojim putem krenuti. Zar vas ne brine, kohomovci, kako nas je zapravo
>malo? Samo 400 članova na preko 1000 (ne znam točan broj) obiteljskih
>liječnika.  
>Zbog svega toga žao mi je svakoga tko odlazi. Svaka ispisnica je
>ogroman gubitak za udrugu još od vremena kada su otišli Josipa i Miki.
>Povijest se nekako ponavlja- prokletstvo ružičastog fonta i pa-pa j.,
>zar vam se ne čini? Dobro je imati i korektiv u svojim redovima
>I zato nije bilo niti pobjednika, niti poraženih na toj skupštini. 
>Nemojmo to činiti KoHOMu.
>Ne znam kako bih završila, a ionako sam preduljiva, pa ću vam samo
>zaželjeti ugodan ostatak dana i laku noć, gdje god bili, u KoHOMu ili
>izvan njega.
>
>Jadranka Šoić, Rijeka

-- 
Sent from my Android phone with K-9 Mail. Please excuse my brevity.

Other related posts: