[smartdoctor] Zatvore i staračke domove dat će u privatne ruke?
- From: "BARI" <bari.sita@xxxxxxxxxxx>
- To: <smartdoctor@xxxxxxxxxxxxx>
- Date: Tue, 17 Jan 2012 14:14:12 +0100
Da stvar bude gora - navedena priča o privatnim zatvorima uopće nije priča.
U SAD-u danas operira velik broj privatnih zatvora koji dobivaju novac
direktno od države po glavi zatvorenika.
U suradnji sa samo jednim sucem, preko 5,000 djece strpano je u zatvore pod
optužbom da su "delikventi". Sudac Mark Ciavarella dobio je preko 2 milijuna
dolara mita od vlasnika privatnih zatvora za "asistenciju". Nevine osobe su
zatvarane bez ikakvog procesa i suđenja. Njihova sloboda zamijenjena je za
čisti novac.
Samo jedan sudac je uništio gotovo 5,000 života. Može se samo nagađati
koliko ljudi diljem SAD-a završava po zatvorima ni krivi ni dužni, samo zato
što zatvorska kompanija direktno na njihovom kvantitetu zarađuje ogroman
novac (privatni zatvori u SAD-u danas imaju kapacitet od 119,000 ležajeva.
Druga država koje operira velikim brojem privatnih zatvora je Izrael).
(Kompletnu reportažu o ovom slučaju možete pogledati: OVDJE
<http://www.democracynow.org/2009/2/17/penn_judges_plead_guilty_to_taking> )
Kolumna Prosjaci i spinoviLinić je tehnološki višak
Piše Ana Benačić
PIXSELL
Slavko Linić, zbog kojeg se oni mrvu osvješteniji birači Kukuriku koalicije
tuku po glavi, obznanio je da država nije u stanju zarađivati na bankarskom
i osiguravateljskom biznisu. Zato je pametno prodati HPB i CO. Ima li koga
unutar Zemljine orbite tko može popušiti ovakvu, budimo kulturni pa recimo -
glupost?
Kako li se danas osjećaju glasači Kukuriku koalicije? Na biračko tijelo je
nakon više mjeseci, pa i godina, pušten Slavko Linić, čovjek kojeg nismo
previše gledali u prvome planu kada je "okrupnjena ljevica", kako im tepa
Darko Milinović, očijukala s njime i prodavala bajke bez sadržaja. Konačno -
vidimo natruhe tog sadržaja koji se skrivao u vrijeme kampanje.
* <http://danas.net.hr/novac/page/2012/01/04/0221006.html> Ozbiljno
razmišljamo o prodaji Croatia osiguranja
Slavko Linić: <http://danas.net.hr/novac/page/2012/01/04/0221006.html>
Ozbiljno razmišljamo o prodaji Croatia osiguranja
Za početak recimo da je Darko Milinović i opet u krivu. Kukuriku koalicija
nije nikakva okrupnjena ljevica, nego grobar lijeve ideje u Hrvatskoj. Veći
PDV, nastavak zaduživanja, porez na imovinu, koji će, kako se da primijetiti
iz prepreka koje mu stoje na putu, uvoditi u četvrtoj godini mandata, ako i
tada... Sve su to sad sporedni, kratkoročni i reverzibilni problemi.
Grobari
Prvo - grobari su zato što se pokraj njih HDZ čini kao iznimno socijalna
stranka, doduše, s urođenom ljubavlju i uvijek spremnim parama za, koga
drugog nego - vlastitu klijentelu. A ostali nek' crknu.
Drugo - zbog pomicanja granica neoliberalnog, koji neki zovu
neokonzervativnim modelom, ideološkoj suprotnosti lijevih ideja. Ono što
nisu napravili u prvom mandatu lijeve koalicije, dovršavaju lagano u ovom.
"Država nema novca za razvijanje banaka, niti smatra da se treba baviti
bankarstvom", kazao je Linić.
Dakle, Slavko Linić, zbog kojeg se oni mrvu osvješteniji birači Kukuriku
koalicije tuku po glavi, ugrubo tvrdi da se država odriče bankarskog i
osiguravateljskog biznisa zato što na njemu, u suštini, nije u stanju
zaraditi. Zato je pametno prodati Hrvatsku poštansku banku i Croatia
osiguranje.
Ima li itko u ovoj državi, zapravo, unutar Zemljine orbite, tko može
popušiti ovakvu, budimo kulturni pa recimo - glupost?
Hipno-tizi-tiziran, o yeah!
Ovaj gospodin je, podsjetimo, već sudjelovao u prodaji Hrvatskih
telekomunikacija. Dopale su u ruke Deutsche Telekomu, firmi koja je, kako
doznajemo zadnjih godina, podmićivala političare diljem tranzicijske Europe
- od Mađarske, preko Crne Gore do Makedonije, i to zato da bi dobila
prevlast na tržištu.
Istom onom slobodnom tržištu u koje se kune Europska unija, gdje se sloboda
često očituje u tome da onaj tko ima dovoljno para za slobodu da si kupi
političara na pravom mjestu, bude prvi i samelje konkurenciju o trošku
potrošača.
* <http://danas.net.hr/novac/page/2012/01/10/0043006.html> HT otpušta
450 radnika, sindikati pripremaju akcije!
'Tehnološki višak' <http://danas.net.hr/novac/page/2012/01/10/0043006.html>
HT otpušta 450 radnika, sindikati pripremaju akcije!
Dakle, ta firma, koja zadovoljno trlja ruke što više neće morati plaćati 450
radnika, nego će ih vjerojatno nastaviti plaćati država iz fonda za
nezaposlene, a bit će i onih kojima će banke uzeti pravo na stanovanje,
podmićivala je tranzicijske zemlje diljem Europe. Kod nas, navodno, nije
imala povlašten položaj, godinama.
Budući da garnitura koja je privatizirala HT tvrdi za sebe da nije
kriminalna, a bila bi kriminalna da je uzela mito od T-coma, i stranu joj u
ovome slučaju drže državni organi, možemo zaključiti tek da je Deutsche
Telekom bacio urok na nju ili ju je jednostavno - hipnotizirao. Jer teško da
se može naći drugo objašnjenje za tumačenje kako je prodaja
telekomunikacijske kompanije nacionalni interes kao i odricanje od čitave
infrastrukture u njenom vlasništvu koju su skupo plaćali građani.
Staro gvožđe
A na primjeru HPB-a i CO-a vidimo da čovjek očigledno ponovno bunca i da mu
treba pomoć. Nadajmo se da Linić nije hipnotiziran.
Ako on ne zna stvoriti novac od telekomunikacijske (!) kompanije, banke (u
državi gdje su kamate čak pet puta veće nego u Europi) i osiguranja, onda,
prijatelji, tom čovjeku preostaje samo penzija. Što ćeš, 21. je stoljeće,
neoliberalizam je okrutan i ne žali stariju radnu snagu nego juri za
profitom. Zašto bi bilo milosti za Linića, koji je očigledno tehnološki
višak kad se nema za radnike HT-a? Država nije socijalna institucija i zato
će morati odrezati na desetke tisuća radnih mjesta, je l' tako? Linić bi bio
odličan start.
Ubijmo se
To da ne posluju dovoljno dobro ne može biti isprika za prodaju. Ako se za
mandata Jadranke Kosor (alo, Jadranke Kosor!) uspjelo Hrvatskoj
elektroprivredi i INA-i minus na računu dotjerati na nulu, a brojao se u
milijardama zbog rasipništva i krađa u Sanaderovom mandatu... Ako time Linić
želi poručiti da je nesposobniji od Jadranke Kosor (!), onda nam ne
preostaje ništa drugo nego kolektivni suicid. Jer neće otići dok ima podršku
parlamenta, jer to je nama naša demokracija dala.
No, ono što ponajviše izaziva jezu od svih stvari koje potvrđuju tezu o
Kukuriku koaliciji kao licu monstruma zvanog diktatura kapitala, najave su
privatizacije sustava koji su posredno doveli do financijskog kolapsa u
Americi, nezapamćene otimačine javnog novca, uvaljivanja u dugove iz kojih
nema povratka i grozomornih kršenja ljudskih prava.
Prilika za biznis
* <http://danas.net.hr/novac/page/2012/01/10/0028006.html> Zatvore i
staračke domove dat će u privatne ruke?
Kukuriku model JPP-a
<http://danas.net.hr/novac/page/2012/01/10/0028006.html> Zatvore i staračke
domove dat će u privatne ruke?
Dakle, osim ozloglašenog izdvajanja distribucije i prijenosa iz sustava
HEP-a, koji, navodno, ne vode privatizaciji HEP-a, kao što nije ni odvajanje
Pošte od HT-a, Kukuriku koalicija planira zanimljiva javno privatna
partnerstva. To je uvod u privatizaciju zatvora, a pripustit će još zeru
više kapitala u škole, staračke domove i hospicije. Čini se da otvara put i
privatizaciji policije, koja će početi prepuštanjem osiguranja štićenih
zgrada privatnim zaštitarima.
Hvala Jutarnjem listu, koji je odmah preveo vijest o privatizaciji zatvora
na rječnik Mordora: prilika za biznis. Mogu se kleti koliko žele da će se ti
naši ili strani investitori - partneri - držati moralnih principa i
hrvatskih tko zna kakvih standarda, ali nismo rođeni jučer. Moral nije
kategorija koju novac uzima u obzir. A sada zamislite što znači privatni
zatvor i zatvorenik kao roba, izvor zarade.
Kakva nas blistava budućnost čeka!
Ana Benačić
<http://www.advance.hr/pregled-vijesti/tema-dana/> Tema dana
Glomazna birokracija, neučinkovit javni sektor i zašto moramo sačuvati oboje
D. Marjanović (advance.hr)
<http://www.advance.hr/ad/im/aktnews/slike_an/glomazna-birokracija-neucinkov
it-javni-sektor-i-zasto-moramo-sacuvati-oboje_4399_2773.jpg>
http://www.advance.hr/ad/im/aktnews/slike_an/glomazna-birokracija-neucinkovi
t-javni-sektor-i-zasto-moramo-sacuvati-oboje_4399_2773_m.jpgJoš od početka
naglog poniranja ekonomije u Hrvatskoj (gotovo identično se događa i u svim
državama bivše SFRJ) nastoji se pronaći krivca za tešku situaciju.
Podobni ekonomski stručnjaci, koji operiraju putem vječno im dostupnog
medijskog prostora, uvjerili su nas kako je za sve kriv veliki napuhani
javni sektor.
Politika pak državne zaposlenike nije prozivala iz prostog razloga - ovo je
bila izborna godina. Sada kada je obavljena tranzicija vlasti može se punom
snagom krenuti u provođenje ekonomske politike koja će za cilj imati
protjerivanje velikog broja radnika na ulicu.
Vlast u ovom slučaju igra običnu ulogu izvršitelja, dok su gore spomenuti
"ekonomski stručnjaci" ništa doli PR agenti za politiku koja je od korice do
korice skrojena u radionici MMF-a, ECB-a i financijske oligarhije.
Stoga bi bilo čak i pretenciozno kriviti aktualnu vlast za provođenje iste.
Ali ih se svakako može prozvati za implementaciju potpuno tuđe ekonomske
doktrine, što u konačnici otvara i temu o samoj neovisnosti jedne zemlje.
Jer neovisnu zemlju nikako ne čine samo himna i zastava, već u prvom redu
autonomna unutarnja (i vanjska) politika.
Glomazno žrtveno janje
Vratimo se na problematiku glomaznog javnog sektora, koji će uskoro postati
glomazno žrtveno janje.
Svaka osoba starija od 18 godina svjesna je činjenice da je nešto jako trulo
u državnom aparatu. Efikasnost je slaba, a birokracija napuhana.
I tu dolazimo do centralnog problema - smanjenjem zaposlenika u državnoj
upravi neće se povećati njena efikasnost, upravo suprotno - sistem će
postati katastrofalno neučinkovit, što bi moglo imati strašne posljedice na
život oko nas.
Teorija koja govori da bi trebalo imati manji broj birokrata, ali
učinkovitijih, je donekle točna. No, za ostvarenje takvog administrativnog
aparata nužan je dugotrajan proces, re-edukacija kao i temeljite promjene u
samom sistemu.
Prava je ludost očekivati da će, primjerice, u jednom dijelu administracije
izbacivanjem polovice zaposlenika, ovaj drugi biti duplo učinkovitiji
(imajući pritom za cilj uštedu od 50% na isplatu plaća).
