[smartdoctor] Re: [smartdoctor] Re: [smartdoctor] Prokletstvo ružičastog fonta
- From: marijan bilić <murariguptadas@xxxxxxxxx>
- To: smartdoctor@xxxxxxxxxxxxx
- Date: Fri, 18 Oct 2013 12:01:55 +0200
http://www.index.hr/vijesti/clanak/debeljak-ostao-bez-radnika-svi-napustili-skver-u-znak-solidarnosti-s-prekobrojnima/706738.aspx
<http://www.index.hr/vijesti/clanak/debeljak-ostao-bez-radnika-svi-napustili-skver-u-znak-solidarnosti-s-prekobrojnima/706738.aspx>
Mozda bi intelektualna krema društva nesto od njih trebala naučiti?
Dana 18. listopada 2013. 00:02 Dzenana Kruzic <po-d.kruzic@xxxxxxxxxxx> je
napisao/la:
> Lijepo vas je bilo citati kolegice.
> Nanou
>
>
>
>
> J Soic <jsoic@xxxxxxxxx> wrote:
>>
>> Ne govorim ni u čije ime osim svoje, a opet, čini mi se da mnogi članovi
>> KoHOMa ovih dana misle jednako:
>> Dosta nam je podjela, svađa, prepucavanja, "pučeva", poluistina i tome
>> sličnog.
>> Svi nekako imamo neugodan osjećaj da je u pitanju opstanak udruge.
>> Kaže kolegica da je na Skupštini bilo mnogih novopečenih članova koji su
>> na brzinu platili članarinu samo da bi mogli glasati, a drugi, prvoborci,
>> su pak ostali pred vratima. Moguće.
>> Ta je skupština zbilja bila za sociološku studiju! Ja sam na primjer tamo
>> vidjela i kolegice koje su me samo tri mjeseca po osnutku KoHOMa, kad smo
>> svi bili puni entuzijazma, optimizma i borbenosti, kad smo se borili protiv
>> aneksa i participacija, strašno popljuvale. Pamtim to kao jedno od težih,
>> početnih razočarenja. "Šta će ti KoHOM?!, govorile su mi, "Šta oni mogu?
>> Moramo svi potpisati, HZZO će nas sve ionako natjerati pa bolje prije nego
>> poslije. Na kraju ćemo ionako svi potpisati, KoHOM njima ništa ne može, to
>> je HZZO, a vi ste budale, potpišite, ne talasajte...." Bile su to kolegice
>> dovoljno mlade da se osjećaju jakima za borbu i dovoljno stare i čvrste da
>> nam je njihovo znanje i iskustvo itekako moglo pomoći. Kolegice uvijek
>> glasne i kritične na našim susretima, do tada samo na raznoraznim
>> okupljanjima i večericama u aranžmanu farmaceutskih kuća, gdje bismo
>> uobičajeno bespomoćno kukali, jadikovali, negodovali, a sve u maniri
>> Kalimera- to je nepravda, to je nepravda! (Sjetite se, tako je to bilo
>> PRIJE KoHOMa.) I baš sam od njih tako puno očekivala, kad ono-bum, pljuska!
>> Osjećala sam se tada pokislo, naivno i jadno. No međutim, prošlo je pet
>> godina, oni pradavni aneksi su zaboravljeni, svoje smo mane pomeli pod
>> tepih i one su sada KoHOMovke, uredno plaćaju članarinu i eto ih na The
>> Skupštini. Izrazi lica koji su pratili podizanje ruku u znak nepovjerenja
>> IO-u pravednički su, ljutiti, gotovo bijesni i sa zrnom patosa i pomalo me
>> podsjećaju na kamenovanje- ja koji sam bez grijeha bacam prvi kamen...
>> No s druge strane, lijepo je da su otkrile KoHOM, da nam se broj povećava,
>> pa makar i nakon duljeg vremena promišljanja...
>> Kamen se ovih dana rado baca na Marija Malnara. Jer kao što ovi mailovi
>> unatrag dva dana na listi lijepo svjedoče, isto kao i određena zbivanja na
>> Skupštini, to je zapravo "naš obračun s njime". S čovjekom koji se do jučer
>> nije zvao ni Mario, ni Mario Malnar. Zvao se- "Naš Mario". I svi su se
>> takmičili tko će prvi stati mu uz bok i fotografirati se, koga će obasjati
>> tračak njegove karizme, tko će mu prvi čestitati na novorođenoj bebici ili
>> na položenom specijalističkom. Lista nam je bila zaspamana tim čestitkama!
