[image: loader] [image: Poslovni.hr] Kakvo nas zdravstvo očekuje na jesen? Uštede koje se spominju kroz objedinjenu bolničku javnu nabavu i smanjenje radničkih prava su planirane, ali pitanje je koliko će to pridonijeti stabilizaciji finanacija Nakon što su veledrogerije u travnju zaprijetile blokadom isporuke lijekova u 17 hrvatskih bolnica, zdravstvena administracija je u dogovoru s ministarstvom financija krenula u sanaciju bolničkih dugova. U svibnju je tako veledrogerijama plaćeno 300 milijuna kuna da bi se sanirali dugovi bolnica u državnom, ali i županijskom vlasništvu. Nakon toga je usljedila još jedna tranša plaćanja dugova u iznosu od 183 milijuna kuna, ali ovoga puta samo za bolnice u državnom vlasništvu dok je 250 milijuna kuna duga općih bolnica ostalo vlasnicima odnosno županijama i Gradu Zagrebu da smisle način kako ga platiti. Unatoč sanaciji, situacija s lijekovima u bolnicama je lošija nego prije. Naime, na snazi je i dalje odluka veledrogerija koje bolnicama u vlasništvu lokalne samouprave isporučuju samo polovicu plaćenih lijekova odnosno dio uplaćenog novca koristi se za pokrivanje starih dugova. [image: Županijske bolnice grcaju u dugovima, a ministar zdravlja Rajko Ostojić problem je prebacio na županije] Županijske bolnice grcaju u dugovima, a ministar zdravlja Rajko Ostojić problem je prebacio na županije *Povećana potrošnja* Drugim riječima, bolnice mogu dobiti samo one lijekove koji su neophodni trudnicama, onkološkim pacijentima i ostalima koji su životno ugroženi. Sve ostalo je na čekanju. Prema podacima iz veledrogerija, dugovi su još veći nego prije sanacije, a ravnatelji su se domislili načinu pa sad plaćaju stare dugove, ali preskaču plaćati nove račune. Kad se pri tom ima na umu podatak da je potrošnja lijekova u bolnicama u prvih šest mjeseci ove godine porasla za šest do devet posto u odnosu na isto razdoblje lani, postavlja se pitanje koji je cilj ravnatelja. Prema jednima, to je tihi revolt prema zdravstvenoj administraciji (neki kažu i politički motiviran) dok drugi tvrde kako je riječ o tome da ravnatelji ne znaju raditi svoj posao. Nedavno je to izjavio i ministar zdravlja Rajko Ostojić koji je ustvrdio da se 'ravnatelji pojedinih bolnica ponašaju kao pijani milijarderi, a bili su zaštićeni kao lički medvjedi'. Dio odgovornosti ipak leži i na zdravstvenoj administraciji. Kao prvo, kako očekivati od ravnatelja da uredno posluju sa četiri posto smanjenim bolničkim proračunima kada to nisu znali ni sa više novaca? Druga, ne manje važna činjenica jest da je zdravstvena administracija, bojeći se valjda da im se ne zamjeri politički revanšizam, ravnatelje bolnica s najvećim gubicima počela mijenjati tek u lipnju. Naime, većini ravnatelja tada je isticao mandat pa je obavljena mirna smjena, ali naravno, ravnateljske su se pozicije i ovoga puta dijelile po političkom ključu. Mnogi se stoga s pravom pitaju jesu li bivši ravnatelji amnestirani i tko će odgovarati za njihove dugove? I kako će se to odraziti na sadašnje ravnatelje od kojih se, sa smanjenim limitima i nagomilanim dugovima, očekuje uredno poslovanje, a da pri tom pacijenti ne budu zakinuti. Pri tom ne treba smetnuti s uma da danas nitko nema suvisli odgovor na pitanje kako se određuje visina bolničkog proračuna, ali niti činjenicu da neke bolnice u prosjeku fakturiraju HZZO-u 15 do 30 posto veći iznos od od dobivenog proračuna. *Problematično poslovanje* To prekoračenje HZZO ne plaća bolnicama iako se u tom iznosu 30 posto odnosi na materijalne troškove koje bolnica mora plaćati i koji povećavaju ukupne troškove i iznos obveza. Stoga je teško vjerovati da će se situacija u zdravstvu riješiti samo promjenom neodgovornih ravnatelja. S druge strane, ravnatelji bolnica u županijskom vlasništvu koje, u najmanju ruku imaju problematično poslovanje, i dalje sjede u svojim foteljama jer Ministarstvo nema ingerencije nad njihovim izborom. Ostojić se zbog dugova i lošeg poslovanja jedino drznuo smijeniti ravnatelja bolnice u Novoj Gradiški i to ne bez problema. Naime, lokalne vlasti, želeći pokazati tko je gazda, za vršitelja dužnosti su imenovale smjenjenog ravnatelja. No, kada su shvatili da bi time ipak mogli ugroziti financiranje i opstojnost bolnice, povukli su svoju odluku. No, istovremeno je Ostojić na poziciji ostavio ravnatelja riječkog KBC-a unatoč činjenici da su roditelji desetak mališana, onkoloških bolesnika, danima živjeli u paklu nakon što su im iz bolnice poručili da nemaju novaca za njihove lijekove i nakon što je skandal dospio u medije. Najgora je situacija, što se tiče dugova prema veledrogerijama, trenutno u bolnicama u Puli, Varaždinu, Čakovcu, Sv. Duhu, Zadru i Dubrovniku, a ravnatelji posljednje dvije bolnice izjavili su kako nemaju novaca za redovan posao već će zbrinjavati samo hitne slučajeve. Također, zadarski ravnatelj otišao je toliko daleko da je optužio zdravstvenu administraciju da sanira samo bolnice u velikim gradovima iako zdravstveni sustav financiraju jednako svi građani. Ostojić im je odgovorio da odgovornost snose oni, ali i županije jer godinama troše novac koji nemaju. S Ostojićem se slažu i pojedini ravnatelji koji smatraju da stare dugove trebaju pokriti osnivači bolnica. *Konačni cilj* Ova odluka o nesaniranju županijskih bolnica ide u prilog najavama koje su stigle iz zdravstvene administracije da će Ministarstvo u rujnu ući u vlasništvo županijskih bolnica jer će one, evidentno, i dalje raditi gubitke i neće moći plaćati dugove. Na taj način Ministarstvo će dobiti upravljačka prava nad bolnicama, ali i nad decentraliziranim sredstvima. Naime, tih 650 milijuna kuna koliko županije dobivaju namijenje su isključivo opremanju bolnica i poboljšanju uvjeta rada, ali kao što su nedavno ustvrdili u HUP-u, taj novac troše 'lokalni šerifi prema svojoj procjeni i bez podnošenja računa središnjim zdravstvenim vlastima'. Stoga niti ne čudi da su pojedine županije taj novac koristile za plaćanje dugova prema dobavljačima dok su neke, poput Požeško-slavonske tim novcem plaćale bolničke sudske presude. Ipak, pitanje je gdje je bilo Ministarstvo koje je trebalo dati suglasnost na trošenje tog novca. Ono što bi mogao biti konačan cilj Ostojićevog ministarstva ustvari se skriva u master planu hrvatskih bolnica. Dokument na kojem već mjesecima radi grupa stručnjaka i koji bi svjetlo dana trebao ugledati sredinom iduće godine predviđa značajne promjene u bolničkom sustavu. Drugim riječima, smanjivat će se broj akutnih kreveta i povećati broj dnevnih bolnica čime će se osloboditi kapaciteti za povećanje broja palijativnih kreveta. U ovom trenutku ne zna se hoće li biti i gašenja pojedinih bolnica, ali i to će, kao i svaki puta do sada, biti stvar političke odluke. Nakon što preuzme upravljačka prava nad županijskim bolnicama, Ostojić ih planira udruživati u regionalne bolničke mreže ili zajednice ustanova. U praksi će to značiti da će postojati regionalni centri i male bolnice koje će biti njihovi sateliti, a neće biti preklapanja djelatnosti već će svaka bolnica odrađivati posao u kojem je dobra. Pregovori u tom smjeru već su započeli u Primorsko-goranskoj županiji, a u Ministarstvu se hvale da su pregovori o preustroju započeli i s Varaždinskom, Čakovečkom i Koprivničkom bolnicom. No, zanimljivo je da te bolnice o tome nitko nije obavijestio pa se postavlja pitanje s kim Ostojić ustvari dogovara udruživanje. Ostojić je također prije mjesec dana u Grožnjanu predstavio Nacionalnu strategiju razvoja zdravstva do 2020. godine. No, ono što mnogi primjećuju u dokumentu, unatoč činjenici da sadrži čak 386 strana, jest da nema jasno definiranog izvora financiranja sustava, ali niti košarice usluga. No, ono što znamo jest da je dug zdravstva dosegao 7 milijardi kuna, da su doprinosi za zdravstvo smanjeni sa 15 na 13 posto, da će prava iz kolektivnog ugovora odnijeti dodatnih 70 milijuna, a u idućoj godini, ako na snazi ostane sadašnji granski kolektivni ugovor, još dodatnih 800 milijuna kuna. *Dokument za EU fondove* Ostojić je također obećao po 10 milijuna kuna bolnicama u Požegi i Koprivnici, obećao je uredit i dječju onkologiju prvo u Klaićevoj, a zatim ju izgraditi na Rebru. Obećanja je mnogo, a novaca malo. Stoga se mnogi pitaju kojim smjerom ide zdravstvena administracija. Objašnjenje koje neki nude da je Strategija ustvari dokument napravljen jedino s ciljem da se kandidiramo za strukturne fondove EU u ovom trenutku ne izgleda obećavajuće. Jer, naime, jesen je blizu, dugovi su sve veći, liste čekanja sve dulje, a bolest i bolesnici i dalje postoje. Uštede koje se spominju kroz objedinjenu javnu nabavu i smanjenje radničkih prava su planirane, ali pitanje je koliko će to pridonijeti stabilizaciji finanacija.U šumi informacija koje se ovih dana plasiraju situacija izgleda poprilično mirno i nema panike, što se svim silama trudi prikazati i ministar Ostojić. No, informacije koje se plasiraju u medije ponekad ne odgovaraju onome o čemu ministar razgovara sa sudionicima u sustavu iza zatvorenih vrata. Pokušava li ministar prebroditi mirno ljeto ili doista ima plan kako preživjeti jesen, u ovom je trenutku nejasno. No, ministar se voli hvaliti činjenicom da se njegov put ne može predvidjeti nakon prva dva koraka. Iskreno se nadamo, za dobrobit svih sadašnjih i budućih pacijenata, da za njega neće vrijediti ona da je put do pakla popločan dobrim namjerama.