Živimo u nadi za boljeg,mudrijeg i humanijeg Hazu [?] Nada umire posljednja [?] Dana 18. ožujka 2014. u 12:29 J Soic <jsoic@xxxxxxxxx> je napisao/la: > Zaista mi otkrivate toplu vodu. > Zar zaista misliš da sam toliko neempatična pa mi je potrebno objasniti > koliko je teško roditelju s neizlječivo bolesnim djetetom? Gotovo da me to > vrijeđa. > Ako se u članku eksplicite navede da je bolovanje otvoreno kao rupa u > zakonu, a da je pacijent zapravo radno sposoban, onda je zapravo izrečeno > da je to bolovanje lažno. Jednako lažno kao ono Jasmine Jovev. Briga nekog > novinara za selsku doktoricu, Zlatka, Vinka, Jadranku, Zrinka ili bilo koga > od nas koji samo dajemo sve od sebe da pomognemo našem pacijentu u jednom > užasnom i nezamislivom životnom razdoblju u kojem je sve- od sudbine, pa do > zdravstvene administracije, protiv njega. > Lijepo ako članak bude poticaj HZZOu da postane bolji, mudriji i humaniji. > Ali isto tako mu može biti poticaj da kazni izabranog liječnika, a čovjeku > zatvori bolovanje. To je poanta onoga što sam napisala, a ne koliko je i je > li depresivan otac djeteta oboljelog od leukemije. > > > On Tuesday, March 18, 2014 12:04 PM, Ljiljana Ćenan < > ljiljana.cenan@xxxxxxxxx> wrote: > Jadranka, > Ovo bolovanje je potpuno opravdano. Ovaj čovjek ostvaruje pravo na > bolovanje i osnovom potrebe za njegu teško bolesnog djeteta i osnovom svog > psihičkog stanja zbog svega što prolazi. A prolazi kalvariju, koja traje > već 10 godina. > > Niti jedna kontrola neće naći ništa protivno pravilima HZZO-a, ili > protivno nekom zakonu. Vjeruj mi! > > Ovaj članak ukazuje na strašnu birokraciju s kojom se mi liječnici svaki > dan hrvamo, neki uspješnije, neki manje uspješno, neki sa više energije, > neki sa još vrlo malo preostale energije... Umjesto da svoje znanje, > vrijeme i energiju usmjerimo na psihosuport osobe čije dijete prolazi mučno > i bolno liječenje i život mu je u opasnosti, mi moramo razmišljati kako > ćemo zaobići pravila da ne bi još više zagorčali ionako gorak život i kako > bismo sebe pokrili i zaštitili od kažnjavanja. > > Zakone donose osobe koje nemaju dodira sa terenom, sa stvarnim životom, > vrlo rijetko pitajući nekoga tko zaista radi sa pacijentima. Čak i kad > pitaju, koliko ljudi sa terena reagira i odgovori? Jako, jako malo. Većina > misli: ma što me briga, neka netko drugi piše, nije moj posao uređivanje > sustava. > > Zato bi ovaj članak trebao biti poticaj za razmisliti svima u sustavu: > onima koji donose zakone i pravilnike, da pitaju one kojih se oni tiču > imaju li kakve primjedbe na njih. Kad su doneseni zakoni i pravilnici i kad > se pokaže neka slabost, neka se omogući brže reagiranje i mijenjanje > spornog. Onima koji rade na terenu, neka reagiraju na nebuloze. Imaju se > kome javiti, od vodstva KoHOM-a, preko povjerenstva za PZZ u HLK, do > HZZO-a, koji je sad otvoreniji za komunikaciju. Ništa se neće samo > promijeniti ni popraviti (može se samo pokvariti), niti netko tko sjedi za > stolom u MIZ-u ili HZZO-u može znati što nas muči, ako im mi to ne kažemo. > > Pozdrav od seoske doktorice. > > Poslano s mog iPad uređaja > > 18.03.2014., u 09:57, J Soic <jsoic@xxxxxxxxx> napisao: > > Gledajte kolegice, naravno da ne mora biti lažno. Naravno da je posve > moguće da se roditelj čije dijete u toj dobi ima relaps leukemije i vrlo > vjerojatno boluje od neizlječive bolesti, razboli od depresije. > Ali u ovom članku izričito se navodi da je čovjek radno sposoban i da > koristi bolovanje kao rupu u zakonu i kao način da "preskoči > administrativnu prepreku." > Ne komentiram uopćeno, već konkretan novinarski napis. > Ja bih takvome prva dala bolovanje. Ono što želim reći jest da novinari na > kraju ovakvim člancima odmognu i pacijentu i liječniku. > Sjetimo se i Jasmine Jovev. > Koliko će trebati da i ovima netko osvane u kontroli bolovanja? > Eto vam citata iz članka o kojima govorim: > "Umjesto da im sustav omogući da se u teškim trenucima posvete djetetu > kojem je sudbina neizvjesna, tako se nesretni roditelji moraju dovijati > kako preskočiti administrativne prepreke da bi bili uz njega. > U ovom slučaju, pomogla im je susretljivost liječnika, koji je ocu > bolesnog dječaka otvorio bolovanje s dijagnozom depresije, svjestan da mu > može pomoći jedino pronalaženjem rupa u zakonu... > ...On nikako nije za invalidsku komisiju, radno je sposoban, ali mora > biti uz bolesno dijete." > > > On Tuesday, March 18, 2014 8:34 AM, Jasna Ercegović < > jercegovic66@xxxxxxxxx> wrote: > Kolegice zašto bi bilo lažno? Pitanje je koliko je roditelj psihički > radno sposoban u situaciji kada mu je dijete teško bolesno. Zato to ne > smatram lažnim bolovanjem. > > > Dana 17. ožujka 2014. u 21:54 J Soic <jsoic@xxxxxxxxx> je napisao/la: > > Još jedno javno priznanje lažnog bolovanja? > > > On Monday, March 17, 2014 8:04 PM, AL <athelas.loraiel@xxxxxxxxx> wrote: > > > http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Otac-ne-moze-biti-uz-tesko-bolesnog-sina-jer-je-majka-nezaposlena > > > Mario s iphonea > > > > > > >