[smartdoctor] EU KOLONIZACIJA
- From: "BARI" <bari.sita@xxxxxxxxxxx>
- To: <smartdoctor@xxxxxxxxxxxxx>
- Date: Tue, 17 Jan 2012 15:51:42 +0100
HRVATSKA U SAVEZU KORPORATISTA
EU kolonizacija
Kakvu će budućnost imati Hrvatska ulaskom u EU, to nitko ne zna niti ima prava
jamčiti, ali nam zato (vladajući) europoltroni, mahom deklarirani ateisti ili
agnostici nameću VJERU u bolje sutra!
* Autor: Zlatko Miliša|
* Photo: info.markit.eu |
* Nedjelja, 15.01.2012 12:23
Europska unija je savez korporatista. Unija uspješno potkopava temelje
suvremene demokracije i proždire nacionalne suverenitete. Jeffrey Grupp u
svojoj knjizi “Korporatizam – tajna vlada Novog svjetskog poretka” detaljno
opisuje porobljavanje prezrenih od strane “monopolističkih svjetskih
korporacija” koje kontroliraju sve resurse, od informacija, medicine,
obrazovanja... Korporacije uzurpiraju sve ljudske resurse i zabranjuju tržišno
natjecanje, pa sami građani postaju „ovisni o korporatistima koji te resurse
kontroliraju” (str. 221). Primjere takvih korporacija vidi u General Electricu,
General Motorsu, McDonaldsu, Nacional City Bank do MMF-a i Svjetske banke.
Smatra da će se ostvarenjem korporatista ostvariti neofeudalizam (Grupp, 2001,
str. 5). Grupp izjednačava socrealističku diktaturu s korporativnom (str. 136).
Novi svjetski poredak podrazumijeva ove promjene: „Homoseksualni brakovi bit će
legalizirani, roditeljima neće biti dozvoljeno odgajanje djece, država će se
pobrinuti za njihov odgoj, žene da ne budu domaćice nego zaposlene, a monogamni
brakovi će se vremenom ukinuti.” (R. Epperson, Novi svjetski poredak)
Treći glavni protagonist u razotkrivanju tajnih ekonomskih planova korporatista
je Joseph Eugen Stiglitz. Taj američki ekonomist i profesor na Sveučilištu
Columbia, dobitnik Nobelove nagrade za Spomen ekonomskih znanosti i bivši
predsjednik u Svjetskoj banci za obnovu, poznat je po razotkrivanju intencija
globalizacije. Posljedice slobodne trgovine, po pravilima Svjetske trgovinske
organizacije i Svjetske banke, Stiglitz uspoređuje s neokolonijalizmom iz
devetnaestog stoljeća, kada su Europljani i Amerikanci osvajali brojne narode u
Aziji, Latinskoj Americi i Africi. On je 2001. godine odlučio “progovoriti” o
tome kako Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond u svojim tajnim
dokumentima imaju scenarij pokoravanja malih naroda. Prema Stiglitzu planovi
MMF-a i Svjetske banke vođeni su “apsolutističkom ideologijom, kojoj je strana
svaka humanost i altruizam.” Taj plan je objavljen u “The Observeru”, 29.
travnja 2001., i dostupan je na internetskim stranicama:
http://www.guardian.co.uk/business/2001/apr/29/business.mbas). Plan “četiri
koraka do prokletstva” krije se iza “mamaca” za male narode Indonezije,
Ekvadora, Tunisa i Jugoistočne Evrope... Scenarij je sljedeći: Najprije se
snimi i detaljno analizira gospodarsko stanje svake države koja (za)traži
financijsku pomoć. Nakon toga Svjetska banka za obnovu i razvoj i/ili
Međunarodni monetarni fond vladi dotične zemlje ponudi program koji sadrži
četiri koraka. Prvo što vlada zemlje-žrtve treba provesti je privatizacija
gospodarstva, a posebice velikih javnih poduzeća. Drugi korak je privatizacija
s totalnom liberalizacijom tržišta. Njime se omogućuje stranom kapitalu
nesmetan ulazak, a potom i izlazak iz zemlje.
U zemlju-žrtvu ulazi relativno malo kapitala, a najveći dio kapitala neometano
se slijeva u korporacije izvan zemlje- „žrtve“. Novac dolazi u zemlju-žrtvu,
radi ovladavanja nekretninama i valutom. Ovdje vrijedi primjetiti kako je u
Hrvatskoj od devedesetih do danas privatizirano gotovo sve. Početkom 2011.
