Shvaćaju nas onoliko ozbiljno koliko se sami smatramo ozbiljnima. I onoliko
stručnima koliko to uistinu jesmo. Kao i mi sve njih, uostalom.
Sent from my iPhone
On 04 Oct 2015, at 18:53, Zlatko Sušanj <zlatko.susanj@xxxxxxxxx> wrote:
Bitno je da nas Hazo shvaća ozbiljno i traži od nas da ispravimo sve što i
drugi skrive kao i sve krive Drine u sustavu !
Poslano s mojeg iPada
04.10.2015., u 14:35, dr.lada.grandic <dr.lada.grandic@xxxxxxxxx> napisao:
A to nam dode na isto.
L.p
Poslano s mog Samsung uređaja
-------- Izvorna poruka --------
Šalje: jsoic <dmarc-noreply@xxxxxxxxxxxxx>
Datum: 04.10.2015. 11:03 AM (GMT+01:00)
To: smartdoctor@xxxxxxxxxxxxx
Naslov: [smartdoctor] Re: Fwd: KoHOM i HUBOL
Ne podsmjehuju se nasoj specijalizaciji nego nasem (ne)znanju.
Sent from my iPhone
On 04 Oct 2015, at 08:01, Zlatko Sušanj <zlatko.susanj@xxxxxxxxx> wrote:
Na našu specku se bolnički podsmjehuju. Sreća da Katedra promptno reagira 😜
Poslano s mojeg iPhonea
03.10.2015., u 18:59, Silvestra Kolega <silvestra.kolega@xxxxxxxxx> napisao:
pardon i mnogi među nama su specijalisti (SOM-ovi)!
Dana 2. listopada 2015. u 13:12 Zeljka Vendler Cepelak
<zeljkavcepelak@xxxxxxxxx> je napisao/la:
Ne treba nam nova komora već samo način donošenja odluka koji su bitni
za PZZ ( isto tako i za SZZ) jer ovako ćemo uvijek biti nadglasani, jer
specijalista ima ako se ne varam oko 16000, a nas 2400,
Dana 1. listopada 2015. u 23:26 Zrinko Karlović
<zrinko.karlovic@xxxxxxxxx> je napisao/la:
Nemoj mi, Marijana, samo o babicama... moja medicinska sestra je
završila primaljsku školu i već 8 godina koliko radi za mene ratujem oko
toga (a ona naravno još više) tko je za što nadležan. Prvo je trebalo
dokazati da uopće može i smije raditi u OM; spasila nas je činjenica da
je par godina radila u domovima (nikad nije radila u struci!) i da je k
meni došla s dovoljno staža prije nego je donesen neki zakon koji to
dodatno komplicira. Onda je upisala Višu, i to za medicinske sestre
općeg smjera, pa je opet trebalo dokazivati što može, zna i smije, kakve
joj se stvari priznaju automatski a kakve mora dorađivati... i još nije
gotovo, jer sad mora odraditi pripravnički staž koji joj opet donosi
brdo komplikacija. Slična stvar događala bi se i s našim kolegama koji
bi se, većina, na početku zaposlili u obiteljskoj medicini, jer se to
ipak najlakše dobije na nekoj zamjeni, a onda bi morali mijenjati komoru
i uvijek bi bio problem što bi tko kome priznao, npr bodove za licencu,
možda i postdiplomski ako bi ga netko u međuvremenu obavljao... i neka
me netko ne pokuša uvjeriti kako bi se to jednostavno sredilo uz jasno
definirane propise jer ću pomisliti da je taj koji očekuje jasno
definirane propise prespavao posljednjih stotinu godina ili ih proveo na
nekom drugom kontinentu. Ne z
Dana 30. rujna 2015. u 13:43 Marijana Panijan Romić
<marijanaromic@xxxxxxxxxxx> je napisao/la:
Zrinko, ti smatraš da nas trebaju šišati kao ovce, a mi mirno stajati
!!!
Pa nismo ovce. Do kada tako ?
Babice imaju svoju komoru. One su očito sposobnije.
Lp,
M
Date: Tue, 29 Sep 2015 19:30:13 +0200
Subject: [smartdoctor] Re: Fwd: KoHOM i HUBOL
From: zrinko.karlovic@xxxxxxxxx
To: smartdoctor@xxxxxxxxxxxxx
Na stranu osobne želje i sanjarenja, ali ne treba se zanositi vlastitom
komorom kao realnom mogućnosti.
Prvo, već u startu koliki su izgledi da bi zakonodavac odobrio još
jednu komoru u zdravstvu? U svakom slučaju tražio bi i mišljenje
postojeće Komore, a koliki su izgledi da nas puste oni koji su napokon
dobili priliku naučiti nas poslu, poslušnosti i pameti, te još važnije
pokazati nam gdje nam je mjesto u sustavu. Osim toga, izlaskom
značajnog broja liječnika iz zajedničke Komore morala bi porasti
članarina, što im se ne bi svidjelo, jer sad tisuće kolega plaća njima
da bi oni vladali. Je li Engleska rado pustila Indiju u samostalnost i
daje li Španjolska samostalnost Kataloniji?
To sa članarinom osjetili bi mi još jače, jer bi i naša eventualna
komora morala imati sve strukture, prostore i posljedične troškove, a
dijelilo bi se na daleko manje članova. Mi bi sad vjerojatno masovno
rekli kako vrijedi dati i puno više za samostalnost, no koliko bi dugo
trajao taj zanos? Pogledajmo kroz povijest kako su se brzo topili
ideali. Osim toga, mi koji smo na ovoj listi manjina smo u PZZ i treba
uzeti u obzir da su mnogi primarci tek privremeno u obiteljskoj
medicini i nimalo ne dijele naš entuzijazam. Njima taj iznos članarine
znači više od osamostaljivanja, pogotovo što mnogi, bolje reći većina
njih ionako ni ne želi ostati u PZZ. Pa kad bi i došlo do referenduma
o otcjepljivanju upitno je bismo li dobili većinu. A ako bi se to
dogodilo, mnogi bi od onih koji sad zagovaraju vlastitu komoru
promijenili mišljenje čim bi prošla prva euforija kad bi svake godine
izdvajali značajno veću članarinu a ne bi osjetili značajno poboljšanje
života i standarda zbog nje.
A razočaranih bi bilo, jer ljudi imaju nerealna očekivanja. Pa i sad
naš problem nije Komora nego zakonodavac koji i ovu Komoru blokira i
gura ne u stranu nego u potpalublje. Nije svaki sastav Komore bio
protuobiteljski, kakva smo samo očekivanja imali od prošlog mandata, i
misli li netko zaista da je loš rad Senada i Marija, Meri i Barija bio
uzrok što se ta očekivanja nisu ostvarila?
Napokon, tu su i praktički problemi. Bi li ta Komora bila ograničena
na liječnike obiteljske medicine ili PZZ? Ako je PZZ, znači da bi
ginekolozi i pedijatri bili dijelom u jednoj a dijelom u drugoj komori,
i koliko bi se oni s time složili? Ako bi pak bila samo obiteljska
(što je još manje vjerojatno da bi zakonodavci dozvolili, jer bi onda i
npr citolozi mogli tražiti svoju komoru) ostaje problem kolega koji tek
završe studij i nemaju stalni posao pa više puta mijenjaju radno mjesto
često prelazeći iz HMP u OM i natrag. Bi li oni morali svaki put
mijenjati članstvo u komorama, i koliko bi to povećalo (i poskupjelo)
opseg rada u obje komore? Ako bi pak ostajali u obiteljskoj komori,
koliko bi bilo logično da u istoj ustanovi (zavod za HMP) rade isti
posao članovi različitih komora?
Tu je i pitanje kolega obiteljskih liječnika koji rade npr u
povjerenstvima HZZO zajedno i ravnopravno s drugim specijalistima, pa
liječnika raznih ustanova i zavoda itd. Ne bi sve to bilo nerješivo
kad bi zakon davao bar neke konkretne ovlasti komorama. Umjesto toga
dok ih koristi samo kao dodatni represivni aparat (koji naplaćuje
članarine, strogo važe licence i određuje kazne) ne vidim opravdanje za
sav trud koji bi trebalo ulagati da se pokuša ostvariti taj stari
lijepi san.
Dana 29. rujna 2015. u 00:14 Gordana Knezevic Milicic
<knezevicmilicic@xxxxxxxxx> je napisao/la:
Mi smo između nas odabrali najbolje da nas zastupaju i predstavljaju,
što se za HUBOL , čini mi se, ne bi moglo reći.
Jako mi je žao .
Predsjednik HLK, kolega Goluža, pred 108 ljudi više puta ponavlja
neistinu i nitko da trepna... Zabadava mi KoHOM-ovci pričali.
