[smartdoctor] osobna moć /interesantno
- From: "BARI" <bari.sita@xxxxxxxxxxx>
- To: <smartdoctor@xxxxxxxxxxxxx>
- Date: Fri, 6 Jan 2012 18:12:11 +0100
No sukob, suprotstavljanje ili konfrontaciju većina ljudi još uvijek smatra
"negativnim" djelovanjem. Dobrota se izjednačava s milosrđem, toplinom,
mekoćom ili suosjećanjem, ali ne i s otvorenim suprotstavljanjem, sukobom,
raspravom, strogošću ili striktnošću. Međutim, izraz dobrote nije samo
beskrajno maziti nekoga ili mu ugađati. Dobrota je i kazniti, odnosno
onemogućiti nekoga ako želi nauditi drugima. Na primjer, znamo da žrtva
<http://www.tomislavbudak.com/hr/temeljni/identifikacija-sa-zrtvom.html>
koja ne izrazi ljutnju ostaje žrtvom. Da je nekom tiraninu odmah uskraćena
mogućnost tiranije suprotstavljanjem, tada tiranije ne bi niti bilo. S
obzirom da nije, početni blaži oblici zlostavljanja kasnije prerastaju u
pravu dramu. Žrtva obično očekuje da će je iz nepovoljne pozicije izbaviti
netko drugi, neki izvanjski spasitelj, po mogućnosti sam Bog. Povijest je
ipak pokazala da ljude u nevolji spašavaju jedino drugi ljudi, odnosno oni
sami sebe, po mogućnosti. Ja već nekoliko godina na svojim tečajevima i
predavanjima spominjem činjenicu da su ljude iz nacističkih logora
oslobodili drugi ljudi koji su se otvoreno suprotstavili tiraniji.
Ponekad se netko prema nama odnosi s omalovažavanjem, posprdno ili
ponižavajuće. Hoćemo li sredstvima milosrdne ljubavi podržati djelovanje
takve osobe? Hoćemo, na samom početku. Pokušat ćemo tolerancijom,
razumijevanjem i otvorenošću prihvatiti djelovanje takve osobe, ali izraziti
i neslaganje s njome na blag i razuman način. No, ne-milosrdna ljubav ne
pravi kompromise s našim integritetom. Ukoliko se takvo djelovanje nastavi,
krajnje je neprimjereno nastaviti djelovati sredstvima milosrdne ljubavi.
Tada bi trebala nastupiti nemilosrdna ljubav, izražena kao otvoreno
suprotstavljanje, negiranje i odbacivanje nečijeg djelovanja. Suprotstaviti
se, konfrontirati, naljutiti ako treba, ovdje je primjerena i zdrava
reakcija. Nedostatak takve reakcije odraz je određene vrste slabosti,
odnosno nesklada.
Dakle, milosrdnom ljubavlju i dalje podržavamo takvu izvornu intenciju na
sve načine, ali trenutnom ponašanju i djelovanju osobe suprotstavljamo se
ne-milosrdno i to svim sredstvima. Ne-milosrdno voljeti nekoga znači biti u
stanju reći takvoj osobi stvari koje ona možda ne želi čuti, na način koji
nije uvijen ili neizravan. Izraziti se direktno, reći drugoj osobi "ono što
je ide", najbrži je put do njene promjene. Voljeti milosrdno osobu koja živi
na (auto)destruktivan način jednako je liječenju narkomana malim dozama
droge.
Niti ovdje, dakle, borba uopće nije upitna - čovjekova je dužnost
suprotstaviti se negativitetu i ne dozvoliti da zlo prevlada.
http://www.tomislavbudak.com/hr/napredni/osobna-moc-prvi-dio.html
OSOBNA MOĆ, prvi dio
<http://www.tomislavbudak.com/index2.php?option=com_content&do_pdf=1&id=127>
PDF
<http://www.tomislavbudak.com/index2.php?option=com_content&task=view&id=127
&pop=1&page=0&Itemid=51> Ispis
<http://www.tomislavbudak.com/index2.php?option=com_content&task=emailform&i
d=127&itemid=51> E-mail
netherlands_butterfly_metamorphosis_transformation_crop_circle.jpg
Čovjek-leptir, lik u žitu koji se pojavio 7. 8. 2009. na jugu Nizozemske
Već pri samom spomenu riječi "moć" većina ljudi reagira s oprezom, neki
strahom, a mnogi čak i s gnušanjem. Nije ni čudo - moć je toliko
zloupotrebljavana da ovaj pojam automatski izaziva negativne reakcije.
Moćnici koji stoljećima teroriziraju puk, bili oni iz svijeta politike,
religije ili biznisa, stvorili su toliko destruktivnu sliku osobne moći da
ona prestaje biti težnjom većine ljudi. Naravno, nitko normalan ne želi
zloupotrebljavati moć. Nitko ne želi izgledati, ponašati se ili činiti
stvari koje čine osobe poput Sanadera ili Busha, odnosno nakaza iz svijeta
biznisa ili estrade. Nitko normalan, ali svatko nenormalan itekako želi.