Vlada RH je tek na oštar prigovor Crkve povukla svoj prijedlog privatizacije
hrvatskih šuma i voda. Građani Hrvatske se sve više zadužuju, prema gore
napisanom scenariju. Nakon insceniranog bijega kapitala MMF traži od vlade
zemlje-žrtve da drastično poveća kamatne stope, kako bi svjetske špekulante
privukli na povrat isisanog državnog kapitala. “Rezultat takvog poteza vlade,
koja najčešće nema drugog izlaza, predvidljiv je” - kaže profesor Stiglitz.
Astronomske kamatne stope, dakako, brzo privuku odbjegli kapital, razarajući
proizvodnju. U tom trenutku, prema Stiglitzu, Svjetska banka i MMF idu na treći
korak: tržišno određivanje cijena, što utječe na dodatno radikalno osiromašenje
stanovništva. Uzima za primjer Indoneziju, Boliviju i Ekvador koje su (tih
godina) “eksplodirale u nemirima”. Tada MMF zemlju-žrtvu koja je na izdisaju
savjetuje dizanjem cijena hrane, energenata... , uz smanjenje osobnih dohodaka
i mirovina.
Time se drastično ruši već ionako nizak životni standard stanovništva. Tada
dolazi posljednji „korak“, gdje se zemlja-žrtva baca “na koljena”. U tim
dramatičnim okolnostima MMF podiže socijalne tenzije do nasilnih prosvjeda,
(primjer Grčke, Tunisa, Egipta, Jemena, Libije, Sudana, Alžira i Albanije iz
2011. godine). Programirani prosvjedi uzrokuju masovno odlijevanje kapitala iz
zemlje-žrtve, a nerijetko dovode i do stečaja vlade. U takvoj bezizlaznoj
situaciji oni otkupljuju po smiješnim cijenama preostalu imovinu zemlje-žrtve.
Pri tome su jedini pobjednici moćne banke. Nekadašnje imperijalno osvajanje
ratom zamijenila je strategija dirigiranog kaosa. Tako moćne države pod
izgovorom o nužnosti globalizacije ostvaruju svoje neokolonijalističke
aspiracije. Na globalnoj razini brojne krize su nastale kao posljedica pohlepe
svjetskih moćnika. Na tu pohlepu upozorava i čileanski ekonomist Manfred
Max-Neef, a da bi se to spriječilo “ekonomija treba služiti ljudima, a ne ljudi
ekonomiji” (izvor: http://h-alter.org/search/ index/Amy+Goodman/author i
http://www.democracynow.org/2010/11/26/chilean_economist_manfred_max_neef_on)
Hrvatska je već kapitulirala u tri “koraka”(Marijan Džambo u Slobodnoj
Dalmaciji od 9. siječnja 2011). Permanentno reprogramiranje dugova Hrvatskoj je
sustavno rušilo nacionalnu samostalnost, čija posljedica je dužničko ropstvo,
jer centri financijske moći pomažu vlasti malih da živi na dug, sve kako bi se
legalizirala eksploatacija. Svjetski centri moći, koje je detektirao Stiglitz,
postali su pravi vlasnici naših života i života naših budućih pokoljenja.
Korporatisti imaju strateški plan: “Stvori problem, (represivno) reagiraj i
ponudi rješenje” (Icke, D..: I istina će vas osloboditi). Iz toga Icke poentira
pitanjem: “Ima li boljeg načina da se izazove više kriminala od stvaranja
bogatih i siromašnih koji ovise o socijalnoj skrbi, i da potom započnete s
rušenjem socijalne države?“ Ljudima se nametne izbor između života bez osnovnih
stvari potrebnih za život i posezanja za tuđim novcem i imovinom?! S druge
strane, građani u razvijenim zemljama EU imaju “izbor” raditi za poslodavca ili
dati otkaz. Ukoliko se odluče za ovo drugo, tada su “na ulici”, a na njegovo
mjesto stiže jeftina radna snaga iz tranzicijskih država, uključujući i
Hrvatsku.
