Svaka čast kolegice.Ja isto radim 30godina u obiteljskoj i mogu potpisati sve
što ste rekli.Bila sam medju onima koji su prvi krenuli na specijalizaciju one
2003 kada je raspisana.Kao što je bilo teško ratno vrije,bilo je jako teško i
to vrijeme specke,iako po skraćenom programu.Ali nastavak učenja cijelo ovo
vrijeme je važno i za SOM -ove i LOM-ove,a najvažniji je trud i stalno
propitivanje.Ne mislim da sam kao SOM bolji doktor od Vas,ali bih zbog vas i
svih dragih kolega LOM-ova voljela da se iznadje način da polažući spec.ispit i
Vi i cijela obiteljska ima legitimitet kao sve ostale specijalizacije.Zbog svih
nas.I da draga kolegice i svi dragi LOM -ovi,ne vjerujem da ćete ostati bez
posla,jer nema puno onih koji žele raditi naš posao.S poštovanjem,Ivanka
Poslano s mojeg iPhonea
11.03.2017., u 19:22, Vjekoslava Amerl Šakić <vjekoslava.amerl.sakic@xxxxxxxxx>
napisao:
Draga kolegice,
svaka čast. Iz Vas govori pravi liječnik koji voli i živi svoj poziv. Da nas
je barem više takvih. . . ! Puse svima i preporuka - pročitajte kolegičino
pismo. Svi se možemo dobro zamisliti nad njenim riječima. Vjeka
2017-03-11 12:11 GMT+01:00 mira drnas <mdrnas@xxxxxxxxx>:
Dragi svi,
ako patite od nesanice, čitajte ovaj tekst pred spavanje (ovo dopisujem
naknadno jer ako stavim kao P.S., kasno ćete shvatiti što vas čeka.a ni ja
nisam znala da mogu ovoliko pisati.:-))
Nisam mislila sudjelovati u ovoj raspravi, ali evo, ne mogu ne regirati na
neke izjave koje me iznenađuju, zapravo, čini mi se da dosta toga nije
jasno, pa ću pokušati par detalja razjasniti.Naravno, sa moje točke
gledišta, nakon trideset godina rada u općoj praksi.
Ne poznajem osobe čije su me izjave potaknule na pisanje. Pretpostavljam da
se radi o puno mlađim kolegama-icama jer sam uvjerena da oni koji znaju
kronologiju i razloge zašto je veliki broj kolega naše generacije ostao bez
specijalizacije, barem većina njih, ne dijele takva mišljenja.Mlađi kolege,
nakon mukom postignute specijalizacije,sigurno ne mogu prihvatiti da su
drugi naprosto drugu borbu vodili.
Prije svega, doista bi bilo lijepo kaniti teških i ružnih izjava o kolegama
jer to nam nipošto ne služi na čast.Kaže se da onaj koji o drugom loše
govori, zapravo najviše priča o sebi samom.
Specijalizacija i rad u obiteljskoj medicini za mene je uvijek bio poziv nad
pozivima iako ga, iskreno, nisam priželjkivala, upravo znajući koliki trud i
odgovornost u sebi nosi, čak sam se ( pa i dan danas) bojala rada u općoj.
Cilj mi je bio neka bolnička specijalizacija, više radi rada u zajednici,
nekakvog osjećaja zaštićenosti u kolektivu, mogućnost konzultacije sa
kolegama, dostupnost dijagnostike..tako sam , u ona davna vremena pisala
mollbe i natjecala se za sve moguće specijalizacije, čak i one koje sigurno
ne bih niti prihvatila (kirurgija,ortopedija).Međutim, nisam imala sreće,
uvijek je netko bio „bliže oltaru“.Tako sam godinama radila po zamjenama.U
seoskoj ambulanti,praktički uz linju bojišnice pripravnost dvije ratne
godine,...nakon toga rad sa izbjeglicama, i onda sam dobila ponudu za
stalno radno mjesto, specijalizacije se već odavno više nisu raspisivale, a
ja sam se zatekla tu gdje sam i danas, bez velike prilike da išta u svom
životu biram. U to vrijeme specijalista opće medicine je bilo vrlo
malo,većinom su mladi doktori radili po godinu, dvije, dok ne bi dobili neku
„ normalnu“ specijalizaciju u bolnici, dok su u „rajonskoj“ ambulanti“ za
stalno ostajali samo oni radoholičari entuzijasti i oni koji nisu imali
neku debelu vezu koja bi im osigurala mirniji život i rad.
Sjećam se da su nam ponavljali kako medicina nije znanost nego
vještina.Vještina primjene znastveno stečenih metoda i postupaka u svrhu
poboljšanja zdravlja.Specijalizacija bi bila proces ubrzanog stjecanja
znanja i vještina u navedene svrhe,zato je najbolja stvar koja se liječniku
može dogoditi u njegovom radu to da taj proces specijalizacije prođe što
ranije u svojoj karijeri. Danas imamo takvu situaciju-mladi doktori,sa vrlo
malo staža dobivaju specijalizacije i tako započinju rad u obiteljskoj
ambulanti kao gotovi specijalisti.U Solinu , gdje radim, imamo dvije mlade
kolegice sa nedavno završenom specijalizacijom i ja im se ,osobno, divim i
jako cijenim njihov trud i znanje.Poznato mi je koliko je trebalo muke
podnijeti dok se sve to postigne.I suosjećam s njima jer još bolje znam
koliko će tek truda i stresa svakodnevno imati radeći svaka sa po oko 2000
pacijenata, zahtjevnih i „svjesnih svojih prava“, kako znaju reći.
Radeći sve ove godine imala sam sreću pored sebe imati starije kolege,od
kojih su neki pokojni, kolege specijaliste par godina starije od mene,
kolege bez specijalizacije- uglavnom moje generacije(koje je zatekla ista
sudbina), i odnedavno spomenute mlade kolegice specijalistice.Moja je sreća
u tome da smo se cijelo vrijeme međusobno duboko poštivali, jedni druge
obogaćivali, surađivali,pomagali koliko smo mogli ,iako svi imamo ordinacije
sa velikim brojem pacijenata.Svi smo svjesni koliko osjetljiv posao radimo i
pokušavamo biti jedni driugima podrška u situacijama kad „zapne“.Svi radimo
identičan posao i nikada nisam doživjela da bi se bilo tko od kolega sa
specijalizacijom postavio superiorno prema nama koji nismo specijalisti.
Godinama radeći, prisiljeni na stalno usavršavanje i praćenje novih spoznaja
i smjernica,mislim da smo ona znanja i vještine koja se stječu
specijalizacijom a koja su nam potrebna za rad ,ipak morali usvojiti, u
protivnom bismo davno bili negdje drugdje.Naravno da ne mislim da smo
sveznajući.To je upravo ono čega se bojim i nimalo mi nije stalo da me se
zove specijalistom ( iako bi mi to bila čast , priznajem).Sjećam se naše
solinske ikone obiteljske medicine, pok doktora Petričevića,oličenja pravog
doktora,onog kome je poziv ucrtan u dlanu, koji nam je bio svima učitelj i
na kojeg smo se svi mogli osloniti u najtežim situacijama.Jednog dana ,malo
prije nego je otišao u mirovinu, sa poluosmjehom na usnama, ali potpuno
ozbiljnog i zamišljenog pogleda, rekao mi je :“Znaš, što više radim i što
vrijeme više prolazi, sve više vidim koliko malo znam i razumijem.A nekada,
dok sam bio mlad, činilo mi se da sam sve shvatio“.
Vrlo često se sjetim tih riječi,sve češće. I nije mi jasno kada na ovoj
listi čitam kako kolege pišu o svom velikom znanju,sposobnostima.. ...Ljudi,
budimo ljudi. Ne dozvolimo da ponos radi nečega što je doista dragocjeno i
veliko, pretraste u bahatost.Ponos je uzvišen osjećaj, ali isključuje
stavljanje sebe iznad drugog čovjeka, u bilo kom pogledu.Bahatost to nije.Na
ovoj listi bismo trebali jedni druge poštivati, uvažavati stavove i
mišljenja, a suprostavljanje mišljenja može se još i bolje obrazložiti
uljuđenim govorom.Nije neophodno da svi kolege podrže moje stavove, i bit će
mi drago da mi svatko tko misli drukčije to i kaže, ali bez uvreda i
ponižavanja mene ili bilo koda drugoga.Možda me i razuvjeri.
Posao koji radimo,u budućnosti će moći raditi samo specijalisti. I tako
treba biti.A činjenica je i da taj isti posao radim već 30 godina,i nisam
specijalist.Doista ne patim za titulom, nikada nisam u životu,ali ako se
neki nazivi budu dodavali zato što to“Evropa traži“, ne bi mi bilo drago da
itko pomisli da su nam ti nazivi dodijeljeni „tek tako“.Zar 30 godina upravo
tog ozbiljnog rada i usavršavanja izgleda „tek tako“. Tko bi tako govorio,
morao bi promisliti da i on radi –isti posao,na isti način, „tek tako“.Nismo
u startu bili u istoj poziciji, nije bilo specijalizacija, bili smo gurnuti
u žrvanj, mladi, neiskusni, moleći Boga da ne napravimo težih
pogrešaka.Učili smo bez mentora, pomagali se međusobno,pratili
novosti..danas imamo 30 godina iskustva,ja još uvijek iste molitve upućujem
Bogu, nije mi važno ni hoće li me Hazo ganjati, ni što se sve priča.. samo
da ne pogriješim, da nemam mrlje na savjesti.To je jedino što bi me
uništilo.Preživjet ću i ako me nedostatak specijalizacije ostavi bez
posla,iako ne vjerujem da će se to dogoditi.Žao bi mi bilo kolega koji bi
tada bili stvarno egzistencijalno ugroženi.
Na kraju, bilo bi mi drago da kolege koje inicijative oko dodjele titule
specijliste jako vrijeđaju, samo malo dublje razmisle. Opća je bila jedina
grana gdje su mogli raditi liječnici prije specijalizacije, mnogi od nas su
u bili prisiljeni, i protiv svoje volje tu i ostati. i dobro su radili. U
bolnici nije bilo takvih mogućnosti.Zamislimo, da je netko mogao 30 godina
raditi u bolnici ,npr. kao doktor na odjelu interne med, a bez mogućnosti
da specijalizira internu (znam da je smiješno i nemoguće, ali pokušajmo
zamisliti),i cijelo vrijeme učio i radio sve ono što radi internist sa
specijalizacijom ( danas,skoro pa tako rade npr naši mladi specijalizanti
sa par mjeseci radnog iskustva-odmah na hitne prijeme, a stariji su tamo
negdje, nešto pišu, pa ih mladi ne žele( često i ne smiju) ometati,
prepušteni sebi,.. ali s vremenom ipak ojačaju, steknu iskustvo,
uče)..zamislimo tu nezamislivu situaciju.I pokušajmo biti iskreni- da li
bismo se radije konzultirali sa onim doktorom koji 30 godina radi i uči i
nema specijalizaciju ili sa mladim kolegom- neposredno nakon
specijalizacije.Primijenimo to na obiteljsku- da li bismo radije da nas na
dužoj zamjeni mijenja kolega LOM sa 25 godina iskustva ili mladi SLOM odmah
nakon položenog specijalističkog ispita. Bila bi zanimljiva anketa.A ja
doista jako poštujem mlade kolegice i vjerujem da rade izvrsno.Mogu
zamisliti kako svakim danom postaju još izvrsnije.Zahvaljujem Bogu za njih,
dobro se osjećam pored njih, pomlađuju me svojom svježinom, duhovitošću, kao
i naše mlade sestre, neprocjenjivo.I ne smeta mi ni najmanje to što nisam
specijalist, a kako vidim , ne smeta ni drugima, ni mojim
pacijentima.Spremna sam do kraja biti LOM.Ništa manje ponosna na svoj poziv
.Molim Evropu da me ne dira do mirovine.
Na kraju ,za one koji su još budni,ne trošimo energiju da bismo se
posvađali, radije izgarajmo za zajedičke ciljeve i bolju obiteljsku s manje
loše potrošenog vremena,budimo bolji ljudi,jedni uz druge.
Mira
Dana 10. ožujka 2017. u 22:10 Denis Vulic <denis.vulic@xxxxxxxxxxx> je
napisao/la:
svaka cast dr lada
Poslano s mojeg iPhonea
10.03.2017., u 20:51, dr.med.Sandra Balog <drsandra.balog@xxxxxxxxx>
napisao:
draga kolegice svaka čast
osobno se osjećam vrlo poniženo i jadno bez specke iz obiteljske
provela sam cijeli radni vijek u vojsci, i veteran sam, branitelj i
dragovoljac
u vojsci me nitko nije doživljavao te mi stoga nisu niti omogućili
specijalizaciju
sad ću napuniti 50 godina
mislim da zaslužujem titulu specijaliste OM
no sve je to Božja volja
Bravo kolegice. Bravo na hrabrosti da izjavite javno takvo mišljenje.
Bravo.
pet, 10. ožu 2017. u 18:03 dr.lada.grandic <dr.lada.grandic@xxxxxxxxx>
napisao je:
Glede ukupnog broja licenciranih doktora na HZZZ,
nece nitko na specku iz obiteljske jer ih niko nema. mjenjati
Vecina kolega iz Splita koji su bez specke blize se 60oj godini zivota
.To je ratna generacija.Tada i nije bilo spec.i vecina kolega su
sudionico Domovinskog rata i to neki i po vise od godinu dana.Mislim da
su svojim radom i znanjem zasluzoli status specijaliste jer se stalno
educiraju na kongresima ,strucnim prrdavanjima,radionicama i ecajevima
(UZV i slicno)
U svojih 42 god r.s.upoznala sam puno kolega sa spec.iz obiteljske koji
su puno manje znali od nekih kolega bez spec.Sto znaci 4 godine
spec.izobraznbe ako ne pratis nova saznanja i edukscije.Vecina znanja sa
spec.postane zastarjelo i saznanja se svakodnevno
mijenjaju.Npr.sedamdrsetih god.proslog stoljeca davalo se u lijecenju AH
100 mg.higrotona ili po 100 mg.atenolola i kod blagih AH .A danas je to
nezamislnivo.I tako bi do sutra mogla nabrajati,al nema potrebe.
Mislim da vam je jasno sto sam zeljela reci.
Stavite se u kozu radiologa ,fizijatara,dermatologa.I oni se bune da
radite nesto sto pripada njima a za sto ste vi"priuceni"
Svakako ja ne umanjijem vaznost specializaije smatram da je ona obavezna
za mlade kolege.
S dobrim namjerama lijepo vas pozdravljam
Poslano s pametnog telefona Samsung Galaxy.
-------- Izvorna poruka --------
Šalje: "Dr. Žana Šabić - Pavičić"
<ordinacija.opce.medicine.dr.zana.sabic-pavicic@xxxxxxxxxxx>
Datum: 09.03.2017. 11:55 (GMT+01:00)
To: smartdoctor@xxxxxxxxxxxxx
Naslov: [smartdoctor] Fw: Re: Fw: [Info] FW: Fwd: "priznavanje"
specijalizacije
Može li se doći do podataka koliko je specijalizacija zavrseno od
početka koncesija i koliko ih je iz udaljenih krajeva a koliko , a
ujedno i koncesionara ?