Emocionalno nezrele i spiritualno neosviještene osobe žele moć kojom će
kompenzirati osjećaj manje vrijednosti, odnosno gubitak identiteta, ali
današnji moćnici ne shvaćaju da novac, pozicija ili statusni simboli nisu
pravi izraz osobne moći. Ona primarno proizlazi iz čovjekovog integriteta,
njegove etičnosti i beskompromisnosti, a ne prodaje duše silama zla. Upravo
zato osobe koje teže etičnosti i ispravnosti odbijaju pozicije moći ili bilo
kakav moćan gard. Oni ne žele moć jer smatraju da je ona automatski povezana
sa zloupotrebom. No kao što niti novac nije nužno izvor svih zala, iako može
biti ako ga se upotrebljava u zle svrhe, tako niti osobna moć nije nužno
samo negativnog karaktera. Dapače, ona je nužno sredstvo čovjekovog
samoostvarenja. Ali kakva moć? Kako mogu izgledati zdravi, poželjni i nužni
oblici osobne moći? I zašto smo je uopće izgubili?
Emocionalna zrelost
<http://www.tomislavbudak.com/hr/temeljni/evolucija-emotivne-zrelosti.html>
, o kojoj sam do sada dosta pisao, uključuje mnoge elemente. No svi ti
elementi imaju jedan zajednički nazivnik, a to je univerzalna ili bezuvjetna
ljubav. Utemeljena na slobodnom protoku univerzalne ljubavi - prema sebi i
drugima - emocionalna inteligencija bitan je preduvjet za spiritualnu
zrelost i samoostvarenost. Zato sve osobe koje se žele razvijati spiritualno
- raditi na razvoju vlastite svijesti te na kreativnom ostvarenju svojih
potencijala - moraju u proces osobnog razvoja uključiti i emocionalni aspekt
svoga bića. Naime, cilj ljudskog postojanja na ovoj planeti jest ostvarenje
potencijala za kreiranje potpuno ispunjenih odnosa, utemeljenih na slobodnom
protoku univerzalne ljubavi. Odmah zatim slijedi i kreativni razvoj, odnosno
ostvarenje kreativnih potencijala, kakvi god oni bili. I to je to - nema
ništa drugo niti dalje od ovoga. Ljudi se razbolijevaju upravo zbog
nemogućnosti da pruže ili daju ljubav, kao i da sebe kreativno izraze. Nismo
bolesni ni zbog čega drugog, iako živimo u kamenom dobu kad je riječ o
stupnju svijesti o uzrocima zdravstvenih problema. Emocionalno inteligentna
osoba rijetko će biti bolesna. Ona će možda povremeno pokupiti pokoju virozu
kako bi se njeno tijelo pročistilo od nagomilanih otrova, ali ozbiljnih
zdravstvenih problema teško da će imati. Osim u slučajevima kada takvi
problemi služe kao inicijacijsko sredstvo, no svaka inicijacija može
uspjeti, bez da se pretvori u traumatsko iskustvo, odnosno ostavi bilo kakve
neželjene posljedice.
Ono što većina ljudi ne zna ili ne shvaća dovoljno jest da univerzalna,
bezuvjetna ljubav na kojoj je utemeljena emocionalna zrelost ima dva
temeljna aspekta. Prvi običavamo zvati milosrdnim, mekim, suosjećajnim.
Takva ljubav izražena je kvalitetama otvorene srčane čakre
<http://www.tomislavbudak.com/hr/temeljni/anatomija-i-dinamika-energetskih-c
entara.html> , odnosno njenog prednjeg aspekta, i predstavlja tip ljubavi
kakav je većini ljudi dobro poznat. Tolerancija, nepostojanje predrasuda,
prihvaćanje, davanje ili čak određen oblik "žrtvovanja" za druge jesu
različiti aspekti milosrdne, tople i meke ljubavi. Ovakav oblik, oslobođen
predumišljaja te očišćen od egoističnih poriva, predstavlja prvi cilj
osobama koje kreću s upoznavanjem ljubavi kao kozmičkog principa. "Otvoriti
vlastito srce", postati tolerantna i suosjećajna osoba, nezaobilazna je faza
razvoja jednoj zatvorenoj i inhibiranoj osobi. Takav cilj ne može se ni na
koji način preskočiti ili relativizirati. Ljubav mora biti neupitna i ljudi
moraju biti duboko povezani s ovakvim njenim aspektom.
