Čini mi se da autor uopće nije shvatio tekst u LN niti njegovu svrhu, a ovaj članak mogao je objaviti u LN i poslati ga povjerenstvu za lijekove Dana 29.8.2012., kontakt Leonardo Bressan <ordinacija.dr.leonardo.bressan@xxxxxxxxx> je napisao: > *Objavljeno: 23.07.2012.*Smjernice i medicina zasnovana na dokazima > *U broju 106 Liječničkih novina iz veljače 2012. godine objavljene su > Smjernice za propisivanje lijekova kojih bi se (premda to izrijekom nije > navedeno) trebali pridržavati svi liječnici primarne i sekundarne > zdravstvene zaštite, a koji su članovi Hrvatske liječničke komore (HLK).* > > - Autor: > - prim. dr. sc. Aleksandar Knežević > > Pri tome se ulazi u jednu novu i upitnu praksu u kojoj se članovi HLK > obvezuju držati naputaka jedne osiguravajuće kuće, u ovom slučaju Hrvatskog > zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO), čije naputke (koje HZZO naziva > napomene) za propisivanje lijekova s njihove Osnovne i Dopunske liste > lijekova je HLK prihvatila kao svoje te ih je proglasila smjernicama, > premda ih HZZO takvima ne naziva. > > Iako je HZZO vodeća i u stvarnosti u ovom trenutku zapravo jedina > osiguravajuća kuća koja financira gotovo svu farmakoterapiju u nas, > postavlja se pitanje što će biti kad se u budućnosti pojavi nova > osiguravajuća kuća sa svojim naputcima za primjenu lijekova i da li će ih > tada HLK proglasiti svojim smjernicama te obvezivati svoje članove da ih se > drže. > Kliničke smjernice > > Dobre kliničke smjernice moraju biti: valjane, reproducibilne, realne, > primjenjive u praksi, fleksibilne, jasne. One moraju biti zasnovane na > multidisciplinarnom pristupu, promovirati najekonomičniji postupke, imati > dobre reference te što jednostavnije i razumljivije tablične i grafičke > prikaze. > > Kliničke smjernice predstavljaju sustav preporuka za provođenje > dijagnostike, prevencija i liječenja kako u javnom zdravstvu tako i u > kliničkoj medicini. Njihova glavna namjera je olakšati liječniku praktičaru > uporabu u svakodnevnoj praksi sve većeg broja spoznaja iz kliničkih studija > ali i dobre kliničke prakse, što zajedno zovemo medicinom zasnovanom na > dokazima. One omogućavaju provedbu najviših standarda u liječenju i > prevenciji premda same po sebi, bez ostalih mjera primarno adekvatne > dostupnosti dijagnostičkih i terapijskih postupaka, nisu za to dostatne. > > Dobre kliničke smjernice moraju biti: valjane, reproducibilne, realne, > primjenjive u praksi, fleksibilne, jasne. One moraju biti zasnovane na > multidisciplinarnom pristupu, promovirati najekonomičniji postupke, imati > dobre reference te što jednostavnije i razumljivije tablične i grafičke > prikaze. Proces stvaranja smjernica mora biti transparentan i treba jasno > naglasiti što je u njima zasnovano na velikim kontroliranim kliničkim > studijama, što na registrima i dobroj kliničkoj praksi, a što je konsenzus > stručnjaka. Pri tome postoji više sustava za analizu jačine kliničkih > dokaza te stupnja preporuka koji iz njih proizlaze. > > Premda su smjernice najviše zasnovane na dobrim kontroliranim kliničkim > ispitivanjima te što ih više potkrepljuje jednu tvrdnju to je veća razina > dokaza i viši stupanj preporuke, ipak taj pristup ima i određene slabosti. > Randomizirana klinička ispitivanja se provode u relativno maloj i često > nereprezentativnoj populaciji (npr. strogo su definirani komorbiditeti > bolesnika, dodatna terapija, te.ina bolesti itd.) koja ne odgovara onim > bolesnicima koje liječnici uobičajeno susreću tako da autori smjernica > često ekstrapoliraju rezultate kliničkih studija na opću populaciju koja > zapravo često nije zastupljena u kliničkim ispitivanjima. U postupku > primjene rezultata kliničkih ispitivanja na preporuke za svakodnevnu praksu > različiti eksperti često na osnovu istih rezultata izvode različite > zaključke. > > Najbolji primjere za to su smjernice za liječenje arterijske hipertenzije > gdje američki autori kao prvi lijek preporučuju diuretik, engleski autori > ACE inhibitor ili kalcijski antagonist dok su kod europskih smjernica svi > antihipertenzivi ravnopravni. > > Također *treba uvijek imati na umu da su smjernice pisane za prosječnog > bolesnika, odnosno definiranu populaciju, dok liječnik često ispred sebe > ima specifičnog