[smartdoctor] Prokletstvo ružičastog fonta
- From: J Soic <jsoic@xxxxxxxxx>
- To: Listaaa <smartdoctor@xxxxxxxxxxxxx>, KoHOM PGŽ <kohom-pgz@xxxxxxxxxxx>
- Date: Wed, 16 Oct 2013 09:50:39 -0700 (PDT)
Ne govorim ni u čije ime osim svoje, a opet, čini mi se da mnogi članovi KoHOMa
ovih dana misle jednako:
Dosta nam je podjela, svađa, prepucavanja, "pučeva", poluistina i tome sličnog.
Svi nekako imamo neugodan osjećaj da je u pitanju opstanak udruge.
Kaže kolegica da je na Skupštini bilo mnogih novopečenih članova koji su na
brzinu platili članarinu samo da bi mogli glasati, a drugi, prvoborci, su pak
ostali pred vratima. Moguće.
Ta je skupština zbilja bila za sociološku studiju! Ja sam na primjer tamo
vidjela i kolegice koje su me samo tri mjeseca po osnutku KoHOMa, kad smo svi
bili puni entuzijazma, optimizma i borbenosti, kad smo se borili protiv aneksa
i participacija, strašno popljuvale. Pamtim to kao jedno od težih, početnih
razočarenja. "Šta će ti KoHOM?!, govorile su mi, "Šta oni mogu? Moramo svi
potpisati, HZZO će nas sve ionako natjerati pa bolje prije nego poslije. Na
kraju ćemo ionako svi potpisati, KoHOM njima ništa ne može, to je HZZO, a vi
ste budale, potpišite, ne talasajte...." Bile su to kolegice dovoljno mlade da
se osjećaju jakima za borbu i dovoljno stare i čvrste da nam je njihovo znanje
i iskustvo itekako moglo pomoći. Kolegice uvijek glasne i kritične na našim
susretima, do tada samo na raznoraznim okupljanjima i večericama u aranžmanu
farmaceutskih kuća, gdje bismo uobičajeno bespomoćno kukali, jadikovali,
negodovali, a sve u
maniri Kalimera- to je nepravda, to je nepravda! (Sjetite se, tako je to bilo
PRIJE KoHOMa.) I baš sam od njih tako puno očekivala, kad ono-bum, pljuska!
Osjećala sam se tada pokislo, naivno i jadno. No međutim, prošlo je pet godina,
oni pradavni aneksi su zaboravljeni, svoje smo mane pomeli pod tepih i one su
sada KoHOMovke, uredno plaćaju članarinu i eto ih na The Skupštini. Izrazi lica
koji su pratili podizanje ruku u znak nepovjerenja IO-u pravednički su,
ljutiti, gotovo bijesni i sa zrnom patosa i pomalo me podsjećaju na
kamenovanje-ja koji sam bez grijeha bacam prvi kamen... No s druge strane,
lijepo je da su otkrile KoHOM, da nam se broj povećava, pa makar i nakon duljeg
vremena promišljanja...
Kamen se ovih dana rado baca na Marija Malnara. Jer kao što ovi mailovi unatrag
dva dana na listi lijepo svjedoče, isto kao i određena zbivanja na Skupštini,
to je zapravo "naš obračun s njime". S čovjekom koji se do jučer nije zvao ni
Mario, ni Mario Malnar. Zvao se- "Naš Mario". I svi su se takmičili tko će prvi
stati mu uz bok i fotografirati se, koga će obasjati tračak njegove karizme,
tko će mu prvi čestitati na novorođenoj bebici ili na položenom
specijalističkom. Lista nam je bila zaspamana tim čestitkama! (Bila sam valjda
malo i ljubomorna- i ja sam rodila, i ja položila specku, a hvalospjeva
nigdje!). Netko je spomenuo odrastanje KoHOMa. Bogme, ako uzmemo da je tako,
onda smo mi u adolescenciji i upravo rušimo autoritet svojih roditelja. Mario
koji je do jučer bio naš "Veliki Vođa", sada je netko s kime bi svak rado
obrisao pod. U Primorju- Mesopust, onaj kojega se pali na lomači jer je kriv za
sve. Psihološki vrlo
zanimljiv fenomen, ali ima na ovoj listi i psihoterapeuta pa ja neću u to
ulaziti. Ne pišem ovo da bih branila lik i djelo Marija Malnara. Ja čovjeka
jedva i poznam. Kad god mi je nešto trebalo, pomogao je. Koliko sam samo puta u
onim prvim danima nazvala njega ili Josipu! Sjećam se i kad smo nedavno u
Rijeci bili ostavljeni na milost i nemilost ravnatelju Doma zdravlja koji nam
je jednim mailom promijenio radno vrijeme, spario nas u nekakve parove,
polu-COMove, kad nas je rasporedio u dežurstva po otocima i Gorskom kotaru, kad
nas je na sastanku prao kao malu djecu, e pa Mariju na poziv kolegica nije bilo
teško potegnuti iz Vinkovaca i s malim zakašnjenjem stići na taj sastanak i
obraniti nas pred dotičnim ravnateljem. Svatko od nas, vjerujem, ima jednu
takvu priču. Ma samo da su osnovali KoHOM, svi ti ljudi- Mario, Bari, Josipa,
Ljiljana, Miki, Ida, Morena, Meri.... oprostite, ja ne znam sva imena i sigurno
sam nekoga izostavila, kako im to
možemo zaboraviti??