No, tu nije kraj. Ljubav se dalje razvija na malo drugačiji način, onaj koji
stvara potrebnu ravnotežu prvom obliku, a povezan je sa stražnjim aspektom
srčane čakre. Riječ je o takozvanoj ne-milosrdnoj ljubavi
<http://www.tomislavbudak.com/hr/napredni/osobna-moc-prvi-dio.html#_ftn1>
[1], koja mora biti utemeljena na milosrdnoj. Za razliku od meke i
suosjećajne kvalitete milosrdne ljubavi, ovaj je oblik tvrd i nimalo
suosjećajan. Odnosno, jest suosjećajan, ali na sasvim drugačiji način -
suosjećanje je ovdje usmjereno isključivo prema izvornoj intenciji druge
osobe, ali nipošto i prema njenom trenutnom ponašanju ili osjećajima. Evo o
čemu je konkretno riječ. Ponekad se netko prema nama odnosi s
omalovažavanjem, posprdno ili ponižavajuće. Hoćemo li sredstvima milosrdne
ljubavi podržati djelovanje takve osobe? Hoćemo, na samom početku. Pokušat
ćemo tolerancijom, razumijevanjem i otvorenošću prihvatiti djelovanje takve
osobe, ali izraziti i neslaganje s njome na blag i razuman način. No,
ne-milosrdna ljubav ne pravi kompromise s našim integritetom. Ukoliko se
takvo djelovanje nastavi, krajnje je neprimjereno nastaviti djelovati
sredstvima milosrdne ljubavi. Tada bi trebala nastupiti nemilosrdna ljubav,
izražena kao otvoreno suprotstavljanje, negiranje i odbacivanje nečijeg
djelovanja. Suprotstaviti se, konfrontirati, naljutiti ako treba, ovdje je
primjerena i zdrava reakcija. Nedostatak takve reakcije odraz je određene
vrste slabosti, odnosno nesklada.
Izvornu, pozitivnu intenciju osobe koja povređuje naš integritet moramo
podržati jer je u svome izvornom obliku intencija svačijeg djelovanja
pozitivna. Da, čak i kriminalci svojim djelovanjem žele ostvariti neku
pozitivnu izvornu namjeru, samo što je sredstvo ostvarenja takve namjere
postalo destruktivno ili ne-etično, odnosno udaljilo se od izvora ponekad
toliko da osoba zaboravlja koja je uopće bila njena prvotna intencija. No,
mi se moramo potruditi otkriti takvu intenciju i podržati je i na izravan
način (konkretnom komunikacijom), ali i neizravan način (davanjem blagoslova
tome dijelu njenoga bića). Dakle, milosrdnom ljubavlju i dalje podržavamo
takvu izvornu intenciju na sve načine, ali trenutnom ponašanju i djelovanju
osobe suprotstavljamo se ne-milosrdno i to svim sredstvima. Ne-milosrdno
voljeti nekoga znači biti u stanju reći takvoj osobi stvari koje ona možda
ne želi čuti, na način koji nije uvijen ili neizravan. Izraziti se direktno,
reći drugoj osobi "ono što je ide", najbrži je put do njene promjene.
Voljeti milosrdno osobu koja živi na (auto)destruktivan način jednako je
liječenju narkomana malim dozama droge. Ne-milosrdnom ljubavlju narkomanu se
prekida svaki doticaj s drogom i on prolazi krizu odvikavanja koja može biti
izuzetno bolna. Kriza odvikavanja teška je i za okolinu osobe, ali spada u
neminovnu inkomodaciju na koju moramo biti spremni jer je ona jedino
ispravno i efikasno sredstvo odvikavanja. I ne-milosrdna ljubav je ljubav -
čak i veće snage od milosrdne jer za njeno izražavanje treba imati i srca i
"muda", ali i pameti jer je ovdje strategija djelovanja često od presudnog
značaja.
No sukob, suprotstavljanje ili konfrontaciju većina ljudi još uvijek smatra
"negativnim" djelovanjem. Dobrota se izjednačava s milosrđem, toplinom,
mekoćom ili suosjećanjem, ali ne i s otvorenim suprotstavljanjem, sukobom,
raspravom, strogošću ili striktnošću. Međutim, izraz dobrote nije samo
beskrajno maziti nekoga ili mu ugađati. Dobrota je i kazniti, odnosno
onemogućiti nekoga ako želi nauditi drugima. Na primjer, znamo da žrtva
<http://www.tomislavbudak.com/hr/temeljni/identifikacija-sa-zrtvom.html>
koja ne izrazi ljutnju ostaje žrtvom. Da je nekom tiraninu odmah uskraćena
mogućnost tiranije suprotstavljanjem, tada tiranije ne bi niti bilo. S
obzirom da nije, početni blaži oblici zlostavljanja kasnije prerastaju u
pravu dramu. Žrtva obično očekuje da će je iz nepovoljne pozicije izbaviti
netko drugi, neki izvanjski spasitelj, po mogućnosti sam Bog. Povijest je
ipak pokazala da ljude u nevolji spašavaju jedino drugi ljudi, odnosno oni
sami sebe, po mogućnosti. Ja već nekoliko godina na svojim tečajevima i
predavanjima spominjem činjenicu da su ljude iz nacističkih logora
oslobodili drugi ljudi koji su se otvoreno suprotstavili tiraniji. Nije ih
spasio Bog. Odnosno jest, ali u ljudskom obličju, a ne kao neka apstraktna
sila. Zanimljivo da je istu tvrdnju prošloga proljeća iznio i čuveni
hrvatski filmski producent židovskog porijekla Branko Lustig, dobitnik
nagrade Oscar za filmove Schindlerova lista i Gladijator. Lustig je kao
mladić i sam prošao strahote nacističkih logora te proveo nekoliko godina u
nekima od najzloglasnijih kao što su Auschwitz ili Birkenau. Nastupivši u
emisiji <http://www.youtube.com/watch?v=RgbD5TvD8uQ> Nedjeljom u 2, Lustig
je izjavio da su ortodoksni Židovi činili krivu stvar moleći se Bogu za
pomoć. Naime, od šest milijuna Židova stradalih u drugom svjetskom ratu
barem tri milijuna bilo je ortodoksnih koji su se po cijele dane samo
molili. Da je tih tri milijuna umjesto molitve uzelo puške u ruke,
nacističkog režima vjerojatno ne bi bilo. Toliko o milosrdnoj ljubavi
upotrijebljenoj na krivom mjestu.
