Na upit novinara o novom načinu ugovaranja i drugim AKUTNIM temama....upućeno medijima...Ida "Hrvatski zdravstveni sustav je rascjepkan i neorganiziran, dijelovi tog sustava međusobno se ne usklađuju. Sada na nacionalnoj razini to nitko se nadzire", ocijenio je čelnik HZZO-a Siniša Varga. Ne postoji dobar izvještajni sustav, a postojećih pedesetak registara je nepovezano.Najveći su problem bolnički informacijski sustavi koji su nepovezani, nestandardizirani i nekompatibilni, a 20-ak bolnica ni nema informacijski sustav ili je on na vrlo primitivnoj razini. Još je gore s organizacijama izvan sustava. Tragikomično je zvučalo otkriće nove Vlade da iza posvemašnje navodne informatizacije uprave kolaju gomile papira koje službenici fizički nose od kancelarije do kancelarije. Tek su krajem veljače ove godine HZZO i Ministarstvo uprave potpisali sporazum o razmjeni podataka o umrlim osobama. Maja Vehovec iz Ekonomskog instituta Zagreb, utvrdila je kako nema uzajamne ovisnosti između rasta izdataka i skraćivanja čekanja, dok ima između izdataka i ishoda liječenja u zdravstvenom sustavu. U Hrvatskoj su ishodi liječenja u odnosu na izdatke prosječni.Time je Vehovac dodatno osnažila teze prema kojima je u Hrvatskoj veći problem neracionalno trošenje sredstava, a ne visina izdvajanja za zdravstvo. Ovime je zaista sve rečeno.Od primarne zdravstvene zaštite se kontinuirano očekuje" gate keeping"-čuvanje vrata u znatno skuplji SKZ dio sustava; koji međutim NIKADA nećemo imati uz dosadašnji način poslovanja, a ni prema planovima koji su izloženi.ZAŠTO?U svim planovima stavlja se naglasak na promjene poslovanja u PZZ-u,ali bez ikakvog osiguranja PREDUVJETA,i kreiranja OKOLINE za poboljšanje rada.OSNOVNI preduvjeti su -smanjivanje opterećenja PZZ-a dnevnim brojem posjeta i smanjivanje hipertrofirane administracije (generira ju HZZO);bolja direktna dostupnost dijagnostike PZZ-u bez posredovanja SKZ-a;kao i korekcija ingerencija SKZ sustava na način da SKZ bude odgovoran za svoju potrošnju. Naime,SKZ sustav je načinom naplate usluga direktno suprotstavljen racionalizaciji u PZZ-u(upućivanje u SKZ-gate keeping),jer bolničkim sustavima odgovara multipliciranje zdravstvenih usluga-više uputnica za bolnički sustav znači veću naplatu od HZZO-a.Propisivanjem najskupljih lijekova pacijentima ,bolnički liječnici bez ikakvih posljedica znatno podižu potrošnju u zdravstvenom sustavu.PZZ se za takvo postupanje indeksira i kažnjava.Drugim riječima,sustav je postavljen-PZZ šumom,SKZ drumom-TO NIJE SUSTAV. KoHOM već godinama traži da PZZ i SKZ "uhvate isti smjer" i da svaki dio sustava odgovara za svoju potrošnju,što su trebale osigurati interne uputnice i prijeoperativni pregledi(svu bolničku obradu pacijent je trebao obaviti na jednom mjestu i za nju odgovarati bolnički liječnik koji je usluge indicirao).NEOPHODNO je informatičko bilježenje stvarnih potrošača usluga i propisivača lijekova-A NE BILJEŽITI isključivo OBITELJSKE LIJEČNIKE KOJI SU U OVAKO ne-ORGANIZIRANOM SUSTAVU velikim dijelom PREPISIVAČI TUĐIH INDIKACIJA.Radi čistog prepisivanja,načinom rada (na koji nemamo utjecaja) PACIJENTE neprekidno šetaju između dva sustava i stavljaju ih u konflikt sa svojim obiteljskim liječnikom koji se ugovorom s HZZO-om obavezuje na stalne restrikcije prema pacijentu.HZZO koji grca u 7.5 milijardi kuna minusa nije već tri godine pokazao sluha da konačno zauzda potrošnju na mjestima gdje je ona i generirana(bio to SKZ ili PZZ)- A TO JE OSNOVNI PREDUVJET RACIONALNOG ZDRAVSTVENOG SUSTAVA. Da APSURD bude veći,uz puna usta ušteda, HZZO je na posljednjoj sjednici UV-a ,za vrijeme bivšeg ravnatelja izglasao da se svim dijabetičarima bez inzulinske terapije dodijele aparati i trake za kontrolu šećera ,a bez ikakvih projekcija o očekivanim troškovima.S obzirom da se radi o ogromnom broju ljudi(najmanje 6 % populacije),koja bi trebala godišnje samo za potrošni materijal oko 700 kuna(a u daljoj projekciji je povećanje broja pomagala- iznos od 