Dana 23. 12. 2014. 11:44 "BARI" <bari.sita@xxxxxxxxxxx> je napisao/la: > Ovaj puta je pisao Bari,ali kako nas stalno miješaju jer se služim > njegovom“poštom“(nemam vremena ni volje mijenjatiJ),a i potpuno se slažem > s time da je budućnost Božića u mladima koji nisu š....,i koji prepoznaju > Lojnice i Gnojnice-i ja potpisujem... > > Sretan i blagoslovljen Božić sa što manje Lojnica,Gnojnica i ovih što radi > kulture ne spadaju u Božićnu čestitku,.... a smetaju i Svemiru...da bi bio > bolji prema nama....Mir i dobro,Ida > > > > *From:* smartdoctor-bounce@xxxxxxxxxxxxx [mailto: > smartdoctor-bounce@xxxxxxxxxxxxx] *On Behalf Of *"Dr. Peček" > *Sent:* Tuesday, December 23, 2014 7:01 AM > *To:* smartdoctor@xxxxxxxxxxxxx > *Subject:* [smartdoctor] Re: BOŽIĆNA :: LOJNICA,GNOJNICA, ZNOJNICA.... > > > > Hvala kolegice, > na ovoj lijepoj i pučnoj priči > prigodno za ovo božićno vrijeme > mirne blagadane svima želim > > Dana 22.12.2014. 20:30, bari sita je napisao: > > *KOME SE NE ČITA, NEKA PRESKOČI, ALI RAZVESELILO ME DA POD NAŠIM > HRVATSKIM NEBOM IMA MLADIH KOJI MI VRAĆAJU OPTIMIZAM I VJERU U PLEMENITIJE > SUTRA,* > > *ČESTIT BOŽIĆ,* > > * BARI* > > *PS – TEKST JE ORIGINALAN, ALI NA PAR MJESTA SAM MORAO INTERVENIRATI > TOČKICAMA RADI NAŠE NAM AKADEMSKE ZAJEDNICE.* > > > > > > > > > *Dnevnik gradske cure: Malen ispod zvijezda* > "Čovječe, nemoj bit šupak ispod zvijezda." Jer ako si ti šupak, svemir će > ti poslat druge šupke da se družite jer će zaključit da je to jedino što > zaslužuješ. I onda ćeš bit okružen šupcima, Remetinec style > > SUPER su mi ljudi koji na Facebooku Bandićevo uhićenje komentiraju sa: > "Ok, čovjek je možda krao, ali barem je te novce ulagao u uređenje grada." > To je ko da kažeš: "Ok, muž me mlati, ali mlati me s full lijepim remenom i > ponekad mi dozvoli da ga nosim van." Al dobro, nebitno, važno je da je > policija opet zaplijenila monitore pa ćemo uskoro svi znat koji dokumenti > su na Desktopu. Nego, idemo delat. > > Ovih dana razmišljam o rečenici koju je davno napisao Mladen Grdović: > "Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda." Zajebavam se, A.B. Šimić. > Malen ispod zvijezda. Svatko to tumači na svoj način. Većina ljudi kao > poziv da iskoristiš svoj život do maksimuma. Većina ljudi u Zadru kao: > "Izvoli narast i kvalitetno pucat na koš."Ja sam nedavno otkrila još jedno > jednostavno značenje: "Nemoj bit mali čovjek." > > Mali ljudi dolaze u svim veličinama i oblicima, i ima ih na svakom koraku. > > Tko je ikad bio izložen urlicima u bilo kojoj Referadi od strane osobe > koja je tu da ti pomogne, zna o čemu pričam. > > Mali ljudi. > > Na primjer, jedna iz tajništva jedne katedre na mom bivšem fakultetu. > Nećemo ju zvat pravim imenom jer se ionak zove Ivana, pa ćemo ju zvat > nekak više seksi, tipa Lojnica. Da, Lojnica je bolje. Lojnicin posao je > jednostavan - kad sazna u kojoj je dvorani ispit, stisne Ctrl+P, isprinta > list A4 papira i zalijepi ga na vrata tajništva. Na taj način studentica > Ana može pogledat kad je ispit i u kojoj dvorani. Zašto Lojnica ne objavi > podatak na internete tako da ga i Karla iz Karlovca može vidjet i znat kad > je ispit bez da dođe u Zagreb, pitaš se? Zato Što Lojnica voli da Karla > dođe iz Karlovca i provjeri na licu mjesta. Zašto? Jer je zločesta i > sadist. Lojnica je koji put toliko zločesta da neće objavit sat i dvoranu u > kojoj se ispit piše 24 sata unaprijed, kako je određeno u nekom glupom > dokumentu koji se zove. Sapun? Kaput? Ne, STATUT Fakulteta, pa će Karla iz > Karlovca dođu Zagreb i ostat bez informacije. Karla će onda paničarit, i > umjesto da u miru uči za ispit, visit će na forumu fakulteta do iza ponoći > ne bi li saznala GDJE sutra mora doći u koliko sati. > > Karla iz Karlovca je stvarna cura koju sam srela jednu večer na faksu, kad > sam tražila bilo kakav podatak o tome gdje se ispit piše. Čast da upoznam > Lojnicu sam imala jednom, 20 minuta prije ispita. > > Nisam znala gdje se ispit piše jer je Lojnica do trenutka kad sam ja došla > provjerit lokaciju već uklonila A4 papir i otišla doma. Znam vrijeme, ne > znam dvoranu, što je na fakultetu od 30-ak dvorana nezgodna situacija. Ali > dobro, mislim si ja - sutra prije ispita ću pokucat Lojnici na vrata i > saznat sve. > > Kucam na vrata u 9:40 ujutro. ulazim. Ispit je za 20 minuta. Stignem. > > Ja: "Dobar dan, ispričavam se na smetnji, ali imam ispit za 20 minuta, a > nema podatka gdje se piše pa...." > > Lojnica: "Kolegice radno vrijeme za studente je od 12 sati" - kaže > nadrkano ko da sam joj pokušala uzet nasilni papa test nalivperom. Pogled > na njen kompjuter otkriva da igra Farmville. > > Ja: "Znam, oprostite, ali ispit je sada a ne piše." > > Lojnica: "Kolegice NAPUSTITE PROSTORIJU" - reče ona i nastavi hranit > virtualne kokoši, svjesna da je odmogla studentici da pristupi ispitu. > > Mali čovjek, Lojnica. > > Kao i jedna teta u du*ć*anu koja prošli tjedan jednoj ženi nije htjela > prodat krafnu jer joj je falilo 40 lipa. Ne znam kak se zove, ali možemo ju > isto zvat nekak seksi, tipa Gnojnica. A znaš kak je slatka ženica bila. Ko > štrudlica od sreće. Stvarno vidiš da se iznenadila jer nema 40 lipa, > obećava da če donijet sutra ujutro, na putu do posla. Ali Gnojnica joj ne > da da bude debela i sretna, pa ju odbija. Nije stvar u tome da joj nije > htjela oprostit 40 lipa, stvar je u tome što joj je u tom trenutku iz > pogleda frcala vesela iskra nadmoći i sreće, sjajna kao Bandićevi > katadiopteri u Mesničkoj (BTW tko će sad to maknut?) > > Mali čovjek, Gnojnica. > > Kao i jedna teta u tramvaju koja te traži kartu, ali namjerno požuri do > automata za poništavanje karte i blokira ga prije nego što si ju ti stigao > poništiti. Vidjela sam ju već nekoliko puta, i svaki put radi isto. > Znojnica ćemo ju zvat, jer joj se od uzbuđenja kad te siluje svojom kaznom > oznoji brk. Zadnji put sam platila kaznu jer sam ušla u tramvaj u kojem je > Znojnica već blokirala automat iako se još nisu bila zatvorila vrata. Nisam > imala poništenu kartu - ne. Zakonski sam kriva. Ali znojnica mi je > poništavanje karte onemogućila, što i sama zna jer me vidjela da ulazim > nakon nje. Dok mi je pisala kaznu, obraćala mi se tonom iz kojeg bi, kako > kaže jedan dečko na Fejsu, čovjek dao zaključiti da ima 18 završenih > fakulteta, 10 magisterija, 6 doktorata i kao da priča Klingonski na 3 > dijalekta. "Je li vama cilj da ljudi plate kartu, ili da vršite teror po > tramvaju blokiranjem automata prije nego Što ljudi stignu do njih?" -pitam > Znojnicu, na Što se ona samo smije jer je ŠEFICA. "Napišite žalbu službi za > žalbe" - kaže s istim sjajem u očima koji je imala Lojnica kad me > izbacivala iz tajništva katedre. Služba mi je odbila molbu, jer "niste > imali poništenu kartu i ne vidimo osnovu za oprost kazne." Jbg, ne može > Služba znat da imaju tramvaj zvan Sjeverna Koreja u kojem radi ženski Kim > Yong Un. > > Mali čovjek, znojnica. > > Daj čovjeku moć, i vidjet ćeš kakav je, kaj ne? > > Kad sam imala 10 godina, imala sam u kvartu jednu Lanu kojoj je mama jedno > popodne ispekla kokice. Poslala ju je na igru u kvart, da podijeli te > kokice s prijateljima. Svima je dala da ih probaju, osim meni. "Ti ne > možeš" - rekla je i okrenula se na peti. Oko nje su bili svi naši > prijatelji, jer je imala kokice. Bila je popularna. Tražena. Kul. A onda je > nestalo kokica. > > Otišla sam doma i zamolila mamu da i meni ispeče jedan škarnicl. Ispekla > je, kak kažu klinci i ljudi koji ne znaju za riječ "trostruko" - > trooooduplo više kokica nego što je imala ova, a ja sam, presretna što imam > Sveti gral prijateljstva i kulnosti, mami rekla svoj plan: "Sad idem dolje > i svima ću dat kokice, osim njoj." Ko ju jebe, sad imam troduplo više. > > A onda mi je mama rekla nešto super: "Nemoj joj ne dat kokice. Ak to > napraviš, bit ćeš ista ko i ona. Moraš bit bolja od nje. Ponudi ju > kokicama, i gledaj kaj će se desit." > > Kad sam