Zdravo svima, Sada me mozete kritikovati koliko hocete i predlagati nopost ali ovo svakako zasluzuje da se objavi na ovoj listi ma koliko da sama prica nema veze sa temom ove liste. Ima veze sa jednim od bivsih moderatora i cestitam ti Violeta na zanimljivom tekstu i potezu. Mediji bi od ovog napravili spektakl. Nista neobicno ako skoro negdje procitamo kako je sa padobranom skakala prva slijepa djevojka. Mislim da trebas promjeniti onaj tvoj potpis u kome je pisalo, utjeravacica, pa napisati skakacica. molim sve koji zele ovo komentarisati da to rade iskljucivo na listi oko vatre ili da pisu Violeti na licnu adresu. Gradimir Od: "Violeta Pecic" <viki@xxxxxxxx> Tema: [Oko vatre] Skok s padobranom A sad malo price iz Zagreba. Dozivjela sam nesto neocekivano, nesvakidasnje, nesto sto sam vec godinama prizeljkivala, a to je skok s padobranom. U nekom neobaveznom caskanju za vrijeme jedne pauze, pomenem kako mi je neostvarena zelja da skacem s padobranom, a instruktorka Tanja mi je odmah kazala kako je tako nesto moguce organizovati i kako je prije, otprilike sedam godina vec skakala jedna slijepa osoba u tandemu - Denis Rudic. I tako, mi u dva dana sve dogovorimo i 17. juna sam skocila. A kako je sve to izgledalo? Prije svega se potpisuje izjava o tome da nemate nekakvih zdravstvenih problema, da niste boravili u bolnici tokom proteklih godinu dana i da necete da tuzite instruktora padobranstva ukoliko se dogodi nesto nepredvidjeno. Nakon toga slijedi priprema za skok. Oblaci se padobranski kombinezon, potom dio padobranske opreme u vidu nekakvih vezova koji vas ometaju u hodu, pa izgledate k'o likovi iz crtica. Na travi se isproba polozaj tijela koji bi trebalo zauzeti pri slobodnom padu - glava zabacena unazad, trbuh i kukovi su izbaceni naprijed, ruke rasirene, a noge savijene u koljenima i blago rasirene. Potom se odlazi do simulatora aviona, gdje se isproba sam ulazak u avion, sjedenje na podu, prelazak u klececi polozaj i vezivanje, sam izlazak iz aviona i priprema za skok. I onda je dosao taj trenutak. Usli smo u avion, meni je to bio prvi put, ali ja toga nisam bila svjesna u tom trenutku. Usla sam prirodno kao sto se ulazi u automobil. Preletjeli smo Zagreb, a posto je avion sve vrijeme otvoren, sa uspinjanjem se osjeti i promjena temperature i vjetar. Ono sto mi je najvise smetalo jeste ono nesnosno pucanje u usima zbog izjednacavanja pritiska. Cak je i taj let bio lijep, jer ja volim onaj osjecaj propadanja, ono kao kad ste u brzom liftu. Nakon deset-petnaest minuta leta, priblizilo se vrijeme iskakanja. Na vrlo uskom prostoru premjestamo se u klececi polozaj, vezujemo se tako da su nam tijela spojena, a onda se okrecemo ka izlazu. Prije nas je iskocio kamerman, koji se zakacio za avion i cekao nas izlazak. Najprije se desnom rukom uhvatite za gornju sipku, desna noga na stepenicu, pa isto i sa lijevom rukom i nogom i tako se nadjete u sjedecem polozaju. onda se rukama uhvatite za tregere na padobranskim vezovima koji su preko vasih ramena, noge se opuste, tako da samo sjedite i jedino ste preko instruktora vezani za avion. Onda glava ide unazad, instruktor kaze "idemooo" i skok! Prvi osjecaj jeste instinktivna reakcija da se uhvatite za nesto, jer naglo gubite tlo pod sobom, ali vi se drzite za one tregere i cekate znak instruktora da rasirite ruke. Malo smo se prevrtali dok se pad nije ustabilio, ruke se sire i pocinje uzivanje. Rijec je bukvalno o sekundama... Pada se trbuhom na dole, brzinom 200 km na sat, a popeli smo se na visinu od 2800 m. Imate osjecaj kao da se suprotstavljate jakom vjetru, u usima je zaglusujuca buka, ali je prelijepo i neopisivo. Slobodan pad je najstrasniji, ali i najljepsi dio price. Kamerman je padao paralelno sa nama, tako da se na fotografijama jasno vidi kako se sve vrijeme smijem od uha do uha. U trenutku kad se otvori padobran, zvuk je slican vagonu koji proklizi pored vas, prelazi se u drugaciji polozaj - nogama prema tlu. pad postaje mirniji, odjednom je izrazito tiho, pogotovo u odnosu na onu buku vjetra dok ste u slobodnom padu. Kamerman nije otvorio svoj padobran u isto vrijeme kao i mi, vec je produzio da pada i da odozdo snima otvaranje naseg padobrana, a posto se prvi prizemljio, snimao je i nas doskok. S padobranom se pada cetiri do pet minuta, mozete i da upravljate njim (to nije nikakva mudrost), meni se najvise dopalo da kruzimo. Sljedeci put cu samo zamoliti instruktora da ne prica, kako bih uzivala i u toj nebeskoj tisini. Doskok smo izveli tako da ja rukama pokusam sto vise podici noge da budu horizontalno ispruzene, sto je prilicno tezak poduhvat, jer vas sputavaju oni vezovi. I to je to. Sta da kazem? To treba dozivjeti! Nemoguce mi je da vam opisem sve sto se osjeti u trenutku dok ste u slobodnom padu. Osjecaj slobode, ushicenja i neceg neopisivog, nedokucivog, mozda zato sto je novo, nepoznato i nedozivljeno. Znam da cu ponovo skakati kad mi se ukaze prilika, samo da skupim lovu za to. Skok kosta 950 kuna, ili 300 KM, ili 150 evra. Trazim sponzora. Moram reci da ja uopste nisam osjecala strah. Zapravo, mene je sve vrijeme bilo strah da iz nekog razloga necu moci da skacem - ili ce instruktor odbiti da skace sa slijepom osobom, ili ce moje instruktorke odustati od toga, ili ce pasti kisa i slicno. Jedini trenutak kad sam osjetila nesto nalik strahu jeste ona instinktivna reakcija kad se tek iskoci iz aviona, ali to je zaista samo trenutak i u isto vrijeme je predivan. Puno godina sam to zeljela i toliko sam bila srecna i ispunjena da to jednostavno moram ponoviti. Ne tako uskoro, vjerovatno ce na instruktorovom sajtu biti i fotografija, jer me je pitao da li moze da je okaci. Ja sad imam film i brdo fotografija, sto profesionalnih, sto onih koje su napravile moje instruktorke, A koje su se uzgred receno, plasile umjesto mene. Toliko. Ako vas nesto posebno zanima, samo pitajte. Mahanje Za prijavu na ovu listu poslati poruku na adresu: slikom-request@xxxxxxxxxxxxx i u polju za tekst upisati, subscribe Za odjavu sa ove liste poslati poruku na adresu: slikom-request@xxxxxxxxxxxxx i u polju za tekst upisati, unsubscribe