Nazalost, nitko od nas nekidan nije bio u Europskom domu kada se raspravljalo o
ovisnostima. Nazalost, nemamo informacije, tko od nas sjedi u tijelima kao sto
su Povjerenstva za ovisnosti ili kako se vec zove, u MIZ- u!
Bez nasih ljudi u takvim Povjerenstvima nece se nista moci promjeniti. Mislim
da smo svi za, da ovisnike preuzmu centri ovisnosti pri Zavodima za javno
zdravstvo. Moje osobno misljenje je da psihijatri nemaju sto raditi u Zavodima
za javno zdravstvo. Oni bi trebali djelovati u domovima zdravlja( to je jedna
od uloga domova zdravlja)
NE slazem se da OBITELJSKI lijecnici sudjeluju u legalnom dilanju metadonske
ili slicne th. Po meni je to promasen program!
Ovisnici se moraju nastojati integrirati u drustvo. Ne dopustivo je da ovisnici
godinama i desetljecima dobivaju istu dozu lijeka, a da se NISTA ne čini u
svrhu njihove integracije.
Lp
Meri Margreitner
Poslano s mojeg iPhonea
15.02.2017., u 08:26, NADA RADINOVIĆ <ordinacija.radinovic@xxxxxxxxx> napisao:
Sve potpisujem što su kolege napisale EVO JEDAN OD SJATET OSTALIH JUČER MI JE
DOŠLA 1 PACIJENTICA ŠTO JOJ JE TH SUBOXONE da ispunim formulare za prelazak
granice IDE NA 10 D U RUMUNJSKU ŠALJEM JE DOKTORU KOJA JE VODI U AMB ZA
OVISNOST da joj ona to ispuni jer je ona liječi. KOLEGICA ME ZOVE da ona nije
dužna to ispunjavati! Nakon moje rasprave s njom ZAKLJUCAK njen Ona
PREPORUČUJE TERAPIJU A JA JE PREPISUJEM! Sve dok se bolnički dr budu
skrivali iza nas tako će nam biti POTREBNA JAKA REORGANIZACIJA NAŠEG ZDR
SUSTAVA
Dana 14. velj 2017. 21:33 osoba "Natasa Ban Toskic"
<natasa.bantoskic@xxxxxxxxx> napisala je:
Da kolega, pitanje je zajedništva i građanske hrabrosti - pitanje svih
pitanja!
Dana 14. veljače 2017. u 15:42 Dr. Damir Biloglav
<damir.biloglav@xxxxxxxxxxx> je napisao/la:
Poštovane kolegice i kolege, dopustite da komentiram tekst koji se
potpisala kolegica Sandra Balog.
Sve što je u tekstu navedeno je svakome od nas koji radimo ovaj posao
vrlo blisko, vrlo životno i čitajući taj tekst čini mi kao da razgovaram
sa samim sobom. Nažalost, ova priča traje godinama a unatoč svim našim
nastojanjima stalno se komplicira i kod mnogih kolega već doseže granice
izdržljivosti. Sve je više kolega koji napuštaju našu zemlju, koji tražeći
izlaz iz ovod ludila u kojem smo prisiljeni raditi i živjeti odlaze u
neka druga zanimanja ( političari, direktori kojekakvih
ustanova,pročelnici raznih zavoda i sl.) a posebno je gorka spoznaja da je
sve duža lista kolega koji nisu dočekali mirovinu. Zašto se to sve tako
odvija i u kojem smjeru teku procesi ?
Moje je mišljenje da je naš javni zdravstveni sustav u tišini otpisan i
da su oni koji odlučuju o njegovoj sudbini već donijeli konačnu presudu.
Mjere koje se poduzimaju, a koje mi primarci ponajbolje osjećamo na
svojoj koži, imaju samo za cilj stvoriti privid kako se ulažu napori da
se sustav održi. A zapravo se stvaraju uvjeti za njegovu potpunu
dekompenzaciju i konačan kraj sustava zdravstva kakav smo do sada
poznavali. Ovo je posljedica dugogodišnjeg izbjegavanja provođenja
potrebnih reformi jer svaki pokušaj bilo kakvih promjena je dočekan na
nož. Davno je trebalo reformirati najprije sustav zdravstvenog osiguranja a
potom i sam zdravstveni sustav.Trebalo je narodu objasniti da su se vremena
promijenila, da živimo u novom političkom i socioekonomskom okruženju, da
zdravstvena zaštita ima svoju cijenu, da svi sudionici ( pacijenti,
zdravstveni i nezdravstveni radnici, proizvođači i distributeri lijekova i
medicinske opreme ) imaju svoje interese i da u novim uvjetima stalno
treba tražiti nova rješenja kako bi naš narod imao što bolju zdravstvenu
zaštitu unatoč skromnim i ograničenim materijalnim sredstvima koje može
odvojiti u tu svrhu.