Pridruženje EU je analogija bilo kakvoj prisilnoj političkoj asimilaciji, kao
ranije u propalim političkim eksperimentima u ex- Jugoslaviji, SSSR-u, a koji
danas dijeli Europu na bogati „Sjever Europe s kolonijalnim aspiracijama i
siromašni jug Europe“. (Nigel Farage, britanski zastupnik u Europskom
paplamentu, 30. studenog. 2011). Farage tvrdi da EU ne djeluje kao palamentarna
demokracija, jer Europska komisija ima potpunu kontrolu u zakonodavnom procesu.
Bruxelles traži fiskalnu uniju, pa hrvatsko gospodarstvo ne može biti
konkuretno. Strani kapital je osvojio sve trgovačke centre, ušao je gotovo u
sve tiskovine i komercijalne televizije, hotele, banke, INU... Naše političke
elite će ugasiti brodogradnju, prodati elektroprivredu, farmaceutsku
industriju, hrvatske vode i šume. Za nekoliko godina u hrvatskim rukama neće
ostati ništa „za što europski kapital pokaže interes“ (dr. Ljubo Jurčić,
Večernji list, 10. prosinca 2011).
Da su Grouppove, Ickove, Eppersonove, Stiglitzove i Max-Neefove opservacije
točne potvrđuje i tekst objavljen u The Washington Timesu o ulasku Hrvatske u
EU 26. studenog 2011.:. „Sporazum EU s Hrvatskom je nož usmjeren u srce
hrvatske nacionalne suverenosti i ekonomske neovisnosti. To je prodaja zemlje u
bescjenje - hrvatski ribolov i poljoprivredni sektor će biti desetkovani...
preupušteni Bruxellesu, a Hrvatska postati politički podanik." Vidjeti na
linku:http://www.washingtontimes.com/news/2011/nov/26/croatia-the-next-greece/
Zato je još 1999. godine pozati francuski sociolog Pijer Burdije na kongresu,
koji je bio posvećen ulozi medija u procesu globalizacije, u Parizu održao
referat pod znakovitim nazivom „Gospodari svijeta, znate li što radite“? Glavna
njegova teza je da novinari kao nikada rade pod pritiskom vlasnika medija i
vrše „simboličko nasilje“ s indoktrinacijom građana/ki. Danas indoktinirajuću
kampanju za EU u Hrvatskoj rade mediji koji su odreda u rukama stranih
vlasnika. Bivši i sadašnji vladajući nemilo troše novac poreznih obveznika kako
bi prinudili odobrenje građana referendumom za svoju (unaprijed donešenu)
odluku europskih birokrata.
U strategiji kaosa je cilj stvoriti nemislećeg građanina koji vjeruje u dobre
namjere „velikih“. Mi, euroskeptici, umjesto vjere u napredak EU, imamo sumnju.
Umjesto snova u opstojnost neovisnosti Hrvatske, imamo noćne more zbog
(interesnog) jednoumlja vladajućih.
EU birokrati sve diktiraju
Lisabonski ugovor je temeljni birokratski akt Unije. Predsjednici država ili
predsjednici vlada zemalja članica čine Europsko vijeće koje s EU Komisijom
donosi sve zakone, provodi odluke, donosi proračun i predstavlja EU, a EU
Parlament samostalno ne donosi zakone. Vijeće ministara EU potpisuje sve zakone
koje im EU Komisija predlaže, a zakone za EU komisiju piše više od tisuću
radnih skupina za koje nitko ne zna tko su. Komisija je pod utjecajem
lobističkih grupa multinacionalnih kompanija u službi korporacija, poput
British Petroleuma, Philip Morrisa, itd.... Unija ima Predsjednika Europskog
vijeća, kojega postavlja Europsko vijeće. Dakle, građane Europe predstavlja
netko koga oni nisu izabrali, a Europska unija je sve samo ne zastupnička
(parlamentarna) demokracija. Kriza EU je kriza solidarnosti, a iza ideje o
„slobodnoj razmjeni kapitala“ kriju se interesi krupnog kapitala. Hrvatsku će
ulazak u EU stajati između 2,5 i 4,3 milijarde kuna (kod navodnog
restrukturiranja gospodarstva i usklađivanja nacionalnog zakonodavstva, (izvor:
Taxpayers Alliance/Daily Express).
Kakvu će budućnost imati Hrvatska ulaskom u EU, to nitko ne zna niti ima prava
jamčiti, ali nam zato (vladajući) europoltroni, mahom deklarirani ateisti ili
agnostici, nameću nadu u bolje sutra! Analogijom zaljučivanja, nameće nam se
„brak“ s EU kao spas, koji se, naočigled sviju- raspada!
