Al još nisam videla da bi netko iz Londona došao živjet u Hrvatsku. Inače, slažem se s svime što je rekla Rudan. Ali kad pogledam ljude koje znam ( moji suvremenici ) koji su otišli van – nisu se vratili ili zažalili.... Istina i Bog, priča mi mama kada su braća njenog tate migrirala u SAD jedan se vratio sa koferom sa kojim je i otišao, većina je zapravo prošla sukladno civilizacijskim normama. To ne znači da će se EU prema nama odnositi kao prema jednima od njih , pretpostavljam da ćemo im biti krava za izmusti vodu, energiju, novce, jeftinu radnu snagu. Ali mislim da ako bi se npr. ja kao pojedinac/radnik/intelektualac/građanin infiltrirala među amerikance ili kanađane ili australijance da bih zapravo mogla živjeti njihov život. From: smartdoctor-bounce@xxxxxxxxxxxxx [mailto:smartdoctor-bounce@xxxxxxxxxxxxx] On Behalf Of BARI Sent: Friday, January 13, 2012 5:22 PM To: smartdoctor@xxxxxxxxxxxxx Subject: [smartdoctor] RUDAN -o eu From: smartdoctor-bounce@xxxxxxxxxxxxx [mailto:smartdoctor-bounce@xxxxxxxxxxxxx] On Behalf Of Vesna Orsulic Sent: Friday, January 13, 2012 1:15 PM To: smartdoctor@xxxxxxxxxxxxx Visokoobrazovana djeca im nemaju i nikad neće imati stalni posao, najčešće nemaju nikakav. Ako ga imaju, arhitekti, profesori, inžinjeri, liječnici, ni u teoriji ne mogu živjeti od svojih primanja. Ili žive sa roditeljima ili od roditelja. Moj znanac u Londonu na kontrolni pregled kod kardiologa mora čekati dulje nego moj sugrađanin Riječanin. Državne škole su u rasulu, ljudi se dijele na suludo bogate koji žive u svojim elitnim, čuvanim kvartovima i bijednike koji ne znaju da li će iduću godinu dočekati u rupi u kojoj trenutno žive. Beskućnici i prosjaci na svakom uglu. Javne bolnice su pravi horor a starce u Italiji u takozvanim državnim domovima jedu štakori. Ne tako davno čitali smo što se već godinama dešava “Evropljanima” Poljacima koji su došli u London tražiti posao. Tretirani su poput robova, goli i bosi živjeli su u šatorima, crkavali od gladi i beznađa jer nisu mogli skupiti lovu za povratak u domovinu. Pomagali su im jednako gladni Londončani. Većina ih je krepala pokraj kontejnera, oni koji su preživjeli i ostali rade kod nekog lopine u jalovoj nadi da će doći dan kad će moći doma poslati ili sebe ili pedeset funti. Sudovi. Samo Talijani znaju koliko se u njihovoj evropskoj zemlji čeka na pravdu. Korupcija u Evropskoj uniji ne samo da buja, ona je okovala čitavu Uniju. Banke rade što ih je volja, preko noći se urušavaju čitave zemlje, treba li ih nabrajati? Grčka, Irska, Portugal, Španija, Italija…Države servisiraju mafijaše a optužuju narod za lijenost i obećavaju mu “stezanje pojasa” jer je on kriv za sve što mu se dešava. Lijeno smeće koje želi posao, liječnika, školovanje djeteta i pravo na život dostojan ljudskog bića. I, eto, u takvu bih Evropu ja trebala veselo krenuti jer bez nje mi života nema. Ali ta i takva Evropa mi još od rata, naravno i prije ovog rata, određuje svaki trenutak u životu. Nisam zadovoljna “Evropom” u mom dvorištu. Nimalo…. …Ima ljudi koji misle …Uvijek se iznenadiš…Ida,hvala Vesna