Ni oružana borba nije uvijek opravdana, da se razumijemo, ali niti molitvom
ne možemo postići ciljeve koji spadaju u našu odgovornost. Ne-milosrdna
ljubav u praksi provodi ono što molitva i ostali oblici milosrdne ljubavi
izražavaju kao cilj, odnosno čine na psiho-energetskom planu. Milosrdnom
ljubavlju stvaraju se unutarnji, psihološki i spiritualni preduvjeti za
ostvarenje cilja, a ne-milosrdnom ljubavlju se djeluje. Takvo djelovanje
zahtijeva preuzimanje neophodne odgovornosti i discipline, povezivanje s
principima upornosti, preciznosti, striktnosti ili marljivosti. Ispravno
djelovanje također je povezano s vremenom, pravim "tajmingom", odnosno
pažljivo razrađenim planom i programom dobro izbalansiranih postupaka kojima
se osoba kreće izravno prema cilju. Kod takvog djelovanja nema vremena za
pretjerano suosjećanje ili razvodnjavanje energije suvišnom mekoćom ili
beskrajnom tolerancijom. Djelovanje i ratništvo idu ruku pod ruku, a pojam
"duhovnog ratništva" odavno je ušao u rječnik suvremene duhovnosti. Zašto?
Zato što je riječ o neminovnosti koju je nemoguće izbjeći. Cilj našeg
postojanja jest kreativno samoostvarenje, a ne konstantno bavljenje
apstrakcijama. A za takvu ostvarenost nužan je i ratnički duh.
Kad je o samom fizičkom ratovanju riječ, rat bi uvijek morao biti zadnja
instanca, onaj konačni oblik sređivanja jedne neharmonične situacije. Prije
izravnog fizičkog sukoba dužni smo pokušati sve, baš sve, da konflikt
riješimo na miran način. Na žalost, to ponekad nije moguće. A ako smo već
prisiljeni na rat, tada je način ratovanja iznimno važan. Postoji takozvano
"akarmičko" ratovanje, ono koje ne stvara negativnu karmu, ali postoji i
karmičko, ono koje itekako stvara negativnu karmu. Takvo je gotovo svako
ratovanje u današnje vrijeme jer je destruktivno djelovanje svjestan cilj
svjetskih vladara. Naime, svaki je osvajački rat automatski karmički jer
predstavlja čin agresije. Opravdan je jedino obrambeni rat, ali i on nije
nužno akarmički ako se vodi destruktivno ili osvetoljubivo. Ne mora se,
dakle, nužno ratovati razaranjem - postoje oblici ratne strategije koji
isključuju destrukciju. I Sun Cu <http://hr.wikipedia.org/wiki/Sun_Cu> ,
autor čuvene kompilacije tekstova pod imenom
<http://www.scribd.com/doc/6521387/Sun-ZiUmjece-Ratovanja> Umijeće
ratovanja, navodi mišljenja velikih kineskih generala kako je najveća ratna
pobjeda ona u kojoj su utrošena najmanja sredstva te je neprijatelju nanesen
najmanji gubitak. Dobiti bitku bez ratovanja istinski je uspjeh i odražava
najbolju strategiju. Stoga ne-milosrdna ljubav uvijek zahtijeva pažljivo
izrađenu strategiju djelovanja kojom će tijekom konfrontacije drugoj strani
biti nanesena najmanja moguća šteta. Prava strategija uključuje milosrđe
jer, ponavljam, ne-milosrdna akcija mora biti utemeljena na milosrdnoj
ljubavi. To je zato što se ne-milosrdna akcija obično manifestira osobi koja
nije "sva svoja", koja djeluje destruktivno jer očito ne zna drugačije i
nije u potpunosti svjesna svojih postupaka. Tiranin je uvijek slabija osoba
od žrtve, on je taj koji treba istinsku pomoć, njega treba tretirati s
pažnjom kakvu posvećujemo razmaženom ili uvrijeđenom djetetu. Stoga
ne-milosrdno djelovanje ne smije biti lišeno milosrđa - upravo nasuprot, ono
je ništa drugo do stroga odgojna mjera provedena iz ljubavi, a ne mržnje.
krishna-instructs-arjuna.jpg
Avatar Krišna savjetuje princa Arđunu neposredno prije bitke.