Na žalost ništa se nije poduzimalo jer nije bilo jasne vizije niti
dobre volje od strane političara koji su se bavili isključivo svojim a
ne javnim interesima . Kad je njima trebalo spašavati zdravlje ili
glavu odlazili su i još odlaze u bjelosvjetske klinike ( operacija
prostate u Beču, liječenje od leukemije u Americi, od sarkoma u
Njemačkoj ili dolazak njemačkog oftalmolga na Rebro -kojeg li
cinizma!).Njima je zdravstvo , sve ove godine, bilo samo zahvalna tema u
predizborno vrijeme . Kad bi ugrabili vlast priče iz područja zdravstva
su bile usmjerena na čuvanje ili poboljšanje rejtinga kod agencija za
ispitivanje javnog mišljenja. Stvarno stanje u zdravstvu ih nije ni
najmanje zanimalo. Do sada su 13 puta "sanirali" zdravstvo! Zamislite da
liječnik 13 puta sanira tj. izliječi istog bolesnika od iste bolesti.
Zdravstvo im je poslužilo i kao dokaz u predanosti u borbi protiv korupcje
u našoj zemlji ( afera Hipokrat). Ispalo je da su najgori kriminalci u ovoj
zemji obiteljski ali i poneki bolnički doktori.A u samo 5-6 najzvučnijih
afera koje još čekaju sudski epilog , a čiji glavni protagonisti su
najpoznatiji političari, procijenjena je šteta od oko 2 milijarde kuna
što je jednako ukupnom trošku kompletne PZZ za godinu dana! Istrage i
presude se čekaju godinama. Zato su doktori iz "afere Hipkrat" po kratkom
postupku drastično novčano kazneni, javno osramoćeni i upućeni da još
odrade nekoliko stotina sati "za opće dobro". Toliko o politici.
O ulozi medijima , tzv. novinara a u naravi polupismenih piskarala u žutom
tisku nema smisla ništa reći. Isto vrijedi i za neke udruge pacijenata
i za neke sindikalne prvake ( gospođa crvene kose), zdravstvene
ekonomiste, "menadžere u zdravstvu" . Svi su oni suodgovorni za postojeće
stanje u našem zdravstvu.
Hoćemo-nećemo priznati, odgovorni smo i mi liječnici. Nikada nismo
shvatili koliko je važno zajedništvo u borbi za naše ciljeve, nismo bili
spremni udariti šakom u stol i realizirati barem jedan pravi štrajk,
nasjedali smo na međusobne podjele i umjetno stvorene sukobe ( opća -
sekundarna), gotovo mazohistički smo prihvaćali svaki novi teret koji nam
stavljaju na leđa, potpisivali smo svaki papir koji su nam gurali u ruke i
kao dobroćudni naivčine stalno smo vjerovali da će sve krenuti boljim
putem. Tako radimo i dalje. Čitam danas na ovoj listi da tražimo
osnivanje povjerenstva za tumačenje pravilnika HZZO-a ! OK. To može biti
u redu. Ali nismo li time opet priznali defanzivnu poziciju u kojoj se
branimo od problema umjesto da ga uklonimo? Nije li ispravnije sada u
vrijeme pred novo ugovaranje tražiti formiranje nekoga tijela za
pregovaranje s HZZO- om umjesto da sutra, nakon što potpišemo novi
ugovor, molimo i potežemo za rukav zbog sadržaja ugovora koji nam
otežavaju život.
Ovo je samo mali datelj koji govori o našoj poziciji ali i našem mentalnom
sklopu.Zato držim da smo za mnoge naše nevolje i sami dosta krivi.
Olakotna okolnost za nas je činjenica da smo zatrpani s hrpom raznih obveza
i masom pacijenata nakon čega smo sretni da smo uopće preživjeli dan.I
tako svaki dan.Oni na drugoj strani imaju puno više vremena za kreiranje
trapula u kojima će mo se mi i dalje loviti.
Rješenje za ove nevolje postoji ali ono traži korjenite promjene koje
opet zahtijevaju dozu zajedništva i odgovornosti pa i građanske hrabrosti
kod svakoga od nas ponaosob. U protivnom karavana ide dalje.Vodi nas u
vrijeme u kojem ćemo mi primarci biti u ropskom položaju i bez ikakvog
manevarskog prostora( potpiši sve ili idi na ulicu, odradi ambulantu a
onda idi dežurati, plaćaj kazne), sadašnje bolnice će se raspasti tj.
ostati bez ljudstva i s dotrajalom opremom. Bogatiji dio našeg društva
će zdravstvenu zaštitu ostvarivati u sve brojnijim i sve bolje opremljenim
privatnim poliklinikama, bolnicama i klinikama.Tako će sve doći na svoje
mjesto. Velika reforma se odvija bez medijske pompe a cijeli sustav se
kreće prema rješenjima koja će nas sve dovesti pred gotov čin. Propuštena
je prilika za odgovorno upravljanje sa zdravstvenim sustavom a posljedice
vidimo na svakom koraku Kad auto sleti s ceste vozač može zakočiti
ili će udariti u nekakvu zapreku. U oba slučaja će auto stati samo je
pitanje cijene i posljedica. Za kočenje nije bilo niti hrabrosti niti
pameti.
Lijepi pozdrav svi korisnicima liste
Dr Damir Biloglav.
--
Nataša