>> (Bila sam valjda malo i ljubomorna- i ja sam rodila, i ja položila specku,
>> a hvalospjeva nigdje!). Netko je spomenuo odrastanje KoHOMa. Bogme, ako
>> uzmemo da je tako, onda smo mi u adolescenciji i upravo rušimo autoritet
>> svojih roditelja. Mario koji je do jučer bio naš "Veliki Vođa", sada je
>> netko s kime bi svak rado obrisao pod. U Primorju- Mesopust, onaj kojega se
>> pali na lomači jer je kriv za sve. Psihološki vrlo zanimljiv fenomen, ali
>> ima na ovoj listi i psihoterapeuta pa ja neću u to ulaziti. Ne pišem ovo da
>> bih branila lik i djelo Marija Malnara. Ja čovjeka jedva i poznam. Kad god
>> mi je nešto trebalo, pomogao je. Koliko sam samo puta u onim prvim danima
>> nazvala njega ili Josipu! Sjećam se i kad smo nedavno u Rijeci bili
>> ostavljeni na milost i nemilost ravnatelju Doma zdravlja koji nam je jednim
>> mailom promijenio radno vrijeme, spario nas u nekakve parove, polu-COMove,
>> kad nas je rasporedio u dežurstva po otocima i Gorskom kotaru, kad nas je
>> na sastanku prao kao malu djecu, e pa Mariju na poziv kolegica nije bilo
>> teško potegnuti iz Vinkovaca i s malim zakašnjenjem stići na taj sastanak i
>> obraniti nas pred dotičnim ravnateljem. Svatko od nas, vjerujem, ima jednu
>> takvu priču. Ma samo da su osnovali KoHOM, svi ti ljudi- Mario, Bari,
>> Josipa, Ljiljana, Miki, Ida, Morena, Meri.... oprostite, ja ne znam sva
>> imena i sigurno sam nekoga izostavila, kako im to možemo zaboraviti??
>> Deplasirano mi je čitati o "izrežiranim" nastupima pojedinih kolega i
>> kolegica na Skupštini. Silvestra, Morena, Vikica, pa ti su ljudi bili
>> iskreno potreseni ovime što se dešava, kao i svi mi koji smo to gledali i
>> slušali. Moreni se zamjeraju riječi- osvetnici. Ja to nisam tako doslovno
>> shvatila. Ali na žalost meni se činilo da se tu radi o sukobu koji je
>> sveden na osobnu razinu pa sam njene riječi tako i razumjela. Danima na
>> kongresu sva ta separiranja u grupice po kuloarima, pa vam netko čiji je
>> stav bitan kaže ujutro jedno, popodne drugo, onom trećem taj isti kaže
>> treće, a na kraju učini četvrto. Što da mislite?? Ljudi zaboravljaju i
>> činjenicu da smo se mi ovom listom i KoHOMom upoznali i povezali i da će
>> notorna laž o nečemu izrečena preko Pere Perića, već sutra doći do tebe
>> preko Marka Markovića! Jednako je deplasirano pozivati Marija da ipak
>> podnese ostavku jer je 1/3 skupštine glasala protiv njega. To se zove
>> demokracija. Ili smo zaboravili da smo se još prije par dana u nju
>> zaklinjali? Ili se čuditi načinu na koji se dokazivalo članstvo i
>> potvrđivalo prisutstvo na skupštini, a upravo je to izglasala
>> prošlogodišnja skupština?! I to od ljudi koji su se nebrojeno puta pozvali
>> na legalizam. Ne razumijem taj legalizam koji to prema potrebi prestaje
>> biti? Kad nekom u tom času legalizam ne odgovara, onda nas se poziva na
>> moral, ljudskost, dobrotu srca, godine staža, zasluge i slične kategorije.
>> To je lijepo, ali se tako gubi smisao bilo kojeg propisa ili uopće pojma
>> legalnosti.
