[smartdoctor] Re: [smartdoctor] Re: [smartdoctor] Re: [smartdoctor] Prokletstvo ružičastog fonta
- From: Mirjana Šantor <mirjanasantor@xxxxxxxxx>
- To: "smartdoctor@xxxxxxxxxxxxx" <smartdoctor@xxxxxxxxxxxxx>
- Date: Fri, 18 Oct 2013 03:13:23 -0700 (PDT)
Poruka za tebe: "Bajke su i više nego istinite. Ne zato što nam govore da
zmajevi postoje, nego zato što nam poručuju da se zmajevi mogu
pobjediti." (G. K. Chesterton)
Potpisano kolegice!
On Friday, October 18, 2013 12:01 PM, Željka Perić
<zeljka.peric@xxxxxxxxxxxxxx> wrote:
Kao i uvijek , moje poštovanje kolegice Šoić , srdačan pozdrav iz Slavonije
, Perić – KPD Zdenci
From: Dzenana Kruzic
Sent: Friday, October 18, 2013 12:02 AM
To: smartdoctor@xxxxxxxxxxxxx
Subject: [smartdoctor] Re: [smartdoctor] Prokletstvo ružičastog
fonta
Lijepo
vas je bilo citati kolegice.
Nanou
J Soic <jsoic@xxxxxxxxx> wrote:
Ne govorim ni u čije ime osim svoje, a opet, čini mi se da mnogi članovi
KoHOMa ovih dana misle jednako:
>Dosta nam jepodjela, svađa, prepucavanja, "pučeva", poluistina i tome
sličnog.
>Svi nekako imamo neugodan osjećaj da je u pitanju opstanak udruge.
>Kaže kolegica da je na Skupštini bilo mnogih novopečenih članova koji su na
>brzinu platili članarinu samo da bi mogli glasati, a drugi, prvoborci, su pak
>ostali pred vratima. Moguće.
>Ta je skupština zbilja bila za sociološku studiju! Ja sam na primjer tamo
>vidjela i kolegice koje su me samo tri mjeseca po osnutku KoHOMa, kad smo svi
>bili puni entuzijazma, optimizma i borbenosti, kad smo se borili protiv
>aneksa i participacija, strašno popljuvale. Pamtim to kao jedno od težih,
>početnih razočarenja. "Šta će ti KoHOM?!, govorile su mi, "Šta oni mogu?
>Moramo svi potpisati, HZZO će nas sve ionako natjerati pa bolje prije nego
>poslije. Na kraju ćemo ionako svi potpisati, KoHOM njima ništa ne može, to je
>HZZO, a vi ste budale, potpišite, ne talasajte...." Bile su to kolegice
>dovoljno mlade da se osjećaju jakima za borbu i dovoljno stare i čvrste da
>nam je njihovo znanje i iskustvo itekako moglo pomoći. Kolegice uvijek glasne
>i kritične na našim susretima, do tada samo na raznoraznim okupljanjima i
>večericama u aranžmanu farmaceutskih kuća, gdje bismo uobičajeno bespomoćno
>kukali, jadikovali, negodovali,
a sve u maniri Kalimera- to je nepravda, to je nepravda! (Sjetite se, tako je
to bilo PRIJE KoHOMa.) I baš sam od njih tako puno očekivala, kad ono-bum,
pljuska! Osjećala sam se tada pokislo, naivno i jadno. No međutim, prošlo je
pet godina, oni pradavni aneksi su zaboravljeni, svoje smo mane pomeli pod
tepih i one su sada KoHOMovke, uredno plaćaju članarinu i eto ih na The
Skupštini. Izrazi lica koji su pratili podizanje ruku u znak nepovjerenja IO-u
pravednički su, ljutiti, gotovo bijesni i sa zrnom patosa i pomalo me
podsjećaju na kamenovanje-ja koji sam bez grijeha bacam prvi kamen... No s
druge strane, lijepo je da su otkrile KoHOM, da nam se broj povećava, pa makar
i nakon duljeg vremena promišljanja...
>Kamen se ovih dana rado baca na Marija Malnara. Jer kao što ovi mailovi
>unatrag dva dana na listi lijepo svjedoče, isto kao i određena zbivanja na
>Skupštini, to je zapravo "naš obračun s njime". S čovjekom koji se do jučer
>nije zvao ni Mario, ni Mario Malnar. Zvao se- "Naš Mario". I svi su se
>takmičili tko će prvi stati mu uz bok i fotografirati se, koga će obasjati
>tračak njegove karizme, tko će mu prvi čestitati na novorođenoj bebici ili na
>položenom specijalističkom. Lista nam je bila zaspamana tim čestitkama! (Bila
>sam valjda malo i ljubomorna- i ja sam rodila, i ja položila specku, a
>hvalospjeva nigdje!). Netko je spomenuo odrastanje KoHOMa. Bogme, ako uzmemo
>da je tako, onda smo mi u adolescenciji i upravo rušimo autoritet svojih
>roditelja. Mario koji je do jučer bio naš "Veliki Vođa", sada je netko s kime
>bi svak rado obrisao pod. U Primorju- Mesopust, onaj kojega se pali na lomači
>jer je kriv za sve.
Psihološki vrlo zanimljiv fenomen, ali ima na ovoj listi i psihoterapeuta pa
ja neću u to ulaziti. Ne pišem ovo da bih branila lik i djelo Marija Malnara.
Ja čovjeka jedva i poznam. Kad god mi je nešto trebalo, pomogao je. Koliko sam
samo puta u onim prvim danima nazvala njega ili Josipu! Sjećam se i kad smo
nedavno u Rijeci bili ostavljeni na milost i nemilost ravnatelju Doma zdravlja
koji nam je jednim mailom promijenio radno vrijeme, spario nas u nekakve
parove, polu-COMove, kad nas je rasporedio u dežurstva po otocima i Gorskom
kotaru, kad nas je na sastanku prao kao malu djecu, e pa Mariju na poziv
kolegica nije bilo teško potegnuti iz Vinkovaca i s malim zakašnjenjem stići
na taj sastanak i obraniti nas pred dotičnim ravnateljem. Svatko od nas,
vjerujem, ima jednu takvu priču. Ma samo da su osnovali KoHOM, svi ti ljudi-
Mario, Bari, Josipa, Ljiljana, Miki, Ida, Morena, Meri.... oprostite, ja ne
znam sva imena i sigurno sam
nekoga izostavila, kako im to možemo zaboraviti??
>Deplasirano mi je čitati o "izrežiranim" nastupima pojedinih kolega i
>kolegica na Skupštini. Silvestra, Morena, Vikica, pa ti su ljudi bili iskreno
>potreseni ovime što se dešava, kao i svi mi koji smo to gledali i slušali.
>Moreni se zamjeraju riječi- osvetnici. Ja to nisam tako doslovno shvatila.
>Ali na žalost meni se činilo da se tu radi o sukobu koji je sveden na osobnu
>razinu pa sam njene riječi tako i razumjela. Danima na kongresu sva ta
>separiranja u grupice po kuloarima, pa vam netko čiji je stav bitan kaže
>ujutro jedno, popodne drugo, onom trećem taj isti kaže treće, a na kraju
>učini četvrto. Što da mislite?? Ljudi zaboravljaju i činjenicu da smo se mi
>ovom listom i KoHOMom upoznali i povezali i da će notorna laž o nečemu
>izrečena preko Pere Perića, već sutra doći do tebe preko Marka Markovića!
>Jednako je deplasirano pozivati Marija da ipak podnese ostavku jer je 1/3
>skupštine glasala protiv njega. To se
zove demokracija. Ili smo zaboravili da smo se još prije par dana u nju
zaklinjali? Ili se čuditi načinu na koji se dokazivalo članstvo i potvrđivalo
prisutstvo na skupštini, a upravo je to izglasala prošlogodišnja skupština?! I
to od ljudi koji su se nebrojeno puta pozvali na legalizam. Ne razumijem taj
legalizam koji to prema potrebi prestaje biti? Kad nekom u tom času legalizam
ne odgovara, onda nas se poziva na moral, ljudskost, dobrotu srca, godine
staža, zasluge i slične kategorije. To je lijepo, ali se tako gubi smisao bilo
kojeg propisa ili uopće pojma legalnosti.