Deplasirano mi je čitati o "izrežiranim" nastupima pojedinih kolega i kolegica
na Skupštini. Silvestra, Morena, Vikica, pa ti su ljudi bili iskreno potreseni
ovime što se dešava, kao i svi mi koji smo to gledali i slušali. Moreni se
zamjeraju riječi- osvetnici. Ja to nisam tako doslovno shvatila. Ali na žalost
meni se činilo da se tu radi o sukobu koji je sveden na osobnu razinu pa sam
njene riječi tako i razumjela. Danima na kongresu sva ta separiranja u grupice
po kuloarima, pa vam netko čiji je stav bitan kaže ujutro jedno, popodne drugo,
onom trećem taj isti kaže treće, a na kraju učini četvrto. Što da mislite??
Ljudi zaboravljaju i činjenicu da smo se mi ovom listom i KoHOMom upoznali i
povezali i da će notorna laž o nečemu izrečena preko Pere Perića, već sutra
doći do tebe preko Marka Markovića! Jednako je deplasirano pozivati Marija da
ipak podnese ostavku jer je 1/3 skupštine glasala protiv njega. To se zove
demokracija. Ili smo zaboravili da smo se još prije par dana u nju zaklinjali?
Ili se čuditi načinu na koji se dokazivalo članstvo i potvrđivalo prisutstvo na
skupštini, a upravo je to izglasala prošlogodišnja skupština?! I to od ljudi
koji su se nebrojeno puta pozvali na legalizam. Ne razumijem taj legalizam koji
to prema potrebi prestaje biti? Kad nekom u tom času legalizam ne odgovara,
onda nas se poziva na moral, ljudskost, dobrotu srca, godine staža, zasluge i
slične kategorije. To je lijepo, ali se tako gubi smisao bilo kojeg propisa ili
uopće pojma legalnosti.
Jasno, uslijedile su i nove optužbe, front se širi. Prozvati kolegu da je
udruga njegov taoc jer je on jedan od optuženih u aferi Hipokrat, ali ne neka
sitna ribica koja je otišla na kakav minoran izletić, već onaj koji je primio
skupu kuhinju i/ili bicikl od 30 tisuća kuna, a bez ikakvih dokaza i dok je
istraga u tijeku, neću niti govoriti koliko je to protuzakonito ili nemoralno
(da, ovaj puta i jedno i drugo), već bih samo upitala- ako se srozavamo na tu
razinu komunikacije, u čemu se onda razlikujemo od Nataše Škaričić, osobe nad
kojom se zgražamo kojoj zamjeramo da je maliciozna, tendeciozna i da nam je
silno naškodila? Tim više što je ova lista dostupna za čitanje svakome na webu,
skoro kao i Jutarnji.
Zanimljiva je i statistika kolege Senada- oko 50 posto liječnika je potpisalo
novi ugovor prije nego je IO izdao "zloglasni proglas" u kojem preporuča
potpisivanje malim i srednjim timovima. Ergo, 50 posto doktora apsolutno boli
briga za bilo što što kaže KoHOM. (zamislite kojeg li iznenađenja, ha?!) Kao
one moje dvije kolegice od prije pet godina. Zašto si laskamo? Zašto optužujemo
potpisnike da su materijalisti? Što su bile one kolege od prije pet godina? Pa
i oni su dosta lijepo zaradili. Sjećam se nekih koji su se s osmjehom na licu
slikali s Marijom na prvoj skupštini u Antunoviću, a onda otišli doma, uzeli
kalkulator, zbrojili koliko to oni točno gube i- potpisali! Tad smo doduše
imali stari IO koji je rekao da ne potpisuju anekse, ali rekli oni ovo ili ono,
dio baze reagira uvijek isto. Povremeno se zaboravimo pogledati u ogledalo i
prisjetiti se kako zapravo izgledamo. Kao u onoj Sašinoj fotki s otvorenja
(onog otvorenja na koje
se neki istaknuti članovi KoHOMa i IOa uopće nisu potrudili doći, već su
sjedili vani uz pićence...) na kojoj se maca gleda u ogledalo i u odrazu vidi
lava. Kod nas je obrnuto, mi smo lav koji u ogledalu vidi sasvim malu macu.
Zato imamo KoHOM pa ponekad znamo vjerovati da ipak nije tako.
Tužno je i pretužno što mi zapravo ne mislimo baš tako jako različito. Ja sam
one večeri digla ruku u znak podrške IOu, ali sam se dijelom slagala (i jako me
dirnula i mogla sam točno osjetiti i razumjeti njeno razočarenje) i sa
kolegicom Vikicom, pa i sa Meri i Barijem, sa kolegama koje su glasale protiv i
sa kojima se na ovoj listi mnogo puta nisam slagala. Na koncu, oni su za mene i
nekakve veličine, bardovi koji su sve ovo stvarali.
Drago mi je što kolegica Vikica Krolo neće napustiti KoHOM. Ljepota naše udruge
je u različitosti. Različitosti naših ordinacija, naših osobnosti, naših
razmišljanja, naših vizija kakav bi KoHOM trebao biti i kojim putem krenuti.
Zar vas ne brine, kohomovci, kako nas je zapravo malo? Samo 400 članova na
preko 1000 (ne znam točan broj) obiteljskih liječnika.
Zbog svega toga žao mi je svakoga tko odlazi. Svaka ispisnica je ogroman
gubitak za udrugu još od vremena kada su otišli Josipa i Miki. Povijest se
nekako ponavlja- prokletstvo ružičastog fonta i pa-pa j., zar vam se ne čini?
Dobro je imati i korektiv u svojim redovima
I zato nije bilo niti pobjednika, niti poraženih na toj skupštini.
Nemojmo to činiti KoHOMu.
Ne znam kako bih završila, a ionako sam preduljiva, pa ću vam samo zaželjeti
ugodan ostatak dana i laku noć, gdje god bili, u KoHOMu ili izvan njega.
Jadranka Šoić, Rijeka
Other related posts:
- » [smartdoctor] Prokletstvo ružičastog fonta - J Soic