Kaže jedan kolega, Golužin prijatelj, malo vas je i ne možete ništa .
Pitam se ima li smisla odlaziti na mjesta , na kojima ne možeš ništa
napraviti. Ma koliko bila u pravu ! Ma kakve argumente iznio ,
mađioničar Goluža izvlači pripremljen odgovor "iz rukava". Postavljanje
pitanja, iznošenje mišljenja i prijedloga je čista farsa...Sve ostaje
kako su dogovorili ( tko zna tko ? ) prije svega.
Uzgred, niti jedan predstavnik "novog vala" nije prozborio, a da nije
pljunuo na bivše rukovodstvo. Ne razumijem, čemu to . Zvučalo je ružno
i nepristojno .
Nekako mi se ona ideja ( od naše avangarde :) o našoj komori čini
gotovo prihvatljivom .
Dana 26. rujna 2015. u 19:35 Dijana Ramić Severinac
<dijana.rs1@xxxxxxxxx> je napisao/la:
Umjesto osvrta na događanja tijekom proteklog tjedna......
Pročitavši danas brojne mailove koji su posljednjih dana
razmijenjeni između vodstva HLK i članova KoHOM-a, u kojima su se
koristile mnogobrojne teške riječi, osjećam se toliko jadno, kako se
nisam osjećala već godinama. Kao liječnik sa 16 godina radnog staža
razvila sam brojne mehanizme obrane, koji su me branili od puno toga
neugodnog s čim sam se susretala kroz godine. Ali očito nisam razvila
mehanizam da se obranim od same sebe.
Čitajući te mailove, te prijetnje Kaznenim zakonom, aludiranje da je
netko izgubio zdrav razum, sve te teške riječi, sa ogromnom težinom u
prsnom košu se sjećam početka 2014., svog veselja kad sam čula da se i
bolnički kolege organiziraju u udrugu, da su se probudili, pokrenuli,
da se gotovo svakodnevno čuju sa vodstvom KoHOM-a, najveće udruge
obiteljskih liječnika u Hrvatskoj, da ćemo zajedno imati tiskovne
konferencije na kojima ćemo govoriti o problemima u hrvatskom
zdravstvu. Sjećam se početka veljače 2014. kad sam o svom trošku
putovala iz Slavonije u Zagreb da prisustvujem prvoj zajedničkoj
tiskovnoj konferenciji KoHOM-a i HUBOL-a, jer je Ines Balint rekla da
cijeli izvršni odbor KoHOM-a treba biti prisutan tamo.
Da sam tada samo mogla pretpostaviti da će se nešto više od godinu
dana iza toga između KoHOM-a i HUBOL-a, tj. HLK, razmjenjivati takve
riječi, da će u preteškim vremenima za hrvatske liječnike, potplaćene,
ponižene i preopterećene, jedan od prvih poteza "njihove" komore biti
mijenjanje Pravilnika o disciplinskom postupku protiv liječnika, kao
da u ovom trenutku nemamo važnijih problema nego što su to kolege koji
imaju kaznenu presudu...
Da sam samo mogla pretpostaviti, radije bih si slomila obje noge, a
tih potrošenih 500-tinjak kuna pojela i progutala, nego otišla u
Antunović i pružala podršku onima koji će uskoro ogromnu energiju
usmjeriti protiv moje udruge, moje predsjednice, mojih kolega
obiteljskih doktora..
Hrvatska je tužna zemlja, a Hrvati narod za sažalijevati! U svjetskim
razmjerima svi stanovnici te naše zemljice stanu u predgrađe jednog
velegrada. I kad bi svatko od nas se čvrsto držao drugog Hrvata i
pomagao mu pod svaku cijenu, opet bi bili nevažni u toj masi
stanovnika ove zemlje. No mi ne samo da se ne držimo jedni drugih, već
jedni drugima podmećemo nogu gdje god stignemo. I zato sam jadna,
jadna, jadna što sam se veselila buđenju i uzdizanju onih koji su
prvom prilikom kad su se dočepali pozicija i moći, svu svoju snagu i
novostečenu moć usmjerili protiv onih koji su im pomogli kad su
kretali napraviti prve korake. A najgore mi je to što znam da i sa
ovim saznanjima koje danas imam, da se sad vratimo unazad, ja bih se
opet radovala buđenju i organiziranju i borbi svojih bolničkih kolega!
Jer ja sam ja! I ja se ne okrećem s vjetrom!
Ljiljana Ćenan, seoska doktorica iz Ivankova
