[smartdoctor] čak i Jadranka Kosor je mogla sama prevesti Lisabonski ugovor s engleskog na hrvatski!
- From: "BARI" <bari.sita@xxxxxxxxxxx>
- To: <smartdoctor@xxxxxxxxxxxxx>
- Date: Tue, 17 Jan 2012 16:03:15 +0100
Primjer prvi: godinama pregovaramo ili bolje rečeno dosadašnja vlast je
ispunjavala sve moguće zahtjeve EU-činovnika, a da donedavno nije imala
prevedeno svih tri tisuće stranica Lisabonskog ugovora. Doduše sredinom
2009.g. objavljen je neslužbeni sažeti prijevod od oko 600 stranica u
časopisu HAZU-a "Adris" br. 16 i to izričitim zalaganjem akademika Davorina
Rudolfa. Znači četiri godine nakon što je Hrvatska počela pregovore sa EU,
ti su se pregovori trebali temeljiti upravo na tom dokumentu. Znači da
Sanaderova i Kosoričina vlada nisu uopće znale u što ulaze i što su spremne
sve potpisati, ali je za to vrijeme vodila žestoki medijski rat i
promovirala ulazak u EU. Mislim da je za te četiri godine čak i Jadranka
Kosor mogla sama prevesti Lisabonski ugovor s engleskog na hrvatski!
<http://www.dnevno.hr/zvonimir_hodak/zvonimir_hodak/50893.html> Zvonimir
Hodak http://www.dnevno.hr/templates/dnevno2/images/arrow.pngLegende o
obećanoj zemlji EU u koju trebamo ući tiho, na prstima i u balkanskim
opancima
. <http://www.dnevno.hr/images/800/53575.jpg> Europska i Hrvatska
zastava
S OVE STRANE REŠETAKA
Legende o obećanoj zemlji EU u koju trebamo ući tiho, na prstima i u
balkanskim opancima
Photo: euportal.org
S OVE STRANE REŠETAKA
Legende o obećanoj zemlji EU u koju trebamo ući tiho, na prstima i u
balkanskim opancima
Ako referendum uspije, euroidioti su sigurni da nas u EU čekaju izdašni
fondovi iz kojih svatko može zagrabiti prema potrebama, baš kao nekada u
komunizmu. Euronaivci užarenih očiju već sada maštaju o Hrvatskoj kao novoj
Švicarskoj. Što je najvažnije, sjedit ćemo za istim stolom u društvu
demokratskih i gospodarskih velesila kao što su Grčka, Rumunjska, Bugarska,
Mađarska i Slovačka.
* Autor: Zvonimir Hodak|
* Photo: euportal.org |
* Nedjelja, 15.01.2012 23:18
Zadnji je tjedan prije povijesnog referenduma o ulasku Hrvatske u EU. Slažem
se da referendum odlučuje o vrlo važnoj fazi hrvatske novije povijesti. S
jedne strane su zadrti desničari, ognjištari, nacionalisti svih vrsta koji
ne vide dalje od Bregane, a s druge strane moderni, nacionalno emancipirani
i što je naročito važno dalekovidni obožavatelji eura. Jedni i drugi dobit
će pravo odlučiti o budućnosti Lijepe naše.
Trijumf euroidiota
Oni prvi, među kojima sam i ja, već dugo su predmetom ismijavanja lijeve
medijske falange koja drži četiri petine hrvatskih medija u svojim rukama. U
toj je falangi bezbroj velikih i malih Igora Mandića koji bi nas sa
zadovoljstvom vratili u "modernu federaciju" s Beogradom kao glavnim gradom.
Međutim, oni su uvjereni da nikako ne mogu izgubiti. Sukladno uputama i
željama svojih medijskih magnata oni nas svim silama uvjeravaju kako je
nužno ući u EU. Ako slučajno ne uđemo, onda ćemo ostati zajedno sa Srbijom,
BiH, Makedonijom i Crnom Gorom na brdovitom Balkanu, a protiv čega Mandić i
njegovi istomišljenici nemaju ništa protiv. EU luksuzni brod isplovit će
tada iz naše luke, ali bez nas, kako je "mudro" i slikovito cvrkutala
Jadranka Kosor. I tada će Mandić i njegovi istomišljenici trijumfirati.
Tražit će se samo modus kako tehnički provesti novo ujedinjenje bratskih
slavenskih naroda.
Ako referendum uspije, euroidioti su sigurni da nas u EU čekaju izdašni
fondovi iz kojih svatko može zagrabiti prema potrebama, baš kao nekada u
komunizmu. Euronaivci užarenih očiju već sada maštaju o Hrvatskoj kao novoj
Švicarskoj. Sad ćemo auto gume kupovati u Brežicama i nećemo morati
vraćajući se kući mazati gume blatom da ne platimo carinu. Što je
najvažnije, sjedit ćemo za istim stolom u društvu demokratskih i
gospodarskih velesila kao što su Grčka, Rumunjska, Bugarska, Mađarska i
Slovačka. Moći ćemo tražiti savjete od Italije, Španjolske, Portugala i
Irske kako riješiti nezaposlenost, poglavito među mladima.
Pred novi referendum svaki dan niču razne zavjere kao gljive poslije kiše.
Nije čudo jer su i u svijetu teorije zavjere danas veliki biznis. Svaki čas
izađe neka nova knjiga, TV serija ili film koji nam napokon otkrivaju tko je
stvarno ubio Johna F. Kennedyja. Tako su nedavno raskrinkali do korijena i
srednjovjekovno tajno društvo Sionskih mudraca iako je već davno dokazano
kako se radi o prijevari koju su 1950.g. osmislili Pierre Plantat i Gerard
de Sade. I hrvatski režiseri teorija zavjere suptilno prikazuju euroskeptike
kao mračnjake zakrvljenih očiju koji se iskompleksirano boje zajednice
europskih naroda kojoj doduše stalno visi mač bankrota nad glavom. Tako nas
ovih dana smiruje i biskup Juraj Jezerinac poručujući kako se građani ne
moraju bojati ulaska u EU jer nam tamo sigurno neće biti gore nego li nam je
sad tu gdje nas je spustio HDZ! Slažem se s njim! To je stvarno utješno!!!
Mali miševi
Hajmo sada s teorija zavjere malo na gole činjenice. Tim činjenicama su me
opskrbili sveučilišni profesori iz Zadra Ante Periša i Zlatko Miliša te im
se ovim putem zahvaljujem na demistificiranju Kosoričine legende o obećanoj
zemlji EU u koju trebamo ući tiho na prstima u našim balkanskim opancima.
Primjer prvi: godinama pregovaramo ili bolje rečeno dosadašnja vlast je
ispunjavala sve moguće zahtjeve EU-činovnika, a da donedavno nije imala
prevedeno svih tri tisuće stranica Lisabonskog ugovora. Doduše sredinom
2009.g. objavljen je neslužbeni sažeti prijevod od oko 600 stranica u
časopisu HAZU-a "Adris" br. 16 i to izričitim zalaganjem akademika Davorina
Rudolfa. Znači četiri godine nakon što je Hrvatska počela pregovore sa EU,
ti su se pregovori trebali temeljiti upravo na tom dokumentu. Znači da
Sanaderova i Kosoričina vlada nisu uopće znale u što ulaze i što su spremne
sve potpisati, ali je za to vrijeme vodila žestoki medijski rat i
promovirala ulazak u EU. Mislim da je za te četiri godine čak i Jadranka
Kosor mogla sama prevesti Lisabonski ugovor s engleskog na hrvatski! Sjeća
li se još tko Radićevih gusaka kako se gegaju u maglu?
Postavlja se logično pitanje je li to nije bilo u cijeloj Hrvatskoj dovoljno
prevoditelja da prevedu Lisabonski ugovor ili je naša bivša vlast bila
krajnje nemarna ili ga nije namjerno htjela dati prevesti kako se građani ne
bi mogli na vrijeme informirati u kakvu mi to maglu ulazimo. Svakodnevno se
javnosti plasiraju selektivne informacije. Tako npr.: da je zdravstvo u EU
na vrlo visokoj razini. To je točno, ali se istodobno javnosti ne kaže da je
u EU vrlo mali broj onih kojima je ta razina zdravstvene zaštite i dostupna.
U medijima nas svakodnevno raznorazni mudraci uvjeravaju kako se u EU
odlično živi, dočim u istim tim medijima čitamo i gledamo što se dešava u
Grčkoj, kako se tresu Španjolska i Italija, a o Rumunjima i Bugarima da i ne
govorimo. Cinici kažu da izgledamo kao netko tko se hoće ukrcati na Titanic
nakon što je već udario u santu leda. Čak smo promijenili i Ustav kako bi
pogodovali onima koji svoje karijere žele dislocirati u europske centre moći
i maknuti se što prije iz ove naše žabokrečine. Postavlja se pitanje može li
takav referendum samo onih koji odluče na njega izaći odlučiti o tako bitnom
pitanju kao što je gubitak političkog, zakonodavnog i gospodarskog
suvereniteta Hrvatske? Znamo da je prema Lisabonskom ugovoru koji je stupio
na snagu 1. prosinca 2009.g. EU jedna vrsta federalne države u kojoj zemlje
članice gube važne dijelove svog državnog suvereniteta te u političkom
smislu postaju neka vrsta autonomnih pokrajina europske mega države od skoro
pola milijarde stanovnika. U čl. 3. Lisabonskog ugovora EU se definira kao
politička država bez unutarnjih granica u kojoj će biti zajamčeno slobodno
kretanje pojedinaca. Ne treba biti previše mudar da se shvati da Lika neće
više biti tako slabo naseljena kao do sada. Problem će biti samo u tome što
"Ličani" neće baš dobro govoriti hrvatski. Cinici će reći: Ličani ni danas
ne znaju književni hrvatski jezik. Vrlo važan je čl. 61. koji govori o
ukidanju unutarnjih granica i o zajedničkoj politici useljavanja. Po tom
članku vidi se da Unija osigurava da se osobe pri prijelazu njenih
unutrašnjih granica ne provjeravaju i da Unija oblikuje zajedničku politiku
azila, useljavanja i nadzora vanjskih granica. Hrvatskoj se tako otvara
lijepa perspektiva zemlje s najvećim brojem azilanata kojih se naši susjedi
jedva čekaju riješiti. Kakve će to posljedice imati za ionako katastrofalno
demografsko stanje u Hrvatskoj? Bojim se da ćemo svi podsjećati na
olimpijsko selo u kojem svi nose trenirke, a nitko ne zna hrvatski. Vrlo
važan je i čl. 17(b) po kojem će svi imati pravo, uz slobodno kretanje, i na
život na cijelom teritoriju, pravo glasovanja, mogu biti kandidirani za EU
parlament i na lokalnim izborima u državama gdje žive kao i državljani te
zemlje. Možete zamisliti prijateljsku Nizozemsku, koja je prostorno duplo
manja od Hrvatske, a ima 16 milijuna stanovnika. Hrvatska, dva puta veća, sa
samo 4,5 milijuna stanovnika, uz članak 17(b) za 10-15 godina vjerojatno će
imati isti broj stanovnika kao i danas Nizozemska. Kakav će tada biti sastav
općinskih i gradskih vijeća i s kakvim posljedicama? Prema čl. 9(c) odluke
Vijeća ministara od 1. studenog 2014.g. donosit će se većinom od samo 55%
pučanstva s time da to obuhvaća bar 15 članica. To je samo prijelazna faza
jer u Deklaraciji u čl. 9. prihvaćenoj kao dodatak Lisabonskog ugovora od 1.
travnja 2017.g. sve će se odluke donositi kvalificiranom većinom od 55%
pučanstva Unije bez obzira koliko zemalja taj postotak ispuni. Sad se vidi
što će Hrvatska predstavljati u Uniji sa svojih 1% stanovnika kod donošenja
odluka. Baš mi se svidjelo kad je bivša Predsjednica Vlade ponosno i s
vjetrom u kosi izjavila da ćemo ulaskom u Uniju biti tamo "gdje se donose
odluke". U praksi to znači da će sve odluke počevši od 2014.g., a naročito
od 2017.g., moći donositi ekonomski najjače i najnaseljenije države kao
npr.: Njemačka, Engleska, Francuska, Italija, Poljska koje zajedno imaju
više od 55% stanovnika. A Hrvati će kao mali miševi stalno moljakati okolo
po Uniji političku potporu jer ćemo sa svojih 1% biti politički impotentni.
Desit će nam se da će mnogi branitelji s pravom postaviti pitanje zašto smo
se onda borili za neovisnu i slobodnu Hrvatsku? Jesu li za to podnijeli
tolike žrtve, razaranja, sve samo da bismo ušli u jednu političku
asocijaciju od koje će koristi imati samo hrvatske političke elite? Mi ćemo
za to vrijeme podučavati novopečene Hrvate hrvatskoj gramatici koju ni sami
ne znamo. To što će nam troškovi života skočiti za 30-40% teško ćemo
objasniti i starosjediocima i novopečenim Hrvatima u trenirkama.
Hapsit ćemo ponovo!
A sad nešto o onima koji su sanjali neovisnu hrvatsku državu i svoj san
odrobijali. Ovih smo se dana prisjetili 11. siječnja 1972.g., kad su u
odmazdi nad Hrvatskim proljećem uhićene stotine domoljuba kao što su Franjo
Tuđman, Marko Veselica, Šime Đodan, Vlado Gotovac, Hrvoje Šošić, Jozo
Ivičević, Zvonimir Komarica, Ante Glibota, Ante Bačić i mnogi drugi. Prije
njih u zatvor su odvedene stotine studenata na čelu s Budišom, Čičkom,
Dodigom i drugima. Nakon što su odrobijali svoje i dočekali svoju državu,
danas one koji su preživjeli u EU vode oni koji su ih zatvarali i sudili ili
njihova djeca. Znamo da se povijest ponavlja. Po članku 69(i) Europski ured
javnog tužiteljstva bit će odgovoran za istraživanje, podizanje optužnica,
dovođenje na suđenje u suradnji s Europolom počinitelja u povredama protiv
financijskih interesa Unije. Nadalje će Europski ured javnog tužiteljstva
također "obavljati ulogu tužitelja" u kompetentnim sudovima zemalja članica.
Što o tome recimo misle hrvatski branitelji? A u Unijine urede, budite
sigurni, najviše će otići djece onih koji su 11. siječnja 1972.g. lišavali
slobode Tuđmana, Gotovca, Veselicu i druge. Bože moj, ako bude potrebno,
hapsit ćemo ponovno! A domoljublje? Kant je rekao: "Bez domoljublja vlade
nema domoljublja građana!"
Zadnja Promjena: Nedjelja, 15.01.2012 23:18
Other related posts:
- » [smartdoctor] čak i Jadranka Kosor je mogla sama prevesti Lisabonski ugovor s engleskog na hrvatski! - BARI
