[smartdoctor] Re: [smartdoctor] Izlaz za Hrvatsku vidimo u autentičnom razvoju.
- From: zivana jadresic <zivanajadresic@xxxxxxxxx>
- To: "smartdoctor@xxxxxxxxxxxxx" <smartdoctor@xxxxxxxxxxxxx>
- Date: Fri, 20 Jan 2012 05:07:12 -0800 (PST)
20 godina gledamo apsolutni autentičan razvoj Hrvatske i mislim da smo autentično upropastili jednu prekrasnu zemlju i bojim se i budučnost našoj djeci mada se nadam da ipak ne do kraja i da če biti bolje.Mislim da je presmiješno ovo pozivanje na autentično(kao pozivanje na otkrivanje tople vode po koji put).Mislim da se zna (ili zna se!)tko želi da sve ostane isto(mada nikad nemože biti isto-ili bolje ili gore)i zašto.Mislim da su nas neki temeljito i autentično pokrali do kože!Pametnom ne samo dosta nego i preko glave!!!!!
pozdrav Živana.
From: BARI <bari.sita@xxxxxxxxxxx>
To: smartdoctor@xxxxxxxxxxxxx
Sent: Thursday, January 19, 2012 12:38 PM
Subject: [smartdoctor] Izlaz za Hrvatsku vidimo u autentičnom razvoju.
To: smartdoctor@xxxxxxxxxxxxx
Sent: Thursday, January 19, 2012 12:38 PM
Subject: [smartdoctor] Izlaz za Hrvatsku vidimo u autentičnom razvoju.
|
 |
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
© Copyright 2002 NOVI LIST d.d. Sva prava pridržana.
Engine design by
Engine design by
advance.hr
vrijeme objave: Četvrtak - 19. Siječanj 2012 | 10:44
Slijedećitekst poslan je kao priopćenje medijima od strane Socijalističke radničke partije Hrvatske (SRP) po pitanju referenduma o ulasku u EU, objavljujemo zaprimljeni izvorni tekst u cijelosti:
Socijalistička radnička partija Hrvatske protivi se uključivanju Hrvatske u Evropsku Uniju, jer to naprosto nije ni zahtjev ni interes njenih građana, nego diktat evropskog multinacionalnog kapitala i njegovih moćnika, te samo uskih interesa domaće nove klase koja je hrvatsko radništvo i narod posljednjih dvadeset godina opljačkala i naš život srozala na najnižu razinu, pa bi se upravo tako i distribuirala i ta neka možebitna korist od ove asocijacije.
EU nije politička zajednica evropskih naroda, kako nas vladajuća kasta uporno zasljepljuje, nego asocijacija krupnoga kapitala, banaka i njihova tržišta, u kojoj su narodi tek najamna radna snaga, potrošači i agregatna potražnja, i koji žive po sociološko-kulturološkom diktatu toga kapitala. Stoga EU nije ni narodna, ni pravedna, ni zajednica. Ne pruža jednake mogućnosti svima pa prema tome nje ni široka. Njena politička paradigma je takozvano slobodno tržište, kao neka datost, a sve ostalo su „devijacije“, pa nije ni demokratska, jer se demokracija i slobodno tržište ne poklapaju, nego međusobno suprotstavljaju. EU je naprosto kapitalistička i stoga, na duži rok, neodrživa.
Naročito nakon usisavanja takozvanih tranzicijskih zemalja, u njoj će se, samo u nešto „evropskijoj“ formi, artikulirati nejednaka razmjena i sve nejednakosti između jakih i homogenih privreda s jedne, te slabih, dezartikuliranih, rubnih i tranzicijskih privreda s druge strane, socijalnih slojeva i klasa, većih i malih naroda, baš kao što se to manifestira i na globalnoj razini između razvijenog kapitalističkoga centra i nerazvijene periferije (i poluperiferije) trećega svijeta, i produbljivati razlike u razvijenosti, kao što su se one dramatično produbljivale tokom cijelog dvadesetog stoljeća i povećale za skoro trideset puta. To je temeljni zakon akumulacije kapitala u svjetskim razmjerima. Iz toga izvlačimo zaključak da se nerazvijenost perifernih i tranzicijskih zemalja ne može prevladati prostim uključivanjem u asocijacije razvijenoga centra jer se time procesi koji produbljuju nejednakost ne
usporavaju, nego ubrzavaju i pojačavaju. Slobodno tržište koje bogati promoviraju, samo je dobar medij da se ta nejednakost produbljuje, a kapital koncentrira prema centru. Naravno, dok cijeli poredak ne završi u kaosu.