bolesnika sa svim njegovim posebnostima, čega su autori > smjernica svjesni i često su u njima opisane situacije u kojima je moguće > odstupiti od općih načela koje propisuju smjernice*. > Smjernice kardiološkog društva > > Smjernice su po definiciji skup preporuka koje liječnik prilagođava > pojedinom bolesniku. > > Smjernice Europskog kardiološkog društva, a koje su istovremeno i smjernice > Hrvatskog kardiološkog društva (HKD) predstavljaju primjer dobrih i > transparentno urađenih smjernica utemeljenim na medicini zasnovanoj na > dokazima. Ako s njima usporedimo Smjernice HLK vidimo da one to nisu. Ako > analiziramo poglavlje Smjernica iz djelatnosti kardiologije (koja nas > najviše zanima) onda se preporuka za primjenu statina zasniva na > vrijednosti ukupnog kolesterola koji se u najnovijim HKD smjernicama > praktično ne spominje već se indikacija za primjenu i praćenje > učinkovitosti hipolipemične terapije bazira na praćenju LDL kolesterola, a > ukupni kolesterol se spominje samo ako mu je vrijednost veća od 8 mmol/L i > kada je obavezna terapija hipolipemikom. > > No, ako zanemarimo vrijednost LDL kolesterola onda se u Smjernicama HLK > preporuka za primjenu statina u sekundarnoj prevenciji može prihvatiti, dok > je u primarnoj prevenciji potpuno neprihvatljiva i neusklađena s recentnim > smjernicama. Naime, preporuka se temelji samo na vrijednosti ukupnog > kolesterola koja nakon dijete od tri mjeseca mora biti >7 mmol/L da bi se > započela terapija. Pri tome se u potpunosti zanemaruju ostali čimbenici > kardiovaskularnog rizika izraženi SCORE ljestvicom. Po toj smjernici > primjerice žena stara 40 godina koja ima nizak kardiovaskularni rizik treba > nepotrebno primati statin ako joj je kolesterol >7 mmol/L. Istovremeno, > osoba s visokim kardiovaskularnim rizikom, a s vrijednosti ukupnog > kolesterola od npr. 6,5 mmol/L ne smije primati statin premda mu je on > prema svim dokazima apsolutno indiciran. Također je odrednica za primjenu > ezetimiba vezana samo za vrijednost ukupnog kolesterola >6 mmol/L bez > navođenja ukupnog kardiovaskularnog rizika prema SCORE ljestvici što je > apsolutno neprihvatljivo. > > Temeljem svega navedenog smatram da je neprimjereno da HLK prepisuje > naputke o primjeni lijekova jedne osiguravajuće kuće (makar tako važne i > dominantne kao što je HZZO u ovom trenutku u Hrvatskoj) i da ih proglašava > terapijskim smjernicama bez transparentnog navođenja njihovog stvaranja te > da (što je najviše upitno) obvezuje članove HLK na njihovu primjenu, a što > nijedne smjernice nemaju, jer su one po definiciji skup preporuka koje > liječnik prilagođava pojedinom bolesniku. > Literatura > > 1. Hrvatska liječnička komora. Smjernice za propisavanje lijekova. > Liječničke novine. 2012;12(106). > 2. Garber AM. Evidence - based guidelines as a foundation for performance > incentives. Health Affairs. 2005;24:174-9. > 3. Clinical practice guidelines and healthcare decisions: credibility gaps > and unfulfilled promises? Nat Clin Pract Oncol. 2005;2:480-1. > 4. EAS/ESC guidelines for the management of dyslipidemias. Eur Heart J. > 2011;32: 1769-818. > 5. Reiner Ž. Što novo donose prve smjernice o liječenju dislipidemija > Europskog kardiološkog društva i Europskog društva za aterosklerozu? Kardio > list. 2011;6(9-10):119-124. > 6. Vitezić D, Knežević A. Smjernice u propisivanju lijekova u hipertenziji. > U: Francetić I, Vitezić D ur. Osnove kliniËke farmakologije. Zagreb, > Medicinska naklada 2007; 234-44. > 7. Knežević A, Vitezić D. Smjernice u propisivanju hipolipemičkih lijekova. > U: Francetić I, Vitezić D ur. Osnove kliničke farmakologije. Zagreb, > Medicinska naklada 2007;245-52. > 8. Reiner Ž, Božikov B, Car N, Knežević A, Kokić S, Metelko Ž i sur. > Preporuke Hrvatskih stručnih društava o liječenju makrovaskularnih i > mikrovaskularnih komplikacija u bolesnika s metaboličkim sindromom i > šećernom bolesti tipa 2 - liječenje preostaloga kardiovaskularnog rizika. > Liječn Vjesn. 2009;131:1-3. > > Aleksandar Knežević > > Opća bolnica Zadar, Zadar, Hrvatska > > Preuzeto iz: Cardiologia CROATICA 2012;7(5-6):143 - > 145.<http://www.kardio.hr/cardiologia-croatica/444-cardiologia-croatica-2012.html> > > > Copyright (c) 2001-2012 PLIVA Hrvatska d.o.o. Sva prava pridržana > -- Nataša