Dobar primjer svijesti o neminovnosti rata u cilju suzbijanja zla te načinu
njegovog vođenja predstavlja i čuveni indijski sveti spis
<http://www.bhagavad-gita.org> Bhagavhad Gita. Čitava radnja odvija se uoči
bitke koju vodi princ Arđuna protiv vojske zla koju okupljaju njegovi
ljubomorni rođaci kako bi ga svrgnuli s vlasti. Ondje Avatar Krišna
savjetuje Arđunu kako voditi rat, ali ga uči i yogi, dajući mu paralelno
instrukcije o duhovnome životu. Arđuna nije siguran u moralnu opravdanost
ratovanja, ali ga Krišna podržava u namjeri da "porazi demonsku vojsku" jer
je borba protiv zla uvijek moralno opravdana. Krišna je čak smatra svetom
dužnošću, Arđuninom dharmom, a ne nečime što može biti stvar osobnog izbora.
No, i način ratovanja izuzetno je važan pa Krišna uči Arđunu kako ratovati
akarmički. Niti ovdje, dakle, borba uopće nije upitna - čovjekova je dužnost
suprotstaviti se negativitetu i ne dozvoliti da zlo prevlada. Međutim, način
ratovanja mora biti utemeljen na ljubavi, a ne mržnji, te planiran savršeno,
tako da se neprijatelju nanesu najmanji mogući gubici i počini najmanja ili
nikakva materijalna šteta. Ne-milosrdnom ljubavlju zlo se kirurški
odstranjuje, a velika je razlika između dobrog i lošeg kirurga - loš će
čovjeku odstraniti i zdrave organe te ga često i ubiti, a dobar će operaciju
izvesti precizno te bez posljedica po zdravlje pacijenta. Zanimljivo da su
ljudi svjesni koristi koju može donijeti dobro izvedena operacija, ali nisu
svjesni da kirurg nužno djeluje iz ne-milosrdne ljubavi. Iako on pacijenta
tijekom operacije ponekad doslovno masakrira, korist od takvog, naizgled
negativnog, djelovanja je ni manje ni više nego život pacijenta.
Iz ovoga je vidljivo da ne-milosrdna ljubav nema nikakve veze sa
zločestoćom, iživljavanjem ili divljanjem, iako nema nikakve veze niti sa
slabošću pretjeranog suosjećanja ili beskrajne tolerancije. Ne-milosrdna
ljubav zahtijeva izvanrednu količinu strpljenja, promišljenosti,
samokontrole i ostalih "ratničkih" vještina. Sposobnost djelovanja iz
ne-milosrdne ljubavi uglavnom je karakteristika prosvijetljenih ljudi jer
bez svjesnosti o pravoj prirode samoga sebe i drugog ljudskog bića nema niti
snage potrebne za ovako visok stupanj samokontrole. I u konačnici,
ne-milosrdna ljubav nužno je sredstvo povratka osobne moći o kojoj je ovdje
riječ. Osobnu je moć teško vratiti bez razvoja sposobnosti "ne-milosrdnog
suosjećanja" kojim iz vlastitog života izbacujemo sve oblike međuljudske
interakcije koji kradu našu energiju, povređuju naš integritet ili nam
nameću identitete koji su krajnje neprimjereni našoj dobi ili stupnju
razvoja. Povratak osobne moći nužno je sredstvo čovjekovog samoostvarenja
jer čovjek jest kreiran "na Božju sliku i priliku", kao cjelovito biće koje
je sposobno samostalno upravljati vlastitim životom. Zato osobna moć dovodi
čovjeka u dodir s njegovom izvornom prirodom te ga vraća u poziciju kralja
ili kraljice vlastitog kraljevstva, odnosno kreatora vlastite sudbine.
Što je osobna moć?
Osobna moć sposobnost je samostalnog kreiranja vlastitog života. Ona je
temelj čovjekovom samoostvarenju. Bez osobne moći nema osobne ostvarenosti.
Amen.
Nadalje, osobna moć posljedica je spiritualne osviještenosti, svijesti o
izvornoj prirodi vlastitoga bića. Ona dolazi iznutra i nikako ne može biti
poistovjećena s bilo kakvim statusnim simbolima. Uniforma, odijelo ili novac
ne čine čovjeka - čini ga njegova čovječnost. Također, osobna moć mora biti
utemeljena na sposobnosti nesputane manifestacije milosrdnog i ne-milosrdnog
aspekta univerzalne ljubavi. No, kako steći sve ove stvari? Evo kako.
Spiritualna osviještenost može se ostvariti na razne načine, ali najlakše i
najbrže (po mojem iskustvu) na
<http://www.tomislavbudak.com/hr/spiritualni-rad/intenziv-direktnog-iskustva
-istine.html> Intenzivima direktnog iskustva Istine. Ista je stvar i s
povezivanjem s univerzalnom ljubavlju, ali dodatno bitno sredstvo čini
rastvaranje karmičkih obrazaca
<http://www.tomislavbudak.com/hr/transformacija-karmickih-obrazaca/1.-stupan
j.html> koji osobu odvajaju od sposobnosti primanja i davanja ljubavi. O
Intenzivu ne mogu govoriti jer se o njemu nema što reći, osim da omogućuje
osobno i neposredno duhovno iskustvo ostvareno vlastitim naporima. No, može
se štošta reći o pozadini gubitka osobne moći kad je riječ o tipičnim
karmičkim obrascima koji iza nje leže. Postoje individualni uzroci gubitka
moći te kolektivni. Iako su kolektivni prvi po redoslijedu nastanka,
individualne je lakše razumjeti - zato ću početi s njima.