Nejednakost o kojoj govorimo, već je dramatično uznapredovala u odnosima tranzicijske Hrvatske i razvijene Evrope. Jer, tranzicija i nije ništa drugo nego ekonomsko, političko i pravno prilagođavanje bivših socijalističkih struktura potrebama stranog multinacionalnog kapitala, a to se od sredine 1990-tih i odvija. Naime, podržavljenjem i kasnijom privatizacijom, nekompetentnim vođenjem i pljačkom, uništenu privrednu strukturu Hrvatske evropski kapital je restrukturirao prema svojim zahtjevima, a ne domaćim potrebama, pa su današnji industrijski pogoni, banke i trgovački centri, zapravo pogoni velikih multinacionalnih korporacija iz EU-a, koji sa tim matičnim centrima i razmjenjuju, pa domaći pogoni nestaju, a time i nacionalna ekonomija. Naravno, u svijet odlaze i multiplikativni učinci, pa i eventualno ostvarivani privredni rast na domaćem terenu nije istovremeno i razvoj. To je fenomen razvoja nerazvijenosti kojega oličava nepovoljna privredna struktura, prilagođena servisiranju stranih multinacionalnih korporacija i banaka, te pad industrijske proizvodnje, naročito one teške, i rast nezaposlenosti. Ova svojevrsna kolonijalizacija je zapravo trajni izvor recesije, koja u Hrvatskoj traje već dvadeset godina, a ne svjetska kriza kao što nas uvjeravaju zvaničnici. To je pravi razlog da se ni industrijska, ni poljoprivredna proizvodnja, ni zaposlenost nisu vratili na razinu iz 90-te. Na toj tranzicijskoj paradigmi, ne samo da nema izlaza iz krize, već nema ni opstanka Hrvatske.
Svakom pametnom moralo bi biti jasno da i formalnim uključivanjem u Evropsku Uniju (kako vidimo EU je već ušla u Hrvatsku), procesi inaugurirani od strane multinacionalnog kapitala, koji su i do sada dezartikulirali našu privredu, bit će samo olakšani pa se na tom putu i ne mogu tražiti izlazi za Hrvatsku. Taj put može samo voditi u još nesmiljeniju eksploataciju već devastirane Hrvatske. Prvo je u Hrvatsku ušla strana banka, onda strana korporacija preuzima domaće pogone, a iza toga umaršira NATO kako bi taj kapital štitio. Završni čin je uključivanje Hrvatske u Evropsku Uniju kako bi se uspostavila i neposredna zakonska ingerencija nad tim kapitalom, ne prepuštajući ga „hirovitostima“ nekakve hrvatske vlade, osobito ako bi ona, ne daj bože, bila socijalistička.
Ako ovaj kolosalni problem pred nama naš malograđanin ne vidi, nego se raduje što mu eto neće trebati pasoš na granici, a ucviljena majka što će njezin sin moći studirati i tražiti posao širom Evrope, onda na njih uopće ne treba trošiti riječi.
Cijeli scenarij Socijalistička radnička partija ne može podržati. Naprotiv, mora mu se suprotstaviti, kako zbog izložene argumentacije, tako i zbog sasvim praktičnog razloga s pozicija lijeve i revolucionarne partije. Naime, posve je jasno da će evropski institucionalni okvir, utemeljen na Maastrichtu, dodatno ojačati poziciju kapitala i sutra će svakako biti teže pružiti otpor njegovoj dominaciji. To nikako ne znači da ćemo mi, kao klasno orijentirana partija, nespremni dočekati ishod odluke, kakva god ona bila, odnosno sasvim sigurno ćemo, u slučaju referendumskog opredjeljenja za EU, odmah pristupiti radikalnom repozicioniranju partije te ćemo snažnijom suradnjom s drugim lijevim snagama na međunarodnoj sceni dati svoj doprinos jačanju evropskog radničkog pokreta, kako se to od nas i očekuje.
