Draga Ljiljo, čestitam! ti si naša heroina! KMNM Vlado Neradnik ----- Original Message ----- From: Ljiljana Ćenan To: smartdoctor@xxxxxxxxxxxxx Sent: Wednesday, May 30, 2012 7:48 PM Subject: [smartdoctor] Evo još jednom - da apsolvirate gradivo Poštovani gospodine ministre, Ponovno Vam se javljam da bih reagirala na Vaše izjave u medijima, od sveg srca se nadajući da ćete uskoro reći da su bile lapsus ili da su Vas novinari pogrešno razumjeli. Radi se o skraćenju listi čekanja i Vašoj izjavi da će u skoroj budućnosti pacijente njihovi obiteljski liječnici naručivati na pretrage, koja je u potpunoj suprotnosti sa Vašim dosadašnjim izjavama da će se u budućnosti jačati uloga primarne zdravstvene zaštite i obiteljskog liječnika. Kako su tu Vašu izjavu sa oduševljenjem dočekali mediji, ali i dobar dio naših pacijenata (o bolničkim (administrativnim) djelatnicima da i ne govorim, budući da su već pacijentima počeli govoriti zašto oni zovu, to bi trebali njihovi obiteljski liječnici), očigledno je da nitko, uključujući i zdravstvenu vlast u Hrvatskoj, nema pojma što bi kod nas trebao raditi obiteljski liječnik i koja bi njegova uloga u sustavu trebala biti. A sve češće mislim da možda ja nisam u pravu, da je pogrešna moja predodžba o obiteljskom liječniku kao nekome tko brine o svojim pacijentima od izlaska iz rodilišta, do njihovog posljednjeg otkucaja srca u njihovoj kući, tko liječi akutno i kronično bolesne, tko svog pacijenta čiji zdravstveni problem sam ne može riješiti upućuje konzilijarnom kolegi, ali ga i dočekuje nakon povratka od tog konzilijarnog kolege i nastavlja se brinuti o njemu, tko u svojoj zajednici u kojoj radi (ali i živi, kao ja) upozorava na povećanje sigurnosti djece, ali i svih stanovnika, koji upozorava da se ukloni ambrozija, tko drži predavanja u vrtiću, školi itd.itd. Možda ja gubim vrijeme sa svim tim što sam nabrojala, jer je pravi posao obiteljskog liječnika ispunjavati transportne liste za uzorke krvi (gdje za svaku pretragu upisujem broj vacutainera), svaki dan barem pola sata zvati internet operatere i informatičare pokušavajući riješiti problem sa internetom, IP adresama, (ne) spajanjem na bazu podataka, CEZIH, ispisivati bezbrojne potvrde (vjerovali ili ne, ali sve češće mi dolaze pacijenti koji traže potvrdu od mene, da bi onda mogli ići dalje ishodovati neku drugu potvrdu), pisati očitovanja HZZO-u za sve i svašta, a uskoro više nego ikad gledati u ekran kompjutera (a ne u pacijenta), naručivati pacijente na brojne pretrage (koje sam najmanje ja indicirala, a ja još imam koliko-toliko "uređenu" ambulantu i "držim pacijente pod kontrolom") i usklađivati njihove termine sa željama i mogućnostima pacijenata (jer vjerujte mi, naručujem više od 8 godina za preglede u svojoj ambulanti i znam da najmanje 70% pacijenata ne pristaje na termin koji im tehničar kaže da je slobodan, već traže neki drugi). I nemojte mi molim Vas reći da to neću trebati ja raditi, nego može moja med. sestra, budući da meni sestra (tj. tehničar) treba da previja rane, daje injekcije, snima EKG, stavlja inhalacije, mjeri tlak i GUK, i da ne nabrajam dalje, a već odavno teško stiže sve to, prekidan bezbrojnim telefonskim pozivima i još bezbrojnijim kucanjima na vrata nestrpljivih pacijenata koji moraju dobiti sve i odmah sad. Svaki praktičar zna što bi u ovakvom sustavu značilo uputiti elektronskom