1811,00 kuna godišnje )-više je nego jasno da se radi o značajnim iznosima koji se namjeravaju isplaćivati od sada do"vječnosti".Iako je prof .Metelko kritizirao potrebu za uštedama i što racionalnijom potrošnjom u zdravstvu koju je zatražio KoHOM na okruglom stolu Liječničkog zbora,objasnivši da moderna medicina ne može" trpjeti uštede" jer stalno napreduje;činjenica je da je SAMOKONTROLA dijabetičara bez inzulinske terapije POTPUNO NEOPRAVDANA PREMA svjetskim EBM SMJERNICAMA-medicini temeljenoj na dokazima s čime se(A I DOKAZI POTVRĐUJU) složio i prof.Aganović-također stručnjak na tom području.Na svemu će profitirati proizvođači ortopedskih pomagala,što se odmah vidjelo iz načina kojim su" zaposjeli" obiteljske ordinacije marketingom svojih proizvoda.HZZO je novim ortopedskim pravilnikom u kojem je obiteljskom liječniku dao zadatak da bira proizvođača također pretvorio liječnika u stručnjaka za marketing i direktno ga doveo u sukob interesa.Kako liječnici nisu poznavatelji tržišta ortopedskih pomagala,jer ne prodaju te proizvode,suočeni su sa znatnim poteškoćama jer dijelove doznaka koji se tiču proizvođača uopće ne znaju ispuniti,pa se pacijent višestruko puta vraća da ga neki od prodavača opskrbe potrebnim brojkama.To je zoran primjer kako se na samom početku zdravstvenih "ušteda",postupilo potpuno suprotno . Zdravstveni odgoj populacije je na državnoj razini potpuno manjkav i nalazi se "u raljama" farmaceutske industrije koja popularizira strah od bolesti i posljedičnu medikalizaciju života.To je razlog što se iz zdravstvenog kolača izdvaja cc 30 % sredstava za lijekove ,uz stalni porast od čak 15%. U predstavljenoj analizi trenutnog stanja, dr Pezelj-Duliba(HZZO) je iznijela podatke koji su potvrdili naša saznanja od ranije, tj. da je 65% liječnika obiteljske medicine ugovoreno kao koncesionari, a tek 35% je ugovoreno kao zaposlenici Doma zdravlja. Interesantno je da je priznato da preko 62% koncesionara ima u skrbi više od 1700 osiguranika, čak 10% preko limita od 2125 osiguranika, dok je najveća većina obiteljskih ordinacija u sklopu DZ ispod prosječno- broj od 1633 osiguranika, a gotovo jedna trećina je na rubu (brojčane) rentabilnosti. Liječnik koji je prema svim nacionalnim strategijama od devedesetih do današnjih dana(Sabor,2006.), trebao skrbiti za 1500 pacijenata,skrbi za uglavnom cc 2000 osiguranika.To nas dovodi do broja od 60 -120 pacijenata dnevno,a prosjek od 53 pacijenta po danu koji je iznio HZZO "popravljaju"ordinacije s ispod prosječnim brojem osiguranika.Ordinacije koje bi u svim razvijenim zemljama imale normalan broj osiguranika(1500 i manje) u Hrvatskoj nemaju sredstva dostatna niti za prihode liječnika.Motivacija liječnika PZZ-a koji uglavnom imaju oko i preko 50 godina(nisu više u cvijetu mladosti) za rad sa stotinom pacijenata dnevno i sa dvije do sedam minuta za jednog bolesnika,kao i oni koji imaju nešto više vremena(radi manje upisanih pacijenata) ,ali uopće nemaju dostatne prihode-naravno da je umanjena.Kako i od kolega liječnika koji su tek startali radom u PZZ-u čujemo da je rad obiteljskog liječnika potpuno kaotičan(brojčanom opterećenošću pacijentima i dodatnom hipertrofiranom administracijom HZZO-a) i da jedva izdržavaju u takvim nehumanim uvjetima,jasno je koliko će novih studenata poželjeti raditi u takvom okruženju. Tijekom rasprave za okruglim stolom se javio i Tihomir Šicel, ispred Ericsson Nikola Tesla, napominjujući da je potrebno vrlo precizno pripremiti i poboljšati sustav informatizacije zdravstva da se smanji zaista nepotrebno hipertrofirano administriranje... Kako obiteljski liječnici i moralno, stručno i financijski u potpunosti samostalno bez ikakve pomoći države i sustava odgovaraju za poslovanje ordinacija i mogu bankrotirati(što nerijetko ima reperkusije na egzistenciju jedne obitelji koja ulaže u takvu ordinaciju nemala sredstva)-jasno je koju odgovornost preuzima onaj tko otvara ordinaciju u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i