Izlaz za Hrvatsku vidimo u autentičnom razvoju. To je zahtjev kojim se ovladava vlastitim razvojem, a ne prepušta ga se drugima (što se događa na takozvanom slobodnom tržištu na kojem vladaju jači), i usredotočuje se na korištenje vlastitih komparativnih prednosti i resursa, što pretpostavlja stvaranje privredne strukture iznutra koja osigurava vlastiti dinamizam razvoja i punu zaposlenost. To se ne može ostvariti prepuštanjem tokovima slobodnoga tržišta, bez vlastite strategije i usmjeravanja razvoja. Nema tu nikakve autarkije s kojom nas zvaničnici plaše. Naprotiv, autentični razvoj također traži integracije, ali integracije sa sebi ravnima. Za nas, to su zemlje regije (bivše jugoslavenske republike i šire) i zemlje trećega svijeta, a sa Evropskom Unijom bilateralno. To nipošto nije otklon od Evrope, nego od grube eksploatacije.
Suprotstavljajući se Evropskoj Uniji, mi ne vezujemo svoje zastave ni s onima koji viču protiv EU, ali samo zato što smatraju da je čovjek odlučujuće određen organskoj pripadnosti svojoj naciji ili rasi, kao mističnom jedinstvu prirodnog i povijesnog, pa je time nacionalna država entitet višega reda, a čovjek, pojedinac, nižeg. Stoga oni uvijek slijepo brane državu, a zanemaruju što se događa s čovjekom. Nestankom države, za njih nestaje i čovjek, što naravno nije točno, bez obzira što narodi teže svojoj državi. Mi, dakle, nismo protiv Evrope kao takve, već protiv Evrope Maastrichta. Socijalisti su prvi sanjali udruženu Evropu, i dalje je sanjaju, ali Evropu rada i naroda. EU to nije!
Ivan Plješa, dipl.oec.,
Socijalistička radnička partija Hrvatske protivi se uključivanju Hrvatske u Evropsku Uniju, jer to naprosto nije ni zahtjev ni interes njenih građana, nego diktat evropskog multinacionalnog kapitala i njegovih moćnika, te samo uskih interesa domaće nove klase koja je hrvatsko radništvo i narod posljednjih dvadeset godina opljačkala i naš život srozala na najnižu razinu, pa bi se upravo tako i distribuirala i ta neka možebitna korist od ove asocijacije.
EU nije politička zajednica evropskih naroda, kako nas vladajuća kasta uporno zasljepljuje, nego asocijacija krupnoga kapitala, banaka i njihova tržišta, u kojoj su narodi tek najamna radna snaga, potrošači i agregatna potražnja, i koji žive po sociološko-kulturološkom diktatu toga kapitala. Stoga EU nije ni narodna, ni pravedna, ni zajednica. Ne pruža jednake mogućnosti svima pa prema tome nje ni široka. Njena politička paradigma je takozvano slobodno tržište, kao neka datost, a sve ostalo su „devijacije“, pa nije ni demokratska, jer se demokracija i slobodno tržište ne poklapaju, nego međusobno suprotstavljaju. EU je naprosto kapitalistička i stoga, na duži rok, neodrživa.