Činjenice o stanju u Europi
Gubitkom nadzora svojih granica, Europska unija će diktirati politiku azila za
one koji će bježati iz brojnih kriznih žarišta Afrike, Azije i Bliskog Istoka.
Na primjer, Španjoloska je imala prije ulaska u Uniju 25 tisuća stranih
državljana , a danas ih ima više od pet milijuna. U Njemačkoj je nakon ulaska u
EU stopa nezaposlenosti u porastu, dok preko nekoliko milijuna imigranata čeka
zaposlenje. Ako su EU fondovi spasonosni, kako to da je Grčka pred kolapsom, da
su Irska, Portugal, Španjolska i Mađarska u dubokoj krizi, Englezi traže
izlazak iz EU, u Sloveniji je ekstreman porast nezaposlenosti.
Mnogi kod nas misle kako će ulaskom u EU dobiti veće mogućnosti zapošljavanja,
kako će moći ići raditi u druge države članice i da će im porasti životni
standard. U EU propagandi, potpuno se izostavlja podatak o poglavlju koje
regulira protok radne snage, a koje je privremeno "zatvoreno". Tako sve članice
EU dobivaju pravo da zabrane zapošljavanje hrvatskih državljana (k)od ulaska
Hrvatske u EU.
Brojne zemlje u tranziciji, kao i one koje su tek ušle u EU, koje su nekad
živjele od vlastite proizvodnje, ribarstva, poljoprivrede sada sve uvoze iz
EU-a, a iste se države sve više zadužuju. Mađari, Rumunji, Bugari, naši
Slavonci... ne taje kako su najamni radnici u poljodjelstvu jer nisu mogli
vraćati kredite za strojeve koje su otkupili od “jakih članica” EU-a koje su na
tržištu plasirale niske cijene za robu koju su do jučer sami proizvodili.
Posljednji koji je pokleknuo češki je predsjednik Klaus, koji je tvrdio da je
ulazak Republike Češke u EU čisti promašaj, a u znak protesta nije dopuštao da
se zastava EU izvjesi na njegovu rezidenciju. Već dvije godine u Mađarskoj
građani su nezadovoljni ili prosvjeduju protiv takve “politike” EU-a, a kod nas
niti jedan medij nije zabilježio činjenicu da se tamo prosvjeduje. Danas je
eurozona na rubu ponora. O tome uvjerljivo govori i piše prof. dr. Davor
Pavuna. Taj istaknuti znanstvenik argumentirano navodi primjere kako EU
potkopava temelje suvremene demokracije i nacionalne suverenitete „malih“
naroda.
Od 2007.-2009. Lisabonski ugovor ratificiraju parlamenti 26 zemalja-članica, a
samo ga građani Irske 2008. na referendumu odbacuju. Zašto? Zato što je samo u
Irskoj predviđen referendum, (jer to predviđa irski zakon), a ostale građane EU
nije se ništa pitalo. Kad bi se sada u svim zemljama-članicama proveo
referendum o ostanku ili izlasku iz EU, Europska bi se unija drastično
smanjila. Po najnovijim istraživanjima Englezi i Talijani bi rado da njihove
zemlje istupe iz Unije. Početkom svibnja 2011. godine većina građana u
Hrvatskoj je bila protiv ulaska u EU, svjesni da će ulaskom u EU u kratkom roku
sva (javna) dobra prijeći u vlasništvo svjetskih korporacija (o čemu je Icke
pisao), a mi postati najamna radna snaga u vlastitoj državi. Zato se sada
građani/ke Hrvatske sustavno medijski indoktriniraju pred skorim referendumom.