uputnicom pacijenta, osobno ga elektronski naručiti, uskladiti njegove želje sa terminom, korigirati termine prema njegovim životnim situacijama, objašnjavati sisteme pojedinih odjela, prijema, rada, njihove lokacije , kada ni sami ne znaju gdje im je glava, gdje rep..I zbog toga nam se diže kosa na glavi na spomen naručivanja. Osim te zbunjujuće predodžbe o obiteljskoj medicini (s jedne strane govorite o jačanju primarne zdr. zaštite, a s druge strane nam pokušavate prebaciti još više administrativnog posla, pa da još manje vremena imamo za rješavanje pacijentovog problema na primarnoj razini), posebno me smeta to što nitko nema hrabrosti reći novinarima da nije problem u listama čekanja, već je problem u 540.000 ljudi koji čekaju na neki pregled ili operaciju u Hrvatskoj. To je svaki 9. stanovnik Hrvatske! Ako pribrojimo one koji ne čekaju nigdje jer svoje zdravstvene probleme rješavaju odmah preko poznanstava u javnim ustanovama ili plaćanjem u privatnim ustanovama, te oni koji ne idu liječniku ni na pretrage, iako su im prijeko potrebne, ispada da je više od polovice Hrvata bolesno! Je li to normalno? Po mom mišljenju, liste čekanja su samo simptom bolesti od koje boluje hrvatsko zdravstvo. U podlozi leži: zdravstveno neodgojena i "nepismena" nacija, opustošeno gospodarstvo i ljudi koji traže način da prežive, neuređen sustav, u kojem na vrh liste čekanja dolaze oni koji poznaju bilo koga u bolnicama, makar i čistačicu, manjak novaca i manjak doktora. Zdravstvo više nema novaca ni za zaista bolesne, a kamoli za socijalu i za rješavanje problema mirovinskog sustava. A to je upravo ono što mi svakodnevno radimo, i zbog čega su dobrim dijelom te proklete liste čekanja. Svi koji nemaju od čega živjeti jer su ostali bez posla se javljaju k nama i mi ih moramo slati (da, moramo, jer to je sad već vojska ljudi sa kojom se mi ne možemo pojedinačno izboriti) da verificiraju svoje bolesti (a tko ih iznad 45 godine nema?) i da dobiju bilo kakvu socijalnu pomoć, invalidsku mirovinu ili što god. Također ti ljudi koji su ostali bez posla imaju ozbiljnih psihičkih problema, iz kojih onda proizlaze i obiteljski i svi drugi problemi. I to također sve ide preko naših leđa. Osim toga, umirovili su mlade ljude, neki koji su moje godište su više od 10 godina u mirovini i osim što im je nerad i dokolica doista narušio zdravlje, oni konstantno dolaze u ambulante i traže da imaju nalaze jer svakih nekoliko godina idu na nekakvu reviziju mirovine. A jedan od najgorih primjera kakva smo mi nacija što se tiče odnosa prema zdravstvu - djeca četvrtih razreda iz Ivankova idu u Crikvenicu na ekskurziju 4 dana, iz putničke agencije kažu učiteljicama da budući da će biti smješteni u hotelu Thalassoterapia, neka uzmu uputnicu od djetetovog doktora za pregled pulmologa i za nekakvu terapiju, da djeca isprobaju... Učiteljice odmah sazivaju roditeljski sastanak i upućuju roditelje da idu doktoru po uputnicu, a slijedećih dana kolone roditelja dolaze u ambulante po uputnice za preglede svoje djece. (I onda ja potroših sate objašnjavajući se s roditeljima da puste djecu da uživaju u ekskurziji i ostave ih na miru sa doktorima i terapijama, zovući ravnatelja škole da smiri učiteljice i da im kaže da im ne padne više na pamet upućivati ikoga meni u ordinaciju da traži nešto jer svi koji trebaju nešto, to će i dobiti, ali na osnovu