Naročito nakon usisavanja takozvanih tranzicijskih zemalja, u njoj će se, samo u nešto „evropskijoj“ formi, artikulirati nejednaka razmjena i sve nejednakosti između jakih i homogenih privreda s jedne, te slabih, dezartikuliranih, rubnih i tranzicijskih privreda s druge strane, socijalnih slojeva i klasa, većih i malih naroda, baš kao što se to manifestira i na globalnoj razini između razvijenog kapitalističkoga centra i nerazvijene periferije (i poluperiferije) trećega svijeta, i produbljivati razlike u razvijenosti, kao što su se one dramatično produbljivale tokom cijelog dvadesetog stoljeća i povećale za skoro trideset puta. To je temeljni zakon akumulacije kapitala u svjetskim razmjerima. Iz toga izvlačimo zaključak da se nerazvijenost perifernih i tranzicijskih zemalja ne može prevladati prostim uključivanjem u asocijacije razvijenoga centra jer se time procesi koji produbljuju nejednakost ne
usporavaju, nego ubrzavaju i pojačavaju. Slobodno tržište koje bogati promoviraju, samo je dobar medij da se ta nejednakost produbljuje, a kapital koncentrira prema centru. Naravno, dok cijeli poredak ne završi u kaosu.
Nejednakost o kojoj govorimo, već je dramatično uznapredovala u odnosima tranzicijske Hrvatske i razvijene Evrope. Jer, tranzicija i nije ništa drugo nego ekonomsko, političko i pravno prilagođavanje bivših socijalističkih struktura potrebama stranog multinacionalnog kapitala, a to se od sredine 1990-tih i odvija. Naime, podržavljenjem i kasnijom privatizacijom, nekompetentnim vođenjem i pljačkom, uništenu privrednu strukturu Hrvatske evropski kapital je restrukturirao prema svojim zahtjevima, a ne domaćim potrebama, pa su današnji industrijski pogoni, banke i trgovački centri, zapravo pogoni velikih multinacionalnih korporacija iz EU-a, koji sa tim matičnim centrima i razmjenjuju, pa domaći pogoni nestaju, a time i nacionalna ekonomija. Naravno, u svijet odlaze i multiplikativni učinci, pa i eventualno ostvarivani privredni rast na domaćem terenu nije istovremeno i razvoj. To je fenomen razvoja nerazvijenosti kojega oličava nepovoljna privredna struktura, prilagođena servisiranju stranih multinacionalnih korporacija i banaka, te pad industrijske proizvodnje, naročito one teške, i rast nezaposlenosti. Ova svojevrsna kolonijalizacija je zapravo trajni izvor recesije, koja u Hrvatskoj traje već dvadeset godina, a ne svjetska kriza kao što nas uvjeravaju zvaničnici. To je pravi razlog da se ni industrijska, ni poljoprivredna proizvodnja, ni zaposlenost nisu vratili na razinu iz 90-te. Na toj tranzicijskoj paradigmi, ne samo da nema izlaza iz krize, već nema ni opstanka Hrvatske.
Svakom pametnom moralo bi biti jasno da i formalnim uključivanjem u Evropsku Uniju (kako vidimo EU je već ušla u Hrvatsku), procesi inaugurirani od strane multinacionalnog kapitala, koji su i do sada dezartikulirali našu privredu, bit će samo olakšani pa se na tom putu i ne mogu tražiti izlazi za Hrvatsku. Taj put može samo voditi u još nesmiljeniju eksploataciju već devastirane Hrvatske. Prvo je u Hrvatsku ušla strana banka, onda strana korporacija preuzima domaće pogone, a iza toga umaršira NATO kako bi taj kapital štitio. Završni čin je uključivanje Hrvatske u Evropsku Uniju kako bi se uspostavila i neposredna zakonska ingerencija nad tim kapitalom, ne prepuštajući ga „hirovitostima“ nekakve hrvatske vlade, osobito ako bi ona, ne daj bože, bila socijalistička.
Ako ovaj kolosalni problem pred nama naš malograđanin ne vidi, nego se raduje što mu eto neće trebati pasoš na granici, a ucviljena majka što će njezin sin moći studirati i tražiti posao širom Evrope, onda na njih uopće ne treba trošiti riječi.