INDIVIDUALNI UZROCI GUBITKA OSOBNE MOĆI
Do gubitka osobne moći dolazi unutar obitelji, zbog potrebe djeteta da se
snažno emocionalno poveže s vlastitim roditeljima. Tijekom odrastanja ono
prenosi vlastitu moć roditeljima koji u svojim rukama drže djetetov biološki
opstanak te usmjeravaju njegov razvoj. Riječ je o prirodnom procesu,
tipičnom za razvoj malodobnog djeteta, ali ne i za odraslu osobu. Naime,
roditelji se obično naviknu krojiti djetetov život, konstantno ga odgajati i
uplitati se u sve pore njegovog života. Time oni posjeduju moć nad njime, a
ukoliko je to jedini oblik moći koji posjeduju, nastojat će ga zadržati i
kasnije. Ako pred vanjskim svijetom igraju uloge finih i pristojnih osoba, a
u stvari nisu zadovoljni vlastitim životima, odnosno rade poslove s kojima
su nezadovoljni te nemaju kvalitetan međusoban odnos, tada roditelji mogu
svoju prirodnu potrebu za manifestacijom osobne moći i dalje izražavati nad
svojom djecom. A takva djeca tada imaju problem.
Iako je roditeljska dominacija nužna i prirodna tijekom djetetovog
odrastanja, ona mora prestati kada dijete konačno odraste. Naravno, takva
"dominacija" niti tijekom odrastanja ne smije biti potpuna ili pretjerana,
ali mora biti sredstvo kreiranja djetetovog osjećaja sigurnosti i
zaštićenosti. Roditelj je taj koji određuje pravila i zahtijeva njihovo
poštivanje. Dijete se tada osjeća zaštićeno jer boravi unutar sigurnosnih
granica postavljenih od strane njegovih hranitelja i branitelja. No,
maltretiranje djeteta nepoštivanjem njegove individualnosti ili integriteta
tijekom odgojnog perioda ne spada u zdrave oblike ovakve dominacije. Takvo
će dijete sasvim sigurno imati problema s vlastitim identitetom i
integritetom, što se kasnije izražava kao nemogućnost ostvarenja u nekom
životnom području. Stoga roditelj, iako dominantno biće unutar interakcije
roditelj-dijete, mora djetetu pružiti čuvena četiri "P":
- poštovanje,
- prihvaćanje,
- potvrdu i
- podršku.
Poštivanje njegove individualnosti, prihvaćanje njegove osobnosti takve
kakva jest, potvrdu njegove vrijednosti i entuzijastičku podršku njegovim
ciljevima. Dijete koje ne dobije ova četiri tipa emocionalne hrane kasnije
će sigurno imati problema s ostvarenošću. No tko je od nas uopće dobio sve
ovo od roditelja? I tko od nas nema problema s ostvarenošću? Stoga ovdje ima
posla - svatko tko nije dobio kvalitetnu emocionalnu podršku od strane
roditelja morat će je re-kreirati kasnije, kroz terapijski proces. Ovo je i
dobra vijest - moguće je naknadno ostvariti ono što nismo uspjeli tijekom
odrastanja, bez da nužno prolazimo "krize srednjih godina" i glupiramo se
naokolo, što je najčešći način kompenzacije onoga što smo izgubili.
Izgubljena osobna moć vraća se rastvaranjem toksičnih povezanosti s
članovima obitelji, odnosno rastvaranjem identifikacija s njima. Ovdje je
riječ o suptilnom i izrazito dubokom obliku obiteljske dinamike, utemeljenom
na čovjekovoj potrebi za ljubavlju i bliskošću s članovima obitelji. Takva
se potreba konkretno izražava kroz suptilno i obično potpuno nesvjesno
solidariziranje s tuđim svjetonazorom, odnosno vjerovanjima, emocijama i
identitetima. Na primjer, ako se netko od naših roditelja osjeća nemoćno,
kao žrtva, tada i mi preuzimamo neke njegove karakteristike,
solidarizirajući se s njime zbog želje za emocionalnom bliskošću. Iz tog se
razloga kasnije možemo odreći uspjeha na nekom životnom području samo zato
da "ne iznevjerimo" vlastitog roditelja. Na svjesnoj razini roditelji nas
obično podržavaju u nastojanju da budemo uspješni (iako ima i takvih koji
nikada ne prestaju ponižavati i omalovažavati vlastitu djecu), ali pitanje
je što se događa na nesvjesnoj razini. Da li nam i ovdje roditelj stvarno
želi dobro ili bi se na neki način osjećao izdanim kada bismo mi bili
uspješniji od njega/nje? Možda čak i ne bi, ali mi često mislimo da bi pa
odustajemo od uspjeha. Ovakvi oblici interakcije, premda bolji nego nikakvi,
nisu zdravi i treba ih transformirati sredstvima koje je moguće naučiti na
tečajevima
<http://www.tomislavbudak.com/hr/transformacija-karmickih-obrazaca/1.-stupan
j.html> Transformacije karmičkih obrazaca.
