[pedijatrija] Obrazlozenje potrebe subspecijalizacije
- From: Đurđa Španović <djurdja.spanovic@xxxxxxxxxxxxxx>
- To: <pedijatrija@xxxxxxxxxxxxx>
- Date: Wed, 25 Feb 2015 22:46:25 +0100
Poštovane kolegice i kolege,
dajemo vam na uvid prijedlog uže specijalizacije ( subspecijalizacije ) iz
preventivne i socijalne pedijatrije kao i obrazloženje o potrebi iste te vas
molimo za komentar, mišljenje i prijedloge.
Radna skupina HDPSP :
prof. Josip Grgurić, prof. Aida Mujkić, prof. Milivoj Jovančević i dr. Đurđa
Španović
OBRAZLOŽENJE O POTREBI SUBSPECIJALIZACIJE ZA PREVENTIVNU I SOCIJALNU PEDIJATRIJU
"Socijalna pedijatrija je znanost koja proučava utjecaje socijalnih,
političkih, okolišnih i obiteljskih činitelja na zdravlje djeteta na
populacijskom i individualnom nivou." ( ukratko bavi se sveukupnim zdravljem
djeteta)
Korijeni socijalne pedijatrije su duboki možemo reći da sežu u same početke
pedijatrije kao medicinske discipline. U SAD ocem pedijatrije i socijalne
pedijatrije smatraju Abrahama Jacobija koji je još u 19. Stoljeću prepoznavao
da "nije dovoljno raditi individualno s pacijentom u bolničkom krevetu već
treba utjecati na školske odbore, zdravstvene odjele, zakonodavstvo, sudstvo".
Svaki liječnik, a posebice pedijatar u svom radu treba imati socijalni pristup.
Međutim postoji potreba i za proučavanjem socijalnih utjecaja i razvoja tog
područja na način kako su razvijena druga uža područja pedijatrije. Takav
pristup zahtijeva i posebno osposobljene stručnjake koji mogu udovoljiti
zahtjevima razvoja discipline i praktične primjene.
Kao i svaka medicinska disciplina pedijatrija se mijenja te iako su socijalni
utjecaji bili značajni i u doba kada se pedijatrija bavila uglavnom akutnim
bolestima, danas kada ima sve više pedijatrijske populacije s kroničnim
bolestima i posebnim potrebama socijalni čimbenici su još značajniji. Sve se
više prepoznaje značaj socijalnih čimbenika prisutnih u djetinjstvu na cijeli
život.
Danas u svijetu postoji više oblika organiziranih edukacija iz područja
socijalne pedijatrije. Ono što im je zajedničko je sagledavanje socijalnih
čimbenika i rad u i sa zajednicom, ponekad se tu na prvom mjestu misli na
depriviranu zajednicu, ali je jasna i prepoznata uloga socijalnog pedijatra u
svakoj zajednici.
U SAD glavni centar za edukaciju iz socijalne pedijatrije je "Department of
Family and Social medicine at Montefiore Medical Center in New York City"
(http://www.socialmedicine.org). Program je namijenjen pedijatrima
zainteresiranim za praktičan rad i zdravstvenu zaštitu u zajednici. Po
završetku edukacije takvi pedijatri nastavljaju raditi u domovima zdravlja,
javnim bolnicama, ruralnim područjima. Neki su uključeni u administrativne
službe koje kreiraju zdravstvenu politiku, u zdravstvenu administraciju te kao
promicatelji medicine u zajednici. Drugi koriste ovu edukaciju kao
subspecijalizaciju ili u okviru pristupa globalnom zdravlju uz naglasak na
uključenosti zajednice u cijeli proces.
U Kanadi je centar socijalne pedijatrije na "McGill University" i "University
of Montreal" oba sveučilišta u Montrealu. Naglašavaju da od 2002. godine svi
specijalizanti pedijatrije imaju dio specijalističkog obilaska i u primarnoj
zdravstvenoj zaštiti za deprivirane grupe djece , ali imaju i razvijenu posebnu
edukaciju iz socijalne pedijatrije u kojemu je naglasak na radu u zajednici,
zastupanju prava djece, razvijanju pedijatra kao promotora socijalnih promjena
sposobnog organizirati i provesti projekt iz područja socijalne pedijatrije.
U Turskoj na "University of Ankara, School of Medicine, Department of Social
Pediatrics" je organizirana subspecijalistička edukacija razvojne pedijatrije
u kojoj je naglasak na praćenju rasta i razvoja te što ranijoj intervenciji na
uklanjanju uočenih štetnih utjecaja.
U Nizozemskoj je socijalna pedijatrija ustanovljena kao subspecijalizacija.
U Evropi je 1969.godine u Francuskoj osnovan "Club International de Pediatrie
Sociale", a 1977. godine u Švedskoj društvo"the European Society of Social
Pediatrics and Child Health". Prema njemu socijalna pedijatrija djeluje na tri
područja:zdravstveni problemi djeteta uzrokovani socijalnim čimbenicima,
zdravstveni problemi djeteta sa socijalnim posljedicama, zdravstvena zaštita
djeteta u društvu. Društvo djeluje znanstveno i stručno i organizira
mnogobrojne tečajeve i skupove, a u njemu sudjeluju i hrvatski pedijatri, koji
su bili i domaćini Kongresa ovog društva u Šibeniku 2005.
Danas su stajališta takva da se važnost socijalne pedijatrije ne očituje samo u
očuvanju i poboljšanju zdravlja djece kao zasebnoj kategoriji već se prepoznaje
utjecaj na porast socijalnog kapitala društva kojeg smatramo glavnim
pokazateljem blagostanja. Zbog svega toga ulaganje u socijalnu pedijatriju je
ulaganje u dobrobit cijelog društva.
Socijalno-preventivne misli u hrvatskoj pedijatriji
S početkom prošlog stoljeća dolazi do razvoja hrvatske pedijatrije, a također
do socijalno-preventivnih misli. U Hrvatskoj prvi školovani pedijatar bio je
Radovan Marković, koji je 1904 godine osnovao prvi dječji odjel u nas u
zagrebačkoj Bolnici milosrdnih sestara u Vinogradskoj ulici. Iako je bio
osnivač bolničke zaštite djece po svom načinu djelovanja pokazao je vrlo
razvijenu socijalnu dimenziju u pedijatriji. On se kao narodni zastupnik u
Saboru zalaže za novu ulogu liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, odnosno
tada općinskog liječnika, koji po njemu , treba djelovati u samom puku i biti
mu narodni učitelj i zdravstveni prosvjetitelj .
Prvi predstojnik pedijatrijske klinike bio je Prof. Ernest Mayerhofer. Njegov
stručni credo bio je usmjeren prema tzv. unitarnoj pedijatriji povezanosti
kurative i preventive. Paralelno s osnivanjem bolničke zdravstvene zaštite
djece dolazi i do organiziranja vanbolničke djelatnosti. Tako 1908. godine dr.
Žiga Švarc osniva Dječji ambulatorij u Zagrebu, koji 1921. godine postaje
Državni dječji dispanzer. Time su postavljeni temelji jedinstvenog i kompleksni
pristup dječjoj zaštiti.
Nezaobilazno mjesto u razvoju socijalne misli i djelovanje ima nauk Prof.
Andrije Štampara u cjelokupnoj medicini, a posebno u pedijatriji, te u svom
dijelu Socijalna medicina ima posebno poglavlje o institucijama u dječjoj
zaštiti.
Iza II. Svjetskog rata Hrvatska je imala mali broj pedijatara i vrlo visoku
smrtnost dojenčadi ( l953 godine 123 %o). U takvoj situaciji prihvaća se
koncept Svjetske zdravstvene organizacije i UNICEF-a o potrebi za specifičnom
zdravstvenom zaštitom majki i djece preko posebno organizirane službe s
jednim piramidalnim modelom : dispanzera za primarnu zdravstvenu zaštitu
majki i djece, dalje razvijanje intermedijarnih centara koji pružaju i
hospitalno zbrinjavanje bolesne djece, ali povezuju i rad primarne zdravstvene
zaštite djece, te formiranje Republičkog centra sa zadatkom koordinacije,
edukacije kadrova i evaluacije zdravstvene zaštite majki i djece .
Za takav način rada u dispanzerima provodi se posebna edukacija liječnika opće
medicine za rad s djecom, prvo kroz 6 mjesečne tečajeve socijalne pedijatrije,
a zatim kroz dvosemestralne poslijediplomske tečajeve za zdravstvenu zaštitu
majki i djece. Prvi takvi poslijediplomski studiji socijalne pedijatrije
počinju s radom 1954 godine i to je jedan od prva 4 poslijediplomska studija
na Školi narodnog zdravlja "Andrija Štampar" Medicinskog fakulteta u Zagrebu.
Mnogi od tako educiranih liječnika nastavljaju sa daljnjom edukacijom i
specijalizacijom iz pedijatrije. Koncept edukacije i rada u dispanzerima
temeljio se na dispanzerskoj metodi rada ( francuska riječ dispendere = širiti
), što podrazumijeva aktivni pristup prema populaciji, prije svega preventivno
orijentirana služba. Mnogi voditelji tzv. intermedijarnih centara u Hrvatskoj
išli su na dodatnu edukaciju tzv. tečaj socijalne pedijatrije u
Internacionalni dječji centar u Parizu.
U cilju veće stručne povezanosti i promicanju stručno-znanstvenog rada 1958.
godine počinje izlaziti i prvi pedijatrijski časopis u nas: Arhiv za zaštitu
majki i djece, danas Paediatria Croatica.
Devedesetih godina tragična ratna zbivanja imaju posebne reperkusije na
raseljavanje i stradanja djece, ali također do uništenja mnogih zdravstvenih
objekata i gašenja pedijatrijske skrbi na ratnim područjima. Ipak valja istači,
da i pored svih ratnih nedaća imamo funkcioniranje pedijatrijske skrbi na
principu aktivne, preventivne i koordinirane zaštite djece, što je rezultiralo
da su mnogi zdravstveni pokazatelji o stanju djece i u ratnim prilikama bili
bolji od očekivanih
Od početka 1991. godine na prijedlog tadašnje Pedijatrijske
sekcije osniva se Komisija za koordinaciju zdravstvene zaštite djece u
izvanrednim uvjetima. Komisija je uspostavila mrežu svojih povjerenika radi
koordinacije pomoći djeci u ratnim uvjetima, te su razrađeni programi i
poduzete mjere u cilju osiguranja prehrane, procijepljenosti i lijekova.
Posebno su provedene mjere zdravstvene zaštite djece u transportu , te u
prognaničkim i izbjegličkim naseljima. Uspostavljena je veza sa mnogim
humanitarnim udrugama u svijetu radi dobivanja donacija u hrani i lijekovima,
te daljnjega liječenja teško ranjene i bolesne djece.
Od 1989. godine su održavani simpoziji socijalne pedijatrije
u Šibeniku. Oni su započeli s radom nakon što je pet godine ranije započela s
radom Proljetna pedijatrijska škola u Splitu. Međutim kontinuitet razmatranja i
analiziranja javno zdravstvenih tema s kojim je započelo prikazivanje na prvim
simpozijima prekinuo je rat . Postavilo se pitanje tijekom ratnih godina da li
zastati s održavanjem simpozija i nastaviti u mirnodopskoj situaciji.
Inicijatori tih simpozija predložili su da upravo u takvim po život i zdravlje
opasnim situacijama za djecu treba pojačati edukacijske i organizacijske napore
za zaštitu djece i okrenuti se problemima djeteta u novonastaloj situaciji sa
sadržajima koje će ići prema poboljšanju uvjeta i preventivnih mjera u
zbrinjavanju djece (Teme simpozija u tim ratnim godinama bile su: Dijete u
ratu, Strategije SZO-a i UNICEF-a, Psihosocijalna pomoć djeci ,Djeca ranjena
tijekom rata u Hrvatskoj).
Deseti simpozij održao se u mirnodopskom vremenu u
domovini, na kraju jednog stoljeća i tisućljeća, što je samo po sebi indiciralo
futurističko razmišljanje o tom, kakvu zdravstvenu zaštitu djeteta napuštamo i
kako je dalje usmjeriti., što je u osnovi bio sadržaj slijedećih deset
simpozija. Valja reći da se u okviru rada tih simpozija realizirala i ideja o
formiranju Hrvatskog društva za preventivnu i socijalnu pedijatriju koje
preuzima i službenu organizaciju daljnjih simpozija.
Veliki izazov u tom drugom desetljeću bio je okrenut i
prema međunarodnom povezivanju i prijenosu znanja. U tom smislu pozivaju se na
simpozije za predavače i strani stručnjaci. Značajna prekretnica u tom
međunarodnom povezivanju je organizacija Kongresa Europskog društva za
socijalnu pedijatriju 2005 godine u Šibeniku. Na tom kongresu definitivno je
prihvaćena ideja inicijatora tih simpozija i Hrvatskog društva za preventivnu i
socijalnu pedijatriju, da se u Šibeniku organizira Europska ljetna škola
socijalne pedijatrije kao stalni oblik edukacije stručnjaka koji se bave
promicanjem zdravlja djece. Prva takva Europska škola organizirana je zajedno
s 19 simpozijem socijalne pedijatrije 2007 godine u Šibeniku. Škola je
organizirana u sklopu aktivnosti Europskog društva za socijalnu pedijatriju ,
a neposredni organizatori bili su Hrvatsko društvo za preventivnu i socijalnu
pedijatriju, Sekcije Slovenskog pedijatrijskog društva za socijalnu
pedijatriju, te Instituta za zdravlje djece iz Trsta. Škola je organizirana uz
materijalnu pomoć UNICEF-a Ureda za Hrvatsku i Svjetske zdravstvene
organizacije. Tema prve škole posvećena je ranom razvoju djece . Nakon toga
održane su još tri Europske škole u Dubrovniku i Zagrebu.
2009. godine povodom 20 godina Konvencije o pravima djeteta održana je u
Šibeniku nacionalna konferencija na temu "Pravo djeteta na zdravlje i razvoj"
u okviru koje je održan i 21 simpozij socijalne pedijatrije"Prava djeteta s
teškoćama u razvoju"
15 dosadašnjih Simpozija u Skradu organizirano je kao potreba
definiranja i razvoja preventivnih sadržaja i to u sva tri oblika preventive;
primarne (sprečavanja nastanka bolesti), sekundarna (ranog otkrivanja),
tercijarne ( bolje kvalitete života te djece s kroničnom bolesti), prema nekima
i kvartarne prevencije (sprečavanje polipragmazije). Simpoziji su primarno
bili okrenuti prema usklađivanju pedijatrijskih terapeutskih i preventivnih
stavova. U tome su simpoziji pokrili vrlo široku paletu problema u
pedijatriji, a opet su se specifično profilirali. Za razliku od drugih
pedijatrijskih skupova bilo regionalnih ili nacionalnih, koji njeguju
više-manje klasični model opće pedijatrijskih i subspecijalističkih usmjerenja
ovaj u Skradu je naglasak stavio na preventivu.
ZAKLJUČNO :
Kroz nešto više od jednog stoljeća hrvatska pedijatrija bila je snažno
preventivno i socijalno orijentirana i na taj način je slijedila najnaprednije
svjetske trendove. Kako je zadnja dva desetljeća u hrvatskoj pedijatriji
naglasak stavljen na tehnološku i kurativnu pedijatriju pokazala se potreba za
stvaranje novog preventivnog i socijalnog koncepta zbog čega se organiziraju
simpoziji preventivne i socijalne pedijatrije a ovaj prijedlog programa
subspecijalizacije preventivne i socijalne pedijatrije treba otvoriti novu
stranicu kontinuirane i institucionalizirane edukacije pedijatara
orijentiranih prema osiguravanju fizičkog, psihičkog i socijalnog zdravlja
djece.
Radna grupa: Prof. dr. sc. Josip Grgurić, Prof. sc. dr. Aida Mujkić, Đurđa
Španović prim. dr.med., Prof. dr. sc. Milivoj Jovančević
U Zagrebu 24.veljače 2015. god
Other related posts:
- » [pedijatrija] Obrazlozenje potrebe subspecijalizacije - Đurđa Španović
