prodajem ovogodisnje maslinovo ulje u kantama po 5litara
masline nisu nicim tretirane, isti dan ih preradimo u uljari
maslenik sa 200stabala je u kastelima
denis
Poslano s mojeg iPhonea
25.10.2019., u 20:15, korisnik Dino Kramer <dino.kramer@xxxxxxxxx> je napisao:
Sada kada Ilonka spominje moje ime i predstavlja me kao „glasnogovornika
dijela upravnog odbora“
vrijeme je da napišem svoja promišljanja.
Najprije, više mi je smiješno nego uvredljivo kako me se prikazuje kao nekoga
tko nema svoje mišljenje i zadužen je ( i iskorištava me se) za iznošenje
nečijeg tuđeg mišljenja. Pri tome se vjerojatno aludira na to da sam još mlad
i naivan što je zgodno za čuti budući da sam dosta proćelav i sijed, a već u
sasvim djedovskim godinama (moje mlađe sestre već imaju troje unučadi).
Pregledavši tekst koji je kolegica Denis Vulić poslala dr. Vikici Krolo
nekoliko puta, još uvijek ne vidim što je u njemu loše za pedijatre.
Istina je da pomalo ne razumijem baš sve što se odnosi na Program mjera
zdravstvene zaštite djece predškolske dobi.
Na našem upravnom odboru smo kroz dulje vrijeme radili i uređivali prijedloge
kako te mjere trebaju biti napisane i upravo na našem upravnom odboru je
usvojeno da obuhvat djece bude 70%.
Sada Ilonka (koja je nota bene također član upravnog odbora i sudjelovala je
u ovim prijedlozima) piše da obuhvat mora biti 100%. Mi smo svi uočili da je
to nemoguće spojiti – 100% obuhvat i sve predložene mjere u zadani vremenski
okvir.
No, HDPSP je svoj prijedlog Plana i programa mjera poslao prema HZJZ koji
kreira zadnji prijedlog koji potvrđuje Ministarstvo.
Ne razumijem što sada radi HLK – predlaže taj isti Program mjera samo iz
svojeg kuta gledanja? I to je ono što je dr. Vulić poslala dr. Krolo?
Ukoliko se radi o tome – u svakom slučaju mislim da je HDPSP puno
kompetentniji i vjerodostojniji i zapravo jedini onaj koji može predlagati
Plan i program mjera za predškolsku djecu. Bilo bi korektno da oni
konzultiraju HDPSP, a ne pojedince pedijatre što misle o mjerama zdravstvene
zaštite.
Ovdje se (nadam se) potpuno slažem s Ilonkom (ako nisam nešto krivo razumio).
No, ponovno ponavljam, čak ukoliko se tekst Denis Vulić odnosi na donošenje
prijedloga Mjera zdravstvene zaštite u predškolskoj populaciji – ne vidim u
tom konkretnom tekstu nikakvo subverzivno djelovanje protiv pedijatara i
želju da se pedijatrima otme kruh iz ruku te da sva djeca pređu u primarnu
skrb liječnicima opće medicine! Ambulante obiteljske medicine neminovno imaju
djecu u svojoj skrbi, a poneke (srećom samo poneke!) imaju i djecu od rođenja
pa nadalje. U tom smislu obiteljska medicina mora također raditi po planu i
programu mjera zdravstvene zaštite za djecu i tako ja vidim ovaj prijedlog
koji je upućen dr. Vikici Krolo.
Slažem se da bi bilo bolje da su pitali HDPSP što misli o tome, a ne dr.
Denis Vulić. Bilo bi mi jako drago kada bi razne stručne liječničke udruge
više surađivale, a ne vukle svatko na svoju stranu i bile manje ili više
netko s nekim u svađi.
Osobno ( i to sam samo ja, znam da se predsjednica Đurđa Španović ne slaže sa
mnom – tko bi to rekao) sam potpuno siguran da baš nitko na bilo kojoj
odgovornoj poziciji ne želi Hrvatsku gurnuti u sustav primarne zdravstvene
zaštite bez pedijatra. To sam čuo neposredno, budući da sam prisustvovao kao
član upravnog odbora, na sastancima u HZZO-u i u Ministarstvu zdravstva i od
ministra osobno.