No čak i one aspekte osobne moći koje smo prirodno predali vlastitim
roditeljima tijekom djetinjstva kasnije treba svjesno vratiti natrag. Neke
"primitivne" civilizacije znale su kako to učiniti kroz ritualno uvođenje
adolescenata u svijet odraslih. Kod australskih aboridžina muški članovi
plemena šalju se na tri mjeseca u "outback" (pustinju/prašumu) naoružani
samo kopljem. Smiju se vratiti tek kad im brada naraste do koljena - tada
imaju pravo postati punovažnim članom plemena, birati ženu i ostalo. Žene
također prolaze proces osamostaljenja, ali na drugačiji način. Time su mladi
članovi plemena podržavani u neovisnosti, samostalnosti i cjelovitosti. Nad
njima roditelji više nemaju nadležnost niti moć - oni ih poštuju kao i sve
ostale odrasle osobe u plemenu, ne petljaju se u njihove živote i ne kvocaju
o moralu, ispravnom življenju ili disciplini i odgovornosti, namećući im
uporno vlastite norme. U našoj se civilizaciji ovakav status pokušava
postići poticanjem mladih na ekonomsku neovisnost, odlaskom od kuće i
samostalnim življenjem. Međutim, niti tada mnogi roditelji ne znaju
napustiti roditeljsku ulogu. Umjesto da žive vlastiti život - sretni i
ostvareni - oni smisao pronalaze u daljnjem roditeljstvu nad već odraslim
osobama. I dalje ih odgajaju, ne popuštaju sa svojim viđenjem realnosti, sve
mora biti prilagođeno njima i samo njima, a dijete je i dalje dijete -
nesamostalna budala koja treba taticu ili mamicu da mu govore što da radi i
misli.
U ovakvim slučajevima nije dovoljno osobnu moć vratiti samo
psiho-energetskim radom, odnosno unutarnjom transformacijom. Takvom
roditelju jednostavno treba oduzeti moć nekim oblikom manifestacije
ne-milosrdne ljubavi. Iako je roditelj do određene dobi odgajao dijete, on
mora s time prestati kada dijete uđe u rane dvadesete, odnosno najranije s
djetetovom punoljetnošću, a najkasnije u periodu poznatom u astrologiji kao
povratak Saturna ("Saturn return"), oko 28-29 godine života. Naime, dijete
pripada budućnosti i predstavlja sile napretka i razvoja u obitelji. Zato bi
roditelj trebao barem pokušati učiti od djeteta. U periodu odrastanja
roditelj je bio uzor djetetu, ali sada dijete treba postati uzorom roditelju
koji prati njegov razvojni smjer, a prestaje mu nametati svoj. Stoga ne bi
bilo loše izgraditi jedan potpuno nov civilizacijski običaj, a taj je
predaja odraslome djetetu oduzete mu moći od strane roditelja. Ponavljam,
roditelj je tijekom djetetovog razvoja neminovno u poziciji moći, ali
kasnije takvu moć treba znati vratiti djetetu. Roditelj je dobio mandat,
odnosno povjerenje da tijekom niza godina odlučuje za dijete - sada moć
odlučivanja treba vratiti djetetu u potpunosti te poštovati njegova prava i
dužnosti kao potpuno samostalnog, neovisnog i jedinstvenog bića.
Roditelj koji ovo nije u stanju učiniti, bilo na ritualan ili neposredan
način, upropastit će djetetov život. Zato odgovornost za povrat osobne moći
od roditelja koji nastavljaju dominirati moraju preuzeti djeca. Takav proces
prvo treba obaviti na psiho-energetskom nivou, a zatim i na konkretnom
planu. Možda će on ponekad izgledati kao sukob ili svađa s roditeljem ili
kao potpun prekid komunikacije, a možda samo kao zahtjev za prestankom
određenog oblika ponašanja od strane roditelja, praćen našom voljnošću da
preuzmemo odgovornosti koje smo do tada na otvoren ili suptilan način
izbjegavali. Ako tijekom ovog procesa roditelja treba poniziti, možda po
prvi puta u vašem odnosu, onda ga treba poniziti. Ponavljam, povratak osobne
moći je ili potpun, ili nikakav. Odrasla kći ili sin ne smiju dozvoliti da
ih roditelji na bilo koji način vrijeđaju, ponižavaju, ograničavaju ili
omalovažavaju. Ako roditelj nastavi s takvim ponašanjem treba se jednostavno
odvojiti i prekinuti svaku komunikaciju - za naše dobro, a pogotovo za
njihovo. Roditelj mora imati vlastiti život, prijatelje, projekte, odnose.