Cijeli scenarij Socijalistička radnička partija ne može podržati. Naprotiv, mora mu se suprotstaviti, kako zbog izložene argumentacije, tako i zbog sasvim praktičnog razloga s pozicija lijeve i revolucionarne partije. Naime, posve je jasno da će evropski institucionalni okvir, utemeljen na Maastrichtu, dodatno ojačati poziciju kapitala i sutra će svakako biti teže pružiti otpor njegovoj dominaciji. To nikako ne znači da ćemo mi, kao klasno orijentirana partija, nespremni dočekati ishod odluke, kakva god ona bila, odnosno sasvim sigurno ćemo, u slučaju referendumskog opredjeljenja za EU, odmah pristupiti radikalnom repozicioniranju partije te ćemo snažnijom suradnjom s drugim lijevim snagama na međunarodnoj sceni dati svoj doprinos jačanju evropskog radničkog pokreta, kako se to od nas i očekuje.
Izlaz za Hrvatsku vidimo u autentičnom razvoju. To je zahtjev kojim se ovladava vlastitim razvojem, a ne prepušta ga se drugima (što se događa na takozvanom slobodnom tržištu na kojem vladaju jači), i usredotočuje se na korištenje vlastitih komparativnih prednosti i resursa, što pretpostavlja stvaranje privredne strukture iznutra koja osigurava vlastiti dinamizam razvoja i punu zaposlenost. To se ne može ostvariti prepuštanjem tokovima slobodnoga tržišta, bez vlastite strategije i usmjeravanja razvoja. Nema tu nikakve autarkije s kojom nas zvaničnici plaše. Naprotiv, autentični razvoj također traži integracije, ali integracije sa sebi ravnima. Za nas, to su zemlje regije (bivše jugoslavenske republike i šire) i zemlje trećega svijeta, a sa Evropskom Unijom bilateralno. To nipošto nije otklon od Evrope, nego od grube eksploatacije.
Suprotstavljajući se Evropskoj Uniji, mi ne vezujemo svoje zastave ni s onima koji viču protiv EU, ali samo zato što smatraju da je čovjek odlučujuće određen organskoj pripadnosti svojoj naciji ili rasi, kao mističnom jedinstvu prirodnog i povijesnog, pa je time nacionalna država entitet višega reda, a čovjek, pojedinac, nižeg. Stoga oni uvijek slijepo brane državu, a zanemaruju što se događa s čovjekom. Nestankom države, za njih nestaje i čovjek, što naravno nije točno, bez obzira što narodi teže svojoj državi. Mi, dakle, nismo protiv Evrope kao takve, već protiv Evrope Maastrichta. Socijalisti su prvi sanjali udruženu Evropu, i dalje je sanjaju, ali Evropu rada i naroda. EU to nije!
Ivan Plješa, dipl.oec.,
SEEbiz prenosi izjave tj. prijetnje ministrice Pusić:
Ako se građani na referendumu izjasne protiv ulaska Hrvatske u EU, “ekonomski ćemo se naći u neopisivo teškoj situaciji. Prva reakcija će vjerojatno biti pad kreditnog rejtinga, druga će vjerojatno biti procjena investicijske sigurnosti u Hrvatskoj jer je članstvo u EU između ostalog i mjera sigurnosti okruženja za ekonomske aktivnosti, u prvom redu investiranje“, rekla je Pusić koja se pridružila akciji HNS-a organiziranoj u Gajevoj ulici u središtu Zagreba čija je svrha bila animirati građane za izlazak na referedum i glasanje ZA Hrvatsku u Europskoj uniji.
To je tek najnovija u nizu dogmatskih i potpuno besmislenih izjava članova vlade i predsjednika Josipovića (koji je prije par dana i sam za medije napisao jedan besmisleni članak).
Evo kako gledamo na izjavu ministrice Pusić:
1. Ekonomska situacija već je teška i u tom smislu nema nam spasa. Na drugom blogu (NedjeljniKomentar.wordpress.com) još smo prošlog ljeta u nekoliko navrata govorili da drugo poluvrijeme krize tek počinje.