To je ekonomska matematika na razini osnovne škole. Ipak, masovno otpuštanje
radnika u državnoj službi će se provesti s jasnim ciljem - da što veća
količina državnog novca (čitaj - našeg novca) završi u rukama izabranih
poduzetničkih sila.
Taj proces je na zapadu besramno očit - kontinuirano se smanjuje broj
zaposlenika u javnom sektoru, standard života građana naglo opada, ali se
zato plaće i bonusi vodećim direktorima podižu sve do neba. Te ogromne
količine novca koje završavaju u privatnim džepovima moraju od nekuda doći.
Birokracija je neophodna u našim životima
Nadalje, kada govorimo o birokraciji, onda moramo termin staviti u kontekst.
Birokracija se nalazi svuda oko nas još od pradavnih vremena, a vezana je uz
uspostavu prvih modernih oblika država (carstva, kraljevina ili neki drugi
sinonim). Antički Rim i Mezopotamija prije njega, nebi mogli funkcionirati
bez adekvatne birokracije.
Birokracija postoji s razlogom - zadatak joj je provođenje i implementacija
svih pravila i brojnih regulativa koje su neophodne za funkcioniranje
kompletnog sustava i gotovo svega što nas u svakodnevnom životu okružuje,
tj. svega onoga što još uvijek uzimamo zdravo za gotovo. Bolnice, fakulteti,
knjižnice, škole, policija, vrtići.. sve ustanove moraju imati birokratsku
strukturu ako želimo da funkcioniraju na način kako funkcioniraju.
Činjenica da je kompletan birokratski sektor kod nas (kao i u mnogim drugim
zemljama) izuzetno plodno tlo za korupciju je jedna sasvim druga priča koja
će se morati rješiti, kako je već navedeno, temeljnim restrukturiranjem i
obrazovanjem koje će potrajati godinama.
Možda trivijalan, ali itekako bitan element u raspravi o birokraciji su i
same konotacije koje ta riječ izaziva. Prvo na što pomislite kada čujete
riječ "birokracija" je nešto jako negativno - stajanje u redovima, beskrajne
ladice nerazumljivih papira, velik trošak, neproduktivost, lijenost. Također
ako za nekoga kažemo da je "birokrat" gotovo uvijek koristimo izraz u
negativnom svjetlu.
Ipak, prava je istina da bez birokracije život kakav živimo bio bi
nezamisliv. Da bi birokracija bila učinkovita kao prvo bitno je riješiti
problem korupcije. Rješavanjem korupcije uvelike bi se riješili i drugi
problemi, pa čak i tendencija stvaranja prenapuhane birokracije (mnogi
odjeli se danas fiktivno stvaraju samo kako bi se u njima preko veze
zaposlili podobni ljudi što je korupcija u najočitijem obliku.)
Prepustiti sav javni sektor privatnom bila bi katastrofalna pogreška
Potpuno odbacivanje birokracije je običan mit, a mitovi se gotovo nikada ne
stvaraju sami od sebe.
Demoniziranje birokracije, ali i svih državnih službenika, uvijek ide na
ruku zagovornicima što agresivnijeg i žešćeg kapitalizma.
Kapitalistička utopija je potpuno izumiranje državnog radnika i podvrgavanje
svih institucija sirovoj profitabilnosti.
Što to znači u pojednostavljenim riječima?
Zamislimo slijedeće - vlast donese odluku da država više neće upravljati
zatvorima jer su "neučinkoviti" i potrebna je odlučna "poduzetnička" ruka
koja bi upravljala sektorom daleko bolje i uz manji trošak.
Kompletna institucija zatvora tako prelazi u ruke privatne kompanije.
Umjesto da država plaća državne zaposlenike, sada direktno uplaćuje novac na
račun vlasnika kompanije koja upravlja zatvorima. Regulacija je određena na
način da država vlasniku isplaćuje poticaj prema količini posla (točnije -
broju zatvorenika) koji on, tj. njegova kompanija, mora obavljati.
Već na temelju ovih podataka možemo vidjeti kako ovo postaje potencijalno
opasna situacija.
Vlasniku kompanije, koju ćemo hipotetički nazvati "Moderni zatvori d.o.o.",
u interesu je kapacitete puniti u što većem broju - drugim riječima, što on
ima više zatvorenika, više novca stiže na njegov račun.