koliko je riskantno poduzeti takav korak.Za razliku od Domova zdravlja i bolnica kojima milione kuna minusa pokrivaju porezni obveznici .U recesijskim vremenima za očekivati je da će se rijetko koji liječnik(a nedostaje ih deset fakultetskih generacija),odlučiti za samostalno otvaranje obiteljske ordinacije.Stimulacija obiteljskih liječnika biti će NEOPHODNA. Što se tiče povećanog korištenja usluga SKZ-a ,osim što PZZ u tome nije autonoman;kako može obiteljski liječnik zaustaviti pacijenta koji sam ulazi u sustav preko ambulanti hitne pomoći(što mu je u potpunosti omogućeno),a s obzirom da većinu usluga uglavnom ne može obaviti redovnim putem smatra da će preko hitne obaviti bar dio pregleda.Kako obiteljski liječnik može kontinuirano uskraćivati bespotrebne ,medicinski neopravdane kontrolne preglede kao i dupliciranje dijagnostike od strane SKZ liječnika i bolnica,ako se izlaže pri tome sustavnom konfliktu s pacijentom i bolničkim kolegom ?Isti taj bolnički kolega kao i cijeli SKZ sustav ostvaruje prihode "brojeći uputnice" i u interesu im je da ih bude što više . PZZ se radi prepisivanja"želja" bolničkih kolega proziva neradnicima i POTROŠAČIMA.Najmanje 30-40 % upućivanja u SKZ je na IZRIČITI ZAHTJEV bolničkog liječnika.U UK obiteljski liječnik plaća kaznu od 400 funti ako uputi pacijenta u bolnicu-ali tamo bolnički liječnik ne može samostalno pozvati pacijenta bez da o tome odluči GP(opća praksa). U Hrvatskoj trenutačno 540.000 ljudi čeka na neki pregled ili operaciju. To je svaki 9. stanovnik Hrvatske! Ako pribrojimo one koji ne čekaju nigdje jer svoje zdravstvene probleme rješavaju odmah preko poznanstava u javnim ustanovama ili plaćanjem u privatnim ustanovama, te oni koji ne idu liječniku ni na pretrage, iako su im prijeko potrebne, ispada da je više od polovice Hrvata bolesno! Je li to normalno(dr. Ljiljana Ćenan)? Što se tiče E-zdravstva,svaki budući napredak u implementaciji e-zdravstva Hrvatskoj neće donijeti veliki formalan pomak u EHCI-ju(zaključak je skupa).. Važnija je ipak stvarna, sadržajna dobit koju prefiks "e" donosi.Osim naručivanja lijekova "iz fotelje",nije primjećeno da zabilježeni podaci u E zdravstvu pogoduju efikasnosti(manje liste čekanja) i racionalizaciji(manja potrošnja lijekova i usluga) .Podatke da trošimo "kao pijani milijarderi" imamo - da, i što s njima? E-recepti i e-uputnice kratko nakon uvođenja osim toga razotkrile su i ostale slabosti: nekoordinaciju HZZO-a i liječnika, liječnika primarne zaštite i specijalista, te informatičara i liječnika,što je dodatno umanjilo vrijeme za pacijenta. Postoje ekonomski sektori u kojima jurnjava za produktivnošću uopće nema smisla. Takvi poslovi uključuju alokaciju vremena i pažnje.MEDICINA JE TAKAV OBLIK RADA.Vrijeme koje zaposleni u MEDICINSKIM djelatnostima potroše, direktno unaprijeđuje našu kvalitetu života. Tjerati ih da budu što efikasniji, u nekoj točci, više nije poželjno. Kakvog smisla ima stanje u kojem liječnici pregledavaju sve više pacijenata po satu? Britanski Royal College nedavno je upozorio da su zaposlenici u javnom zdravstvu koji rade direktno s pacijentima "napregnuti do krajnjih granica", do čega je došlo zbog smanjenja broja zaposlenih, dok je ranija studija razotkrila zabrinjavajući pad empatije medicinskih djelatnika koji su jedva izlazili na kraj s pritiskom veće efikasnosti. Umjesto nametanja besmislenih ciljnih veličina produktivnosti, trebali bismo nastojati unaprijediti i zaštititi ne samo vrijednost skrbi za druge već i emotivni doživljaj osobe koja radi u toj profesiji.Skrb i briga jednog ljudskog bića za drugo je posebna "roba". Ne može biti uskladištena. Propada ako se njome trguje. Ne isporučuju ju mašine. Njezina vrijednost temelji se na pažnji koju jedna osoba poklanja drugoj. Govoriti o efikasnosti znači ne razumjeti vrijednost skrbi. Umjesto kozmetskih promjena,ponavljamo vapaj liječnika PZZ-a-DAJTE NAM VRIJEME ZA PACIJENTA! S poštovanjem,Ida Jaugust-Šita,spec .obit.med.