2. Kreditni rejting Hrvatske nema apsolutno nikakve veze s glasom za ili protiv. Jeste ikad čuli da guverner Rohatinski upozorava na gubitak rejtinga ako ne uđemo u EU? Naravno da niste jer bi mu se ljudi u struci smijali. No za razliku od guvernera, političarima je dozvoljeno pričati besmislice. Vremenski horizont rejtinga je slijedećih godinu dana i ako nam ocjena padne, početkom 2013. ona može ostati ista, porasti ili pasti još više. Ono što rejting firme gledaju jest fiskalna i monetarna politika vlade. To je potpuno neovisno od glasa na referendumu. Sloveniji je prekjučer pao rejting iako je već u EU. Hrvatskoj rejting neće biti održan jednostavno iz razloga ako se odluči za pridruživanje. Istina je da ne bi dobili neka predpristupna sredstva, ali vlada ima na milijarde kuna nenaplaćenih poreznih računa. Ako novca zatreba, mogu prestati dijeliti usluge poreznim dužnicima i te poreze naplatiti. Ili srezati proračunsku potrošnju.
3. Sama ministrica Pusić zaprijetila je da bi u slučaju neuspjeha prvog referendum referendum bio ponovno održan za šest mjeseci pa sve dok ne “uspije”. U slučaju da se ponovni referendum održi za šest mjeseci i da glas ZA pobijedi, Hrvatska bi opet mogla u EU ući 1.7.2013. Dakle čak i kad bi referendum o članstvu imao direktni utjecaj na datum ulaska, rejting ne bi bio srušen samo zbog neuspjeha prvog referenduma.
4. Članstvo nema nikakve veze sa sigurnosti investicija u Hrvatskoj. S pravne strane svi EU zakoni već su iskopirani kod nas tako da do pridruživanja niti će biti drugačije, niti će se pravni rizik za investitore povećavati. Postoji mogućnost da bi Hrvatska u kakvom maksimalno nestabilnom scenariju mogla postati jako rizična, ali ta mogućnost nije ništa veća od mogućnosti da ona postane manje rizična (recimo, kad bismo liberalizirali gospodarstvo više nego što to čine EU zakoni, sigurno bismo postali još atraktivnija destinacija za investicije nego inače). I na kraju, slušajući ministricu Pusić čovjek bi pomislio da nikad nitko dosad nije investirao u Hrvatsku i da svi čekaju referendum kako bi nahrupili u hrvatski Eldorado. Istina je potpuno drukčija, jer upravo ovih dana najveći investitori prigovaraju novim porezima i prijete smanjenjem investicija upravo zbog poreza koje uvodi vlada. Prema ministrici Pusić valjalo bi očekivati da ti investitori čekaju rezultat referenduma kako bi najavili dodatne investicije, no već je jasno da se to neće dogoditi samo zbog glasa ZA pridruživanje.
5. Ako Hrvatska izgubi rejting uprkos glasu ZA, da li će ministrica Pusić dati odstavku? Da li spremna na taj način stati iza svoje izjave? Naravno da nije. Zato tu izjavu valja ignorirati.
Ako se građani na referendumu izjasne protiv ulaska Hrvatske u EU, “ekonomski ćemo se naći u neopisivo teškoj situaciji. Prva reakcija će vjerojatno biti pad kreditnog rejtinga, druga će vjerojatno biti procjena investicijske sigurnosti u Hrvatskoj jer je članstvo u EU između ostalog i mjera sigurnosti okruženja za ekonomske aktivnosti, u prvom redu investiranje“, rekla je Pusić koja se pridružila akciji HNS-a organiziranoj u Gajevoj ulici u središtu Zagreba čija je svrha bila animirati građane za izlazak na referedum i glasanje ZA Hrvatsku u Europskoj uniji.
To je tek najnovija u nizu dogmatskih i potpuno besmislenih izjava članova vlade i predsjednika Josipovića (koji je prije par dana i sam za medije napisao jedan besmisleni članak).
Evo kako gledamo na izjavu ministrice Pusić:
1. Ekonomska situacija već je teška i u tom smislu nema nam spasa. Na drugom blogu (NedjeljniKomentar.wordpress.com) još smo prošlog ljeta u nekoliko navrata govorili da drugo poluvrijeme krize tek počinje.