Ne može vječito težiti ispunjenju samo kroz ulogu roditelja. Roditelj se
također kad-tad mora suočiti sa sobom. Ne može vječito na mlađe članove
obitelji transferirati vlastite nenaučene lekcije ili neodrađene karmičke
zadatke. I roditelj, naime, mora konačno odrasti. Ako takvo odrastanje
zahtijeva ozbiljne odgojne mjere, odraslo dijete je dužno provesti ih. Bilo
milosrdnim putem - ako ide tako, ili ne-milosrdnim putem - ako je neminovno.
Osoba koja želi vratiti osobnu moć mora također preuzeti visok stupanj
odgovornosti. Ona jednostavno mora u potpunosti odbaciti sve autoritete, ali
ne neproduktivnim buntovništvom ili arogantnim nepoštivanjem vlastitih
roditelja, mentora ili uzora, već intimnom unutarnjom neovisnošću o njihovim
utjecajima. Takva vrsta slobode zahtijeva i neminovnu disciplinu posvećenu
osobnoj realizaciji. Upravo je to ono što većinu ljudi odvaja od ovakvog
stupnja slobode, ali nema drugog načina - sloboda ima cijenu. No nema tih
para kojima se može izraziti ovakav oblik slobode. Kao i sve bitne stvari u
životu, ova je sloboda neprocjenjiva - zato je svaka cijena koju za nju
platimo preuzetim odgovornostima i disciplinom beznačajna u odnosu na
dobitke.
t03empress.jpg
t04emperor.jpg
Carica i Car - arhetipovi osviještenih kreatora vlastitog života
Gubitak osobne moći kao posljedica karmičkog pada
Gubitak osobne moći temeljen na individualnim utjecajima također se događa
zbog duhovne neosviještenosti. Osoba tada počini djela zbog kojih kasnije
zažali te obično odustaje od bilo kakve moći samo da je ne bi ponovo
zloupotrijebila. Ponekad se ovakve zloupotrebe događaju u sadašnjem životu
osobe i ona dobro zna zašto je odustala od nekog aspekta unutarnje snage,
ali često je potrebno pozabaviti se i prošlim životima i djelima počinjenim
tada. Većina starih duša koje su još uvijek prisiljene inkarnirati se na
Zemlji čini to zbog karmičkog izravnavanja djela počinjenih u prošlim
inkarnacijama, najčešće upravo zbog zloupotrebe moći. Kako je Zemlja već
odavno preoteta od strane sila koje pripadaju svjetovima nižeg astrala
<http://www.tomislavbudak.com/hr/napredni/raj-ili-pakao-prvi-dio.html> ili
"međuzemlja", tako je ovdje teško ostati etičan kad se nađemo u poziciji
moći. Tko god se kroz inkarnacije našao u takvoj poziciji, sigurno ju je
barem jednom zloupotrijebio. Takva zloupotreba ima svoju svrhu kao
spiritualna lekcija, ali istovremeno ostavlja i teške karmičke posljedice.
Jedna od tipičnih je odustajanje od osobne moći bilo koje vrste. Zato se
sada treba vratiti u takve situacije i pročistiti ih do kraja, na načine
opisane u mom članku o karmi i prošlim životima
<http://www.tomislavbudak.com/hr/temeljni/karma-i-prosli-zivoti.html> .
Ovakvi se utjecaji najlakše otkrivaju prilikom rada na određenom cilju.
Osoba pri kretnju prema cilju osjeća da je koči neko suptilno negativno
duševno stanje. Pri radu na detekciji uzroka tome stanju često se otkriva
neka scena iz prošlih vremena, u kojoj osoba prepoznaje sebe i otkriva što
je počinila. Radom na traumatskim iskustvima te kompletnoj transformaciji
takve inkarnacije od ograničavajuće impresije prema podržavajućoj moguće je
transformirati ovakav utjecaj i povratiti dio osobne snage izgubljen u
prošlom životu. Koliko će takvih intervencija biti potrebno ovisi o količini
ovih utjecaja, ali i o stupnju razvoja osobe i njenim ambicijama. I karmički
obrasci ne aktiviraju se bez razloga - oni dižu glavu u određenom kontekstu,
a čini ga konkretan cilj koji želimo ostvariti. Sve dok osoba miruje i nema
potrebu ostvariti nešto, miruju i ograničavajući utjecaji. No čim pokušamo
ostvariti neki cilj, eto ti sve sile otpora i prepreka. Zato karma samu sebe
izražava sukladno našim ambicijama. Ali kako god sebe izrazila, postoje
načini njene transformacije.
_____
<http://www.tomislavbudak.com/hr/napredni/osobna-moc-prvi-dio.html#_ftnref1>
[1] Namjerno ovaj pojam pišem s crticom koja odvaja "ne" od "milosrdnog".
Naime, nije ovdje riječ o nemilosrdnosti, već o ne-milosrdnosti. Riječ
"nemilosrdnost" može imati negativne konotacije, ali "ne-milosrdnost"
upućuje na milosrđe u mirovanju, u neizraženom ili nemanifestiranom obliku.
Pravi polaritet milosrđu stoga nije nemilosrdnost u obliku grubosti ili
bezobzirnosti, kao što niti polaritet ljubavi nije mržnja, nego ne-ljubav.
Other related posts:
- » [smartdoctor] osobna moć /interesantno - BARI