>Jasno, uslijedile su i nove optužbe, front se širi. Prozvati kolegu da je
>udruga njegov taoc jer je on jedan od optuženih u aferi Hipokrat, ali ne
>neka sitna ribica koja je otišla na kakav minoran izletić, već onaj koji je
>primio skupu kuhinju i/ili bicikl od 30 tisuća kuna, a bez ikakvih dokaza i
>dok je istraga u tijeku, neću niti govoriti koliko je to protuzakonito ili
>nemoralno (da, ovaj puta i jedno i drugo), već bih samo upitala- ako se
>srozavamo na tu razinu komunikacije, u čemu se onda razlikujemo od Nataše
>Škaričić, osobe nad kojom se zgražamo kojoj zamjeramo da je maliciozna,
>tendeciozna i da nam je silno naškodila? Tim više što je ova lista dostupna
>za čitanje svakome na webu, skoro kao i Jutarnji.
>Zanimljiva je i statistika kolege Senada- oko 50 posto liječnika je potpisalo
>novi ugovor prije nego je IO izdao "zloglasni proglas" u kojem preporuča
>potpisivanje malim i srednjim timovima. Ergo, 50 posto doktora apsolutno boli
>briga za bilo što što kaže KoHOM. (zamislite kojeg li iznenađenja, ha?!) Kao
>one moje dvije kolegice od prije pet godina. Zašto si laskamo? Zašto
>optužujemo potpisnike da su materijalisti? Što su bile one kolege od prije
>pet godina? Pa i oni su dosta lijepo zaradili. Sjećam se nekih koji su se s
>osmjehom na licu slikali s Marijom na prvoj skupštini u Antunoviću, a onda
>otišli doma, uzeli kalkulator, zbrojili koliko to oni točno gube i-
>potpisali! Tad smo doduše imali stari IO koji je rekao da ne potpisuju
>anekse, ali rekli oni ovo ili ono, dio baze reagira uvijek isto. Povremeno se
>zaboravimo pogledati u ogledalo i prisjetiti se kako zapravo izgledamo. Kao u
>onoj Sašinoj fotki s otvorenja (onog
otvorenja na koje se neki istaknuti članovi KoHOMa i IOa uopće nisu potrudili
doći, već su sjedili vani uz pićence...) na kojoj se maca gleda u ogledalo i u
odrazu vidi lava. Kod nas je obrnuto, mi smo lav koji u ogledalu vidi sasvim
malu macu. Zato imamo KoHOM pa ponekad znamo vjerovati da ipak nije
tako.
>Tužno je i pretužno što mi zapravo ne mislimo baš tako jako različito. Ja sam
>one večeri digla ruku u znak podrške IOu, ali sam se dijelom slagala (i jako
>me dirnula i mogla sam točno osjetiti i razumjeti njeno razočarenje) i sa
>kolegicom Vikicom, pa i sa Meri i Barijem, sa kolegama koje su glasale protiv
>i sa kojima se na ovoj listi mnogo puta nisam slagala. Na koncu, oni su za
>mene i nekakve veličine, bardovi koji su sve ovo stvarali.
>Drago mi je što kolegica Vikica Krolo neće napustiti KoHOM. Ljepota naše
>udruge je u različitosti. Različitosti naših ordinacija, naših osobnosti,
>naših razmišljanja, naših vizija kakav bi KoHOM trebao biti i kojim putem
>krenuti. Zar vas ne brine, kohomovci, kako nas je zapravo malo? Samo 400
>članova na preko 1000 (ne znam točan broj) obiteljskih liječnika.
>Zbog svega toga žao mi je svakoga tko odlazi. Svaka ispisnica je ogroman
>gubitak za udrugu još od vremena kada su otišli Josipa i Miki. Povijest se
>nekako ponavlja- prokletstvo ružičastog fonta i pa-pa j., zar vam se ne čini?
>Dobro je imati i korektiv u svojim redovima
>I zato nije bilo niti pobjednika, niti poraženih na toj skupštini.
>Nemojmo to činiti KoHOMu.
>Ne znam kako bih završila, a ionako sam preduljiva, pa ću vam samo zaželjeti
>ugodan ostatak dana i laku noć, gdje god bili, u KoHOMu ili izvan njega.
>
>Jadranka Šoić, Rijeka
--
Sent from my
Android phone with K-9 Mail. Please excuse my
brevity.
Other related posts:
