*_KOME SE NE ČITA, NEKA PRESKOČI, ALI RAZVESELILO ME DA POD NAŠIM
HRVATSKIM NEBOM IMA MLADIH KOJI MI VRAĆAJU OPTIMIZAM I VJERU U
PLEMENITIJE SUTRA,_*
*_ČESTIT BOŽIĆ,_*
*_ BARI_*
*_PS -- TEKST JE ORIGINALAN, ALI NA PAR MJESTA SAM MORAO INTERVENIRATI
TOČKICAMA RADI NAŠE NAM AKADEMSKE ZAJEDNICE._*
*__*
*__*
*__*
*_Dnevnik gradske cure: Malen ispod zvijezda
_*
"Čovječe, nemoj bit šupak ispod zvijezda." Jer ako si ti šupak, svemir
će ti poslat druge šupke da se družite jer će zaključit da je to
jedino što zaslužuješ. I onda ćeš bit okružen šupcima, Remetinec style
SUPER su mi ljudi koji na Facebooku Bandićevo uhićenje komentiraju sa:
"Ok, čovjek je možda krao, ali barem je te novce ulagao u uređenje
grada." To je ko da kažeš: "Ok, mužme mlati, ali mlati me s full
lijepim remenom i ponekad mi dozvoli da ga nosim van." Al dobro,
nebitno, važno je da je policija opet zaplijenila monitore pa ćemo
uskoro svi znat koji dokumenti su na Desktopu. Nego, idemo delat.
Ovih dana razmišljam o rečenici koju je davno napisao Mladen Grdović:
"Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda." Zajebavam se, A.B.
Šimić. Malen ispod zvijezda. Svatko to tumači na svoj način. Većina
ljudi kao poziv da iskoristiš svoj život do maksimuma. Većina ljudi u
Zadru kao: "Izvoli narast i kvalitetno pucat na koš."Ja sam nedavno
otkrila još jedno jednostavno značenje: "Nemoj bit maličovjek."
Mali ljudi dolaze u svim veličinama i oblicima, i ima ih na svakom koraku.
Tko je ikad bio izložen urlicima u bilo kojoj Referadi od strane osobe
koja je tu da ti pomogne, zna o čemu pričam.
Mali ljudi.
Na primjer, jedna iz tajništva jedne katedre na mom bivšem fakultetu.
Nećemo ju zvat pravim imenom jer se ionak zove Ivana, pa ćemo ju zvat
nekak više seksi, tipa Lojnica. Da, Lojnica je bolje. Lojnicin posao
je jednostavan - kad sazna u kojoj je dvorani ispit, stisne Ctrl+P,
isprinta list A4 papira i zalijepi ga na vrata tajništva. Na taj način
studentica Ana može pogledat kad je ispit i u kojoj dvorani. Zašto
Lojnica ne objavi podatak na internete tako da ga i Karla iz Karlovca
može vidjet i znat kad je ispit bez da dođe u Zagreb, pitaš se? Zato
Što Lojnica voli da Karla dođe iz Karlovca i provjeri na licu mjesta.
Zašto? Jer je zločesta i sadist. Lojnica je koji put toliko zločesta
da neće objavit sat i dvoranu u kojoj se ispit piše 24 sata unaprijed,
kako je određeno u nekom glupom dokumentu koji se zove. Sapun? Kaput?
Ne, STATUT Fakulteta, pa će Karla iz Karlovca dođu Zagreb i ostat bez
informacije. Karla će onda paničarit, i umjesto da u miru uči za
ispit, visit će na forumu fakulteta do iza ponoćine bi li saznala GDJE
sutra mora doći u koliko sati.
Karla iz Karlovca je stvarna cura koju sam srela jednu večer na faksu,
kad sam tražila bilo kakav podatak o tome gdje se ispit piše. Čast da
upoznam Lojnicu sam imala jednom, 20 minuta prije ispita.
Nisam znala gdje se ispit piše jer je Lojnica do trenutka kad sam ja
došla provjerit lokaciju već uklonila A4 papir i otišla doma. Znam
vrijeme, ne znam dvoranu, što je na fakultetu od 30-ak dvorana
nezgodna situacija. Ali dobro, mislim si ja - sutra prije ispita ću
pokucat Lojnici na vrata i saznat sve.
Kucam na vrata u 9:40 ujutro. ulazim. Ispit je za 20 minuta. Stignem.
Ja: "Dobar dan, ispričavam se na smetnji, ali imam ispit za 20 minuta,
a nema podatka gdje se piše pa...."
Lojnica: "Kolegice radno vrijeme za studente je od 12 sati" - kaže
nadrkano ko da sam joj pokušala uzet nasilni papa test nalivperom.
Pogled na njen kompjuter otkriva da igra Farmville.
Ja: "Znam, oprostite, ali ispit je sada a ne piše."
Lojnica: "Kolegice NAPUSTITE PROSTORIJU" - reče ona i nastavi hranit
virtualne kokoši, svjesna da je odmogla studentici da pristupi ispitu.
Mali čovjek, Lojnica.
Kao i jedna teta u du*ć*anu koja prošli tjedan jednoj ženi nije htjela
prodat krafnu jer joj je falilo 40 lipa. Ne znam kak se zove, ali
možemo ju isto zvat nekak seksi, tipa Gnojnica. A znaš kak je slatka
ženica bila. Ko štrudlica od sreće. Stvarno vidiš da se iznenadila jer
nema 40 lipa, obećava da če donijet sutra ujutro, na putu do posla.
Ali Gnojnica joj ne da da bude debela i sretna, pa ju odbija. Nije
stvar u tome da joj nije htjela oprostit 40 lipa, stvar je u tome što
joj je u tom trenutku iz pogleda frcala vesela iskra nadmoći i sreće,
sjajna kao Bandićevi katadiopteri u Mesničkoj (BTW tko će sad to maknut?)
Mali čovjek, Gnojnica.
Kao i jedna teta u tramvaju koja te traži kartu, ali namjerno požuri
do automata za poništavanje karte i blokira ga prije nego što si ju ti
stigao poništiti. Vidjela sam ju već nekoliko puta, i svaki put radi
isto. Znojnica ćemo ju zvat, jer joj se od uzbuđenja kad te siluje
svojom kaznom oznoji brk. Zadnji put sam platila kaznu jer sam ušla u
tramvaj u kojem je Znojnica već blokirala automat iako se još nisu
bila zatvorila vrata. Nisam imala poništenu kartu - ne. Zakonski sam
kriva. Ali znojnica mi je poništavanje karte onemogućila, što i sama
zna jer me vidjela da ulazim nakon nje. Dok mi je pisala kaznu,
obraćala mi se tonom iz kojeg bi, kako kaže jedan dečko na Fejsu,
čovjek dao zaključiti da ima 18 završenih fakulteta, 10 magisterija, 6
doktorata i kao da priča Klingonski na 3 dijalekta. "Je li vama cilj
da ljudi plate kartu, ili da vršite teror po tramvaju blokiranjem
automata prije nego Što ljudi stignu do njih?" -pitam Znojnicu, na Što
se ona samo smije jer je ŠEFICA. "Napišite žalbu službi za žalbe" -
kaže s istim sjajem u očima koji je imala Lojnica kad me izbacivala iz
tajništva katedre. Služba mi je odbila molbu, jer "niste imali
poništenu kartu i ne vidimo osnovu za oprost kazne." Jbg, ne može
Služba znat da imaju tramvaj zvan Sjeverna Koreja u kojem radi ženski
Kim Yong Un.
Mali čovjek, znojnica.
Daj čovjeku moć, i vidjet ćeš kakav je, kaj ne?
Kad sam imala 10 godina, imala sam u kvartu jednu Lanu kojoj je mama
jedno popodne ispekla kokice. Poslala ju je na igru u kvart, da
podijeli te kokice s prijateljima. Svima je dala da ih probaju, osim
meni. "Ti ne možeš" - rekla je i okrenula se na peti. Oko nje su bili
svi naši prijatelji, jer je imala kokice. Bila je popularna. Tražena.
Kul. A onda je nestalo kokica.
Otišla sam doma i zamolila mamu da i meni ispeče jedan škarnicl.
Ispekla je, kak kažu klinci i ljudi koji ne znaju za riječ "trostruko"
- trooooduplo više kokica nego što je imala ova, a ja sam, presretna
što imam Sveti gral prijateljstva i kulnosti, mami rekla svoj plan:
"Sad idem dolje i svima ću dat kokice, osim njoj." Ko ju jebe, sad
imam troduplo više.
A onda mi je mama rekla nešto super: "Nemoj joj ne dat kokice. Ak to
napraviš, bit ćeš ista ko i ona. Moraš bit bolja od nje. Ponudi ju
kokicama, i gledaj kaj će se desit."
Kad sam se pojavila s troduplom porcijom kokica, prijatelji su se
zaletili prema meni ko Sanader prema Austriji - Lana je ostala sama.
"Pati, maloljetna kučko!" - pomislila sam dok sam ju gledala kak se
koprca u novostečenoj nepopularnosti dok ja uživam u troduploj sreći.
Nisam joj htjela ponudit kokice, ali mama me zaintrigirala s onim
"gledaj kaj će se desit", pa sam ju pozvala da dođe jest.
I dogodilo se. Bilo joj je neugodno. Bilo ju je sram. Bila je u
društvu osobe koju je maloprije odbila, a sad joj ta ista osoba nudi
kokice koje joj je ona uskratila. Na kraju mi se ispričala jer mi nije
dala svoje kokice, a ja sam ispala veći čovjek. (Jer mi je mama rekla,
ali svejedno, naučila sam koliko je to dobar osjećaj). Ne samo da sam
ispala veći čovjek, nego sam naučila koliko je važno ne bit kao Lana.
Ni Gnojnica. Ni Znojnica. Ni Lojnica. I naučila sam da samo zato što
se netko ponaša kao govno, ne znači da i ti moraš bit govno. To je
uvijek najlakša opcija. Vidi, on smrdi, idem i ja smrdit. NEMOJ.
Svatko se tu i tamo zapita: "Zašto da ja budem dobar prema nekom, kad
su neki drugi bili loši prema meni?" -to je vjerojatno bilo u glavi i
vozaču koji je danas bio ispred mene i NIKAKO nije htio pustit gospođu
da se prestroji s autom ispred njega. Ja uvijek pustim- ne gubim ništa
a nekom sam možda pomogla. Al on neće, i neće i neće. Čovjek - Šupak.
Mogao je bit samo čovjek i olakšat ženi put do posla, ali nije.
I to je to. Kad si šupak prema drugima, započinješ lanac događaja -
kao kad ugaziš u govno pa to razvlačiš gdje god ideš i svima smrdi.
Možda ta žena koja se nije uspjela prestrojit radi u pekari i zbog
ovog će propustit semafor. Možda će zato kasnit na posao i bit
živčana. Možda će zbog toga imat manje razumijevanja za ženu koja nema
40 lipa za krafnu. "Prema meni danas nisu bili dobri u prometu, zašto
da ja budem dobra prema drugima?" žena će ostat bez krafne, a full je
htjela pojest krafnu jer ju danas čeka puno papirologije u tajništvu
katedre na faksu. Sjestće odigrat Farmville dok se malo ne
oraspoloži, pa če krenut radit. Na vrata će joj pokucat cura koja ne
zna gdje joj je ispit. "Ja sam ostala bez krafne danas, neću pomoć
curi koja traži gdje je ispit, nek zna da je život okrutan." Cura neće
izaći na ispit jer ne zna gdje se piše, a dugo je učila za njega.
Nazvat će mamu da joj javi lošu vijest. Mami će to pokvarit dan koji
je ionako loš jer ju čeka naporna smjena pisanja kazni u tramvaju,
plus uhitili su direktora pa je strka u firmi. Zbog osjećaja nemoći i
nepravde u svijetu, namjerno će blokirat automat za poništavanje
karata i nanijet bol nekom drugom, samo da ne osjeća svoju. "Zašto da
pomognem curi koja nije stigla cvikat kartu, kad se mogu osvetit
Svemiru za to što mi kćer nije izašla na ispit?" Cura će se zbedirat
jer je iz sasvim nepoštenih razloga dobila kaznu. Navečerće ostat doma
pisat prigovor na kaznu i neće se naći s dečkom jer je umorna i dosta
joj je današnjeg dana. A dečko je htio ...... I sad neće. Dečko će se
ujutro probudit na..... i nezadovoljan, a osvetit će se Svemiru na
putu do posla - neće pustit pekaricu da se prestroji ispred njega i
uhvati semafor. I tako ukrug, dok svi svima međusobno ne sje.... dan
jer ga je netko sje..... nama.
Mali čovjek. Uvijek imaš opciju bit samo to. Uvijek se imaš opciju
ponašat ko govno, naravno. Al onda se ne smiješ čudit zašto sve oko
tebe smrdi.
A možeš preknut lanac i odabrat bit dobar prema nekom tko je bio šupak
prema tebi. Pustit osobu da se prestroji. Oprostit 40 lipa. Pomoć
studentu iako ti nije radno vrijeme, jer ljudskost nema radno vrijeme.
"Čovječe, nemoj bit šupak ispod zvijezda." Jer ako si ti šupak, Svemir
će ti poslat druge Šupke da se družite jer će zaključit da je to
jedino Što zaslužuješ. I onda ćeš bit okružen šupcima, Remetinec style.
PUSTI GOSPOĐU DA SE PRESTROJI !!!