Koliko znam, to su kolege u gradovima ,ili , pak, tamo gdje su male
ambulante da je mogao netko preuzeti pacijente paralelno, ili su bili pod
DZ.
Lako je iz udobne fotelje gledati stvari prema sebi , no nadam se da će
se dogodit što i u ostalom dijelu Europe<wlEmoticon-flirtmale[1].png> ,
a moš mislit kako će ostali iz SKZ manje VIŠE vrednovat i vas SOM i nas
LOM , RADI PRIZNATE SPECIJALIZACIJE kroz dugogodišnju praksu. Pogotovo
kad vide one gluposti o glavarinama!!!!!!
Rekla sam Hitna je isto dobila , pa se nije niko bunio, mladi idu dalje
kroz pravu specu i .....šta se dogodilo?
netko je dobio i dionice , netko dnevnice<wlEmoticon-angrysmile[1].png> ,
netko ne plaća zamjene godišnjih nego se međusobno mijenjaju jer mogu ,
pa šta , ja nisam mogla ,ne grizem radi toga.
Ovo samo govori o kolegijalnosti , zavisti ili ?????
nikada nisam gledala kako je netko ošao do novca , titule ili bili čega ,
samo protestiram ako sam SIGURNA da je na kriminalan način, zato kolegice
gledajte vi sebe ,a ako vas ugrožavamo , samo udri jače......!!!!!!
From: Denis Vulic
Sent: Wednesday, March 08, 2017 6:27 PM
To: smartdoctor@xxxxxxxxxxxxx
Subject: [smartdoctor] Re: Fw: [Info] FW: Fwd: "priznavanje"
specijalizacije
a tko je vama u knjizici potpisao kompetenciju upucivanja djeteta na
bolnicko lijecenje. mozete dati ime i prezime mentora koji vam je
potpisao! Ako ste isli po skracenom programu koliko ste dana imali
pedijatrije i gdje? to su konkretni podaci kojima mozemo usaglasiti
stavove. lijep pozdrav iz Splita.
p.s. na putu sam za zg gdje sutra u ministra zajedno sa svim
predstavnicima pzz cemo pokusati izboriti se za koncesije za sve. iz ove
trenutne situacije cini mi se ovo svadanje oko priznavanja
specijalizacije kao podjeli nas pa vladaj. drugo pedijatri zg mrze
obiteljsku jer ih istjeruje iz pzz. to je glupo. moja sestra je opca i
takvo nesto joj ne pada napsmet.
Poslano s mojeg iPhonea
08.03.2017., u 07:09, Natasa Ban Toskic <natasa.bantoskic@xxxxxxxxx>
napisao:
Kolegice Denis kompetencije je potvrdila ispitna komisija miz-a i
ministar zdravstva uvjerenjem da je polozen specijalisticki ispir iz
obiteljske medicine nakon provedene specijalizacije prema kurikulumu
koji opet prosao bezbroj verifikacija. Specijalizacija om prva je
uskladena sa eu. Ama tko ste vi da ovako pisete! Uzas! Dajte vi
poklonite specku iz pedijatrije svim onim vrijednim ruralnim i otockom
lom koji rade s djecom cijeli svoj radni vijek! I sto se petljate u om?
Drzite se pedijatrije
Dana 8. ožu 2017. 00:33 osoba "Jure Vujić" <juvuje@xxxxxxxxx> napisala
je:
Draga Žana!