moje indikacije, a ne nekoga iz putničke agencije. ) I to se neće riješiti sve da dragi Bog pošalje sa neba četu anđela da naručuju pacijente, a kamoli ako ih mi budemo morali naručivati. Gastroenterološkim rječnikom rečeno - pokušavate liječiti karcinom želuca sa IPP-om. I bojim se da ćete u konačnici i dobiti prikrivanje kliničke slike, a u podlozi daljnje širenje bolesti i razjedanje organizma dok ne bude kasno za bilo što. A lijeka ima, pitanje je hoćemo li liječiti ili ćemo eksperimentirati. Tako u susjednoj nam Sloveniji kolega obiteljski liječnik tijekom upućivanja pacijenta na sekundarnu razinu poradi pregleda ili obrade stavlja naznaku na uputnicu - HITNO ( u roku od 24 h ), BRZO i REDOVNO ( na transparentnu listu čekanja). Dalje se pacijent naručuje sam, a obveza je administratora u bolnici da poštuje tu naznaku obiteljskog liječnika ( i da se ne događa da hitnoća koju zahtjeva LOM pada u vodu pred hitnoćom koja proizlazi iz poznanstva, susjedstva sa šalterskom sestrom, časnom sestrom ili čistačicom u ustanovi koja ima dijagnostiku, kao što se sada događa). Osim te mogućnosti, koja bi nam bila prihvatljiva i ne bi nam uzimala puno vremena (kojeg radeći dnevno sa 60-120 pacijenata nemamo), postoji još jedan primjer dobre prakse iz susjedne Slovenije, sa kojim su nas upoznale kolege tijekom foruma na Pagu. Naime, kod njih u ambulantama obiteljske medicine tim čine liječnik, ambulantna sestra i terenska sestra (koja je nešto kao naša patronažna sestra i sestra iz kućne njege, u jednoj osobi). Plaću za tu terensku sestru dobiju u glavarini, a ona radi sve što radi naša kućna njega, vadi krv, spirometrije, prati kroničare (ali po liječnikovoj odluci), svaki dan dolazi u ambulantu i podnosi izvještaj o stanju pacijenta i pomaže ambulantnoj sestri kad nije na terenu. Već iz aviona se može vidjeti koliko je to bolji sustav od sadašnjeg sustava kućnih njega, u kojima sestre rade za 2000 kn i manje, vrlo često ne dolaze u ambulante i ne podnose izvještaje liječniku, skrb o pacijentu u njegovoj kući je neadekvatna.. A financijska korist i ušteda se lako mogu izračunati. I treća prihvatljiva opcija (prihvatljiva u smislu da neće narušiti rad obiteljskog liječnika, nego će ga unaprijediti jer će manje vremena gubiti on i njegova med. sestra sa papirima, telefonom, internetom.) je da se u glavarini liječniku osiguraju sredstva za zapošljavanje administratora. (Iako mi se osobno više sviđa ideja zapošljavanja još jedne sestre koja bi pomagala sa administracijom, ali i u svim drugim poslovima ambulante). Na kraju samo dodajem da znam da Vam nije nimalo lako biti ministar zdravlja u ova teška vremena i da Vas čekaju teški i odgovorni potezi. No želim Vam i poručiti da u ovoj zemlji, i u ovom zdravstvenom sustavu, još uvijek ima ljudi koji žele red, rad i disciplinu, koji žele raditi ono za što su se školovali i da ćete za svaki potez koji budete povlačili na dobrobit sviju i radi poboljšanja naše zajedničke budućnosti, imati našu punu podršku. (Ali i da ćemo Vas gnjaviti ovakvim dugačkim mailovima kad god najavite neki potez koji nije na tragu reda, rada i discipline, već pogoršanja stanja). Srdačan pozdrav. Ljiljana Ćenan. __________ Information from ESET NOD32 Antivirus, version of virus signature database 7181 (20120530) __________ The message was checked by ESET NOD32 Antivirus. http://www.eset.com