se pojavila s troduplom porcijom kokica, prijatelji su se zaletili > prema meni ko Sanader prema Austriji - Lana je ostala sama. "Pati, > maloljetna kučko!" - pomislila sam dok sam ju gledala kak se koprca u > novostečenoj nepopularnosti dok ja uživam u troduploj sreći. Nisam joj > htjela ponudit kokice, ali mama me zaintrigirala s onim "gledaj kaj će se > desit", pa sam ju pozvala da dođe jest. > > I dogodilo se. Bilo joj je neugodno. Bilo ju je sram. Bila je u društvu > osobe koju je maloprije odbila, a sad joj ta ista osoba nudi kokice koje > joj je ona uskratila. Na kraju mi se ispričala jer mi nije dala svoje > kokice, a ja sam ispala veći čovjek. (Jer mi je mama rekla, ali svejedno, > naučila sam koliko je to dobar osjećaj). Ne samo da sam ispala veći čovjek, > nego sam naučila koliko je važno ne bit kao Lana. Ni Gnojnica. Ni Znojnica. > Ni Lojnica. I naučila sam da samo zato što se netko ponaša kao govno, ne > znači da i ti moraš bit govno. To je uvijek najlakša opcija. Vidi, on > smrdi, idem i ja smrdit. NEMOJ. > > Svatko se tu i tamo zapita: "Zašto da ja budem dobar prema nekom, kad su > neki drugi bili loši prema meni?" -to je vjerojatno bilo u glavi i vozaču > koji je danas bio ispred mene i NIKAKO nije htio pustit gospođu da se > prestroji s autom ispred njega. Ja uvijek pustim- ne gubim ništa a nekom > sam možda pomogla. Al on neće, i neće i neće. Čovjek - Šupak. Mogao je bit > samo čovjek i olakšat ženi put do posla, ali nije. > > I to je to. Kad si šupak prema drugima, započinješ lanac događaja - kao > kad ugaziš u govno pa to razvlačiš gdje god ideš i svima smrdi. Možda ta > žena koja se nije uspjela prestrojit radi u pekari i zbog ovog će > propustit semafor. Možda će zato kasnit na posao i bit živčana. Možda će > zbog toga imat manje razumijevanja za ženu koja nema 40 lipa za krafnu. > "Prema meni danas nisu bili dobri u prometu, zašto da ja budem dobra prema > drugima?" žena će ostat bez krafne, a full je htjela pojest krafnu jer ju > danas čeka puno papirologije u tajništvu katedre na faksu. Sjest će > odigrat Farmville dok se malo ne oraspoloži, pa če krenut radit. Na vrata > će joj pokucat cura koja ne zna gdje joj je ispit. "Ja sam ostala bez > krafne danas, neću pomoć curi koja traži gdje je ispit, nek zna da je život > okrutan." Cura neće izaći na ispit jer ne zna gdje se piše, a dugo je učila > za njega. Nazvat će mamu da joj javi lošu vijest. Mami će to pokvarit dan > koji je ionako loš jer ju čeka naporna smjena pisanja kazni u tramvaju, > plus uhitili su direktora pa je strka u firmi. Zbog osjećaja nemoći i > nepravde u svijetu, namjerno će blokirat automat za poništavanje karata i > nanijet bol nekom drugom, samo da ne osjeća svoju. "Zašto da pomognem curi > koja nije stigla cvikat kartu, kad se mogu osvetit Svemiru za to što mi > kćer nije izašla na ispit?" Cura će se zbedirat jer je iz sasvim nepoštenih > razloga dobila kaznu. Navečer će ostat doma pisat prigovor na kaznu i neće > se naći s dečkom jer je umorna i dosta joj je današnjeg dana. A dečko je > htio ...... I sad neće. Dečko će se ujutro probudit na..... i > nezadovoljan, a osvetit će se Svemiru na putu do posla - neće pustit > pekaricu da se prestroji ispred njega i uhvati semafor. I tako ukrug, dok > svi svima međusobno ne sje.... dan jer ga je netko sje..... nama. > > Mali čovjek. Uvijek imaš opciju bit samo to. Uvijek se imaš opciju ponašat > ko govno, naravno. Al onda se ne smiješ čudit zašto sve oko tebe smrdi. > > A možeš preknut lanac i odabrat bit dobar prema nekom tko je bio šupak > prema tebi. Pustit osobu da se prestroji. Oprostit 40 lipa. Pomoć studentu > iako ti nije radno vrijeme, jer ljudskost nema radno vrijeme. > > "Čovječe, nemoj bit šupak ispod zvijezda." Jer ako si ti šupak, Svemir će > ti poslat druge Šupke da se družite jer će zaključit da je to jedino Što > zaslužuješ. I onda ćeš bit okružen šupcima, Remetinec style. > > PUSTI GOSPOĐU DA SE PRESTROJI !!! > > > > > > >