Slažem se s vama da su neki htjeli ali nisu mogli
Ja sam specializrao uz rad- radio na hitnoj u smjenama , a preko dana
bio na predavanjima- krvavo
Ne sikirajte se- nećete ostati bez posla u pedesetima jer nema tko raditi
Bez panike
Lp
Jure Vujić
Dana 7. ožu 2017. 6:03 PM osoba "Dr. Žana Šabić - Pavičić"
<ordinacija.opce.medicine.dr.zana.sabic-pavicic@xxxxxxxxxxx> napisala je:
Zaista sam ostala začuđena na reakciju naše kolegice,
kao mogli su svi na specijalizaciju , ali nisu htjeli!!!!
Moja Dijana stvarnost je daleko , daleko od toga .
Mnogi nisu ni mogli promisliti , rekla sam ti i u osobnom pismu,
nije lako raditi daleko od centra zbivanja.NETKO NE MOŽE NI SANJATI O
ZAMJENI , eto kod nas na Zavodu godinama nema nikoga , svim
kolegama u koncesiji ne teče med i mlijeko , itd,itd .
A ŠTO SE TIČE VJEŠTINA SIGURNA SAM DA SMO IH TAKO DALEKO OD BOLNICA
MORALI STEĆI .Htjeli , ne htjeli.
Znam od kolege iz Zagreba kako mu je bilo stresno i teško , na
specijalizaciji,ali imao je načina puno lakše organizirati obiteljski i
profesionalni odvojeni život.
Ne razumijem tu zavist. Hitnjaci su dobili specijalizaciju iz Urgentne
nakon toliko godina rada. Nikada nisam promislila da je to nepravda.
Uvijek netko prođe ovako , netko onako. Cijeli život .
Mi kao mladi liječnici radili sve i svašta ,godinama i Hitna i ambulanta
, porodi , najurgentnije stvari , stacionar vikendom , pa kad treba
rintati onda se nitko ne buni.
I sutra kad nam uvale dežurstva koja nas nekolicina u malom mjestu mora
odraditi, nitko neće dignuti glas . U velikom gradu će to biti jednom
par mjeseci . Dakle nije svima isto. Nisam zavidna , opet nekom ovako ,
nekom onako.
ALI, diže se glas protiv nas koji nisu završili specu , glas koji bi
nam mogao pomoći da bi dobili mogućnost da ne ostanemo na ulici, jer će
naravno prednost imati mladi sa specijalizacijama.
Ne trebaju nama specijalizacije radi ugleda draga moja , nego da svojoj
obitelji i sebi u pedeset i nekima osiguramo egzistenciju!!!!!
JER može biti kobno!A prilike imamo ,samo da netko ne pokvari namjere.
Nismo mi LOM-ovi nesposobni ni glupi , nismo imali mogućnosti , ne
zaboravite dragi kolege, tko je mogao sigurno je rado išao , i ja bi da
sam mogla!!!!
ŽANA
From: Milan Cudic
Sent: Monday, March 06, 2017 9:19 PM
To: info@xxxxxxxxxxxxxx
Subject: [Info] FW: Fwd: "priznavanje" specijalizacije
From: Milan Cudic [mailto:milan.cudic.dr@xxxxxxxxx] ;
Sent: Monday, March 06, 2017 9:14 PM
To: lista@xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Subject: FW: [Info] Fwd: "priznavanje" specijalizacije
From: Milan Cudic [mailto:milan.cudic.dr@xxxxxxxxx] ;
Sent: Monday, March 06, 2017 9:13 PM
To: 'dijana.rs1@xxxxxxxxx'
Subject: RE: [Info] Fwd: "priznavanje" specijalizacije
Poštovana kolegice i svi ostali,
niti ja ne mogu ne reagirati na ono -„ kruha preko pogače“ .
Kad smo već kod toga , moram odmah reći da sam sit ovakvoga kruha , pa
mi nije niti do pogače!
Nisam niti toliko tašt da mi promjena zvanja u naslovu ( a bez
drugih korjenitijih promjena )- baš toliko znači - barem ne u ovim
godinama i sa ovim iskustvom.