2. Kreditni rejting Hrvatske nema apsolutno nikakve veze s glasom za ili protiv. Jeste ikad čuli da guverner Rohatinski upozorava na gubitak rejtinga ako ne uđemo u EU? Naravno da niste jer bi mu se ljudi u struci smijali. No za razliku od guvernera, političarima je dozvoljeno pričati besmislice. Vremenski horizont rejtinga je slijedećih godinu dana i ako nam ocjena padne, početkom 2013. ona može ostati ista, porasti ili pasti još više. Ono što rejting firme gledaju jest fiskalna i monetarna politika vlade. To je potpuno neovisno od glasa na referendumu. Sloveniji je prekjučer pao rejting iako je već u EU. Hrvatskoj rejting neće biti održan jednostavno iz razloga ako se odluči za pridruživanje. Istina je da ne bi dobili neka predpristupna sredstva, ali vlada ima na milijarde kuna nenaplaćenih poreznih računa. Ako novca zatreba, mogu prestati dijeliti usluge poreznim dužnicima i te poreze naplatiti. Ili srezati proračunsku potrošnju.
3. Sama ministrica Pusić zaprijetila je da bi u slučaju neuspjeha prvog referendum referendum bio ponovno održan za šest mjeseci pa sve dok ne “uspije”. U slučaju da se ponovni referendum održi za šest mjeseci i da glas ZA pobijedi, Hrvatska bi opet mogla u EU ući 1.7.2013. Dakle čak i kad bi referendum o članstvu imao direktni utjecaj na datum ulaska, rejting ne bi bio srušen samo zbog neuspjeha prvog referenduma.
4. Članstvo nema nikakve veze sa sigurnosti investicija u Hrvatskoj. S pravne strane svi EU zakoni već su iskopirani kod nas tako da do pridruživanja niti će biti drugačije, niti će se pravni rizik za investitore povećavati. Postoji mogućnost da bi Hrvatska u kakvom maksimalno nestabilnom scenariju mogla postati jako rizična, ali ta mogućnost nije ništa veća od mogućnosti da ona postane manje rizična (recimo, kad bismo liberalizirali gospodarstvo više nego što to čine EU zakoni, sigurno bismo postali još atraktivnija destinacija za investicije nego inače). I na kraju, slušajući ministricu Pusić čovjek bi pomislio da nikad nitko dosad nije investirao u Hrvatsku i da svi čekaju referendum kako bi nahrupili u hrvatski Eldorado. Istina je potpuno drukčija, jer upravo ovih dana najveći investitori prigovaraju novim porezima i prijete smanjenjem investicija upravo zbog poreza koje uvodi vlada. Prema ministrici Pusić valjalo bi očekivati da ti investitori čekaju rezultat referenduma kako bi najavili dodatne investicije, no već je jasno da se to neće dogoditi samo zbog glasa ZA pridruživanje.
5. Ako Hrvatska izgubi rejting uprkos glasu ZA, da li će ministrica Pusić dati odstavku? Da li spremna na taj način stati iza svoje izjave? Naravno da nije. Zato tu izjavu valja ignorirati.
- Follow-Ups:
- [smartdoctor] Re: [smartdoctor] Re: [smartdoctor] Izlaz za Hrvatsku vidimo u autentičnom razvoju.
- From: Zrinko Karlović
- [smartdoctor] Re: [smartdoctor] Re: [smartdoctor] Izlaz za Hrvatsku vidimo u autentičnom razvoju.
- From: josip skender
- [smartdoctor] RE: [smartdoctor] Re: [smartdoctor] Izlaz za Hrvatsku vidimo u autentičnom razvoju.
- From: Roko Fantulin
- [smartdoctor] Re: [smartdoctor] Re: [smartdoctor] Izlaz za Hrvatsku vidimo u autentičnom razvoju.
- References:
Other related posts:
- » [smartdoctor] RE: [smartdoctor] Izlaz za Hrvatsku vidimo u autentičnom razvoju. - Renata Pavlov
- » [smartdoctor] Re: [smartdoctor] Izlaz za Hrvatsku vidimo u autentičnom razvoju. - zivana jadresic