Neće mu biti potrebno dugo vremena da osnuje mali tajni pakt sa lokalnim
sucima i policijom koja će mu slati "kriminalce" u izobilju.
Takav crni scenarij, koji zvuči kao nešto iz filma strave i užasa, mogao bi
nam se desiti ukoliko dopustimo da se nemilosrdno provodi politika razaranja
javnog sektora u korist privatnog.
Da stvar bude gora - navedena priča o privatnim zatvorima uopće nije priča.
U SAD-u danas operira velik broj privatnih zatvora koji dobivaju novac
direktno od države po glavi zatvorenika.
U suradnji sa samo jednim sucem, preko 5,000 djece strpano je u zatvore pod
optužbom da su "delikventi". Sudac Mark Ciavarella dobio je preko 2 milijuna
dolara mita od vlasnika privatnih zatvora za "asistenciju". Nevine osobe su
zatvarane bez ikakvog procesa i suđenja. Njihova sloboda zamijenjena je za
čisti novac.
Samo jedan sudac je uništio gotovo 5,000 života. Može se samo nagađati
koliko ljudi diljem SAD-a završava po zatvorima ni krivi ni dužni, samo zato
što zatvorska kompanija direktno na njihovom kvantitetu zarađuje ogroman
novac (privatni zatvori u SAD-u danas imaju kapacitet od 119,000 ležajeva.
Druga država koje operira velikim brojem privatnih zatvora je Izrael).
(Kompletnu reportažu o ovom slučaju možete pogledati: OVDJE
<http://www.democracynow.org/2009/2/17/penn_judges_plead_guilty_to_taking> )
Koliko god bili ogorčeni našom birokracijom i svjesno tražili uvođenje više
reda, moramo biti jako dobro upoznati s alternativama prije no što bez
promišljanja dopustimo da nam privatni kapital zagospodari najelementarnijim
sferama života.
Sukob između radnika u privatnom i javnom sektoru je umjetno stvoren i ima
svoju svrhu
Primjer s represijom i zatvorima je samo jedan u velikom nizu. Pokušajmo
zamisliti što bi se dogodilo da privatne kompanije potpuno preuzmu nadzor
nad našim okolišem, zdravljem, obrazovanjem, kontrolom hrane i vode? Uz
minimalno istraživanje postat će nam jasno kako je privatni kapital već
uvelike i preuzeo nadzor nad navedenim sektorima.
Ovo su preozbiljne teme da bi o njima razmišljali pasivno jer se tiču naše
elementarne egzistencije.
Svaka političko/ekonomska rasprava koja je popraćena medijskom pažnjom,
kolektivno ističe - moramo privući strani kapital.
Najbolji način za privući strani kapital je razbiti neku od esencijalnih
državnih službi i prebaciti je u ruke privatnika (što nam se već i dogodilo
u slučaju brojnih esencijalnih institucija, npr. telekomunikacije i
bankarski sektor). Ako imamo u vidu da trenutačno kao država ne radimo
doslovno ništa izuzev kopiranja ekonomske politike koju sastavljaju
najmoćnije perjanice globalno neoliberalnog kapitalizma, onda možemo biti
zabrinuti s razlogom.
Nažalost, zbog općeg neznanja koje je kulminiralo na temelju gotovo
autoritativnog jednoumlja mnogi stanovnici će naivno podržati što veće
rezanje javnog sektora.
Radnici su još jednom, kao i kroz čitavu povijest kapitalističkog sustava,
okrenuti jedni protiv drugih.
Nama koji radimo u privatnom sektoru konstantno se pokušava nametnuti
iluzija da je državni zaposlenik na neki način kriv što nam stalno iznad
glave visi potencijalni gubitak posla. Dok se mi mučimo i radimo danonoćno,
državni zaposlenici pola radnog vremena provode na pauzama, imaju siguran
posao do mirovine i sukladno tome ni ne mare za obavljanje posla.
Ta mantra se provlači već toliko godina da je sada već doslovno prekasno na
ukazivanje jako opasnih posljedica iste.
Other related posts:
- » [smartdoctor] Zatvore i staračke domove dat će u privatne ruke? - BARI