U mnogim uglednim europskih zemljama , praksa priznavanja spec.-
obiteljskim liječnicima , nakon dugogodišnjeg iskustva u neposrednom
radu u struci – davno je poznata i nije izmišljena kod nas, niti za nas.
( valjda je u Austriji i Njemačkoj – manje jala među kolegama , pa je
to prošlo uz podršku njihovih Komora i struke)
Bilo kako, bilo, naposljetku ,nije važno što o nama misle u Ministarstvu
zdravstva, već što mi sami mislimo jedni o drugima!
Osobno- imam oko 27 god. rada u neposrednoj praksi -sa pacijentima i
ne tražim da me za to nitko „ nagrađuje“ , pogotovo ne priznanjima „
koja nisu zaslužena“ trudom , radom i učenjem.
Bio bih zadovoljan ostvarivanjem solidne mirovine ( kada za to ,jednog
dana, steknem uvjete), a ni to - kao stoje stvari -neću imati – sa ili
bez specijalizacije.
P.S. Pred par godina Ministarstvo zdravstava je pozvalo liječnike koji
imaju (mislim) 20 i više godina staža u neposrednoj praksi da pošalju
svoje podatke i dokaz o dužini staža
- a radi mogućnosti da im se ponudi polaganja specijalističkog ispita.
Kolege koje poznajem , a koje su to učinile ( među kojima sam i sam) –
nikada nisu dobile nikakav odgovor !
Lp.
Milan Čudić
From: Dijana RS [mailto:dijana.rs1@xxxxxxxxx] ;
Sent: Monday, March 06, 2017 12:06 PM
To: smartdoctor@xxxxxxxxxxxxx; info@xxxxxxxxxxxxxx
Subject: [Info] Fwd: zamolba
Poštovane kolegice i kolege,
Nadam se da će ova mail potaknuti raspravu u specijalizaciji i ovoj
novoj ideji.
Moje osobno mišljenje je da se nikako ne slažem s ovom tezom da se
kolegama prizna specijalizacija bez ispita i bez samoga odlaska na istu.
Naime, svi znamo da je 2003. godine pokrenut projekt specijalizacije po
tri programa i mislim da su se svi ti kolege o kojima je ovdje riječ
mogli pronaći u tim programa, no na žalost - mnogi su kalkulirali.....
I sada bi kako se kaže "kruha preko pogače".....
Također napominjem da nije opravdani strah i informacija koji su se
pojavili da će kolege koji su LOM-ovi ( a ne SOM-ovi) izgubiti mogućnost
daljnjeg ugovaranja svojih ordinacija koje sada imaju ugovorene. Prema
Direktivi EUa i dogovoru sa EU-om ostaje zatečeno stanje kod tih kolega
i nije točno informacija da će izgubiti svoje ordinacije.
LP, Dijana
Započni proslijeđenu poruku:
Od: "josipa rodic" <josipa.rodic@xxxxxxxxxxxxx>
Datum: 6. ožujka 2017. u 09:34:44 CET
Za: "josipa rodic" <josipa.rodic@xxxxxxxxxxxxx>
Predmet: zamolba
Odgovori: <josipa.rodic@xxxxxxxxxxxxx>
Poštovani svi , za potrebe informiranja g. Ministra zdravstva molim
dva podatka: prvo: znate li da je netko od kolegica / kolega umro na
radnom mjestu ( ili nedugo po umirovljenju) i drugo: HUKPZZ u
suradnji s Povjerenstvom za PZZ pri HLZ ( doc Petar Lozo-
predsjednik) radi na priznavanju specijalizacije iz obiteljske
medicine za sve kolege koji u struci rade više od 15 ili 20 g . pa
molim i taj podatak, s poštovanjem ..................j
_______________________________________________
Info mailing list
Info@xxxxxxxxxxxxxx
http://lista.kohom.hr/mailman/listinfo/info_lista.kohom.hr
--
Lijep pozdrav. dr Sandra Balog