Vodeće članice EU-a: Nizozemska, Engleska, Francuska, Njemačka, Portugal i
Španjolska bile su kolonijalne sile. Globalizacija je kolonizacija bez
revolucije. Nije li sada razumljivo „rješenje“ koje nudi Jose Manuel Barroso,
predsjednik Europske komisije EU: „Ovo je borba za ono što Europa predstavlja u
svijetu. Ovo je borba za samu europsku integraciju. Suočeni smo s
najozbiljnijim izazovom generacije. Sada nam treba nov, ujedinjujući impuls,
novi federalistički moment“. Istovremeno njemačka kancelarka i francuski
predsjednik uočavaju i/ili priznaju da je mrtva ideja interkulturalnosti i u
njihovim državama. Ako je tamo ta ideja mrtva, kako iste moćne sile mogu
interesirati prava obespravljenih u “malim narodima”? A mi postajemo žrtve
iluzija da će drugi biti empatični za naše probleme. Naglašavam(o) da će nam,
na primjer, ulaskom Hrvatske u EU zabraniti proglašenje gospodarskog pojasa na
moru, iako taj pojas dopušta međunarodna Konvencija o pravu mora i već su ga
proglasile 132 priobalne zemlje. Zagovornicima ulaska u EU je najsnažniji
argument da ćemo imati pravo na novce iz EU fondova. Međutim, te iste fondove
su koristili Grčka, Irska, Španjolska i Portugal, koje sada upadaju u najveće
dužničko ropstvo. Stoga možemo slijediti iskustva silovane demokracije kod
pristupanja EU s primjerom Češke, Islanda, ali i samostalnosti Švicarske ili
Norveške. Švicarci, Norvežani i Islanđani su se na referendumu (više puta)
izjasnili protiv članstva u EU. “Rušenje naših ideala nastavlja se bez
prosvjeda” (J. Coleman, Hijerarhija zavjerenika)
Propast visokog obrazovanja
Bologna je upropastila sustav studiranja i pokazala kako se eksperimentiranjima
ne treba povoditi za europskim trendovima. Od kada je potpisana, 19. lipnja
1999. godine, „Bolonjska deklaracija“ je postavila velika obećanja, od veće
mobilnosti studenata i nastavnika, mentorske nastave, boljeg zapošljavanja i
veće razmjene znanja među europskim sveučilištima. Gotovo ništa od tih ciljeva
nije se ostvarilo u praksi. Neovisno o intencijama Bologne, države članice EU
sve manje sredstava izdvajajuza visoko obrazovanje. Umjesto zemalja znanja
sada su iste tržišno orijentirane. Prebacivanje tereta obrazovanja s države na
pojedinca u obliku sve većih školarina, sada postaje europski problem. Znanje i
obrazovanje postaju privilegija, (kao u SAD-u), a ne pravo. Zato u gradovima
Unije studenti prosvjeduju. Najsnažniji pokret otpora prema Bolonjskoj reformi
zabilježen je u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Italiji i Francuskoj. Bečki
filozof i sveučilišni profesor Konrad Paul Liessmann u knjizi „Teorija
neobrazovanosti“ smatra da se Bologna može nazvati «bijedom europskih škola».
Bolonja je (i kod nas) donešena bez prethodne akademske rasprave. Mi smo se već
„europerizirali“ s novim sustavom studiranja s tom nametnutom reformom. To je
paradigmatičan primjer kada neselektivno prihvaćamo nametnute trendove i/ili
reforme: Upisne kvote na većini sveučilišta i visokih učilišta ne odgovaraju
strategijama razvoja društvene sredine i/ili potrebama tržišta rada, evidentna
je nefleksibilnost sustava promjene programa, nesklad planskog i stvarnog
opterećenja studenata i nastavnika, nije osigurana horizontalna i vertikalna
mobilnost nastavnika i studenata, sveučilišni programi su predmetno, a ne
programski orijentirani.... Evidentna je nemogućnost zapošljavanja
"prvostupnika", nepriznavanje kvalifikacija na prediplomskoj i diplomskoj
razini od tržišta rada, nepostojanje evaluacije Bologne s praćenjem duljine
studija, prolaznosti studenata i mogućnosti zapošljavanja, neintegriranost
dvopredmetnih studijskih programa na nastavničkim studijima, izostajanje
međunarodno priznatih kvalifikacija koje bi trebale biti međunarodno priznate
i/ili konkurentne.
Disproporcije između radnog mjesta i diplome nikad nisu bile veće nego kao
danas. Ekspanzija obrazovanja stvorila je „armiju“ nezaposlenih i upropastila
kvalitetu studiranja. Novi (privatni) fakulteti, veleučilišta i sveučilišta se
gomilaju kao gljive poslije kiše, dok selekcija, kvaliteta i mogućnost
zapošljavanja drastično opadaju. Povećanje upisne kvote studenata iz godine u
godinu na pojedinim studijima progresivno je raslo. Nastava s velikim brojem
studenata proturiječi proklamacijama mentorskog rada s manjim skupinama
studenata. Bologna je srozala sustav studiranja i pokazala se kao neuspjeli
(nametnuti) eksperiment, za što netko mora snositi posljedice, kao što će netko
morati odgovarati za neviđenu indoktrinaciju građana, kršenje Ustava RH kod
potpisivanja Ugovora s EU (prije referenduma) o čemu sam pisao na ovom Portalu
od 8. siječnja 2012. godine.
