Jadranka, Ovo bolovanje je potpuno opravdano. Ovaj čovjek ostvaruje pravo na bolovanje i osnovom potrebe za njegu teško bolesnog djeteta i osnovom svog psihičkog stanja zbog svega što prolazi. A prolazi kalvariju, koja traje već 10 godina. Niti jedna kontrola neće naći ništa protivno pravilima HZZO-a, ili protivno nekom zakonu. Vjeruj mi! Ovaj članak ukazuje na strašnu birokraciju s kojom se mi liječnici svaki dan hrvamo, neki uspješnije, neki manje uspješno, neki sa više energije, neki sa još vrlo malo preostale energije... Umjesto da svoje znanje, vrijeme i energiju usmjerimo na psihosuport osobe čije dijete prolazi mučno i bolno liječenje i život mu je u opasnosti, mi moramo razmišljati kako ćemo zaobići pravila da ne bi još više zagorčali ionako gorak život i kako bismo sebe pokrili i zaštitili od kažnjavanja. Zakone donose osobe koje nemaju dodira sa terenom, sa stvarnim životom, vrlo rijetko pitajući nekoga tko zaista radi sa pacijentima. Čak i kad pitaju, koliko ljudi sa terena reagira i odgovori? Jako, jako malo. Većina misli: ma što me briga, neka netko drugi piše, nije moj posao uređivanje sustava. Zato bi ovaj članak trebao biti poticaj za razmisliti svima u sustavu: onima koji donose zakone i pravilnike, da pitaju one kojih se oni tiču imaju li kakve primjedbe na njih. Kad su doneseni zakoni i pravilnici i kad se pokaže neka slabost, neka se omogući brže reagiranje i mijenjanje spornog. Onima koji rade na terenu, neka reagiraju na nebuloze. Imaju se kome javiti, od vodstva KoHOM-a, preko povjerenstva za PZZ u HLK, do HZZO-a, koji je sad otvoreniji za komunikaciju. Ništa se neće samo promijeniti ni popraviti (može se samo pokvariti), niti netko tko sjedi za stolom u MIZ-u ili HZZO-u može znati što nas muči, ako im mi to ne kažemo. Pozdrav od seoske doktorice. Poslano s mog iPad uređaja 18.03.2014., u 09:57, J Soic <jsoic@xxxxxxxxx> napisao: > Gledajte kolegice, naravno da ne mora biti lažno. Naravno da je posve moguće > da se roditelj čije dijete u toj dobi ima relaps leukemije i vrlo vjerojatno > boluje od neizlječive bolesti, razboli od depresije. > Ali u ovom članku izričito se navodi da je čovjek radno sposoban i da koristi > bolovanje kao rupu u zakonu i kao način da "preskoči administrativnu > prepreku." > Ne komentiram uopćeno, već konkretan novinarski napis. > Ja bih takvome prva dala bolovanje. Ono što želim reći jest da novinari na > kraju ovakvim člancima odmognu i pacijentu i liječniku. > Sjetimo se i Jasmine Jovev. > Koliko će trebati da i ovima netko osvane u kontroli bolovanja? > Eto vam citata iz članka o kojima govorim: > "Umjesto da im sustav omogući da se u teškim trenucima posvete djetetu kojem > je sudbina neizvjesna, tako se nesretni roditelji moraju dovijati kako > preskočiti administrativne prepreke da bi bili uz njega. > U ovom slučaju, pomogla im je susretljivost liječnika, koji je ocu bolesnog > dječaka otvorio bolovanje s dijagnozom depresije, svjestan da mu može pomoći > jedino pronalaženjem rupa u zakonu... > ...On nikako nije za invalidsku komisiju, radno je sposoban, ali mora biti > uz bolesno dijete." > > > On Tuesday, March 18, 2014 8:34 AM, Jasna Ercegović <jercegovic66@xxxxxxxxx> > wrote: > Kolegice zašto bi bilo lažno? Pitanje je koliko je roditelj psihički radno > sposoban u situaciji kada mu je dijete teško bolesno. Zato to ne smatram > lažnim bolovanjem. > > > Dana 17. ožujka 2014. u 21:54 J Soic <jsoic@xxxxxxxxx> je napisao/la: > Još jedno javno priznanje lažnog bolovanja? > > > On Monday, March 17, 2014 8:04 PM, AL <athelas.loraiel@xxxxxxxxx> wrote: > > http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Otac-ne-moze-biti-uz-tesko-bolesnog-sina-jer-je-majka-nezaposlena > > > Mario s iphonea > > > >