Postojala je ta opasnost ( ne zbog toga što to netko posebno zagovara) prije
otprilike godinu i pol dana kada se jasno vidjelo da velik broj pedijatara
doseže dob odlaska u mirovinu, a nije bilo raspisano novih specijalizacija za
primarnu pedijatriju.
Prije otprilike godinu i pol dana raspisano je 50 natječaja i kolegice
(valjda i neki kolega) su sada na specijalizaciji.
Broj 50 nije vjerojatno dovoljan da popuni sve rupe u Hrvatskoj koje će
nastati, ali sasvim sigurno neće se ukidati pedijatri kao nositelji timova
primarne zdravstvene zaštite za djecu predškolske dobi.
Ionako se sve manje djece rađa, vrlo vjerojatno će u većim sredinama iz
sekundarne prebjeći netko od kolega i sustav će se sasvim sigurno održati.
Osim toga tu su i kolege koji će postati penzioneri, a srećom su još dobrog
zdravlja i kondicije i koji ionako planiraju tražiti produljenje rada
(osobito ukoliko imaju privatne odnosno koncesionarske ordinacije). Tako će
se uz vjerojatno manje poteškoće ( npr. trenutno u Ludbregu u ambulantu
dolaze honorarno raditi kolege iz čakovečke bolnice – ali nije se ukinula
pedijatrijska ambulanta i upisalo se djecu u ambulante obiteljske medicine)
premostiti nedostatak pedijatara.
Zato molim da se prestanemo svi kolektivno bojati da će netko ukinuti
primarnu pedijatriju u Hrvatskoj, a ja sam potpuno siguran da neće. Taj
strah me već podsjeća na strah od vještica i traženje i prokazivanje onih
koji žele izbaciti pedijatre iz PZZ na lov na vještice. Još ih samo treba
spaliti i bit ćemo sigurni.
Osobito zato što je konačno krenuo odlazak u privatne ordinacije onima koji
to žele ( ja sam već bio čvrsto odlučio da neću ostati na svojem radnom
mjestu ukoliko mi se ne omogući odlazak u privatnu ordinaciju). Još uvijek
čekam i vjerojatno ću se još dosta i načekati, ali sada ipak vjerujem da ću
to u slijedećih godinu dana i dočekati ( možda sam ipak samo mlad i naivan,
ali ako ne dočekam sasvim sigurno ću sam otići i baš me onda briga tko će
preuzeti skrb o djeci u Hrvatskoj). Oko toga se treba još potruditi da se
omogući svima koji to žele odlazak u privatne ordinacije. Još jedna prilika
da se sve različite liječničke udruge slože i djeluju zajedno.
Dodatno se moram osvrnuti na snimanje zapisnika sastanaka upravnog odbora.
Da, smatram kako je to nakaradno jer je namjera snimanja sastanaka da se neka
osoba hvata za svaku riječ i to ne dobronamjerno.
Pisanje sažetog, jezgrovitog zapisnika ne predstavlja nikakvo jednoumlje.
Zapisnik ne odražava ničije mišljenje i ničiji stav – on je naprosto sažetak
održanog sastanka.
Svaki član upravnog odbora dobiva napisani zapisnik i na njega može dati
svoje primjedbe i zapisnik nikada ne izlazi službeno na mailing listu dokle
god svi članovi nisu suglasni da upravo takav zapisnik prihvaćaju.
Prema tome Ilonka, uvijek, uvijek i uvijek možeš dati primjedbe na napisani
zapisnik i ispraviti ga.
Snimanje zapisnika onako kako Ilonka traži u meni izaziva nelagodu, pritisak
i imam osjećaj da ne smijem slobodno govoriti jer će se to zlonamjerno
iskoristiti protiv mene i ne želim u takvim uvjetima raditi, niti sudjelovati
na sastancima. Nisam prije tako osjećao i razmišljao, ali nakon doživljenih
ekscesa ( ne prema meni osobno), više ne želim da se zapisnici snimaju, a
objektivno ne vidim za to uopće nikakvu potrebu.
Evo, podijelio sam s vama svoja razmišljanja. Uopće ne očekujem da se s njima
složite, ali kada već Ilonka piše da nemam svoje mišljenje onda ga ipak
iznosim.
Nadam se da sam poneke barem malo i nasmijao.
Srdačan pozdrav svima,
Dino Kramer, pedijatar u Dugom Selu