Zadnja Promjena: Nedjelja, 15.01.2012 12:23
KOMENTARI
* Max Pavelić 17.01.2012 11:22
Naša EU
Vremena se mjenjaju pa tako i EU dolazi u krizu u kavu je došla SFRJ. No, za
tekuću domaću, pokorničku i udvorničku politiku, sami smo krivi i odgovorni na
čelu s političkim "elitama" koje su sve podredile guzičarenju, a sudeći po
aktualnim aferama koje se odvijaju pred pravosuđem i medijima, i osobnom
materijalnom probitku iz radničkih šupa u Dvore Matanove u podsljemenskoj zoni.
Te domaće barabe, takozvani domoljubi s rukom u vreći, lopine i smrdljivci,
krivi su za nedostatak hrvatske strategije, raspad etičnih i moralnih normi, te
u konačnici za netransparentan ulaz u EU. Pregovarali su u naše ime nekakvi
štreberi i pioniri maleni, ali nisu našli za shodno da o svakom poglavlju
izvjeste javnost osim da je, na njihovo veselje, eto zatvoreno pa možemo
srljati dalje. Krelci u medijima (vlasnici su iz EU) naravno, dezorjentiraju
ove naše guske u magli u još veću maglu. Rigidne komunjare danas su najveći
eurofili. Nekadašnji primjerni vojnici, parijci, omladinci, skojevci, udbaši i
ini danas su najveći demokrati. Pa, i može nam biti kad se u ime pomirbe nije
provela lustracija. Zaključak: da u ovoj vukojebini stvari funkcioniraju
normalno, oni prodavači magle iz komisije klečali bi u Brioni odijelima i
molili nas da uđemo, a ne bi nam postavljali uvjete i ponižavali nas tolike
godine.
* puntar 15.01.2012 18:27
markus 19
Bojim se da navedeni argumenti "za",premda malobrojni, trenutno imaju puno veću
"težinu"...
* markus19 15.01.2012 13:17
Argumenti protiv EU-robske Unije:
Zanimljiv članak na tu temu prenosim iz jednog drugog portala:
Argumenti protiv EU-robske Unije:
1) Sama ta Unija je na raspadanju, države kao što su Španjolska, Italija,
Grčka, Portugal, Irska, Belgija… su već bankrotirale, samo se to javno iz
političkih razloga ne priznaje i ne objavljuje.
Ako te zmlje imaju dugove: Španjolska oko 1,8 bilijuna eura ( tisuću i
osamstomilijardi eura ) Italija 1,9 bilijuna eura, Grčka sedamsto milijardi
eura… ukupno tzv. Eurozona preko 6 bilijuna eura (šesttisuća milijradi eura )
onda je svakom normalnom stanovniku Hrvatske, ali i te EU, jasno, da se radi a
bankrotu Europske unije i tih navedenih ali i drugih pripadajućih joj država.
2) Untjecaj u toj Uniji ili na Uniju koja ima oko 500 milijuna stanovnika s
naših 4,5 milijuna, što je ispod 1% stanovništva Unije, može biti mali i
nikakav. S druge strane ta Unija ima veliki utjecaj na nas jer smo malobrojni,
s poharonom poljoprivredom i industrijom, bez plana i programa ni bivše ni
sadašnej Vlade za izlazak iz krize.
3) Naša je država zadužena za preko 50 milijardi eura vani i za oko 50
milijardi kuna unutar zemlje. Ulaskom u taj konglomerat država kriza i
nezaposlenost će se samo još povećavati, jer nismo tim subvencioniranim velikim
poduzećima i agraru iz EU-a u nikakovom pogledu dorasli.
4) Ulaskom u Uniju mogu profitirati nezasitni političari skoro svih saboskih
stranaka. Oni će biti zastupljeni i u EU Parlamentu, a plaće im ne će biti
ispod 15.000 eura mjesečno+ putni troškovi + dnevnice… Zato se tako grčevito i
pomahnitalo i bore za tzv. ulazak Hrvatske u to nepravedno i bakrotirano
društvo u kojem više od 50 milijuna ljudi živi na rubu egzistenicije i velikim
dijelom gladuje.
5) I ovo malo školovanih kadrova iz Hrvatske će otići u bogate zemlje a naša
država će tonuti i tonuti sve dublje kao i afričke kolonije.
6) Nakon rasprodaje obiteljskog srebra od naših „elita“ i prije ulaska u Uniju
sada možemo još jedino ponuditi: vode, zemlju, šume, otoke, more…zar je to
rješenje?
7) EU-robska unija je mirno gledala kada su nas agresori bombardirali i klali.
Štoviše nametnula nam je embargo na oružje, na prijedlog prijatelja im Bude
Lonačara, da se ne možemo braniti. Kada smo se iscrpili onda su nas priznali,
znajući da u takvom stanju ne možemo biti za njih nikakav partner nego
inferiorni vazal. „Pokupovali“ su ili bolje rečeno darovano im je sve za jednu
kunu a neki biseri hrvatskog gospodarstva i ispod jedne kune: HR-banke smo
sanirali za 80 milijardi kuna i „prodali“ ih „našim europskim prijateljima“ za
7 ( sedam ) milijardi kuna, pa dolazi Pliva, Pivovare, Hoteli, Hrvatski
telekom, itd. itsl.
Gledati u EU prijatelje može samo netko tko je naivan, tko se ne razumije u
ekonomske zakonitosti ili tko jednostavno ne razlikuje dobro od zla. Onaj tko
Hrvatskoj ne želi dobro. Nitko nikada se od EU-a nije usrećio osim možda nekih
velikih država… pa tako ne će ni Hrvatska!
8) EU radi permanentno više od 15 godina na tome da se u Hrvatskoj izjednači
žrtve s agresorom. Tako su dali pohapsiti i utamničiti hrvatske generale i
visoke časnike, ali i stotine i stotine običnih vojnika i građana samo zato što
su pomogli da se Hrvatska obrani. Da ne nestane.
Sada čame u nizozemskim i drugim kazamatima za Božju slavu. Ništa ove „elite“
nisu učinile za njihovo izbavljenje, štoviše, kako ono bješe:
Locirati, identificirati, uhititi, transferirati…
Naših je preko 2000 najboljih i najčestitijih boraca diglo ruku na sebe jer
nije moglo gledati i trpiti nepravdu. Tko je kriv za to? Hrvatske „elite“ koje
ništa ne čine da istina i pravda izađe na sunce. Dok se svi naši borci ne
oslobode i dok im se neda obešetećenje, nema ni govora o ulasku u to društvo.
9) Dok taj EU ne zauzme jasan stav, tko je bio agresor a tko žrtva u ratu 1991.
– 1995. ne možemo srljati na slijepo u to društvo, koje veća sad velikim
dijelom govori o „građanskom ratu“ na Balkanu dvedesetih godina prošlog
stoljeća. Ništa, ni slova o denacifikaciji fašističke Srbije, nismo mogli čuti.
O logorima u Srbiji niti govora, o silovanima odvedenim hrvatskim građankama u
Srbiju niti govora…
10) Dok taj EU preko Međunarodnog suda ne osudi SRJ/Srbiju-Crnu Goru / Srbiju
za agresiju na Hrvatsku, za paljenje, razvaljivanje, genocid, etnocid – na
naknadu ratne šete od 32,5 do 35 milijardi eura – ne može se ulaziti u taj
savez. To bi bila prijevara pred Bogom i narodom!
Argumenti za ulazak u EU-robsku Uniju:
--------------------------------------------------
Uhljebila bi se politička vrhuška u Br� sa plaćama od 15.000 do 20.000 eura
umjesto sadašnjih 3000 do 4000 eura mesečno.
Zato je ta ista tako i pomahnitala za ulazak Hrvatske u EU i dala – zamislite –
3 tjedna vremena da se građani informiraju o toj umjetnoj tvorevini na
raspadanju – EU! A te „elite“ su trebale za pregovore – koliko? Pa samo oko 8 (
osam ) godina. Građani su, eto, tako genijalni, pa im je dosta 3 tjedna da sve
to shvate!
<http://www.dnevno.hr/forum/showthread.php?t=44480> Procitajte sve komentare -
forum.dnevno.hr
Other related posts:
- » [smartdoctor] EU KOLONIZACIJA - BARI