>> Jasno, uslijedile su i nove optužbe, front se širi. Prozvati kolegu da je
>> udruga njegov taoc jer je on jedan od optuženih u aferi Hipokrat, ali ne
>> neka sitna ribica koja je otišla na kakav minoran izletić, već onaj koji je
>> primio skupu kuhinju i/ili bicikl od 30 tisuća kuna, a bez ikakvih dokaza i
>> dok je istraga u tijeku, neću niti govoriti koliko je to protuzakonito ili
>> nemoralno (da, ovaj puta i jedno i drugo), već bih samo upitala- ako se
>> srozavamo na tu razinu komunikacije, u čemu se onda razlikujemo od Nataše
>> Škaričić, osobe nad kojom se zgražamo kojoj zamjeramo da je maliciozna,
>> tendeciozna i da nam je silno naškodila? Tim više što je ova lista dostupna
>> za čitanje svakome na webu, skoro kao i Jutarnji.
>> Zanimljiva je i statistika kolege Senada- oko 50 posto liječnika je
>> potpisalo novi ugovor prije nego je IO izdao "zloglasni proglas" u kojem
>> preporuča potpisivanje malim i srednjim timovima. Ergo, 50 posto doktora
>> apsolutno boli briga za bilo što što kaže KoHOM. (zamislite kojeg li
>> iznenađenja, ha?!) Kao one moje dvije kolegice od prije pet godina. Zašto
>> si laskamo? Zašto optužujemo potpisnike da su materijalisti? Što su bile
>> one kolege od prije pet godina? Pa i oni su dosta lijepo zaradili. Sjećam
>> se nekih koji su se s osmjehom na licu slikali s Marijom na prvoj skupštini
>> u Antunoviću, a onda otišli doma, uzeli kalkulator, zbrojili koliko to oni
>> točno gube i- potpisali! Tad smo doduše imali stari IO koji je rekao da ne
>> potpisuju anekse, ali rekli oni ovo ili ono, dio baze reagira uvijek isto.
>> Povremeno se zaboravimo pogledati u ogledalo i prisjetiti se kako zapravo
>> izgledamo. Kao u onoj Sašinoj fotki s otvorenja (onog otvorenja na koje se
>> neki istaknuti članovi KoHOMa i IOa uopće nisu potrudili doći, već su
>> sjedili vani uz pićence...) na kojoj se maca gleda u ogledalo i u odrazu
>> vidi lava. Kod nas je obrnuto, mi smo lav koji u ogledalu vidi sasvim malu
>> macu. Zato imamo KoHOM pa ponekad znamo vjerovati da ipak nije tako.
>> Tužno je i pretužno što mi zapravo ne mislimo baš tako jako različito. Ja
>> sam one večeri digla ruku u znak podrške IOu, ali sam se dijelom slagala (i
>> jako me dirnula i mogla sam točno osjetiti i razumjeti njeno razočarenje) i
>> sa kolegicom Vikicom, pa i sa Meri i Barijem, sa kolegama koje su glasale
>> protiv i sa kojima se na ovoj listi mnogo puta nisam slagala. Na koncu, oni
>> su za mene i nekakve veličine, bardovi koji su sve ovo stvarali.
>> Drago mi je što kolegica Vikica Krolo neće napustiti KoHOM. Ljepota naše
>> udruge je u različitosti. Različitosti naših ordinacija, naših osobnosti,
>> naših razmišljanja, naših vizija kakav bi KoHOM trebao biti i kojim putem
>> krenuti. Zar vas ne brine, kohomovci, kako nas je zapravo malo? Samo 400
>> članova na preko 1000 (ne znam točan broj) obiteljskih liječnika.
>> Zbog svega toga žao mi je svakoga tko odlazi. Svaka ispisnica je ogroman
>> gubitak za udrugu još od vremena kada su otišli Josipa i Miki. Povijest se
>> nekako ponavlja- prokletstvo ružičastog fonta i pa-pa j., zar vam se ne
>> čini? Dobro je imati i korektiv u svojim redovima
>> I zato nije bilo niti pobjednika, niti poraženih na toj skupštini.
>> Nemojmo to činiti KoHOMu.
>> Ne znam kako bih završila, a ionako sam preduljiva, pa ću vam samo
>> zaželjeti ugodan ostatak dana i laku noć, gdje god bili, u KoHOMu ili izvan
>> njega.
>>
>> Jadranka Šoić, Rijeka
>>
>
> --
> Sent from my Android phone with K-9 Mail. Please excuse my brevity.
>
Other related posts:
