Slažem se!
Dana 29. rujna 2015. u 19:30 Zrinko Karlović <zrinko.karlovic@xxxxxxxxx> je
napisao/la:
Na stranu osobne želje i sanjarenja, ali ne treba se zanositi vlastitom
komorom kao realnom mogućnosti.
Prvo, već u startu koliki su izgledi da bi zakonodavac odobrio još jednu
komoru u zdravstvu? U svakom slučaju tražio bi i mišljenje postojeće
Komore, a koliki su izgledi da nas puste oni koji su napokon dobili priliku
naučiti nas poslu, poslušnosti i pameti, te još važnije pokazati nam gdje
nam je mjesto u sustavu. Osim toga, izlaskom značajnog broja liječnika iz
zajedničke Komore morala bi porasti članarina, što im se ne bi svidjelo,
jer sad tisuće kolega plaća njima da bi oni vladali. Je li Engleska rado
pustila Indiju u samostalnost i daje li Španjolska samostalnost Kataloniji?
To sa članarinom osjetili bi mi još jače, jer bi i naša eventualna komora
morala imati sve strukture, prostore i posljedične troškove, a dijelilo bi
se na daleko manje članova. Mi bi sad vjerojatno masovno rekli kako
vrijedi dati i puno više za samostalnost, no koliko bi dugo trajao taj
zanos? Pogledajmo kroz povijest kako su se brzo topili ideali. Osim toga,
mi koji smo na ovoj listi manjina smo u PZZ i treba uzeti u obzir da su
mnogi primarci tek privremeno u obiteljskoj medicini i nimalo ne dijele naš
entuzijazam. Njima taj iznos članarine znači više od osamostaljivanja,
pogotovo što mnogi, bolje reći većina njih ionako ni ne želi ostati u PZZ.
Pa kad bi i došlo do referenduma o otcjepljivanju upitno je bismo li dobili
većinu. A ako bi se to dogodilo, mnogi bi od onih koji sad zagovaraju
vlastitu komoru promijenili mišljenje čim bi prošla prva euforija kad bi
svake godine izdvajali značajno veću članarinu a ne bi osjetili značajno
poboljšanje života i standarda zbog nje.
A razočaranih bi bilo, jer ljudi imaju nerealna očekivanja. Pa i sad naš
problem nije Komora nego zakonodavac koji i ovu Komoru blokira i gura ne u
stranu nego u potpalublje. Nije svaki sastav Komore bio protuobiteljski,
kakva smo samo očekivanja imali od prošlog mandata, i misli li netko zaista
da je loš rad Senada i Marija, Meri i Barija bio uzrok što se ta očekivanja
nisu ostvarila?
Napokon, tu su i praktički problemi. Bi li ta Komora bila ograničena na
liječnike obiteljske medicine ili PZZ? Ako je PZZ, znači da bi ginekolozi
i pedijatri bili dijelom u jednoj a dijelom u drugoj komori, i koliko bi se
oni s time složili? Ako bi pak bila samo obiteljska (što je još manje
vjerojatno da bi zakonodavci dozvolili, jer bi onda i npr citolozi mogli
tražiti svoju komoru) ostaje problem kolega koji tek završe studij i nemaju
stalni posao pa više puta mijenjaju radno mjesto često prelazeći iz HMP u
OM i natrag. Bi li oni morali svaki put mijenjati članstvo u komorama, i
koliko bi to povećalo (i poskupjelo) opseg rada u obje komore? Ako bi pak
ostajali u obiteljskoj komori, koliko bi bilo logično da u istoj ustanovi
(zavod za HMP) rade isti posao članovi različitih komora?
Tu je i pitanje kolega obiteljskih liječnika koji rade npr u
povjerenstvima HZZO zajedno i ravnopravno s drugim specijalistima, pa
liječnika raznih ustanova i zavoda itd. Ne bi sve to bilo nerješivo kad bi
zakon davao bar neke konkretne ovlasti komorama. Umjesto toga dok ih
koristi samo kao dodatni represivni aparat (koji naplaćuje članarine,
strogo važe licence i određuje kazne) ne vidim opravdanje za sav trud koji
bi trebalo ulagati da se pokuša ostvariti taj stari lijepi san.
Dana 29. rujna 2015. u 00:14 Gordana Knezevic Milicic <
knezevicmilicic@xxxxxxxxx> je napisao/la:
Mi smo između nas odabrali najbolje da nas zastupaju i predstavljaju, što
se za HUBOL , čini mi se, ne bi moglo reći.
Jako mi je žao .
Predsjednik HLK, kolega Goluža, pred 108 ljudi više puta ponavlja
neistinu i nitko da trepna... Zabadava mi KoHOM-ovci pričali.
Kaže jedan kolega, Golužin prijatelj, malo vas je i ne možete ništa .
Pitam se ima li smisla odlaziti na mjesta , na kojima ne možeš ništa
napraviti. Ma koliko bila u pravu ! Ma kakve argumente iznio , mađioničar
Goluža izvlači pripremljen odgovor "iz rukava". Postavljanje pitanja,
iznošenje mišljenja i prijedloga je čista farsa...Sve ostaje kako su
dogovorili ( tko zna tko ? ) prije svega.
Uzgred, niti jedan predstavnik "novog vala" nije prozborio, a da nije
pljunuo na bivše rukovodstvo. Ne razumijem, čemu to . Zvučalo je ružno i
nepristojno .
Nekako mi se ona ideja ( od naše avangarde :) o našoj komori čini gotovo
prihvatljivom .
Dana 26. rujna 2015. u 19:35 Dijana Ramić Severinac <dijana.rs1@xxxxxxxxx
je napisao/la:
Umjesto osvrta na događanja tijekom proteklog tjedna......
Pročitavši danas brojne mailove koji su posljednjih dana
razmijenjeni između vodstva HLK i članova KoHOM-a, u kojima su se
koristile mnogobrojne teške riječi, osjećam se toliko jadno, kako se
nisam osjećala već godinama. Kao liječnik sa 16 godina radnog staža
razvila sam brojne mehanizme obrane, koji su me branili od puno toga
neugodnog s čim sam se susretala kroz godine. Ali očito nisam razvila
mehanizam da se obranim od same sebe.
Čitajući te mailove, te prijetnje Kaznenim zakonom, aludiranje da je
netko izgubio zdrav razum, sve te teške riječi, sa ogromnom težinom u
prsnom košu se sjećam početka 2014., svog veselja kad sam čula da se i
bolnički kolege organiziraju u udrugu, da su se probudili, pokrenuli,
da se gotovo svakodnevno čuju sa vodstvom KoHOM-a, najveće udruge
obiteljskih liječnika u Hrvatskoj, da ćemo zajedno imati tiskovne
konferencije na kojima ćemo govoriti o problemima u hrvatskom
zdravstvu. Sjećam se početka veljače 2014. kad sam o svom trošku
putovala iz Slavonije u Zagreb da prisustvujem prvoj zajedničkoj
tiskovnoj konferenciji KoHOM-a i HUBOL-a, jer je Ines Balint rekla da
cijeli izvršni odbor KoHOM-a treba biti prisutan tamo.
Da sam tada samo mogla pretpostaviti da će se nešto više od godinu
dana iza toga između KoHOM-a i HUBOL-a, tj. HLK, razmjenjivati takve
riječi, da će u preteškim vremenima za hrvatske liječnike, potplaćene,
ponižene i preopterećene, jedan od prvih poteza „njihove“ komore biti
mijenjanje Pravilnika o disciplinskom postupku protiv liječnika, kao
da u ovom trenutku nemamo važnijih problema nego što su to kolege koji
imaju kaznenu presudu…..
Da sam samo mogla pretpostaviti, radije bih si slomila obje noge, a
tih potrošenih 500-tinjak kuna pojela i progutala, nego otišla u
Antunović i pružala podršku onima koji će uskoro ogromnu energiju
usmjeriti protiv moje udruge, moje predsjednice, mojih kolega
obiteljskih doktora….
Hrvatska je tužna zemlja, a Hrvati narod za sažalijevati! U svjetskim
razmjerima svi stanovnici te naše zemljice stanu u predgrađe jednog
velegrada. I kad bi svatko od nas se čvrsto držao drugog Hrvata i
pomagao mu pod svaku cijenu, opet bi bili nevažni u toj masi
stanovnika ove zemlje. No mi ne samo da se ne držimo jedni drugih, već
jedni drugima podmećemo nogu gdje god stignemo. I zato sam jadna,
jadna, jadna što sam se veselila buđenju i uzdizanju onih koji su
prvom prilikom kad su se dočepali pozicija i moći, svu svoju snagu i
novostečenu moć usmjerili protiv onih koji su im pomogli kad su
kretali napraviti prve korake. A najgore mi je to što znam da i sa
ovim saznanjima koje danas imam, da se sad vratimo unazad, ja bih se
opet radovala buđenju i organiziranju i borbi svojih bolničkih kolega!
Jer ja sam ja! I ja se ne okrećem s vjetrom!
Ljiljana Ćenan, seoska doktorica iz Ivankova
