[knjigofili] Pinokio
- From: "Marijan Janev" <janevm@xxxxxxxxx>
- To: <knjigofili@xxxxxxxxxxxxx>
- Date: Tue, 9 Jan 2007 10:08:22 +0100
Onaj Nikolin zahtjev da nekako dodje do Alise u zemlji chuda, sjetio me je toga
da nam je Sasha svojevremeno poslao jedan link gdje se mogu nac sve lektire za
osnovnu shkolu u bosni, pa sam odatle skinuo Pinokio kojeg ja nikad nisam
procitao - ni kada sam bio mali, jer sam tada jos video sasvim normalno i
zanimale su me druge stvari, a ne sjedit doma i chitat knjige. :D
I evo shaljem vam je da se sjetite vlastitog djetinstva kada ste je u slast
procitali.
Link je:
www.lektirabih.com.ba
pa ugodno vam skidanje i chitanje.
Pozdrav,
M.
Karlo Kolodi
PINOKIO
Prevela Razija Sarajliæ
I
KAKO SE DOGODILO DA JE MAJSTOR ÈILJEÐA,
STOLAR, NA?AO KOMAD DRVETA KOJE SE
SMIJALO I PLAKALO KAO DIJETE
Bio jednom...
? Neki kralj, ? reæi æe odmah moji mali èitaoci.
Ne, djeco, pogrije?ili ste. Bio jednom neki komad drveta. Nije to
bilo neko skupocjeno drvo, bio je to obièan komad drveta koji se zimi baca u
peæ i na
ognji?te da se njim nalo?i vatra i da se ugriju sobe.
Ne znam kako se dogodilo, ali je jednog dana ovaj komad drveta
dospio u radnju starog stolara, majstora Antonija. Starca su svi zvali majstor
Èiljeða (Tre?njiæ)
zbog nosa koji mu je na vr?ku bio uvijek sjajan i tamnoljubièast kao
zrela tre?nja.
Mnogo se obradovao majstor Èiljeða kada je opazio drvo. Zadovoljno
je trljao rukama mrmljajuæi poluglasno:
? Ovo drvo mi je do?lo u pravi èas! Napraviæu od njega nogu za jedan
stoèiæ.
Reèeno ? uèinjeno. Uzeo je nao?trenu sjekiru da olju?ti koru od
drveta i da ga iste?e. Ali, tek ?to je zamahnuo sjekirom, ruka mu zastade u
zraku. Zaèuo
je tanki glasiæ koji je molio:
? Nemoj me udarati tako jako!
Mo?ete zamisliti kako se iznenadio majstor Èiljeða! Zbunjenim
pogledom osvrtao se po sobi da èuje odakle li dolazi taj glasiæ, ali nije vidio
nikog. Zavirio
je pod klupu, zavirio je pod orman koji je bio uvijek zatvoren,
zavirio je u korpu sa strugotinama i piljevinom, otvorio vrata radionice, da
glas mo?da
nije do?ao sa ulice, ali ? nigdje nikoga! ?ta bi to moglo biti!?...
? Znam ?ta je, ? reèe smijuæi se i èe?uæi se po vlasulji. ? Samo mi
se uèinilo da èujem taj glas. Hajd' na posao! Ponovo je uzeo sjekiru i udario
po drvetu.
? Oh! Udario si me! ? povika ?alosno isti glasiæ.
Ovaj put majstor Èiljeða se zaprepasti. Oèi su mu skoro iskoèile od
straha, usta mu se ?irom otvorila, a jezik je isplazio sve do brade, kao ona
glava na
èesmi.
Kada je malo do?ao sebi, poèeo je da govori dr?æuæi i zamuckujuæi od
straha:
? Odakle li je do?ao ovaj glasiæ koji je uzviknuo: oh! U sobi nema
ni ?ive du?e. Da se nije nekim sluèajem taj komad drveta nauèio da plaèe i
cvili kao
kakvo malo dijete, ne, to ne mo?e da bude! Pa ovo je obièan komad
drveta za vatru, drvo kao i svako drugo drvo, i ako ga bacimo u peæ, mo?emo
lijepo da
skuhamo lonac graha... ?ta li je onda? Da se nije neko, sakrio u
drvo? Ako se sakrio, nek se èuva! Pokazaæu mu ja!
Govoreæi tako prihvatio je objema rukama siroto drvo i poèeo njim
nemilosrdno da lupa o zidove sobe.
Zatim je stao da oslu?kuje. Prièekao je dvije minute, ali nikakva
glasa! Jo? pet minuta ? ni?ta, deset minuta ? opet ni?ta!
? Vjerovatno mi se samo uèinilo da èujem onaj glasiæ, ? reèe,
primoravajuæi samoga sebe da se nasmije i èe?uæi se pri tom po vlasulji. ? Na
posao, majstor-Antonio!
Od velikog straha poèeo je da pjevu?i ne bi li se malo ohrabrio.
Sjekiru je ostavio u stranu i uzeo u ruke strug da ostru?e i
izblanja drvo. Ali dok je strugao gore-dolje zaèu ponovo onaj glasiæ koji mu
ovaj put smijuæi
se reèe:
? Prestani! ?kaklji? me po tijelu!
Ovaj put siroti majstor Èiljeða pade kao gromom pogoðen. Kada je
otvorio oèi, vidje da se nalazi na podu.
Lice mu je bilo izoblièeno, a vr?ak nosa, inaèe uvijek
tamnoljubièast, bio je jo? tamniji od velikog straha.
II
MAJSTOR ÈILJEÐA POKLANJA KOMAD DRVETA
SVOM PRIJATELJU ÐEPETU KOJI GA UZIMA DA
OD NJEGA IZRADI ÈUDESNOG LUTKA KOJI BI
ZNAO DA PLE?E, DA SE MAÈUJE I DA IZVODI
SMRTONOSNE SKOKOVE
Dok je on le?ao na podu, neko pokuca na vrata.
? Uðite, ? reèe stolar, nemajuæi snage da se podigne na noge.
U radionicu uðe ?ivahan starèiæ kojemu je bilo ime Ðepeto. Djeca iz
susjedstva, kada bi htjela da ga naljute, zvala su ga Polendina (Purica) zbog
njegove
?ute vlasulje koja je mnogo lièila na puru od kukuruzna bra?na.
Ðepeto je bio jako naprasit. Jao onom ko bi ga nazvao Polendina!
Postajao je tada prava ?ivotinja i niko ga nije mogao obuzdati u tom bijesu.
? Dobar dan majstor-Antonio! ? reèe Ðepeto. ? ?to radite tu na podu?
? Uèim mrave da raèunaju!
? Nazdravlje!
? Ko vas je doveo do mene, prijatelju Ðepeto?
? Noge. Znate, majstor-Antonio, do?ao sam do vas da zamolim za jednu
uslugu.
? Spreman sam da vas uslu?im, ? odgovori stolar, di?uæi se na noge.
? Jutros mi je pala na pamet jedna misao!
? Da èujemo!
? Naumio sam da izradim lijepog drvenog lutka. Èarobnog lutka koji
bi znao da ple?e, da se maèuje i da izvodi smrtonosne skokove. S ovim lutkom
po?ao bih
u svijet da se domognem komada hljeba i èa?ice vina. ?ta mislite o
tome?
? Vrlo dobro, Polendina! ? povika onaj glasiæ za koji se nije znalo
odakle dolazi.
Kad je èuo to ime, prijatelj Ðepeto se zacrveni kao paprika od
ljutnje. Okrenuv?i se stolaru, reèe mu bijesno:
? Za?to me vrijeðate?
? Ko vas vrijeða?
? Nazvali ste me Polendina!...
? Nisam ja.
? Nisam valjda ja! Vi ste me nazvali tim imenom!
? Nisam!
? Jeste!
? Nisam!
? Jeste!
I ?esteæi se sve vi?e i vi?e, dva prijatelja su dohvatili jedan
drugoga i potukli se tako, da je to bilo stra?no.
Kada se zavr?ila bitka, majstor Antonio je u svojim rukama imao
Ðepetovu ?utu vlasulju, a u Ðepetovim ustima nalazila se stolareva sijeda
vlasulja.
? Vratite mi moju vlasulju, ? reèe majstor Antonio.
? Vratite vi meni moju, pa da se pomirimo.
Kada su vratili jedan drugome vlasulje, dva starèiæa su stegli
srdaèno ruke i zakleli se da æe ostati prijatelji do kraja ?ivota.
? Pa prijatelju Ðepeto, ? odgovori stolar u znak izmirenja, ? ?ta
ste ono htjeli od mene?
? ?elio bih malo drveta da napravim lutka. Hoæete li mi dati?
Sreæan ?to æe se rije?iti drveta koje je bilo uzrok tolikom strahu,
majstor Antonio poðe klupi da uzme drvo i da ga dade svom prijatelju. Ali kada
je htio
da mu ga da, drvo udari po njegovoj ruci, ?mugnu iz nje i poèe
sna?no da lupa po cjevanici sirotog Ðepeta.
? Ah! Zar vi tako dare?ljivo poklanjate svoju robu, majstor-Antonio?
Umalo da ne ostadoh bez noge!
? Kunem se da vas ja nisam udario!
? Nisam valjda ja!
? Svemu je krivo ovo drvo...
? Znam da je drvo, ali vi ste mi ga bacili u noge.
? Nisam ga ja na vas bacio.
? La?ove!
? Ðepeto, nemojte da me vrijeðate! Inaèe æu vas nazvati Polendina!
? Magarèe!
? Polendina!
? Magarèino!
? Polendina!
? Majmune!
? Polendina!
Kad je èuo po treæi put to ime, Ðepeto je obnevidio od bijesa. Po?ao
je prema stolaru, bitka je ponovo zapoèela.
Kada se bitka svr?ila, majstor Antonio je imao na nosu dvije
ogrebotine vi?e, a Ðepeto dva dugmeta manje na svom kaputu. Urediv?i tako svoje
raèune, stisnuli
su jedan drugome ruku i zakleli se na vjeèito prijateljstvo.
I Ðepeto je uzeo komad drveta sa sobom, zahvalio se Antoniju i
vratio se hramljuæi svojoj kuæi.
III
KAD SE VRATIO KUÆI, ÐEPETO ODMAH
ZAPOÈINJE DA IZRAÐUJE LUTKA. DAJE MU IME
PINOKIO. PRVE LUTKOVE VRAGOLIJE
Ðepetov stan je bila prizemna sobica u kojoj je svjetlo dopiralo iz
trijema. Namje?taj je bio veoma, veoma jednostavan: jedna lo?a stolica, jedna
neudobna
postelja i jedan sav rasklimatan stoèiæ. Udno sobe, na zidu,
nalazilo se ognji?te sa zapaljenom vatrom. Ali su i ognji?te i vatra bili samo
naslikani.
Naslikan je bio i lonac u kojem je veselo vrilo. Iz lonca se dizao
oblak pare, reklo bi se ba? prave pare.
Èim se vratio kuæi, Ðepeto je uzeo alat i poèeo da izrezuje i
izraðuje svog lutka.
? Kako bih ga nazvao? ? govorio je samom sebi Ðepeto. ? Htio bih mu
dati ime Pinokio. To æe ime donijeti sreæu lutku. Poznavao sam neku porodicu
Pinokija:
Pinokio otac, majka Pinokija i djeca Pinokiji. Dobro su prolazili u
?ivotu ti Pinokiji. Najbogatiji od njih prosjaèio je.
Kada je nadjenuo ime svom lutku, Ðepeto je poèeo pa?ljivo da radi.
Napravio je prvo kosu, pa onda èelo, a zatim oèi. Ali, vidi èuda! Lutkove oèi
su bile
kao ?ive. Uprtim pogledom gledale su u Ðepeta. Starac je bio
zaprepa?æen. Gotovo mu je pozlilo kad je vidio kako ga posmatraju ove drvene
oèi. Srdito im
reèe:
? Za?to me tako gledate, oèice?
Niko mu ne odgovori.
Poslije oèiju napravio je nos. Ali tek ?to je bio gotov s nosem, nos
je poèeo da raste. Rastao je, rastao i rastao, i za nekoliko trenutaka narasla
je nosina
da joj kraja nema.
Skoti Ðepeto je uzeo no? da potkrati tu nosinu, ali ?to je vi?e
rezao, nos je postajao sve du?i i du?i.
Poslije nosa do?la su na red usta.
Nije ih jo? bio ni zavr?io, kada se usta poèe?e smijati i pjevu?iti.
? Prestani da se smije?! ? reèe Ðepeto ljutito.
Ne bi od tog nikakve koristi, ? kao da je govorio zidu.
? Prestani da se smije? kad ti ka?em! ? povika majstor prijeteæim
glasom.
Pinokio zaista prestade da se smije. Ali to nije bio kraj vragoliji.
Umjesto smijeha, isplazio je jezik ?to je mogao vi?e.
Ðepeto, ne htijuæi da kvari svoj posao, pretvarao se da ne opa?a
ni?ta.
Poslije usta napravio je bradu, vrat, ramena, trbuh, ruke i ?ake.
Upravo je dovr?io ruke kad: pljas! ?uta vlasulja je poletjela s
njegove glave. Ðepeto se okrenu i ? ?ta vidje! U rukama lutka nalazila se
njegova vlasulja.
? Pinokio, vrati mi odmah moju vlasulju!
Ali umjesto da je vrati, Pinokio je stavi sebi na glavu i umalo da
se nije zagu?io pod njom.
Na ovu drsku i smije?nu lupe?tinu Ðepeto se rastu?i kao nikada
dotle. Okrenuv?i se prema Pinokiju, on reèe:
? Vra?e mali! Jo? te nisam ni dovr?io, a veæ si poèeo da se lo?e
pona?a? prema svome ocu. Ne valja, sine, ne valja! I obrisa suzu.
Trebalo je jo? da napravi noge sa stopalima. Tek ?to ih je zavr?io,
kad osjeti jak udarac posred nosa.
? Zar sam to zaslu?io? ? reèe u sebi. ? Neka! Trebalo je na to da
mislim ranije! Sad je kasno!
Zatim je uzeo lutka pod ruku, stavio ga na pod i poèeo da ga uèi
hodati. Pinokijeve noge su bile kao ukoèene. Prve korake je jedva pravio uz
Ðepetovu pomoæ.
Kada ih je malo protegnuo, poèeo je sam da trèi po sobi, a onda, na
veliko zaprepa?æenje Ðepetovo, poletio je vratima i poèeo bje?ati. Siroti
Ðepeto se
dao u trk za njim, ali nije mogao nikako da ga stigne. Mali vrag je
jurio skaèuæi kao zec. Svojim drvenim nogama lupao je po ploèniku tako buèno
kao da
dvadeset pari te?kih seljaèkih cokula koraèaju po njemu.
? Dr?'te ga! Dr?'te ga! ? vikao je Ðepeto. Ali ljudi koji su
prolazili ulicom, spaziv?i drvenog lutka kako trèi kao kakav berberski konj,
zastajkivali su
zaèuðeno i smijali se, smijali, smijali, da ne mo?ete ni zamisliti
koliko su se smijali.
Na Ðepetovu sreæu, a i nesreæu, na ulici se na?ao jedan policajac.
Uhvatio je Pinokija, a u taj èas sti?e i Ðepeto. Policajac, nasluæujuæi o èemu
se radi,
predade malog vragolana starcu. Ðepeto, zaduvan i srdit, prijetio je
Pinokiju da æe njih dvojica ra?èistiti raèune kad doðu kuæi. Èuv?i to, Pinokio
se
baci na zemlju i ne htjede ni da se makne.
Okupljeni ljudi su gledali sa ?aljenjem ovaj prizor. ?alili su
Pinokija.
? Siroto dijete, ? govorili su jedni, ? ima pravo ?to neæe da se
vrati kuæi! Vrag sam zna ?ta bi s njim uradio taj ljutiti Ðepeto.
A drugi su nastavljali:
? Ovaj Ðepeto izgleda neka dobrièina, ali sa djecom postupa upravo
divljaèki. Ako mu siroti lutak dopadne ?aka, u stanju æe biti da ga raskomada...
Kad èu sve ove prièe, policajac pusti na slobodu Pinokija, a odvede
u zatvor sirotog Ðepeta. Ðepeto nije mogao da naðe rijeèi u svoju odbranu. Samo
je plakao
i pribli?avajuæi se zatvoru mucao jecajuæi: .
? Nesreæni sine! A ja, siromah, mislio sam da izradim jednog lijepog
lutka! Neka mi bude! Trebalo je na to ranije da mislim!...
Ono ?to se kasnije dogodilo, prièa je kakva se ne da zamisliti.
Isprièaæu vam je u sljedeæim poglavljima.
IV
PINOKIJEV DO?IVLJAJ SA CVRÈKOM KOJI GOVORI IZ KOJEG SE VIDI KAKO JE
OPAKIM DJEÈACIMA MRSKO DA SLU?AJU AKO IH OPOMINJE ONAJ KO ZNA VI?E OD NJIH
Dakle, djeco, slu?ajte: dok su nedu?nog Ðepeta vodili u zatvor, onaj
lupe? Pinokio, oslobodiv?i se policajèevih ?aka, trèao je svom snagom preko
polja da
bi se ?to prije vratio kuæi. U velikoj ?urbi skakao je preko visokih
nasipa, trnovitih ?ivica i jaraka punih vode kao kakav kozliæ ili zeèiæ kojeg
progone
lovci.
Kad je stigao pred kuæu, na?ao je ulazna vrata pritvorena. Gurnuo ih
je, u?ao u sobu i samo ?to je navukao zasun na vratima, bacio se na zemlju,
duboko
uzdahnuv?i od zadovoljstva.
Ali to zadovoljstvo nije dugo trajalo. U sobi se zaèulo neko
krièanje:
? Kri-kri-kri!
? Ko me to zove? ? upita Pinokio prestra?eno.
? Ja!
Pinokio se okrenu i ugleda velikog cvrèka koji se polako penjao
gore-dolje po zidu.
? Reci mi ko si ti?
? Ja sam Cvrèak koji govori. Ovdje ?ivim veæ vi?e od stotinu godina.
? Dobro, ali ova soba je sada moja, ? reèe Pinokio ? i ako hoæe? da
mi uèini? po volji, idi odmah odavde. Hajd' i da se nisi ni osvrnuo!
? Otiæi æu odavde onda kad ti ka?em jednu veliku istinu, ? odgovori
Cvrèak.
? Govori, pa kidaj!
? Te?ko onoj djeci koja se di?u protiv svojih roditelja i svojeglavo
ostavljaju raditeljski dom. Nikada neæe biti sreæni na ovome svijetu. Kad-tad
æe se
zbog toga pokajati.
? Prièam ti prièu, drugoviæu moj! Ali ja znam da æu sutra u samu
zoru poæi odavde, jer ako ovdje ostanem, dogodiæe mi se ono ?to se dogaða i
ostaloj djeci.
Poslaæe me u ?kolu. I ja, htio ? ne htio, moraæu da uèim. A pravo da
ti ka?em, onako u povjerenju, nemam ba? nimalo volje da uèim. Vi?e volim da se
zabavljam,
da trèim za leptirima, da se penjem po drveæu i da iz gnijezda vadim
male ptiæe.
? E, glupo dijete! A ne zna? da æe? kad odraste? postati najveæi
magarac i da æe se svako smijati na tvoj raèun.
? U?uti zloslutnièe! ? povika Pinokio. Ali Cvrèak, strpljiv i mudar,
nije uzeo za zlo ovu nepristojnost. Nastavio je istim mirnim glasom.
? Ako ti ba? nije drago da ide? u ?kolu, za?to ne nauèi? bar kakav
zanat, tek toliko da mo?e? da zaradi? po?teno komad hljeba?
? Zna? ?ta æu ti reæi! ? odgovori Pinokio veæ pomalo nestrpljivo. ?
Od svih zanata sviða mi se jedan jedini.
? A koji bi to zanat bio.
? Da jedem, pijem, spavam, da se igram i da se skitam od jutra do
mraka.
? Radi tabe samog kazaæu ti ne?to, ? reèe Cvrèak koji je govorio
istim glasom. ? Oni koji tako rade zavr?avaju skoro uvijek u bolnici ili u
tamnici.
? Èuvaj se zloslutnièe! Ako se naljutim, jao tebi!
? Jadni Pinokio! Ba? te ?alim!
? Za?to bi me ti ?alio?
? Jer si lutak, a ?to je jo? gore, jer ti je drvena glava.
Na ove posljednje rijeèi Pinokio bijesno skoèi s klupe, podi?e
drveni èekiæ i baci ga na Cvrèka. Nije ni pomislio da æe ga pogoditi. Ali,
na?alost, pogodio
ga je posred glave tako da je siroti Cvrèak imao daha samo da uèini:
kri-kri-kri! Ostao je na mjestu mrtav, prilijepljen na zidu.
V
PINOKIO JE GLADAN,
TRA?I JAJE DA NAPRAVI KAJGANU,
ALI KAD JE BILO NAJLJEP?E
KAJGANA MU POBJEGNE KROZ PROZOR
U meðuvremenu spustila se noæ. Tek tada se Pinokio sjetio da je
gladan. U ?elucu je osjetio krèanje, a to je govorilo o dobrom apetitu.
?elja za jelom kod djeèaka raste brzo; kroz kratko vrijeme pretvara
se u glad, a obièna glad, za tren oka, postaje vuèja glad.
Pinokio je potrèao odmah k ognji?tu gdje se nalazio lonac u kojem je
vrilo. Po?ao je da podigne poklopac, da zaviri ?ta je u loncu, ali ? lonac je
bio samo
naslikan. Jadni Pinokio! Nos, ionako dugaèak, produ?io mu se jo? bar
za èetiri prsta.
Tada je Pinokio po?ao u potragu po sobi. Prevrnuo je sve sanduèiæe,
pretra?io sve bud?ake ne bi li na?ao malo hljeba, makar i suhog, ili kost koju
je oglodao
pas, ili pljesnive pure, kosti od ribe, ko?tice od tre?nje, bilo ?ta
?to se mo?e pro?vakati. Ali nije na?ao ni?ta, ogromno ni?ta, ba? ni?ta.
A glad je rasla, stalno rasla. Sirotom Pinokiju je bila jedina
okrepa da zijeva. Od zijevanja su mu se usta razvlaèila od uha do uha. Kada se
dovoljno nazijevao,
poèeo je da pljuje. Osjeæao je da mu nestaje ?eluca. Plaèuæi i
oèajavajuæi Pinokio je govorio:
? Cvrèak koji govori imao je pravo. Zlo sam postupio kad sam ustao
protiv svog oca i kad sam pobjegao od kuæe... Da je otac ovdje, ne bih sada
umirao od
zijevanja. Oh! Glad je zaista stra?na bolest!
Ali... gle! Na vrh smetlji?ta ne?to se bijeljelo, okruglo, ne?to ?to
je mnogo lièilo na koko?ije jaje. Trebalo je samo jedan èas da Pinokio skoèi i
pojuri
na nj. Bilo je zaista jaje.
Nemoguæe je da opi?em Pinokijevu radost! Ona mo?e samo da se
zamisli. Èinilo mu se da sanja. U rukama je prevrtao, okretao jaje, ljubio ga i
ljubeæi govorio:
? A sad, kako æu da ga skuham? Da ga ispeèem! Ne, bolje je da ga
skuham na tanjiru! A, mo?da bi ipak bilo ukusnije da napravim kajganu! Di da ga
obarim!
Ne, najbr?e æe biti gotovo ako ga ispeèem na tanjiru ili na tavi.
Jedva èekam da ga pojedem!
Reèeno ? uèinjeno. Stavio je tavu na grijalicu punu vruæe ?eravice,
ulio u tavu malo vode, umjesto ulja ili masla, i kad je voda poèela da vri,
tak... razlupao
je ljusku jajeta i spremio se da jaje izlije na tavu. Ali kakva
nesreæa! Umjesto bjelanca i ?umanjca, napolje izletje veselo malo pile i,
duboko se pokloniv?i,
reèe Pinokiju:
? Najljep?e se zahvaljujem, gospodine Pinokio! Pri?tedjeli ste mi
trud da sam razbijem ljusku. Doviðenja, ostajte mi u zdravlju i mnogo
pozdravite svoje
u kuæi!
Samo ?to je to reklo, ra?irilo je svoja mala krila, uputilo se prema
otvorenom prozoru, poletjelo i zaèas se izgubilo iz vida.
Pinokio je ostao kao zaèaran, izbuljenih oèiju, otvorenih usta i s
ljuskom jajeta u ruci. Kada je malo do?ao sebi, poèeo je da plaèe, da se dere,
da lupa
nogama o zemlju. Bio je oèajan. Kroz suze je govorio:
? Zaista je Cvrèak koji govori imao pravo! Da nisam pobjegao od kuæe
i da je moj otac ovdje, ne bih sada umirao od gladi. Oh! Kako je gadna bolest
glad!
Kako mu je u ?elucu sve vi?e i vi?e krèalo, a nije znao kako da
gaumiri, pala mu je na pamet misao da izaðe iz kuæe i da skokne do susjednog
sela. Mo?da
æe tamo naiæi na neko milosrdno stvorenje koje æe mu udijeliti malo
hljeba.
VI
PINOKIO ZASPI S NOGAMA NA GRIJALICI I
SUTRADAN SE BUDI IZGORJELIH NOGU
Noæ je bila stra?na. Grmjelo je i sijevalo kao da æe se zapaliti
nebo. Podigla se hladna i o?tra vjetru?tina, zvi?deæi i podi?uæi ogromne oblake
pra?ine.
Grane u polju su jecale, pucale.
Pinokio se stra?no prepla?io od grmljavine i sijevanja. Ali, glad je
bila jaèa od straha. Zato se pribli?io vratima, iza?ao iz kuæe i u trku,
uèiniv?i svega
stotinjak koraka, stigao je do sela, ispla?enog jezika, zadihan kao
kakav lovaèki pas.
Sve je bilo mraèno i pusto. Trgovine su bile zatvorene, kuæna vrata
zatvorena, prozori zatvoreni. Na ulici nije bilo ni ?ive du?e. Kao da je to
bilo selo
mrtvih.
Tada se Pinokio onako oèajan i gladan, okaèi o zvonce jedne kuæe.
Zvonio je neprekidno govoreæi sam sebi:
? Neko æe se mo?da pojaviti!
I zaista, na prozoru se pomoli naki starèiæ s noænom kapicom na
glavi, koji povika srdito:
? ?to tra?ite u ovo doba noæi?
? Molim vas da mi date komadiæ hljeba!
? Prièekaj me, vratiæu se odmah, ? odgovori starèiæ, misleæi da ima
posla sa jednim od one djeèurlije koja se noæu zabavlja zvoneæi po kuæama i
uznemiravajuæi
po?teni svijet koji mirno spava.
Poslije nekoliko èasaka prozor se ponovo otvori. Glas istog starèiæa
povika Pinokiju:
? Stani ispod prozora i ispru?i svoju kapu.
Pinokio, koji jo? nije imao kape, pribli?i se prozoru i ? pljus!...
osjeti da se na njega izli pravi pljusak vode. Bio je mokar od glave do pete,
kao pokislo
cvijeæe.
Kuæi se vratio mokar kao pile, napola mrtav od umora i gladi. Nije
imao snage da se dr?i na nogama. Sjeo je na klupicu, primaknuv?i mokre i
zablaæene noge
grijalici punoj vruæe ?eravice.
Umoran, zaspao je brzo. U snu mu je vatra zahvatila noge od drveta.
Polako, polako, noge su se pretvarale u ugalj, a onda u pepeo.
Pinokio je, meðutim, nastavio da spava i da hrèe, kao da to i nisu
bile njegove noge. Na kraju, kad je svanulo, probudio se, jer je neko kucao na
vrata.
? Ko je? ? upita on zijevajuæi i trljajuæi oèi.
? Ja sam, ? odgovori poznati glas. Bio je to Ðepetov glas.
VII
ÐEPETO SE VRAÆA KUÆI
I DAJE LUTKU DORUÈAK
KOJI JE, SIROMA?AK,
BIO SPREMIO ZA SEBE
Skoèi Pinokio, jo? sanjiv, nije bio ni primijetio da su mu noge
sasvim izgorjele. Zato, èim je èuo oèev glas, skoèio je s klupice da br?e-bolje
otvori zasun
na vratima. Ali nije mogao ni da se makne. Zateturao je dva-tri
puta, pao na pod i opru?io se koliko je dug i ?irok. Pri padu je podigao takvu
buku kakvu
bi uèinila vreæa puna kutljaèa kada bi pala sa petog sprata.
? Otvori mi, ? povika, meðutim, Ðepeto s ulice.
? Oèe moj, ne mogu, ? odgovori lutak plaèuæi i valjajuæi se po podu.
? A za?to ne mo?e??
? Ne mogu jer mi je neko pojeo noge.
? Ko ti ih je pojeo?
? Maèak, ? reèe Pinokio, ugledav?i maèka koji se po sobi igrao
gurajuæi pred sobom svojim ?apama strugotine od drveta.
? Otvori mi, kad ti ka?em! ? ponovi Ðepeto. ? Ako ne otvori?, daæu
ti ja tvog maèka kad uðem u kuæu!
? Vjerujte mi, oèe, da ne mogu ni da se uspravim. Jadan ti sam!
Èitavog ?ivota æu morati da pu?em na koljenima.
Ðepeto je bio uvjeren da je posrijedi opet neki Pinokijev lopovluk i
zato odluèi da ga dokrajèi. Pope se uza zid i uðe u kuæu kroz prozor.
Zaista je namjeravao da kazni Pinokija. Ali kad ga vidje onako
opru?enog na podu, bez nogu, ganu ga duboko Pinokijeva nesreæa. Uze ga u
naruèje i poèe da
ga ljubi i miluje po sto puta. Niz obraze su mu kapale krupne suze.
Jecajuæi, on progovori:
? Mali moj Pinokio! Kako su mogle da ti izgore noge?
? Ne znam, oèe, ? odgovori Pinokio... I poèeo je da prièa svom ocu
kako je bio gladan, kako je oti?ao u selo, kako se vratio kuæi i kako je od
umora i gladi
zaspao... ? Vi ste se vratili, zatekli me izgorjelih nogu. Jo?
uvijek umirem od gladi a, eto, nogu vi?e nemam. Ih!... Ih!... Hi!... Ih!...
I siroti Pinokio poèe da plaèe i da vièe tako jako da se èulo pet
kilometara daleko.
Iz Pinokijevog zamr?enog govora Ðepeto je razumio samo to da lutak
umire od gladi. Iz d?epa je izvukao tri kru?ke i, pru?ajuæi ih Pinokiju, reèe:
? Htio sam da ih pojedem za doruèak. Ti si gladan i ja ti ih
poklanjam od sveg srca. Pojedi ih, uzdravlje!
? Ako ba? tra?ite da ih pojedem, molim vas da mi ih ogulite.
? Da ogulim? ? zaèudi se Ðepeto. ? Ne bih nikada pomislio, dijete
moje, da si takav probiraè i tako gadljiv. Ne valja to dragi Pinokio! Jo? od
malih nogu,
na ovom svijetu, treba da se privikavamo na svaku hranu i da se
nauèimo sve jesti. Nikada se ne zna ?ta nam se mo?e dogoditi. Nikada se ne
zna!...
? Lijepo prièate, ? nastavi Pinokio, ? ali ja neæu da jedem voæe
koje nije oguljeno. Ne mogu da podnesem koru od voæa.
Dobrièini Ðepetu nije preostalo ni?ta drugo nego da oguli kru?ke.
Izvadio je no?iæ, i naoru?an svetim strpljenjem, oguli ih sve tri, a kore
ostavi na kraj
stola.
Kada je pojeo prvu kru?ku u dva zalogaja, Pinokio zamahnu da baci
ogrizak. Ali Ðepeto mu zadr?a ruku i reèe:
? Ne bacaj, na ovom svijetu sve mo?e da doðe dobro!
? Ali, zaboga, neæu valjda jesti ogriske, ? povika lutak, prevræuæi
se i izvijajuæi se kao kakva zmija.
? Ko zna! Sva?ta se de?ava! ? ponovi Ðepeto bez ljutnje.
I tako, umjesto da ga baci, ogrizak se naðe pored kora, na kraju
stola.
Kada je pojeo, ili bolje reæi progutao sve tri kru?ke, Pinokio, jako
zijevnuv?i, reèe cmizdravo:
? Jo? uvijek sam gladan!
? Dijete moje, nemam vi?e ni?ta!
? Zar ba? ni?ta, ni?ta?
? Ni?ta osim kora od kru?aka.
? Pa dobro, ? reèe Pinokio, ? kad nema ni?ta drugo, dobro æe doæi i
kora jedne kru?ke.
I poèeo je da ?vaæe. Najprije je malo iskrivio usta, a zatim, sve
jednu po jednu, pojeo pohlepno, u tren oka sve kore, a poslije kora i ogriske.
Kad je
i s tim bilo gotovo, lupnu se zadovoljno po trbuhu i sav radostan
kliknu Ðepetu:
? E, sad mi je dobro!
? Vidi? dakle, ? primijeti starac, ? da sam imao pravo kad sam ti
govorio da ne treba suvi?e zanovijetati niti suvi?e izbirati u hrani. Dragi
moj, nikad
se na zna ?ta mo?e da se dogodi na ovom svijetu. Ne zna se nikad!...
VIII
ÐEPETO PRAVI NOVE NOGE PINOKIJU
I PRODAJE SVOJ KAPUT
DA MU KUPI BUKVAR
Èim je ubla?io glad, lutak pode da zanovijeta i plaèe. Htio je nove
noge.
Ðepeto ga je pustio da plaèe i da se jada èitavo pola dana, da ga na
taj naèin kazni za poèinjene nesta?luke. Onda mu reèe:
? A za?to bih ti pravio noge? Mo?da zato da opet pobjegne? od kuæe.
? Obeæavam vam da æu u buduæe biti dobar, ? reèe Pinokio jecajuæi.
? Svi djeèaci, kad hoæe ne?to da postignu, govore tako ? odgovori
Ðepeto.
? Obeæavam da æu iæi u ?kolu, da æu uèiti i da æu biti pohvaljen.
? Svi djeèaci, kad hoæe ne?to da postignu, ponavljaju istu prièu.
? Ali ja nisam kao ostali djeèaci. Mnogo sam bolji od njih i govorim
uvijek istinu. Obeæavam vam, oèe, da æu izuèiti neki zanat i da æu vam u
starosti biti
utjeha i podr?ka.
I pored stra?nog izraza lica, Ðepetove oèi su bile pune suza. Bio je
istinski ganut tako ?alosnim izgledom svog sirotog Pinokija. Ne reèe ni?ta. Uze
u ruke
alat i dva komadiæa suhog drveta i poèe svojski da radi.
Nije pro?ao ni èitav sat, a noge su veæ bile gotove. Par hitrih,
tankih, jakih no?ica! Reklo bi se da ih je radio pravi umjetnik.
Kada su bile gotove, Ðepeto reèe lutku:
? Zatvori oèi i spavaj!
I Pinokio zatvori oèi, ali se samo pretvarao da spava. I dok se on
tako pretvarao, Ðepeto mu je prilijepio noge sa malo ljepila rastopljenog u
ljusci od
jajeta tako dobro da se nije zapa?ao nikakav trag gdje su bile
zalijepljene.
Kad je osjetio da opet ima noge, Pinokio skoèi sa stola na kom je
bio ispru?en i poèe da se vrti, da se prevræe u zraku, kao da je poludio od
velike radosti.
? Htio bih odmah da poðem u ?kolu, ? reèe Pinokio svom ocu, ? da vam
se na taj naèin zahvalim za sve dobro koje ste mi uèinili.
? Vrlo dobro, mladiæu!
? Ali za ?kolu mi je potrebno nekakvo odijelo.
Siroma?an, bez dinara u d?epu, Ðepeto mu je sa?io odijelce od
?arenog papira, napravio par cipela od kore drveta i ?e?iriæ od sredine hljeba.
Zaèas se Pinokio na?ao nad lavorom punim vode koji mu poslu?i
umjesto ogledala. Zadovoljan samim sobom, reèe ?epureæi se:
? Izgledam upravo gospodski!
? Tako je, ? odgovori Ðepeto, ? èisto, a ne lijepo odijelo èini
èovjeka gospodinom.
? Aha! Pade mi ne?to na pamet ? nastavi Pinokio, ? ako poðem u
?kolu, treba mi mnogo toga; nedostaje mi ono ?to je najva?nije.
? ?ta ti nedostaje?
? Nemam bukvara.
? Ima? pravo, ali kako æemo ga nabaviti?
? Vrlo lako. Poæi æemo u knji?aru i kupiti bukvar.
? A novac?
? Novca nemam.
? Nemam ga ni ja, ? reèe dobri starac i rastu?i se. I Pinokio se
rastu?i, iako je bio nesta?no dijete. Bijedu, pravu bijedu shvaæaju svi, èak i
djeca.
? Dosjetio sam se! ? povika Ðepeto odjednom ustajuæi. Navuèe na sebe
stari platneni kaputiæ sav u dronjcima, i izaðe iz kuæe trèeæi.
Vratio se brzo i, kad se vratio, nosio je u ruci bukvar za svog
sinèiæa, ali vi?e nije imao kaputa. Siroti èovjek ostao je bez kaputa, a
napolju je padao
snijeg.
? A kaput, oèe?
? Prodao sam ga.
? Za?to ste ga prodali?
? Bilo mi je vruæe.
Pinokio je odmah shvatio o èemu se radi. Imao je plemenito srce i
nije mogao da obuzda svoju ljubav. Baciv?i se u Ðepetovo naruèje, poèeo je da
ga obasipa
poljupcima po licu.
IX
PINOKIO PRODAJE BUKVAR
DA BI MOGAO OTIÆI DA VIDI
POZORI?TE LUTAKA
Kada je snijeg prestao da pada, Pinokio se uputi sa svojim lijepim
dobrim bukvarom ispod mi?ice putem koji je vodio u ?kolu. Usput je, u svom
malom mozgu
sanjao o mnogoèemu, gradio kule u vazduhu, jednu ljep?u od druge.
I tako je, razgovarajuæi sa sobom, mislio:
? Danas æu u ?koli odmah da nauèim èitati; sutra æu da nauèim da
pi?em, a prekosutra da raèunam. Ovako sposoban kao ?to sam, moæi æu onda da
zaraðujem mnogo
novca. Od prvih para do kojih doðem kupiæu odmah svom ocu lijep
sukneni kaput. Ma ?ta sukneni? Kupiæu mu kaput sav od srebra i zlata, sa
dugmadima od brilijanata.
Siroti èovjek je to zaista zaslu?io. Da bi mogao da mi kupi bukvar i
da bi me poslao u ?kolu, ostao je u ko?ulji... na ovoj cièi zimi. Samo su oèevi
u
stanju da se ovoliko ?rtvuju!...
I dok je, sav ganut, tako razmi?ljao, uèini mu se da èuje izdaleka
muziku. Svirale i bubnji. Pi-pi-pi... zum-zum-zum...
Zastao je. Poèe da oslu?kuje. Ti zvukovi su dolazili sa dna jedne
duge popreène ulice koja je vodila u malo selo izgraðeno na morskoj obali.
? Kakva li je to muzika? ?teta ?to moram u ?kolu, ako ne...
Kolebao se. Trebalo se odluèiti: ili u ?kolu ili slu?ati svirale.
? Danas æu slu?ati svirale, a sutra æu u ?kolu; za ?kolu uvijek ima
vremena, ? reèe na kraju ovaj vragolan slegnuv?i ramenima.
Reèeno ? uèinjeno. Krenuo je popreènim putem i poèeo da trèi iz sve
snage. ?to je dalje odmicao, sve su se jasnije èuli zvuèi svirale i udarci
bubnja: pi-pi-pi-pi-pipi,
zum, zum, zum...
I, eto, Pinokio se naðe na jednom trgu usred gomile svijeta koja se
gurala ispred neke velike barake od drveta i platna obojenog u mnogo, mnogo
boja.
? Kakva li je ovo da?èara? ? zapita Pinokio jednog mali?ana iz sela,
okrenuv?i mu se.
? Proèitaj oglas koji tu stoji, pa æe? saznati.
? Proèitao bih ga drage volje, ali ba? danas ne znam da èitam.
? Ba? si vo! Proèitaæu ti onda ja. Dakle, na ovom oglasu pi?e
vatrenocrvenim slovima: VELIKO LUTKARSKO POZORI?TE.
? Je li odavno poèela predstava?
? Ovaj èas poèinje.
? A koliko stoji jedna ulaznica?
? Èetiri novèiæa.
Pinokio je bio vrlo znati?eljan. Nije mogao vi?e da se uzdr?i. Ne
stideæi se, zatra?io je od mali?ana s kojim je govorio, da mu pozajmi do sutra
èetiri
novèiæa.
? Dao bih ti ih drage volje, ? odgovori mali?an podrugljivo ? ali
ba? danas ne mogu da ti ih dam.
? Za èetiri novèiæa prodaæu ti svoj kaputiæ ? reèe mu tada lutak.
? ?ta æe mi kaputiæ od ?arenog papira? Ako pokisnem ostaæu go golcat
? Hoæe? li da kupi? moje cipele?
? Dobre su za potpalu vatre.
? A koliko bi mi dao za ?e?iriæ?
? Lijep pazar, nema ?ta! ?e?iriæ od sredine hljeba! A ?ta æe biti
ako doðu mi?evi i pojedu mi ga na glavi!
Pinokio je bio kao na iglama. Ostalo mu je jo? jedno. Ali nije imao
hrabrosti. Oklijevao je, skanjivao se, muèio. Najzad progovori:
? Hoæe? li da mi da? èetiri novèiæa za ovaj bukvar?
? Ja sam djeèak i ne kupujem ni?ta od drugih djeèaka, ? odgovori
njegov mali sabesjednik koji je bio mnogo pametniji od Pinokija.
? Ja æu ga kupiti za èetiri novèiæa ? povika preprodavaè starih krpa
koji je bio u njihovoj blizini dok su razgovarali.
Knjiga je bila odmah prodata. A kada se èovjek samo sjeti da je onaj
siroti Ðepeto kod kuæe ostao u ko?ulji na ovoj zimi da bi mogao kupiti sinèiæu
bukvar!
X
LUTKE PREPOZNAJU SVOG BRATA PINOKIJA
I PRIREÐUJU MU VELIKU SVEÈANOST;
ALI KAD JE BILO NAJLJEP?E,
IZLAZI NAPOLJE VLASNIK POZORI?TA MANÐAFOKO.
PINOKIO JE U OPASNOSTI DA LO?E ZAVR?I
Kada je Pinokio u?ao u pozori?te lutaka, dogodilo se ne?to ?to je
gotovo izazvalo pobunu.
Znate, zavjesa je bila dignuta i predstava je bila veæ poèela.
Na pozornici su se nalazili Arlekin i Pulèinela koji su se meðu
sobom prepirali i, kao ?to je to veæ obièaj, s vremena na vrijeme ?amarali se i
udarali
batinom.
Gledaocima je od silnog smijeha bivalo zlo. Smijali su se slu?ajuæi
svaðu ovih lutaka, koje su se lupale i èastile raznim pogrdama s toliko
uvjerljivosti
kao da su bile dvije razumne ?ivotinje i dva stvorenja sa ovoga
svijeta.
Iznenada, Arlekin je prestao da igra i, okrenuv?i se prema
gledaocima, poèeo da vièe povi?enim glasom, ma?uæi nekom u dnu dvorane:
? Nebesa! Sanjam li ili sam budan? Vjere mi, ono dolje je Pinokio!
? Zaista, to je Pinokio ? povika Pulèinela.
? Ba? je on! ? prodera se gospoða Rozaura, proviriv?i iza kulisa s
dna pozornice.
? Pinokio! Pinokio! ? vikale su sve lutke jednoglasno, iskaèuæi iza
kulisa. ? To je Pinokio! Na? brat Pinokio! ?ivio Pinokio!
? Pinokio, doði gore k meni ? povika Arlekin ? doði da te zagrle
tvoja drvena braæa.
Na ovaj srdaèan poziv Pinokio se u tili èas na?ao u prvim redovima
dvorane. Drugi skok ? hop! ? na glavi dirigenta, a odatle na pozornici.
Nemoguæe je da vam opi?em grljenje, srdaèno ?tipanje, izraze
prijateljstva, pravog i iskrenog prijateljstva, koje je Pinokio primio usred
tolike buke od
glumaca i glumica i te drvene pozori?ne dru?ine.
Nema ?ta ? prizor je bio dirljiv! Ali kada su gledaoci vidjeli da se
komedija ne nastavlja, izgubili su strpljenje i poèeli da vièu: Hoæemo
predstavu. Hoæemo
predstavu!
Sve uzalud! Umjesto da nastave sa izvoðenjem programa, lutke su
udvostruèile buku i graju. Pinokija su stavili na ramena i nosili su ga
pobjedonosno ispred
svjetiljki na prednjem dijelu pozornice.
Tada iskrsnu vlasnik pozori?ta. Stra?na ljudeskara, bilo ga je
stra?no i pogledati. Imao je bradetinu crnu kao mastilo, tako dugaèku da mu je
dopirala do
zemlje; dovoljno je kad vam ka?em da mu se pri hodu zaplitala medu
noge. Usta su mu bila velika kao pekara, oèi su lièile na dvije svjetiljke s
crvenim
staklima iza kojih je upaljeno svjetlo. Zamahivao je debelim bièem
koji je bio naèinjen od zmija i lisièijih repova, isprepletenih meðusobno.
Na neoèekivanu pojavu vlasnika svi se zabezeknu?e. Mogla se èuti i
muha u vazduhu. One sirote lutke, i mu?ke i ?enske, drhtale su kao li?æe na
vjetru.
? Za?to si do?ao da unese? pometnju u moje pozori?te? ? upita
vlasnik Pinokija glasinom veoma promuklog stra?ila.
? Vjerujte mi mnogopo?tovani, da nije bila moja krivica!...
? Dosta! Veèeras æemo urediti na?e raèune.
I zaista, odmah po svr?etku predstave, vlasnik je po?ao u kuhinju
gdje je pripremio sebi za veèeru lijepog ovna kojeg je polako okretao na
ra?nju. A kako
mu je nedostajalo drva da bi dovr?io peèenje i pr?enje, pozvao je
Arlekina i Pulèinelu. Reèe im:
? Donesite mi onog lutka kojeg æete naæi okaèenog o klinu. Èini mi
se da je napravljen od jako suhog drveta i siguran sam da æu imati dobru vatru
za peèenje...
Arlekin i Pulèinela su ispoèetka oklijevali, ali, prestra?eni
gazdinim groznim pogledom, poslu?a?e. Uskoro su se vratili noseæi na rukama
sirotog Pinokija,
koji je, prevræuæi se kao jegulja na suhu, vikao oèajno: ? Oèe moj,
spasite me! Neæu da umrem, neæu da umrem!
XI
MANÐAFOKO KI?E I OPRA?TA PINOKIJU,
KOJI POSLIJE TOGA IZBAVLJA OD SMRTI
SVOG PRIJATELJA ARLEKINA
Vlasnik pozori?ta Manðafoko (to je bilo njegovo ime), izgledalo je,
da je stra?an èovjek. Ne ka?em da i nije bio, pogotovo sa onom svojom crnom
bradetinom,
koja mu je kao pregaèa prekrivala èitave grudi i noge. Ali, u
su?tini, nije bio tako lo?. Dokaz je to ?to je bio ganut kad je vidio sirotog
Pinokija koji
se otimao i tresao vièuæi: "Neæu da umrem, neæu da umrem!" Sa?alio
se na jadnog lutka. Opirao se malo, ali naposljetku nije mogao vi?e da izdr?i.
Kihnuo
je vrlo glasno.
Na to kihanje se Arlekinu, dotad ?alosnom i povijenom kao ?alosna
vrba, zasjalo lice od radosti i, priklanjajuæi se Pinokiju, pro?aputa
poluglasno:
? Dobre novosti, brate! Gazda je kihnuo, znak da se ganuo i
smilovao. Sad si spa?en...
Jedno treba da znate: dok drugi ljudi, kad osjete sa?aljenje prema
nekom, zaplaèu ili se bar pretvaraju da bri?u suze, Manðafoko je, meðutim,
svaki put
kad bi se istinski raznje?io, imao tu manu da kihne. Pa i to je bio
naèin, isti kao i onaj drugi, da poka?e osjeæajnost svoga srca.
Kada je kihnuo, gazda, i dalje osoran, viknu:
? Ne plaèi vi?e. Zbog tvoje kuknjave tako mi se okrenulo u ?elucu...
osjeæam takvo grèenje... da gotovo... æiha, æiha, ? i ponovo dvaput kihnu.
? Nazdravlje! ? reèe Pinokio.
? Hvala! ?ive li jo? uvijek tvoj otac i majka? ? upita ga Manðafoko.
? Otac je ?iv, majku nikad nisam poznavao.
? Ko zna koliko bih na?ao uèinio tvom starom ocu da te sad bacim u
ovaj ra?areni ugalj! Siroti otac! ?ao mi ga je!... Æiha, æiha, æiha... ? i
ponovo kihnu
triput.
? Nazdravlje! ? reèe Pinokio.
? Hvala! Uostalom treba i mene ?aliti. Kao ?to vidi?, nemam vi?e
drveta da dopeèem ovu peèenicu. Pravo da ti ka?em, ti bi mi bio po volji. Ali,
sada sam
se sa?alio na tebe i tu se vi?e ni?ta ne mo?e. Umjesto tebe baciæu
na ra?anj neku drugu lutku iz moje dru?ine... Hej! ?andari!
Na ovaj poziv pojavila su se dva drvena ?andara, dugi, dugi, suhi,
suhi, sa dvorogim ?e?irima na glavi i isukanim sabljama u ruci. Vlasnik im se
obrati
hrapavim glasom:
? Uhvatite mi onog Arlekina, ve?ite ga dobro, pa ga onda bacite na
vatru. Hoæu da moj ovan bude dobro ispeèen!
Zamislite sirotog Arlekina! Njegov strah je bio tako velik da su mu
noge pokleknule. Pao je nièice na zemlju.
Na ovaj potresni prizor Pinokio se baci pred noge vlasniku. Gorko
plaèuæi i kvaseæi suzama sve dlake njegove duge brade, poèeo je da govori
preklinjuæim
glasom:
? Milost, gospodine Manðafoko!
? Ovdje nema gospode... ? odvrati osorno vlasnik.
? Milost, gospodine vite?e!...
? Ovdje nema vitezova!...
? Milost, gospodine savjetnièe!...
? Ovdje nema savjetnika!...
? Milost, visosti!...
Kad ga Pinokio oslovi sa visosti, vlasnik, èije se lice zaokrugli,
postade odmah èovjeèniji i prijazniji.
? Pa dobro, ?ta tra?i? od mene? ? reèe Pinokiju.
? Milost za Arlekina!
? Nema nikakve milosti! Ako sam tebe po?tedio, moram da bacim njega
na vatru. Hoæu da moj ovan bude dobro peèen.
? Kad je tako, ? povika ponosno Pinokio, di?uæi se na noge i baciv?i
s glave ?e?iriæ od sredine hljeba ? kad je tako, znam ?ta je moja du?nost.
Naprijed,
gospodo ?andari!... Ve?ite mene i bacite me na oganj. Ne, nije pravo
da umjesto mene nastrada siroti Arlekin, moj istinski prijatelj.
Na ove rijeèi, izgovorene visokim srèanim glasom, sve lutke, koje su
prisustvovale ovom prizoru, poèele su da plaèu. I sami ?andari, premda od
drveta, plakali
su kao dva mala jagnjeta sisanca.
U poèetku je Manðafoko ostao tvrd, nepomièan, kao komad leda. Ali,
polako, polako, poèeo je i on da plaèe i da ki?e. Kihnuv?i èetiri-pet puta
ra?irio je
srdaèno ruke i rekao Pinokiju:
? Ti si zaista dobar djeèak! Doði ovamo i poljubi me.
Pinokio je potrèao ne èekajuæi da mu se dvaput ka?e i, veruæi se kao
vjeverica uz vlasnikovu bradu, poljubi ga najljep?im poljupcem usred nosa.
? Dakle, pomilovan sam? ? upita siroti Arlekin tako slaba?nim glasom
da se jadva èulo.
? Pomilovan si! ? odgovori Manðafoko. Zatim dodade uzdi?uæi i vrteæi
glavom: ? Pa neka! Veèeras æu se pomiriti sa sudbinom da jedem napola sirovog
ovna,
ali drugi put, jao onom ko mi dopadne ?aka!... Na vijest da je kazna
opro?tena, sve lutke potrèa?e na pozornicu. Upali?e svjetiljke i svijeænjake
kao na
sveèanim veèerima i poèe?e da skaèu i da ple?u. Zora ih je tako
zatekla.
XII
VLASNIK POZORI?TA MANÐAFOKO POKLANJA
PET ZLATNIKA PINOKIJU DA IH ODNESE SVOM
OCU ÐEPETU. PINOKIO, MEÐUTIM, PU?TA DA GA
PREVARE LISICA I MAÈAK I ODLAZI S NJIMA
Iduæeg dana Manðafoko pozva na stranu Pinokija i upita ga:
? Kako se zove tvoj otac?
? Ðepeto.
? ?ta je po zanimanju?
? Siromah.
? Zaraðuje li mnogo?
? Zaraðuje toliko koliko je potrebno da nema nikad ni pare u d?epu.
Toliko zaraðuje da je morao da proda jedini kaput koji je imao na sebi da bi
mogao da
mi kupi bukvar za ?kolu. Kaput sav u dronjcima, da ga je bilo muka i
pogledati.
? Jadnik! Gotovo mi ga je ?ao! Evo ti pet zlatnika. Idi odmah,
odnesi mu ih i pozdravi ga s moje strane.
Kao ?to mo?ete i naslutiti, Pinokio se zahvali vlasniku bezbroj
puta. Izgrli redom sve lutke iz dru?ine, èak i ?andare, i, van sebe od radosti,
krenu na
put, kuæi.
Ali nije pre?ao ni pola kilometra, kad sretne na putu Lisicu, ?epavu
na jednu nogu, i Maèka, slijepa na oba oka. I?li su poma?uæi se maðusobno kao
dva dobra
druga u nesreæi. Lisica koja je ?epala i?la je naslanjajuæi se na
Maèka, a slijepom Maèku Lisica je bila vodiæ.
? Dobar dan, Pinokio! ? raèe mu Lisica, pozdravljajuæi ga uètivo.
? Kako zna? moje ime? ? upita lutak.
? Poznajem dobro tvog oca.
? Gdje si ga vidjela?
? Vidjela sam ga juèe pred kuænim vratima.
? A ?ta je radio?
? Bio je bez kaputa i tresao se od studeni.
? Siroti otac! Ali, akobogda, od danas pa ubuduæe neæe vi?e
drhtati!...
? Za?to?
? Postao sam bogata?...
? Ti bogata?? ? upita Lisica i poèe se smijati neobuzdano i
podrugljivo. I maèak se smijao, ali da bi prikrio od Pinokija taj smijeh, èe?ao
se prednjim
?apama po brkovima.
? Nemate razloga da se smijete, ? povika Pinokio ljutito.
?ao mi je zaista ?to æe vam voda poteæi na usta, ali ovo ovdje je,
ako se u to razumijete, pet divnih zlatnika.
I izvuèe iz d?epa zlatnike koje je dobio na poklon od Manðafoka.
Na prijatno zveckanje zlatnika Lisica je nehotimiènom kretnjom
istegla nogu koja je izgledala zgrèena, a Maèak je razrogaèio, oèi koje su
zasjale kao dvije
zelene svjetiljke. Ali zaklopio ih je odmah, tako brzo da Pinokio
ni?ta nije primijetio.
? ?ta æe? uraditi sada s tim parama? ? upita ga Lisica.
? Prije svega, kupiæu ocu lijep novi kaput ? reèe Pinokio ? sav od
zlata i srebra i sa dugmadima od dragog kamenja, a zatim... zatim æu kupiti
bukvar za
sebe.
? Za sebe?
? Jeste, bukvar. Iæi æu u ?kolu i hoæu da poènem dobro da uèim.
? Pogledaj mene, ? reèe Lisica ? zbog glupe ?elje da uèim izgubila
sam nogu.
? Pogledaj mene, ? reèe Maèak ? zbog glupe ?elje da uèim izgubio sam
vid.
U tom èasu jedan bijeli kos, koji je dotle stajao ?æuæuren na plotu
kraj puta, poskoèi i reèe:
? Pinokio, ne obaziri se na savjete lo?ih prijatelja. Poslu?a? li
ih, kajaæe? se!
Siroti kos! Kamo sreæe da to nikada nije izgovorio! Maèak poskoèi
uvis, nasrnu na kosa i, ne dopustiv?i mu ni da vikne "oh", proguta ga skupa s
perjem i
svim ostalim u jednom zalogaju.
Kada ga pojede, obrisa usta, zatvori ponovo oèi i napravi se opet
slijep kao i prije ?to je bio.
? Siroti kos! ? reèe Pinokio Maèku. ? Za?to si tako postupio prema
njemu?
? Htio sam da mu dâm pouku. Drugi put neæe zabadati nos tamo gdje mu
nije mjesto.
Pre?li su vi?e od pola puta kad Lisica, naglo se zaustavljajuæi,
reèe lutku:
? Hoæe? li da udvostruèi? svoje zlatnike?
? Kako?
? Hoæe? li da od pet bijednih zlatnika postane stotinu, hiljadu,
dvije hiljade?
? Kako da ne! Ali na koji naèin?
? Vrlo lako. Umjesto da se vrati? kuæi, treba da pode? s nama.
? A kuda æete me odvesti?
? U zemlju Barbeðaniju.
Pinokio se malo zamisli. Onda odluèno reèe:
? Ne, neæu da idem s vama. Sada sam ipak blizu kuæe i ?elim da idem
kuæi gdje me èeka moj otac. Ko zna kako je bilo te?ko sirotom starcu juèe ?to
se nisam
vratio. Na ?alost, bio sam lo? sin i Cvrèak koji govori imao je
pravo kada je rekao: "Neposlu?na djeca neæe dobro proæi u ?ivotu!" Osjetio sam
to na svojoj
ko?i. Toliko neprijatnosti mi se dogodilo. I sinoæ sam jedva umakao
opasnosti u Manðafokovoj kuæi... Brrr! Podilazi me jeza i kad pomislim na to!
? I ti zaista hoæe? da poðe? kuæi? ? reèe Lisica. ? Pa hajde, ali
gore po tebe!
? Gore po tebe! ? ponovi Maèak.
? Promisli dobro, Pinokio, ti odbacuje? bogatstvo.
? Bogatstvo! ? ponovi Maèak.
? Tvojih pet zlatnika od danas do sutra bi se pretvorilo u dvije
hiljade.
? Dvije hiljade, ? ponovi Maèak.
? Ali kako je moguæe da se pretvore u toliko zlatnika? ? pita
Pinokio zinuv?i od zaprepa?tenja.
? Objasniæu ti odmah, ? reèe Lisica. ? Treba da zna? da se u zemlji
Barbeðaniji nalazi jedno blagosloveno polje koje svi zovu Èudesno polje. Na tom
polju
iskopaæe? malu jamu i u nju æe?, na primjer, da stavi? jedan
zlatnik. Poslije toga æe? jamu da zatrpa? s malo zemlje. Zaliæe? je sa dvije
kante vode sa
izvora i baciæe? na nju pregr?t soli. Onda mo?e? poæi mirno da
spava?. Uto æe, noæu, zlatnik da proklija i procvjeta i, ujutro, kad se digne?
? ?ta æe?
naæi na polju? Naæi æe? lijepo drvo prepuno zlatnika. Na njemu æe
biti toliko zlatnika koliko u mjesecu junu mo?e da bude zrna kukuruza na jednom
klipu.
? Dakle, tako? ? reèe Pinokio, jo? uvijek zbunjen. ? Ako bih ja na
tom polju zakopao svojih pet zlatnika, koliko bih ih na?ao sutra ujutro?
? Lako je to izraèunati, ? odgovori Lisica, ? èak i na prste mo?e?
to da uèini?. Pretpostavi da æe? od svakog zlatnika dobiti grozd sa pet stotina
zlatnika:
pomno?i pet stotina sa pet. Sutra ujutro u d?epu æe? imati dvije
hiljade pet stotina svjetlucavih zveèeæih zlatnika.
? O, kako je to lijepo! ? povika Pinokio skaèuæi od radosti. ? Èim
uzberem te zlatnike, uzeæu sebi dvije hiljade, a ostalih pet stotina poklonicu
vama dvoma.
? Nama pokloniti? ? povika Lisica prezrivo, ozlojeðeno. ? Bo?e
saèuvaj.
? Saèuvaj! ? ponovi Maèak.
? Mi ne radimo iz niskog koristoljublja, ? poèe Lisica. ? Mi radimo
samo zato da se drugi obogate.
? Drugi ? ponovi Maèak.
? Kako su dobri! ? pomisli Pinokio. I zaboravljajuæi smjesta i oca,
i novi kaput, i bukvar, i sve one lijepe namjere, reèe Lisici i Maèku:
? Pa hajdemo onda. Idem s vama.
XIII
KRÈMA "KOD CRVENOG RAKA"
Hodali su, hodali, hodali, i tek u sumrak stigli mrtvi umorni u
krèmu "Kod Crvenog raka".
? Ovdje æemo se malo zaustaviti, ? reèe Lija, ? toliko da stavimo
koji zalogaj u usta i da se malo odmorimo. Odavde æemo krenuti u ponoæ da
budemo sutra
u zoru na Èudesnom polju.
Kad su u?li u krèmu, sjeli su sve troje za sto, ali niko od njih
nije bio gladan. Siroti Maèak! ?eludac mu ne?to nije bio dobar, pa je pojeo
samo trideset
i pet barbuna sa umakom od paradajza i èetiri tanjira tripa sa
sirom. A kako tripe nisu bile dovoljno zaèinjene, tra?io je svaki èas te masla,
te struganog
sira!
I lisica je htjela samo ne?to malo da pro?vaæe, ali ?ta da radi!
Lijeènik joj je naredio najstro?u dijetu. Zato se morala zadovoljiti jednim
obiènim zecom,
malo nakiselim, sa dodatkom. Lakim dodatkom za probavu: uhranjenim
piliæima i pijetlom ranoraniocem. Poslije zeca naruèila je jo? ne?to malo
hrane, tek
toliko da joj se apetit popravi: jarebice, kuniæe, ?abe, gu?tere i
gro?ðe. I ni?ta vi?e. Toliko joj se hrana gadi ? govorila je ? da vi?e ni?ta ne
bi mogla
prinijeti ustima.
Pinokio je jeo najmanje. Poruèio je samo jedan orah i okrajak
hljeba. A i to je ostalo na tanjiru. Jadno dijete! Misleæi stalno na Èudesno
polje, pokvarilo
je ?eludac i od same pomisli na zlatnike.
Kad su veèerali, Lisica reèe krèmaru:
? Dajte nam dvije dobre sobe, jednu za gospodina Pinokija, drugu za
mene i mog prijatelja. Zadrijemat æemo malo prije nego ?to otputujemo.
Zapamtite jedno:
u ponoæ treba da nas probudite da nastavimo na? put.
? Da, gospodo ? odgovori krèmar i pri tom namignu Lisici i Maèku kao
da ka?e: Razumio sam, u redu je!...
Tek ?to se spustio u krevet, Pinokio zaspa i poèe da sanja.
Sanjajuæi èinilo mu se da se nalazi usred nekog polja, a to polje da je puno
stabalaca krcatih
grozdovima, a ovi grozdovi da su opet krcati zlatnicima koji se
nji?u na vjetru i èine: cin; cin, cin... kao da bi htjeli reæi: "Ko nas ?eli
nek doðe da
nas ubere".
Ali kad je bilo najljep?e, ba? kad je htio da ispru?i ruku i da
punom ?akom zgrabi te lijepe zlatnike i da ih stavi u d?ep, probudila su ga
iznenada tri
?estoka udarca u sobna vrata.
Bio je krèmar koji je do?ao da mu ka?e da je otkucala ponoæ.
? Jesu li moji prijatelji spremni za put? ? upita ga Pinokio.
? Jo? pita?? Otputovali su jo? prije dva sata.
? A za?to su se toliko ?urili?
? Maèak je primio poruku da je njegovom najstarijem maèetu, bolesnom
od ozeblina na nogama, ?ivot u opasnosti.
? A jesu li platili veèeru?
? Zaboga, za koga ih dr?ite! Oni su suvi?e odgojeni da bi nanijeli
takvu uvredu va?em gospodstvu.
? ?teta! Takva uvreda bi mi se mnogo dopala! ? reèe Pinokio èe?uæi
se pri tom po glavi. Zatim upita:
? Gdje su rekli da æe me èekati moji dobri prijatelji?
? Na Èudesnom polju, sutra u zoru.
Pinokio plati jedan zlatnik za svoju veèeru i za veèere svojih
prijatelja i poðe na put.
I?ao je nasumce, jer je napolju bio tako gust mrak da se nije vidio
prst pred okom. U polju, unaokolo, nije se èulo èak ni ?u?tanje li?æa. Samo
poneke noæne
ptièurine, prelijeæuæi preko puta s jedne ?ivice na drugu,
dodirivale su krilima Pinokijev nos. Pinokio, prestra?en tim dodirima, uzmicao
je korak unazad
i uzvikivao: "Ko to ide?"
A u daljini, jeka se odbijala o okolna brda, ponavljajuæi "Ko to
ide? Ko to ide? Ko to ide?..."
I dok je tako i?ao, opazi na deblu jednog drveta malu ?ivotinjicu
koja je svjetlucala blijedom, slabom svjetlo?æu kao plamièak u lampi od
prozirnog stakla.
? Ko si ti ? ? upita Pinokio.
? Ja sam sjena Cvrèka koji govori, ? odgovori ?ivotinjica, glasom
tihim, tihim kao da dolazi s onog svijeta.
? ?ta tra?i? od mene? ? reèe Pinokio.
? Hoæu da te posavjetujem. Vrati se i odnesi èetiri preostala
zlatnika svom sirotom ocu koji plaèe i oèajava ?to te vi?e ne vidi.
? Sutra æe moj otac biti bogata? jer æe se ova èetiri zlatnika
pretvoriti u dvije hiljade zlatnika.
? Ne vjeruj, dijete moje, onima koji ti obeæavaju bogatstvo preko
noæi. To su obièno ili luðaci ili varalice. Poslu?aj me, vrati se kuæi.
? A eto, ja hoæu da idem naprijed.
? Kasno je!...
? Hoæu da idem naprijed.
? Noæ je tamna...
? Hoæu da idem naprijed.
? Put je opasan...
? Hoæu da idem naprijed.
? Dobro, Pinokio. Zapamti samo jedno: djeèaci koji udovoljavaju
svojim hirovima i rade na svoju ruku, kad-tad æe se pokajati.
? Prièaj ti prièe. Laku noæ, prijatelju.
? Laku noæ, Pinokio. Neka te nebo spase od velike rose i razbojnika.
I samo ?to je izgovorio ove rijeèi, Cvrèak se ugasi kao ?to se
svjetiljka gasi kad neko u nju puhne. Put je postao jo? mraèniji nego ?to je
bio prije.
XIV
ZATO ?TO NIJE SLU?AO DOBRONAMJERNE
SAVJETE CVRÈKA KOJI GOVORI, PINOKIO SE
NAMJERI NA RAZBOJNIKE
? Eh, kako smo nesreæni, mi, siroti djeèaci ? reèe Pinokio u sebi
nastavljajuæi put. ? Svako nas grdi, svako nas opominje, daje savjete, i, kad
bi mogli
svi bi htjeli da postanu na?i oèevi i na?i uèitelji, svi, pa èak i
taj Cvrèak koji govori. Eto, na primjer, zato ?to nisam htio da poslu?am tog
dosadnog
Cvrèka, ko zna kakve bi sve navolje trebalo da mi se dogode! Jo? bih
mogao i da naiðem na te razbojnike! Dobro je ?to nisam vjerovao da oni postoje.
Mislim
da su razbojnike namjerno izmislili oèevi da bi njima pla?ili
djeèake koji po noæi hoæe da izlaze napolje. Pa ?ta i da ih sretnem! Mo?da bi
me upla?ili?
Ne bi sigurno. Iza?ao bih pred njih s povikom: "Gospodo razbojnici,
?ta tra?ite od mene? Sa mnom nema ?ale, ne zaboravite! Idite svojim poslom, ni
rijeèi
neæu da èujem od vas!" Kao da ih vidim: siroti razbojnici bi
odletjeli kao vjetar od ovakvog ozbiljnog govora. A ako bi nekim sluèajem ti
razbojnici bili
neodgojeni i ne bi htjeli pobjeæi, onda... onda bih pobjegao ja i
tako bi se svr?ilo...
U tom èasu uèini se Pinokiju da èuje iza sebe lagan ?um li?æa i ne
uspje mu da zavr?i svoja razmi?ljanja.
Osvrnu se da pogleda ?ta je to i u mraku opazi dvije crne grdobe,
zakukuljene u vreæe za ugljen, kako jure poskakujuæi na vrhovima prstiju za
njim. Kao
dvije sablasti.
? Evo ih, zaista, ? reèe Pinokio u sebi i, ne znajuæi gdje da
sakrije èetiri zlatnika, metnu ih u usta, ispod samog jezika. Zatim poku?a da
pobjegne. Ali
nije ni koraka uèinio kad osjeti da ga neko zgrabi za ruku i zaèu
dva stra?na, potmula glasa:
? Pare ili ?ivot!
Zlatnici su smetali Pinokiju da odgovori. Klanjao se duboko, kolutao
oèima da tako stavi na znanje ovoj dvojici zakrabuljenih, kod kojih su se
vidjele samo
oèi kroz rupe na vreæama, da je on samo jedna sirota lutka i da u
d?epu nema ni prebijene pare.
? Hajd', hajd', manje kreveljenja, napolje s parama! ? vikali su
prijeteæi ova dva razbojnika..
Lutak je èinio znakove glavom i rukama kao da je htio da ka?e:
"Nemam ih".
? Ili van s parama ili si mrtav ? reèe vi?i razbojnik.
? Mrtav ? ponovi drugi.
? A kad ubijemo tebe, ubiæemo ti onda i oca!
? I oca!
? Ne, ne, ne, ne ubijajte mog sirotog oca! ? povika Pinokio oèajno.
Ali dok je tako vikao, zlatnici mu zazveèa?e u ustima.
? Ah, lopove! Dakle, tako! Zlatnike si sakrio pod jezik? Odmah ih
ispljuni!
Pinokio ni rijeèi da progovori!
? A! Pretvara? se da si nijem? Prièekaj malo, naæi æemo mi naèina da
ih ispljune?!
I, zaista jedan od razbojnika zgrabi lutka za vr?ak nosa, drugi ga
prihvati za podbradak i poèe?e da ga vuku bezobzirno jedan s jedne, drugi s
druge strane,
ne bi li mu otvorili usta. Ali nisu uspjeli. Pinokijeva usta kao da
su bila prikovana.
Tada ni?i razbojnik izvuèe iz d?epa no?inu i poku?a da mu je zabije
izmeðu usana. Ali Pinokio, kao munja brz, zagrize mu zubima ruku, i jednim
ujedom je
otkinu èitavu pa je onda ispljunu; zamislite samo njegovo èuðenje
kad primjeti da je umjesto ruke ispljunuo na zemlju maèju ?apu. Ohrabren prvom
pobjedom
oslobodi se razbojnika pomoæu nokata, preskoèi preko ograde na cesti
i dade se u bijeg preko polja. Pinokio naprijed, razbojnici za njim. Kao psi za
zecom.
A onaj ?to je izgubio ?apu trèao je samo na jednoj nozi, a nije se
nikad saznalo kako je on to mogao.
Poslije trèanja od petnaestak kliometara Pinokio iznemo?e. I onda,
kad je mislio da je izgubljen, pope se uz deblo jednog visokog, visokog bora i
sjede
na vrh kro?nje. Razbojnici su poku?ali isto tako da se popnu, ali
kad su stigli do polovine stabla, okliznu im se i pado?e na zemlju oderanih
ruku i nogu.
Ali nisu popu?tali. Nakupili su naramak suhog drveæa, stavili ga
ispod samog bora i nalo?ili vatru. Za tren oka bor je poèeo da gori i plamti
kao svijeæa
potpirena vjetrom. Kad vidje da se vatra sve vi?e i vi?e razbuktava,
a po?to nije ?elio da zavr?i ?ivot kao ispeèen golub, Pinokio skoèi s vrha
kro?nje
i udari u trk ponovo preko polja i vinograda. Razbojnici stalno za
njim, nikako da se umore.
Zora je, meðutim, poèela da sviæe, a oni su se jo? uvijek gonili.
Iznenada, pred Pinokijem se preprijeèi ?irok i veoma dubok jarak pun prljave
vodurine
koja je imala boju bijele kafe. ?ta sad?... "Jedan, dva, tri" ?
povika Pinokio, zaleti se svom snagom i preskoèi na drugu stranu. Razbojnici za
njim, ali
kako nisu dobro odmjerili ?irinu jarka, pljas, pljas... pado?e usred
jarka. Kad zaèu pljuskanje i ?trcanje vode, Pinokio zaurlika od veselja i
nastavi
da trèi povikav?i:
? Prijatno kupanje, gospodo razbojnici!
I veæ je mislio da su se razbojnici utopili kad, okrenuv?i se, opazi
obojicu kako za njim trèe, jo? uvijek zakrabuljeni u svoje vreæe za ugljen. S
njih
je curila voda kao iz ko?are bez dna.
XV
RAZBOJNICI GONE PINOKIJA;
KAD SU GA STIGLI, VJE?AJU GA
O GRANU VELIKOG HRASTA
Pinokiju je ponestalo daha i upravo je htio da se baci na zemlju i
da se preda kad se osvrnu naokolo i opazi izmeðu gustog zelenila i drveæa da se
u daljini
nazire kuæica bijela kao snijeg.
? Kad bih imao toliko snage da stignem do one kuæe, mo?da bih se
spasao ? teèe u sebi.
I ne oklijevajuæi ni èasa, poèe da juri trkom kroz ?umu. A
razbojnici stalno za njim.
I nakon oèajnièke trke od gotovo dva sata, konaèno, sav zadihan,
stigao je do vrata ove kuæice. Pokuca.
Niko ne odgovori.
Ponovo pokuca jaèe jer je èuo bat koraka koji su se pribli?avali i
te?ki i potmuli dah svojih progonitelja. Opet æutanje.
Kad je uvidio da kucanje ne slu?i nièem, poèeo je iz oèajanja da
lupa i glavom i nogama u vrata. Na prozoru se tada pojavi lijepa Djevojèica
modrih kosa
i lica kao vosak blijeda, zatvorenih oèiju i ruku prekr?tenih na
grudima. Ne mièuæi usnama progovori glasiæem koji kao da je dolazio s drugog
svijeta:
? U ovoj kuæi nikoga nema. Svi su pomrli.
? Otvori mi bar ti! ? povika Pinokio plaèuæi i preklinjuæi.
? Mrtva sam i ja.
? Mrtva! Pa ?ta onda radi? na prozoru?
? Èekam mrtvaèki sanduk koji æe me odnijeti odavde. Samo ?to to
reèe, Djevojèice nestade i prozor se opet zatvori bez najmanjeg ?uma.
? O, lijepa Djevojèice modrih kosa, ? preklinjao je Pinokio, ?
otvori mi, ako za milost zna?! Smiluj se sirotom djeèaku kojeg progone razboj...
I ne zavr?i zapoèetu rijeè. Osjeti da ga je neko zgrabio za vrat i
one iste dvije glasine prijeteæi mu viknu?e:
? Sad nam vi?e neæe? umaæi!
Kad vidje smrt pred oèima, lutak poèe tako stra?no da dr?æe, da su
mu od silnog drhtanja zveckali zglobovi na drvenim nogama i èetiri zlatnika
skrivena
pod jezikom.
? Pa? ? upita?e ga razbojnici ? Hoæe? li da otvori? usta? Da ili ne?
Ah! Ne odgovara??... Pa dobro: ovaj put æemo mi da ti ih otvorimo.
Izvukli su dvije duge no?ine, nao?trene kao britve, i cafff...
dvaput ga udari?e posred krsta.
Na svoju sreæu, lutak je bio napravljen od jako tvrdog drveta i
o?trice se slomi?e u stotinu komada. Razbojnici ostado?e sa dr?kama no?eva u
ruci, gledajuæi
jedan u drugoga.
? Dosjetio sam se, ? reèe tada jedan od njih ? treba ga objesiti!
Objesimo ga!
? Objesimo ga! ? ponovi drugi.
Reèeno ? uèinjeno. Vezali su mu ruke na leða i, prebaciv?i mu omèu
oko vrata, objesili su ga kao klatno na granu jednog velikog stabla koje se
zvalo Veliki
hrast.
Tu su i ostali. Sjeli su na travu i èekali da se Pinokio zakoprcne
posljednji put; ali i nakon puna tri sata Pinokio je dr?ao jo? uvijek oèi
otvorene, usta
zatvorena i koprcao se vi?e nego ikada.
Konaèno je to èekanje dosadilo razbojnicima. Okrenu?e se Pinokiju i
reko?e mu smijuæi se grohotom:
? Zbogom do sutra. Kad se sutra vratimo, nadamo se da æemo te zateæi
zaista mrtvog sa ispla?enim jezikom. Uèiniæe? nam, mislimo, tu ljubaznost.
I po?li su.
U meðuvremenu podigao se stra?an vjetar sjevernjak. Zvi?deæi i
buèeæi, ljutilo je treskao tamo-amo sirotog obje?enika, kao da treska klatno na
zvoniku u
prazniène dane. Dugo treskanje izazvalo je ljute bolove, a omèa je
sve vi?e i vi?e stezala vrat i oduzimala mu dah.
Malo-pomalo na oèi mu se spu?tala magla. Iako je osjeæao da se smrt
pribli?ava, ipak se nadao od èasa do èasa, da æe naiæi neka dobra du?a i
pru?iti mu
pomoæ. Ali, kad tako èekajuæi vidje da se niko ne pojavljuje, ba?
niko, pade mu na pamet siroti otac... i on, gotovo umiruæi, pro?aputa:
? Oh! Oèe moj! Da si ti kojom sreæom ovdje!...
Vi?e nije imao snage da ka?e bilo ?to drugo. Zaklopi oèi, otvori
usta, protegnu noge. I protegnuv?i se jako, ostade da visi nepokretan, ukoèen.
XVI
LIJEPA DJEVOJÈICA MODRIH KOSA NAREÐUJE
DA SE DONESE LUTAK; STAVLJA GA U KREVET I
POZIVA TRI LIJEÈNIKA DA SAZNA DA LI JE ?IV
ILI MRTAV
I dok je siroti Pinokio visio na grani Velikog hrasta, vi?e mrtav
nego ?iv, na prozoru se ponovo pojavi lijepa Djevojèica modrih kosa. Kad vidje
tog nesreænika
koji je, onako obje?en, poigravao tamo-amo na vjetru?ini
sjevernjaku, pljesnu kratko tri puta dlanovima.
Na taj znak zaèu se ?um krila u hitrom letu i na ogradu prozora
spusti se jedan veliki soko.
? ?ta zapovijedate, moja plemenita Vilo? ? upita Soko i spusti kljun
u znak po?tovanja. (Treba da znate jedno: Djevojèica modrih kosa nije bila niko
drugi
nego dobra vila koja je veæ vi?e od hiljadu godina ?ivjela u okolini
ove ?ume).
? Vidi? li onog lutka koji visi na grani Velikog hrasta?
? Vidim ga!
? U dobar èas. Odleti odmah dolje; raskini svojim jakim kljunom omèu
koja ga dr?i u zraku, spusti ga pa?ljivo na travu podno hrasta.
Soko poletje i poslije dva èaska vrati se govoreæi:
? Uèinio sam ono ?to ste naredili.
? Kakva si ga zatekao? ?iva ili mrtva?
? Na prvi pogled èinilo se da je mrtav, ali ne mora da bude. Jer,
èim sam mu skinuo omèu koja ga je stezala oko vrata, uzdahnuo je i pro?aputao
poluglasno:
"Sad mi je bolje!"
Tada Vila ponovo pljesnu dlanovima dva puta; pojavi se divan kudrov,
koji je hodao uspravljen na zadnjim ?apama, reklo bi se da je èovjek.
Kudrov je na sebi imao sveèano koèija?ko odijelo. Na glavi mu je bio
trorogi ?e?iriæ ukra?en zlatnim gajtanom i bijela vlasulja sa uvojcima koji su
mu padali
dolje preko vrata. Kaputiæ èokoladne boje sa dugmadima od dragulja i
dva velika d?epa u kojima je dr?ao kosti koje mu je poklanjala gazdarica za
ruèak,
par kratkih èak?ira od grimiznog velura, svilene èarape i plitke
cipelice, a ostrag, ostrag neka vrsta navlake za ki?obrane sva od modrog
atlasa, da bi
mogao uvuæi rep kada bi poèela da pada ki?a.
? Hajd', Medoro! ? reèe Vila kudrovu. ? Upregni smjesta najljep?u
koèiju iz moje konju?nice i poði prema ?umi. Kad bude? stigao ispod Velikog
hrasta, na
travi æe? naæi opru?enog jednog sirotog lutka, napola mrtvog.
Pa?ljivo ga podigni, polo?i ga lagano, lagano na jastuke u koèiji i donesi mi
ga ovamo. Jesi
li me razumio?
Kao znak da je razumio, kudrov mahnu tri-èetiri puta repom,
presvuèenim modrim atlasom, i otkasa kao kakav berberski konj.
Za tili èas iz konju?nice izaðe lijepa koèijica vazdu?aste boje sva
postavljena perjem od kanarinaca a unutra oblo?ena tuèenim vrhnjem i kremom sa
dvopecima.
Koèijicu je vuklo sto sprega bijelih mi?iæa, a kudrov, na koèija?kom
sjedalu, zamahivao je bièem desno-lijevo kao koèija? koji se boji da æe
zakasniti.
Nije pro?lo ni èetvrt sata, koèija se vrati i Vila, koja je èekala
na kuænim vratima, prihvati u naruèje sirotog Pinokija. Ponese ga u sobicu sa
zidovima
od sedefa i posla odmah po najèuvenije lijeènike iz okoline.
Lijeènici su brzo stigli, jedan za drugim. Stigli su, naime, Gavran,
Sova i Cvrèak koji govori.
? Htjela bih da saznam od vas, gospodo, ? reèe Vila, obrativ?i se
trojici lijeènika koji su stajali uokrug oko Pinokijevog kreveta ? htjela bih
da saznam
od vas, gospodo, da li je ovaj nesreæni lutak mrtav ili ?iv!..
Na taj poziv Gavran istupi prvi, opipa Pinokiju b?lo, pa nos i mali
prst na nozi. Kad ga je svojski ispipao, progovori sveèano ove rijeèi:
? Po mom mi?ljenju, lutak je potpuno mrtav. Ali ako, na nesreæu,
nije mrtav, onda bi to bio siguran znak da je jo? uvijek ?iv!
? ?ao mi je ? reèe Sova ? da moram protivrjeèiti mom mnogopo?tovanom
prijatelju i drugu; po mom mi?ljenju, meðutim, lutak jo? uvijek ?ivi; ali, ako
na nesreæu
nije ?iv, onda je to znak da je uistinu mrtav!
? A vi ne govorite ni?ta? ? upita Vila Cvrèka koji govori.
? Mislim da razborit lijeènik kad ne zna ?ta da ka?e, najbolje ?to
mo?e da uèini jest da ?uti. Uostalom, ovaj lutak nije mi potpuno nepoznato
lice. Poznajem
ga ja odavno!...
Pinokija, koji je dotad le?ao nepomièno kao pravi pravcati komad
drveta, obuze neko grèevito drhtanje da se èitav krevet zatrese.
? Ovaj lutak ? nastavi Cvrèak ? prepredeni je obje?enjak...
Pinokio otvori oèi pa ih odmah zaklopi.
? On je deri?te, lijen?tina, skitnica... Pinokio sakri lice pod
pokrivaè.
? Ovaj lutak je neposlu?an sin zbog kojeg æe da pukne srce njegovom
sirotom ocu.
U taj èas zaèu se u sobi prigu?en zvuk plaèa i jecaja. Mo?ete
zamisliti kako su svi bili zapanjeni kada su, otkriv?i pokrivaè, opazili da to
Pinokio plaèe
i jeca.
? Kad mrtvac plaèe, znak je da je na putu da ozdravi ? reèe sveèano
Gavran.
? ?ao mi je ?to protivrjeèim mom mnogouva?enom prijatelju i drugu, ?
nadodade Sova ? ali, po mom mi?ljenju, kad mrtvac plaèe, znak je da mu je ?ao
da umre.
XVII
PINOKIO JEDE ?EÆER, ALI NEÆE DA UZME LIJEK;
ALI KAD UGLEDA GROBARE KOJI SU DO?LI
DA GA PONESU SA SOBOM, UZIMA GA.
ZATIM IZGOVARA JEDNU LA?
I ZA KAZNU MU NARASTE NOS
Èim su tri lijeènika iza?la iz sobe, Vila se nagnu nad Pinokija.
Opipa ga po èelu i osjeti da ga je obuzela takva groznica kakva se ne da
opisati.
Tad rastopi neki bijeli pra?ak u pola èa?e vode i, pru?ajuæi je
Pinokiju, reèe mu ljubazno:
? Na, popij, pa æe? uskoro biti zdrav. Pinokio pogleda èa?u, iskrivi
malo usta, a onda upita plaèljivim glasom:
? Je li slatko ili gorko?
? Gorko je, ali æe ti od ovog biti dobro.
? Ako je gorko, neæu da pijem.
? Poslu?aj me i popij.
? Gorko mi se ne sviða.
? Popij. Pa kad popije?, daæu ti kocku ?eæera da ti se usta osvje?e.
? A gdje je kocka ?eæera?
? Evo je ? reèe Vila i pru?i mu kocku.
? Najprije mi dajte ?eæer, pa æu onda da popijem tu gorku vodurinu...
? Obeæava? li mi?
? Da...
Vila mu dade ?eæer. Zaèas je Pinokio zgrizao i progutao kocku. Onda
reèe oblizujuæi usne:
? Kako bi bilo lijepo da je i ?eæer lijek!... Lijeèio bih se svakog
dana.
? Sad odr?i obeæanje i popij ovo nekoliko kapljica koje æe ti
povratiti zdravlje.
Pinokio zlovoljno uze èa?u u ruku i uvuèe vr?ak nosa u èa?u. Zatim
je primaèe ustima pa opet nosu. Najzad reèe:
? Veoma je gorko! Veoma je gorko! Ne mogu da je pijem.
? Kako mo?e? tako da govori? kad je nisi ni okusio?
? Mogu da zamislim kako izgleda! Osjetio sam to po mirisu. Jo? jednu
kocku ?eæera... a zatim æu da je popijem.
Sa svom strpljivo?æu dobre majke Vila mu stavi u usta i drugi komad
?eæera. Zatim mu ponovo pru?i èa?u.
? Ne mogu tako da je popijem! ? reèe Pinokio, stra?no se kreveljeæi.
? Za?to?
? Smeta mi taj jastuk na nogama.
Vila di?e jastuk.
? Ni?ta ne poma?e! Èak ni ovako ne mogu da popijem lijek.
? Pa ?ta ti opet smeta?
? Smetaju mi napola otvorena vrata.
Vila poðe i zatvori vrata u sobi.
? Ne poma?e, ? povika Pinokio i bri?nu u plaè ? neæu da pijem ovu
gorku vodurinu, neæu, neæu, neæu...
? Sine moj, pokajaæe? se...
? Ne tièe me se...
? Tvoja bolest je ozbiljna...
? Ne tièe me se...
? Zar se ne boji? smrti?
? Za?to bi se bojao smrti?... Radije umrijeti nego popiti taj ru?ni
lijek!
U taj èas vrata se ?irom otvori?e i u sobu uðo?e èetiri kuniæa crna
kao mastilo, noseæi na ramenima mali mrtvaèki sanduk.
? ?ta hoæete od mene? ? povika Pinokio i uspravi se sav prestra?en
na krevetu.
? Do?li smo po tebe, ? reèe najdeblji kuniæ.
? Po mene?... Pa jo? nisam umro!...
? Jo? nisi, ali ostaje ti svega nekoliko èasaka ?ivota jer si odbio
da popije? lijek koji te je mogao izlijeèiti od groznice!...
? O, Vilo moja, Vilo moja, ? poèe da se dere Pinokio ? dajte mi
odmah tu èa?u. Po?urite ako za milost znate, neæu da umrem, ne... neæu da
umrem...
I zgrabi èa?u objema rukama ispiv?i lijek na du?ak.
? Pa dobro! ? reko?e kuniæi. ? Uzalud smo naèinili sada ovaj put.
Stavili su ponovo na ramena mali sanduk i iza?li iz sobe grdeæi
kroza zube.
I, zaista, uskoro skoèi Pinokio iz kreveta potpuno zdrav. Treba da
znate da drvene lutke imaju tu prednost da se rijetko razbole, ali i da ozdrave
vrlo
brzo.
Kad ga vidje da skaèe i izvodi razne vragolije po sobi, ?ivahan i
veseo kao pjetliæ ranoranilac, Vila mu reèe:
? Dakle, moj ti je lijek zaista pomogao?
? Kako da ne! Povratio mi je ?ivot!...
? Pa za?to si onda pustio da te toliko molim da ga popije??
? ?ta æete kad smo mi djeèaci takvi! Vi?e se bojimo lijeka nego
bolesti.
? Sramota!... Djeèaci bi trebalo da znaju da dobar lijek, ako se
uzme na vrijeme, mo?e da ih spase od ozbiljne bolesti, pa èak i od smrti!...
? Oh! Drugi put neæu dozvoliti da me dugo mole! Sjetiæu se onih
crnih kuniæa sa mrtvaèkim sandukom na ramenima... i odmah æu uzeti èa?u u ruke
i nagnuti
u usta!...
? Priði bli?e i isprièaj mi kako se to dogodilo da si pao u
razbojnièke ruke.
? Dogodilo se to ovako... ? i Pinokio poèe da prièa sve po redu, od
onog dana kad je dospio u pozori?te lutaka, pa do èasa kad su ga razbojnici
objesili
o Veliki hrast. Kad je zavr?io prièanje, Vila ga upita:
? A gdje si sada stavio èetiri zlatnika?
? Igubio sam ih! ? odgovori Pinokio. Meðutim, slagao je. Zlatnici su
bili u d?epu.
Èim izgovori tu la?, nos, ionako veæ dugaèak, poraste mu jo? za dva
prsta.
? Gdje si ih izgubio?
? Ovdje u blizini, u ?umi.
Na ovu drugu la? nos stade dalje da raste.
? Ako si ih izgubio u obli?njoj ?umi, ? reèe Vila ? tra?iæemo ih i
naæi. Jer, sve ono ?to se izgubi u toj ?umi uvijek se naðe.
? Aha! Sad sam se sjetio, ? odgovori lutak zbunjeno, ? nisam izgubio
ta èetiri zlatnika. Progutao sam ih, a da nisam ni primijetio, dok sam pio va?
lijek.
Na treæu la? nos mu se izdu?i tako mnogo, da siroti Pinokio nije
mogao da se okrene ni ovamo ni tamo. Ako bi se okrenuo ovamo, nos mu je lupao o
krevet
ili o prozorska okna, ako se okrenuo tamo, udarao je o zidove ili o
vrata sobe, ako je podigao malo glavu, prijetila je opasnost da nos zabode u
Viline
oèi.
A Vila ga je gledala i smijala se.
? Za?to se smijete? ? upita je lutak sav zbunjen i zabrinut zbog
nosa, koji je naoèigled rastao.
? Smijem se la?ima koje si kazao.
? Kako znate da sam lagao?
? Dijete moje, la?i se poznaju odmah. Ima ih dvije vrste: u jednih
la?i noge su kratke, u drugih je nos dug. Tvoja la? je upravo od onih koje
imaju dug
nos.
Pinokio nije znao gdje da se djene od sramote. Poku?a da pobjegne iz
sobe, ali mu to ne poðe za rukom. Nos je bio narastao toliko da vi?e nije mogao
da
proðe kroz vrata.
XVIII
PINOKIO PONOVO NALAZI LISICU I MAÈKA I IDE
SNJIMA DA POSIJE ÈETIRI ZLATNIKA NA
ÈUDESNOM POLJU
Vila je ? to mo?ete i da zamislite ? pustila lutka da plaèe i da se
dere dobrih pola sata zbog njegovog nosa koji nije mogao da proðe kroz sobna
vrata.
Uèinila je to da mu dade strogu pouku i da ga odvikne od rðave
navike da la?e, najlo?ije navike za jednog djeèaka. Ali kad ga vidje
izoblièenog i oèiju
iskolaèenih od velikog oèajanja, sa?ali joj se, pljesnu rukama, i u
sobu uleti mno?tvo ptièurina koje su se zvale djetliæi i koje nagrnu?e na
Pinokijev
nos. Poèele su da ga kljuju i kljuju sve dotle dok se uskoro golemi
i neskladni nos ne vrati na svoju prirodnu velièinu.
? Kako ste dobri, Vilo moja ? reèe lutak bri?uæi oèi. ? Koliko vas
volim!
? Volim i ja tebe, ? odgovori Vila ? i ako ?eli? da ostane? sa mnom,
biæe? moj mali brat, a ja tvoja dobra sestrica...
? Ostao bih drage volje, ali.... moj siroti otac?
? Na sve sam mislila. Otac ti je veæ obavije?ten i prije nego padne
mrak biæe ovdje.
? Zaista? ? povika Pinokio i skoèi od veselja. ? Pa onda, Vilice
moja, ako ste saglasni, po?ao bih mu u susret. Jedva èekam da poljubim sirotog
starca koji
je toliko prepatio zbog mene!
? Poði, ali pazi da se ne izgubi?. Kreni ?umskim putem i sigurna sam
da æe? ga sresti.
Pinokio pode i, tek ?to je u?ao u ?umu, poèe da trèi kao jarèiæ. Ali
kad je malo poodmakao, zaustavi se naspram Velikog hrasta, jer mu se uèini da
èuje
ljudski govor u grmlju. I zaista, na put izaðo?e, zamislite ko!...
Lisica i Maèak, dva saputnika s kojima je veèerao u krèmi "Kod Crvenog raka".
? Evo na?eg dragog Pinokija! ? povika Lisica, grleæi ga i ljubeæi. ?
Kako to da si ovdje?
? Da si ovdje? ? ponovi Maèak.
? Duga je to prièa, ? reèe lutak ? isprièaæu vam natenane. Znate li
da su me preksinoæ, kada ste me ostavili samog u krèmi, sreli na putu
razbojnici...
? Razbojnici? Siroti prijatelju! A ?ta su htjeli?
? Htjeli su moje zlatnike.
? Podlaci... ? reèe Lisica.
? I te kakvi podlaci... ? ponovi Maèak.
? Ali ja sam poèeo da trèim, ? nastavi da prièa lutak ? a oni stalno
za mnom, dok me nisu stigli i objesili o granu onog hrasta.
I Pinokio pokaza Veliki hrast koji se nalazio dva koraka odatle.
? Mo?e li biti ?ta gore? ? reèe Lisica. ? U kakvom svijetu smo
osuðeni da ?ivimo. Gdje da naðemo sigurno skloni?te, mi, èasni ljudi?
Dok su govorili, Pinokio opazi da maèak hramlje na prednju desnu
nogu jer mu je nedostajala èitava ?apa sa pand?ama. Zato ga upita:
? ?ta si to uradio sa svojom ?apom?
Maèak je htio da odgovori, ali se zbuni. Tad Lisica reèe:
? Moj prijatelj je veoma skromno èeljade i zato ne odgovara.
Odgovoriæu ja umjesto njega. Dakle, znaj: prije jedan sat sreli smo na putu
starog vuka, skoro
onesvije?æenog od gladi, koji je od nas zatra?io milostinju. Kako mi
nismo imali da mu damo èak ni riblju ko?èicu, zna? ?ta je uradio moj prijatelj,
koji
ima zaista Cezarovo srce?... Otkinuo je zubima prednju ?apu i bacio
je sirotoj ?ivotinji da se omrsi.
Kad to reèe, Lisica obrisa jednu suzu.
Pinokio, i sam ganut, pribli?i se Maèku i ?apnu mu na uho:
? Kad bi sve maèke bile tebi sliène, sreænih li mi?eva!
? A ?ta sada radi? ovdje ? upita Lisica lutka.
? Èekam svog oca koji treba da naiðe svaki èas.
? A tvoji zlatnici?
? Jo? su mi uvijek u d?epu, osim onog jednog ?to sam ga potro?io u
krèmi "Kod Crvenog raka".
? Ah! Samo kad pomislim da bi umjesto èetiri zlatnika moglo biti
sutra hiljadu i dvije hiljade. Za?to ne poslu?a? moj savjet? Za?to ne poðe? na
Èudesno
polje da ih posije??
? Danas je nemoguæe, poæi æu drugi dan.
? Biæe kasno ? reèe Lisica.
? Za?to?
? Zna?, ono polje je kupio neki veliki bogata? i zabranio je da se
ubuduæe sije tamo novac.
? Koliko je odavde udaljeno Èudesno polje?
? Jedva dva kilometra. Hoæe? li da poðe? s nama? Za pola sata si
tamo. Posij odmah èetiri zlatnika i za koji èas æe? pobrati dvije hiljade.
Veèeras æe?
se vratiti ovamo punih d?epova. Hoæe? li da poðe? s nama?
Pinokio ne odgovori odmah, oklijevao je. Sjetio se dobre Vile,
starog Ðepeta i upozorenja Cvrèkovih, ali najzad uèini ono ?to èine svi djeèaci
bez trunke
pameti i srca. Klimnu, naime, glavom i reèe Lisici i Maèku:
* Pa hajdemo. Idem i ja s vama.
I po?li su.
Nakon pola dana hoda stigli su u grad koji se zvao "Zamka za
glupane". Tek ?to su u?li u grad, Pinokio opazi da su sve ulice zakrèene od
?ugavih pasa koji
su zijevali od velikog apetita, stri?enih ovaca, koje su se tresle
od studeni, koko?iju bez kreste i resa, koje su prosile zrno kukuruza, velikih
leptira
koji vi?e nisu mogli da lete jer su prodali svoja divna ?arena
krila, kusorepih paunova koji su se stidjeli da ih neko ne vidi, i fazana koji
su tapkali
mirno ? mirno, oplakujuæi svoje blistavo zlatno i srebrno perje, sad
zauvijek izgubljeno.
Usred ove gomile prosjaka i stidljivih siromaha prolazila je s
vremena na vrijeme poneka gospodska koèija u kojoj se ?epurio ili kakav lisac
ili kakva svraka
kradljivica ili kakva grabe?ljiva ptièurina.
? A gdje je to Èudesno polje? ? upita Pinokio.
? Dva koraka odavde.
Pre?li su, iz tih stopa, grad, i kad su iza?li van zidina,
zaustavili su se na nekom osamljenom polju koje je, hoæe?-neæe?, lièilo na sva
ostala polja.
? Evo nas, stigli smo! ? reèe Lisica lutku. ? Sagni se sad k zemlji
i rukama iskopaj malu jamicu na polju i stavi unutra zlatnike.
Pinokio poslu?a. Iskopa jamicu, stavi u nju èetiri preostala
zlatnika, pa onda pokri jamicu s malo zemlje.
? Sad poði u onaj obli?nji jarak, uzmi kantu vode i zalij zemlju
gdje si posijao zlatnike ? reèe Lisica.
Pinokio poðe do jarka i, kako kante nigdje nije bilo, svuèe s noge
staru cipelu, napuni je vodom i zali zemlju koja je pokrivala jamicu. Zatim
upita:
? ?ta treba jo? da uradim?
? Ni?ta ? odgovori Lisica. ? Sad mo?emo da poðemo. Ti se vrati ovamo
za kojih dvadesetak minuta. Kad se vrati?, naæi æe? drvce veæ izniklo iz
zemlje, s
granama prepunim zlatnika.
Van sebe od radosti, zahvali se siroti lutak po hiljadu puta Lisici
i Maèku i obeæa im vrlo lijep poklon.
? Ne ?elimo nikakve poklone ? odgovori?e mu dvije nesreæe. ?
Dovoljno je ?to smo ti pokazali naèin kako da se obogati? bez mnogo truda.
Ushiæeni smo od
radosti.
Kad su to izgovorili, pozdravi?e Pinokija, za?elje?e mu dobru sjetvu
i poðo?e dalje svojim poslom.
XIX
PINOKIJU SU UKRALI NJEGOVA ÈETIRI
ZLATNIKA A ZA KAZNU JE DOBIO
ÈETIRI MJESECA ZATVORA
Pinokio je, nestrpljivo èekajuæi, brojio minute, jednu po jednu, i
kad mu se uèini da je do?lo vrijeme, uputi se na cestu koja je vodila do
Èudesnog polja.
I dok je koraèao hitrim korakom, srce mu je lupalo jako,
tik-tak-tik-tak, kao sobni sat kad istinski kuca. U sebi je, meðutim, mislio:
? A ako, umjesto hiljadu, naðem na granama stabla dvije hiljade
zlatnika?... A umjesto dvije hiljade, pet hiljada?... Ili mo?da sto hiljada
umjesto tih
pet?... Oh! kako bih postao velik bogata?!... Htio bih da imam lijep
dvorac, hiljade drvenih konjiæa, i hiljadu konju?nica da se mogu igrati, podrum
s
likerima i knji?nicu prepunu u?eæerenog voæa, torti, hljepèiæa,
pr?enih badema i kolaèa sa kajmakom.
Zanoseæi se u mislima, stigao je blizu polja. Zaustavi se da pogleda
neæe li sluèajno odatle vidjeti drvo sa granama krcatim zlatnicima, ali ne
vidje ni?ta.
Poðe jo? stotinjak metara naprijed, ali ni?ta; uðe u polje... ode
ba? do one male jamice gdje je bio zakopao svoje zlatnike... ni?ta. Tad se
zamisli i,
zaboravljajuæi na pravila pristojnosti i dobrog odgoja, izvuèe iz
d?epa jednu ruku pa se poèe?a dobro po glavi.
U taj èas zazvuèa mu u u?ima glasan smijeh. Podi?e glavu i na drvetu
opazi velikog papagaja koji je trijebio ono malo perja ?to je imao na sebi.
? Za?to se smije?? ? upita ga Pinokio ljutitim glasom.
? Smijem se zato ?to sam se, trijebeæi perje, po?kakljao ispod krila.
Lutak ne odgovori. Ode do jarka, napuni vodom onu istu staru cipelu
i ponovo poèe da zalijeva zemlju koja je pokrivala zlatnike.
U muènoj ti?ini tog polja ponovo se zaori smijeh, ali ovaj put jo?
drskiji.
? Pa, ? povika Pinokio ljuteæi se ? mo?e li se znati, neodgojena
Papigo, za?to se smije??
? Smijem se budalama koje vjeruju svakojakim glupostima i dopu?taju
da ih nasamari onaj koji je lukaviji od njih.
? Govori? li mo?da o meni?
? Da, o tebi govori, siroti Pinokio, o tebi, koji si tako glup da
mo?e? povjerovati u to da se novci mogu sijati i brati u polju kao ?to se siju
grah i
tikve. I sâm sam u to jednom vjerovao pa sad to okajavam. Uvjerio
sam se danas (ali suvi?e kasno!) ako hoæe? da skupi? po?teno ne?to novca, treba
da ga
zna? zaraditi ili radom vlastitih ruku ili darovito?æu vlastitog uma.
? Ne razumijem te ? reèe lutak poèinjuæi veæ da se trese od straha.
? Polako! Objasniæu ti bolje ? nastavi papagaj. ? Dakle, znaj: dok
si se nalazio u gradu, vratili su se na ovo polje Lisica i Maèak, uzeli
zakopane zlatnike,
a zatim otpra?ili kao vjetar odavde. A sad, ko ih stigne, junaèina
je!
Pinokio zaslade otvorenih usta. Nije ?elio da povjeruje rijeèima
papagajevim, pa zato poèe i rukama i noktima da prekopava po zemlji koju je
zalio. Kopao
je, kopao, prekopavao, iskopao jamu tako duboku da je u nju mogao da
stane uspravno plast sijena, ali ? zlatnika tu vi?e nije bilo.
Sav oèajan vrati se tad trkom u grad i ode pravo u sud da sudiji
prijavi ona dva lopova koji su ga pokrali.
Sudija je bio majmun pasmine gorila. Stara majmunèina, uva?en zbog
svoje visoke starosti i bijele brade, a naroèito zbog zlatnih naoèara bez
stakala, koje
je morao neprestano da nosi zbog neke bolesti u oèima od koje je
patio veæ nekoliko godina.
Pinokio isprièa pred sudijom od poèetka do kraja opaku prevaru èija
je ?rtva bio, kaza ime i prezime i lièni opis razbojnika. Na kraju zatra?i
pravdu.
Sudija ga saslu?a sa mnogo dobroæudnosti; uze naj?ivlje uèe?æe u
prièi; raznje?i se, ganu; i kada lutak nemade vi?e ?ta da ka?e, ispru?i ruku i
zazvoni
zvoncetom.
Na to zvonjenje pojavi?e se dva ovèarska psa obuèena u ?andarsko
odijelo.
Tad sudija, pokazujuæi ?andarima na Pinokija, reèe:
? Ovom siromahu pokrali su razbojnici èetiri zlatnika; uhvatite ga,
dakle, i strpajte ga odmah u zatvor.
Kad èu takvu presudu, lutak se zapanji. Htjede da se usprotivi, ali
?andari, da izbjegnu nepotrebno dangubljenje, zaèepi?e mu usta i odvuko?e ga u
zatvor.
U zatvoru bi ostao èetiri mjeseca, èetiri duga, duga mjeseca, a
ostao bi jo? i du?e da se ne dogodi jedan veoma sreæan sluèaj. Naime, mladi car
koji je
vladao u gradu "Zamka za glupane" odnio je veliku pobjedu nad svojim
neprijateljen i zato je naredio da se prirede velike javne sveèanosti,
rasvjeta, vatrometi,
trke berberskih konja i dvokolica, a u znak najveæe radosti htio je
da se otvore zatvori i puste na slobodu svi lopovi.
? Ako drugi izlaze iz zatvora, hoæu da izaðem i ja ? reèe Pinokio
tamnièaru.
? Vi ne, ? odgovori tamnièar ? jer vi niste pravi...
? Molim izvinjenje, ? odgovori Pinokio ? ja sam takoðe lopov.
? U tom sluèaju imate po hiljadu puta pravo ? reèe tamnièar, skinu s
po?tovanjem kapu i, pozdravljajuæi ga, otvori mu zatvorska vrata i pusti ga da
pobjegne.
XX
PU?TEN IZ ZATVORA, UPUÆUJE SE
VILINOJ KUÆI; ALI USPUT NAILAZI NA
STRA?NU ZMIJU, A ZATIM UPADA U ZAMKU
Zamislite Pinokijevu radost kad se osjetio slobodan. Da vam mnogo ne
prièam, iza?ao je odmah van grada i po?ao putem koji je trebalo da ga odvede do
Viline
kuæice.
Usljed ki?nog vremena cesta je bila sva blatnjava i noge su
propadale u blato sve do koljena. Ali lutak se nije na to osvrtao. Muèen jakom
?eljom da ponovo
vidi svog oca i svoju sestricu modrih kosa, trèao je u skokovima kao
hrt, a blato ga je, dok je trèao, prskalo èak do kape. Ali on je i?ao govoreæi
samom
sebi:
? Koliko nevolja me je pogodilo!... Zaslu?ujem ih! Jer ja sam
tvrdoglav lutak i jogunast... uvijek hoæu sve da radim na svoju ruku, ne slu?am
one koji me
vole i koji su po hiljadu puta pametniji od mene!... Ali odluèio sam
da odsad promijenim ?ivot i postanem pristojan i poslu?an djeèak... Najzad,
primijetio
sam da neposlu?ni djeèaci uvijek nastradaju i ne postignu ono ?to
?ele. A hoæe li me èekati otac?... Hoæu li ga zateæi u Vilinoj kuæi? Toliko je
vremena
pro?lo da ga, siromaha, nisam vidio. Umirem od ?elje da ga svojski
izljubim i izgrlim! A Vila, hoæe li mi ona oprostiti moj ru?ni postupak?...
Samo kad
pomislim koliko sam pa?nje i ljubazne njega primio od nje... i kad
pomislim da svoj ?ivot danas dugujem njoj!... Mo?e li biti nezahvalnijeg i
bezdu?nijeg
djeèaka od mene?...
Ali, naglo se zaustavi, sav prestra?en. Vrati se natrag èetiri
koraka.
?ta li je to ugledao?
Ugledao je ispru?enu preko puta veliku zmijurinu, zelene ko?e, oèiju
kao oganj i ?iljastoga repa, iz kojeg se pu?ilo kao iz dimnjaka.
Pinokijev strah bio je prevelik. Udalji se vi?e od pola kilometra,
sjede na gomilicu kamenja èekajuæi da zmija veæ jednom poðe svojim poslom i
oslobodi
prolaz na cesti.
Èekao je sat, èekao dva sata, tri sata. Ali zmija je jo? uvijek bila
na istom mjestu i izdaleka se vidjelo crvenilo iz njenih ognjenih oèiju i stup
dima
koji je izlazio iz vrha repa.
Tada se Pinokio, uobraziv?i da je hrabar, pribli?i na nekoliko
koraka udaljenosti od zmije i blagim i umilnim glasom reèe:
? Izvinite, teta-Zmijo. Molim vas, biste li mi uèinili zadovoljstvo
da se malèice pomaknete na drugu stranu, tek toliko da me propustite da proðem?
Kao da je kazao zidu. Niko se ne pomaèe.
Tada Pinokio nastavi istim glasom:
? Treba da znate, teta-Zmijo, da idem kuæi gdje me èeka otac i da je
dugo vremena pro?lo da ga nisam vidio!... Pa jeste li saglasni da nastavim svoj
put?
Èekao je bilo kakav znak kao odgovor na pitanje, ali odgovora nije
bilo. ?tavi?e, Zmija koja se dotad èinila ?ivahna i puna snage, postade
nepokretna i
skoro ukoèena. Oèi su joj se zatvorile, a rep prestao da se pu?i.
? Da nije umrla? ? reèe Pinokio, trljajuæi ruke od velike radosti i,
ne gubeæi vrijeme, uèini kretnju da je opkoraèi kako bi pre?ao na drugu stranu
ceste,
ali jo? nije bio ni podigao nogu kad se Zmija naglo uspravi, kao
odapeto pero. I lutak, prestra?en, povukav?i se natrag, spotaèe se i pade na
zemlju.
I pade ba? tako nespretno da mu je glava ostala zabijena u blato na
cesti, a noge str?ile u zraku.
Kad vidje lutka koji se naglavice koprcao nepojmljivom brzinom,
Zmiju uhvati takav grèevit smijeh, da se smijala, smijala i smijala i najzad,
od silnog
smijeha pukla joj je ?ila na prsima. Ovaj put je zaista bila mrtva.
Tad Pinokio poèe ponovo da trèi da bi stigao Vilinoj kuæi prije
mraka. Ali usput, po?to nije mogao vi?e da podnese stra?nu glad, skoèi u jedno
polje s namjerom
da ubere koje zrno gro?ða mu?kata. Kamo sreæe da to nikad nije
uèinio!
Tek ?to je do?ao pod lozu, krak... osjeti kako mu noge stego?e dva
o?tra gvo?ða tako jako da je mogao prebrojati sve zvijezde na nebu.
Siroti lutak bio je uhvaæen u zamku, koju su tu, u zasjedi,
postavili seljaci da bi uhvatili velike kune koje su bile prava napast za sve
koko?injce u okolini.
XXI
PINOKIJA HVATA JEDAN SELJAK KOJI GA
PRISILJAVA DA ÈUVA KAO PAS ÈUVAR NJEGOV
KOKO?INJAC
Kao ?to mo?ete zamisliti, Pinokio udari u plaè, u vrisak, poèe da
preklinje i moli. Ali i plaè i vrisak bili su uzaludni, jer se naokolo nisu
vidjele kuæe,
a cestom nije prolazila ni ?iva du?a.
Pala je, meðutim, noæ.
Ne?to od bola, jer gvo?ða su mu pilila cjevanicu, a ne?to od straha
?to ga je noæ zatekla samog usred ovih polja, lutak se gotovo onesvijesti.
Odjednom
opazi iznad glave svica, zovnu ga i reèe mu:
? O, Svièe, bi li mi se smilovao i oslobodio me ovih muka? .
? Siroto dijete! ? odgovori Svitac i zaustavi se, ganut, kad ga
ugleda. ? Kako se desilo da su ti noge priklije?tene meðu ta o?tra gvo?ða?
? U?ao sam u polje da uberem dva gro?ða ovog mu?kata i...
? A je li gro?ðe bilo tvoje?
? Nije...
? A ko te nauèio da uzima? tuðe?...
? Bio sam gladan.
? Glad nije dovoljan razlog da se prisvaja stvar koja nije na?a,
sine moj...
? Istina je, istina! ? povika Pinokio kroz plaè. ? Ali drugi put to
neæu uèiniti.
U taj èas tihi, tihi ?um koraka prekinu taj razgovor. Bio je to
gazda ovog polja koji je na vrhovima prstiju dolazio da vidi nije li se koja od
onih kuna,
koje su po noæi jele ?ivinu, uhvatila u gvo?ða.
Njegovo èuðenje je bilo veliko kada, izvukav?i ispod kabanice
svjetiljku, opazi da je u zamku uhvaæen jedan djeèak umjesto kune.
? Ah, lupe?èiæu! ? reèe seljak bijesno ? dakle, ti mi odnosi? koko?i?
? Nisam ja, nisam ja! ? povika Pinokio jecajuæi. ? U?ao sam samo u
vinograd da uberem dva zrna gro?ða!...
? Ko krade gro?ðe u stanju je da ukrade i ?ivinu. Prepusti se ti
samo meni, dobiæe? takvu pouku da æe? je se dugo vremena sjeæati.
I otvori gvo?ða, zgrabi lutka za potiljak, podi?e ga sa zemlje i
ponese do kuæe kao ?to se nose jaganjci od sise. Kad je stigao na gumno ispred
kuæe, baci
ga na zemlju i, dr?eæi mu svoju nogu na vratu, reèe:
? Sad je kasno, vrijeme je za spavanje. Na?e raèune æemo sutra
srediti. Uostalom, danas mi je krepao pas koji me je noæu èuvao i ti æe? da
zauzme? njegovo
mjesto. Biæe? moj pas èuvar.
Reèeno ? uèinjeno. Na vrat mu navuèe veliki okovratnik sa naèièkanim
mesinganim bodljikama, stegnu ga tako jako da ne bi mogao da izvuèe glavu. Na
ovratnik
priveza dug gvozdeni lanac koji je bio prièvr?æen za zid.
? Ako noæas poène da pada ki?a, mo?e? da se skloni? na le?aj u ovoj
?tenari gdje jo? ima slame koja je èetiri godine slu?ila kao krevet mom sirotom
psu.
A ako, na nesreæu, doðu lopovi, dr?i u glavi da mora? dobro naæuliti
u?i i lajati ? reèe seljak.
Poslije ovog posljednjeg upozorenja seljak uðe u kuæu i zatvori
vrata jo? i zasunom, a siroti Pinokio osade ?æuæuren na gumnu, vi?e mrtav nego
?iv od hladnoæe,
gladi i straha. S vremena na vrijeme uvlaèio bi ljutilo ruke u
ovratnik koji mu je stezao grlo i govorio plaèuæi:
? Dobro mi pristaje!... Zaista mi dobro pristaje!... Htio sam da
budem lijen?tina, skitnica... htio sam da slu?am lo?e prijatelje i zato me
prati uvijek
ista nesreæa. Da sam bio dobar djeèaèiæ, kakvi su mnogi, da sam imao
volje da uèim i radim, da sam ostao kod kuæe sa sirotim ocem, sad se ne bih
nalazio
ovdje, usred polja, i ne bih bio pas èuvar nekom seljaku! Oh! Kad
bih se mogao roditi po drugi put! Ali kasno je sada. Strpljenja!
I tako, kad dade malo odu?ka svom jadu koji je izvirao iz dna srca,
uðe u kuæicu i zaspa.
XXII
PINOKIO OTKRIVA LOPOVE I U ZAMJENU ZA
VJERNOST GAZDA GA PU?TA NA SLOBODU
Pro?lo je vi?e od dva sata kako je slatko spavao, kad, oko ponoæi,
probudi ga neko ?aputanje neobiènih glasova koje, uèini mu se èuje na gumnu.
Proviri
napolje vr?kom nosa iz otvora na kuæici i opazi èetiri male
?ivotinjice tamne dlake, na prvi pogled bi se reklo da su maèke, kako se ne?to
dogovaraju.
Ali nisu bile maèke: bile su kune, ?ivotinjice meso?deri, naroèito
lakome na jaja i mladu ?ivad. Jedna od ovih kuna odvoji se od svojih
prijateljica, priðe
otvoru kuæice i reèe poluglasno:
? Dobar veèe, Melampo.
? Ja se ne zovem Melampo ? odgovori lutak.
? A ko si onda?
? Ja sam Pinokio.
? Pa ?ta tu radi??
? Èuvam stra?u kao pas èuvar.
? A gdje je Melampo? Gdje je stari pas koji je bio u ovoj kuæici?
? Jutros je umro.
? Umro? Sirota ?ivotinja! Bio je tako dobar!... Ali po izgledu
sudeæi i ti mi izgleda? po?teno pseto.
? Izvinite, ja nisam pas!...
? A ko si?
? Ja sam lutak.
? A èuva? stra?u ako pas?
? Na ?alost, ka?njen sam!...
? Pa dobro, predla?em ti istu pogodbu kakvu sam imala s pokojnim
Melampom. Biæe? zadovoljan.
? A ta pogodba bi bila?
? Jednom sedmièno, noæu, mi æemo da doðemo, kao i prije, da
posjetimo koko?injac i da odnesemo osam koko?aka. Od ovih koko?aka sedam æemo
mi da pojedemo,
a jednu æemo tebi da damo, pod uslovom, da se razumijemo, da se
pretvara? da spava? i da ti ne padne na um da zalaje? i probudi? seljaka.
? A je li Melampo isto tako radio? ? upita Pinokio.
? Jeste, i mi smo se uvijek dobro slagali. Spavaj, dakle, mirno i
budi uvjeren da æemo ti ostaviti u kuæici, prije nego ?to krenemo odavde, jednu
kokicu
lijepo oèerupanu za sutra?nji doruèak. Jesmo li se dobro razumjeli?
? Èak i previ?e dobro!... ? odgovori Pinokio i klimnu glavom nekako
prijeteæi kao da je htio da ka?e: "A, govoriæemo mi vrlo brzo!"
Kad su mislile da su veæ uspjele, èetiri kune poðo?e pravo u
koko?injac koji je stajao pored same ?tenare. Pomoæu zuba i noktiju otvorile su
drvena vrata?ca
koja su im prijeèila prolaz i, jedna za drugom, kliznu?e unutra. Ali
jo? sve nisu ni bile u?le kad... vrata?ca se zatvori?e za njima svom snagom.
To je Pinokio zatvorio vrata i za svaku sigurnost, kako nije bio
zadovoljan ?to ih je samo zatvorio, stavio je uz njih golemi kamen kao
podupiraè.
A zatim je poèeo da laje i, lajuæi ba? kao da je pas èuvar, zavijao
je bu-bu-bu-bu.
Na taj lave? skoèi seljak iz kreveta, uze pu?ku i pojavi se na
prozoru, pa zapita:
? ?ta je novo?
? Do?li su lopovi ? odgovori Pinokio.
? Gdje su?
? U koko?injcu.
? Eto me odmah.
I, zaista, seljak izaðe prije nego bi se reklo amin. Poðe trkom
prema koko?injcu, uhvati i baci u jednu vreæu èetiri kune i reèe im veoma
zadovoljan:
? Na kraju ste mi dopale ?aka! Mogao bih da vas kaznim, ali tako
podao nisam! Zadovoljiæu se, meðutim, da vas sutra odnesem krèmaru u obli?nje
selo koji
æe vas oderati i skuhati kao zeca, nakiselo. Tu èast niste
zaslu?ili, ali plemenito èeljade, kakav sam ja, ne gleda na ove sitnice!...
Zatim se pribli?i Pinokiju, poèe da ga miluje dugo, dugo, i najzad
ga upita:
? Kako si otkrio zavjeru koju su kovale ove èetiri lopovke? Kad
pomislim da Melampo, moj vjerni Melampo, nije primjeæivao ni?ta.
Lutak je tad mogao da isprièa ono ?to je znao, mogao je, naime, da
isprièa o sramnim pogodbama izmeðu psa i kuna, ali pri pomisli da je pas mrtav,
reèe
odmah u sebi: "Èemu da optu?ujem mrtve?... Mrtvi su mrtvi i najbolja
stvar koja se mo?e uèiniti jeste da ih pustimo na miru!"...
? A jesi li bio budan ili si spavao kad su kune do?le na gumno? ?
nastavi da ga zapitkuje seljak.
? Spavao sam, ? odgovori Pinokio ? ali kune su me probudile svojim
brbljanjem. Jedna je do?la èak do kuæice da mi ka?e: "Ako obeæa? da neæe?
lajati i da
neæe? probuditi gazdu, pokloniæemo ti lijepo oèerupanu kokicu!"...
?ta velite na to! Biti toliko bezobrazan i meni, meni, uèiniti takav prijedlog!
Jer
treba da znate da sam ja lutak sa svim manama ljudskim, ali dr?ati
vreæu nepo?tenoj èeljadi ? e, za to nisam!
? Bravo, djeèaèe! ? povika seljak, lupnuv?i ga pri tom po ramenu. ?
Takav postupak slu?i ti na èast; da ti doka?em kako je veliko moje zadovoljstvo
? oslobaðam
te, i sad mo?e? da se vrati? kuæi.
I skide mu s vrata lanac.
XXIII
PINOKIO OPLAKUJE SMRT LIJEPE DJEVOJÈICE
MODRIH KOSA; ZATIM NALAZI JEDNOG
GOLUBA KOJI GA NOSI NA MORSKU OBALU
I TU SE BACA U MORE DA BI PO?AO U POMOÆ
SVOM OCU ÐEPETU
Èim se oslobodio tvrdog i poni?avajuæeg lanca, Pinokio se dade u trk
preko polja, ne zaustavljajuæi se ni èasa dok ne doðe na glavni drum koji je
trebalo
da ga dovede do Viline kuæice.
Kad je do?ao na drum, baci pogled dolje, na ravnicu koja se
prostirala pod njim i, prostim okom ugleda, veoma jasno, ?umu u kojoj je na
svoju nesreæu sreo
jednom Lisicu i Maèka. I ?ta ugleda? Meðu drveæem ugleda vrh onog
Velikog hrasta o koji je bio obje?en; ali pogledaj amo pogledaj tamo, malu
kuæicu lijepe
Djevojèice modrih kosa nije mogao nigdje da vidi.
Tad Pinokio osjeti ne?to kao tu?no predosjeæanje. Potrèa ponovo svom
preostalom snagom u nogama i za nekoliko èasaka naðe se na livadi gdje je
nekada stajala
Bijela kuæica. Ali, Bijele kuæice vi?e nije bilo. Umjesto nje bila
je samo mala mramorna ploèica na kojoj su mogle da se proèitaju ove bolne
rijeèi, napisane
?tampanim slovima:
Ovdje poèiva
Djevojèica modrih kosa
umrla od ?alosti jer ju je
napustio njen mali brat
Pinokio
Kako je bilo Pinokiju kad kojekako prosrica ove rijeèi ? ostavljam
vama da mislite. Pade nièice na zemlju, pokri mnogim poljupcima taj nadgrobni
kamen i
briznu u stra?an plaè. Plakao je èitavu noæ, plakao dan poslije te
noæi, i kad svanu, plakao je jo? uvijek iako u oèima vi?e nije imao suza.
Njegovi jauci
i jadanje parali su srca i prodirali tako o?tro da su svi okolni
bre?uljci odzvanjali od jeke.
Plaèuæi, govorio je:
? O, Vilice moja, za?to si umrla?... Za?to nisam umro ja umjesto
tebe? Ja sam bio toliko zloèest, a ti tako dobra!... A gdje je moj otac? O,
Vilice moja,
gdje mogu da ga naðem, da ostanem s njim zauvijek i da ga nikad,
nikad, nikad vi?e ne ostavim?... O, Vilice moja, reci da nije istina da si
umrla!... Ako
me zaista voli?... ako voli? svog malog brata, o?ivi, vrati mi se
?iva kao nekada! Zar ti je drago da ostanem sam i napu?ten od sviju?... Ako
doðu razbojnici,
objesiæe me ponovo na drvo... a onda, nestaæe me zauvjek. ?ta da
radim sam na ovom svijetu? Ko æe mi dati zalogaj hljeba sad kad nema ni tebe ni
oca?...
Gdje æu da spavam noæu? Ko æe mi napraviti novi kaputiæ? Oh? Sto
puta bi bilo bolje da sam i ja umro! Jest, bolje bi bilo i ja hoæu da umrem!...
Oh! Oh!
Oh! Oh!
Oèajan, htio je da èupa sam sebi kose, ali... kose su mu bile
drvene. Eto, ni to zadovoljstvo nije mogao sebi da priu?ti, da zarije prste u
kosu.
U tom èasu proletje zrakom veliki golub, koji se za tren zaustavi,
ra?irenih krila, nad Pinokijem, i povika mu s velike visine:
? Reci mi, mali?ane, ?ta radi? dolje?
? Zar ne vidi?? Plaèem!... ? reèe Pinokio di?uæi glavu prema tom
Golubu i pri tom obrisa oèi rukavima svog kaputiæa;
? Reci mi, ? nastavi tad Golub ? poznaje? li mo?da meðu svojim
prijateljima nekog lutka koji se zove Pinokio?
? Pinokio?... Reèe Pinokio? ? ponovi lutak skoèiv?i odmah na noge. ?
Pinokio sam ja!...
Na taj odgovor Golub se spusti hitro na zemlju. Bio je deblji od
kakva purana.
? Onda æe? poznavati i Ðepeta? ? upita Golub.
? Poznajem li ga? Pa to je moj siroti otac! Je li ti mo?da govorio o
meni? Hoæe? li me povesti do njega? Je li jo? uvijek ?iv? Odgovori mi, zaboga,
je li
jo? uvijek ?iv?
? Ostavio sam ga prije tri dana na morskoj obali.
? A ?ta je radio tamo?
? Pravio je malu laðicu kojom bi preplovio okean. Taj siroma?ak veæ
èetiri mjeseca luta po svijetu i tra?i tebe. Kako nije mogao da te naðe, utuvio
je sebi
u glavu da te tra?i u dalekim zemljama novog svijeta.
? Koliko je daleko odavde do obale? ? upita Pinokio sa strepnjom.
? Vi?e od hiljadu kilometara.
? Hiljadu kilometra? O, Golube moj, kako bi lijepo bilo da imam
tvoja krila!...
? Ako hoæe? da poðe?, ja æu te ponijeti.
? Kako?
? Popni se na leda. Jesi li mnogo te?ak?
? Te?ak? Ni govora! Lagan sam kao list.
I ne govoreæi vi?e ni rijeèi, Pinokio za tili èas uzjaha na Golubova
leða, jednu nogu s jedne, drugu s druge strane, kao ?to èine konjanici, i
povika sav
radostan: "?uri, ?uri, konjiæu moj, ?elim da stignem ?to prije!..."
Golub poletje i za tren se uzvinu tako visoko da je gotovo dodirivao
oblake. Znati?eljan, èim sti?e na tu visinu, lutak baci pogled dolje, ali ga
uhvati
takav strah i takva nesvjestica da se èvrsto uhvati, èvrsto, èvrsto,
oko vrata svog pernatog konja da izbjegne opasnost od pada.
Letjeli su èitav dan. Predveèe Golub reèe:
? Jako sam o?ednio!
? A ja sam ogladnio! ? dodade Pinokio. Zaustavimo se koji èas u onom
golubinjaku, pa æemo onda nastaviti put da sutra u zoru budemo na morskoj obali.
? U?li su u prazan golubinjak u kome je bila samo jedna zdjelica s
vodom i korpa puna puncata grahorice.
U svom ?ivotu lutak nikad nije mogao da podnese grahoricu. Èim bi
osjetio njen miris, dolazilo mu je da povrati, u trbuhu bi mu se sve okrenulo.
Ali te
veèeri nakljuka se grahorice i kad je skoro svu pojede, okrenu se
Golubu i reèe:
? Nikad ne bih pomislio da je grahorica ovako ukusna!
? E, djeèaèe moj, ? odgovori Golub, ? kad ogladnimo, a nemamo ?ta
drugo da pojedemo, sami sebe moramo da uvjerimo da je grahorica izvrsno jelo.
Glad ne
pozna ni mu?ice ni poslastice!
Na brzinu su zagrizli i onda krenuli na put. Hajd', hajd', i
sutradan su stigli na morsku obalu.
Golub spusti na zemlju Pinokija, pa po?to mu je bilo dosadno da
slu?a rijeèi zahvalnosti za dobro dijelo koje je uèinio, produ?i odmah put i
nestade ga.
Na obali je bilo mnogo svijeta koji je vikao i mahao rukama prema
moru.
? ?ta se to dogodilo? ? upita Pinokio neku staricu.
? Jedan siromah otac izgubio je svoga sina i po?ao je malom laðicom
da ga tra?i s druge strane mora; a more je tako uzburkano i laða samo ?to ne
potone
u valovima.
? A gdje je laðica?
? Eno je tamo dolje, u pravcu mog prsta ? reèe starica pokazujuæi na
malu laðicu koja je izdaleka izgledala kao orahova ljuska s malim, malim
èovjeèuljkom
unutra.
Pinokio, uprta pogleda na tu stranu, gledao je pa?ljivo. Onda o?tro
zavrisnu:
? To je moj otac! To je moj otac!
A laðica koju je pomamno more udaralo, èas je nestajala meðu velikim
valovima, èas je plutala po povr?ini. Na vrhu jednog visokog grebena Pinokio
nije prestajao
da doziva svog oca imenom i da mu daje znakove rukama, ?mrcanjem
nosom i, najzad, kapom koju je imao na glavi.
Iako je bio mnogo udaljen od obale, kao da je i Ðepeto prepoznao
svog sinèiæa, jer skide kapu i otpozdravi mu. Pokretima mu je davao do znanja
da bi se
on vratio drage volje natrag, ali da je more tako uzburkano da mu
ometa da vesla i da se pribli?i zemlji.
Odjednom nahrupi stra?an val i laða nestade. Ljudi na obali su
èekali da se laðica ponovo pojavi na povr?ini, ali laða se ne pojavi vi?e.
? Siromah! ? reko?e tad ribari koji su se bili okupili na obali. I
?apuæuæi poluglasno molitvu, uputili su se svojim kuæama.
Ali, odjednom, prolomi se oèajan jauk i ribari se okrenu?e. S vrha
visoka grebena bacio se u more jedan djeèaèiæ, vièuæi:
? Idem da spasem svog oca!
Pinokio se lako dr?ao na morskoj povr?ini, jer je bio od drveta.
Plivao je kao riba. Èas je nestajao pod vodom, no?en snagom talasa, èas sa
pojavljivao
s jednom nogom i jednom rukom napolju, daleko, daleko od obale.
Najzad, ribari su ga izgubili iz vida, ni?ta se vi?e nije vidjelo.
? Siromah mladiæ! ? reko?e tada oni koji su se okupili na obali, i
poluglasno ?apuæuæi molitvu, vrati?e se svojim kuæama.
XXIV
PINOKIO DOLAZI NA OSTRVO "PÈELA
RADILICA" I PONOVO NALAZI VILU
Podstaknut nadom da æe stiæi na vrijeme u pomoæ svom sirotom ocu,
Pinokio je plivao cijelu cjelcatu noæ.
A samo da znate kakva je to noæ bila! Lijevalo je kao iz kabla,
padao je gr?d, grmjelo je u?asno i od sijevanja je izgledalo kao da je dan.
Pred samu zoru uspjelo mu je da vidi nedaleko od sebe dugu prugu
zemlje, bilo je to ostrvo usred mora.
Tad Pinokio upre sve svoje snage da stigne na tu obalu, ali uzalud.
Goneæi se meðu sobom i navaljujuæi jedan na drugoga, valovi su ga prevrtali
amo-tamo
kao da je kakav iverak ili slamèica. Najzad, na njegovu veliku
sreæu, naiðe ogroman val, toliko silan i jak, da ga svom ?estinom izbaci na
pijesak na obali.
Udarac je bio tako jak, da su mu, kad je lupnuo o zemlju, za?kripala
sva rebra i svi zglobovi. Ali Pinokio se brzo utje?i i reèe:
? I ovaj put sam se dobro izvukao!
Meðutim, malo-pomalo, i nebo poèe da se vedri, sunce se pojavi u
punom svom sjaju i more posta sasvim mirno i glatko kao ulje.
Tad lutak razastre na sunce svoje odijelce da mu se osu?i i poèe da
razgleda na sve strane ne bi li mo?da primijetio na prostranoj morskoj puèini
malu laðicu
sa èovjeèuljkom u njoj. Razgledao je dobro, dobro, sve naokolo, ali
pred sobom vidje samo more i jedro poneke laðe, tako daleko kao da je muha.
? Da mi je da znam kako se zove ovo ostrvo! ? reèe. ? Da mi je bar
da znam je li ovo ostrvo naseljeno dobrim svijetom, to jest, svijetom koji nema
tu manu
da vje?a djeèake o grane na drveæu! Ali koga bih mogao da pitam?...
koga, kad nikog nema na njemu!
I pomisao da se nalazi sam samcat usred tog velikog pustog mjesta
toliko ga oneraspolo?i da umalo ne zaplaka. Odjednom ugleda blizu obale veliku
ribu koja
je mirno i?la svojim poslom, glave potpuno isturene iz mora.
Ne znajuæi kako joj je ime, lutak joj glasno viknu da bi ga èula:
? Hej, teta-ribo, dozvolite mi da vam ka?em jednu rijeè!
? I dvije! ? odgovori riba koja je bila vrlo uljudan delfin kakvih
malo ima u svim morima svijeta.
? Da li biste mi uèinili uslugu i rekli ima li na ovom ostrvu mjesta
gdje se mo?e ne?to pojesti, ali bez opasnosti da pojedu mene?
? Sigurno da ima ? odgovori delfin. ? ?tavi?e, jedno takvo mjesto
naæi æe? pola kilometra daleko odavde.
? Kojim putem da krenem?
? Poði onim puteljkom tamo, nalijevo, idi stalno u pravcu nosa i
neæe? pogrije?iti.
? Recite mi jo? jednu stvar. Vi lutate morima po èitave dane i noæi.
Da niste sluèajno sreli putem malu laðicu s mojim ocem unutra?
? A ko je tvoj otac?
? To je najbolji otac na svijetu, kao ?to sam ja najgori sin koji
mo?e da se rodi.
? Vjerovatno je laða potonula jer je bura ove noæi bila stra?na.
? A moj otac?
? Mo?da ga je progutao Morski pas koji je veæ nekoliko dana u ovom
moru, pa uni?tava i pusto?i po na?im vodama.
? To znaèi da je taj Morski pas ogroman? ? upita Pinokio, koji je
veæ poèeo da se trese od straha.
? Jo? pita?! ? uzvrati delfin. ? Da bi mogao da ima? neku predstavu
o njegovoj velièini, reæi æu ti da je veæi od kuæetine na pet spratova i da ima
usta
tako ?iroka i duboka da bi kroza nj mogao mirne du?e da proðe èitav
voz sa upaljenom lokomotivom.
? Majko moja! ? povika upla?eno lutak, obuèe se na veliku brzinu,
okrenu se delfinu i reèe: ? Do viðenja, teta-ribo, izvinite ?to sam vas
uznemirio i po
hiljadu puta hvala na va?oj ljubaznosti.
I èim to reèe, krenu puteljkom, brzim korakom, tako brzim kao da
trèi. A na najmanji ?um koji bi èuo okretao se da pogleda, bojeæi se da ga ne
prati stra?ni
Morski pas, velik kao kuæa na pet spratova i s vozom u ustima.
Nakon pola sata hoda stigao je u malo mjesto koje se zvalo "Selo
pèela radilica". Ulice su vrvjele od svijeta koji je jurio amo-tamo svojim
poslom. Svi
su radili, svi su bili neèim zaposleni. Nijednog besposlièara ni
skitnice, da ih svjetiljkom tra?i?.
? Hm! ? reèe odmah mali skitnica ? ovo selo nije za mene! Nisam ja
roðen za posao!
Ali glad ga je muèila. Pro?lo je veæ dvadeset èetiri sata da ni?ta
nije pojeo, èak ni posudicu grahorice.
?ta da radi?
Ostala su mu samo dva naèina da se omrsi: ili da tra?i kakav posao
ili da prosi koju paru ili zalogaj hljeba.
Stidio se da prosi. Otac mu je, naime, uvijek govorio da na
milostinju imaju pravo samo stari i slabi ljudi. Pravi siromasi na ovom
svijetu, kojima treba
pomoæi i ukazati im samilost, jedino su oni koji su, zbog starosti
ili bolesti, osuðeni da ne mogu vi?e da zaraðuju hljeb svojim vlastitim rukama.
Svi
drugi su du?ni da rade; a ako ne rade, trpe onda od gladi, ?to je
gore po njih.
U tom èasu proðe ulicom neki èovjek sav oznojen i zadihan, koji je
sam samcat vukao te?kom mukom dvoja kolica natovarena ugljenom.
Pinokio po licu prosudi da je to neki dobrièina, pribli?i mu se i,
spustiv?i pogled od stida, reèe mu poluglasno:
? Da li biste bili milostivi i udijelili mi jedan dinar, jer umirem
od gladi?
? Ne samo jedan ? odgovori ugljenar ? daæu ti i èetiri dinara uz
uvjet da mi pomogne? da odvuèem do kuæe ova dvoja kolica ugljena.
? Vidi, vidi! ? odgovori lutak skoro uvrijeðeno. ? Znate, ja nikad
nisam bio magarac. Nikad nisam vukao kolica!
? Bolje za tebe! ? odgovori ugljar. ? Ali, ako zaista umire? od
gladi, dragi moj, onda pojedi dvije lijepe kri?ke tvoje oholosti i gledaj da ti
?eludac
ne nastrada.
Poslije nekoliko èasaka naiðe ulicom neki zidar koji je nosio na
ramenima sanduk sa malterom.
? Da li biste, dobri èovjeèe, udijelili jedan dinar sirotom djetetu
koje zijeva od gladi?
? Drage volje. Poði sa mnom da nosi? malter, ? odgovori zidar ? pa
æu ti dati pet umjesto jednog dinara.
? Ali malter je te?ak, ? uzvrati Pinokio ? a ja ne mogu da se muèim.
? Ako neæe? da se muèi?, onda, sine moj, zabavljaj se dok zijeva?.
Nazdravlje!
Za manje od pola sata pro?lo je jo? dvadeset ljudi. Od svih je
Pinokio tra?io milostinju, ali su mu svi odgovarali:
? Zar te nije stid? Umjesto da se potuca? po ulicama, radije poði i
potra?i neki posao i nauèi da zaradi? svoj komad hljeba!
Najzad proðe lijepa ?enica koja je nosila dva krèaga vode.
? Da li bih mogao, dobra ?eno, da popijem gutljaj vode iz va?eg
krèaga? ? reèe Pinokio, usta suhih od ?eði.
? Napij se, djeèaèe moj! ? reèe ?enica i spusti dva krèaga na zemlju.
Kad se napio kao kakva spu?va, Pinokio poluglasno promrmlja, bri?uæi
usta:
? Eto, ugasio sam ?eð! Da mi je i glad nekako da ubla?im!...
Dobra ?enica, èim to èu, reèe:
? Ako æe? mi pomoæi da do kuæe odnesem jedan od ovih krèaga, daæu ti
lijep komad hljeba.
Pinokio pogleda krèag i ne odgovori ni da, ni ne.
? A skupa s hljebom daæu ti pun tanjir kupusa dobro zaèinjenog uljem
i siræetom ? dodade dobra ?enica.
Pinokio baci ponovo pogled na krèag i ne odgovori ni da, ni ne.
? A poslije kupusa daæu ti lijep slatki? ispunjen likerom.
Zavodljivosti ove posljednje divne ponude Pinokio nije mogao da se
odupre, zato odluènim glasom reèe:
? U redu! Odnijeæu vam krèag sve do kuæe.
Krèag je bio te?ak, prete?ak, a lutak nije imao snage da ga nosi na
rukama. Zato se pomiri sa sudbinom i stavi ga na glavu.
Kad su do?li kuæi, dobra ?enica posadi Pinokija za mali prostrt sto
i metnu pred njega hljeba, zaèinjen kupus i slatki?.
Pinokio nije jeo, on je prosto ?derao. ?eludac mu je bio kao kuæa
koja je bila prazna i nenastanjena veæ pet mjeseci.
Kad je donekle uti?ao ljuto ?tipanje gladi, podi?e glavu da se
zahvali svojoj dobroèiniteljici; ali je nije bio dobro ni pogledao, kad izbaci
jedno dugo,
dugo: ohhh! ? od èuðenja, ostade zablenut, oèiju iskolaèenih, s
vilju?kom u vazduhu, usta punih hljeba i kupusa.
? Èemu sve to èuðenje? ? upita smijuæi se dobra ?ena.
? To je, ? odgovori zamuckujuæi Pinokio, ? to je... to je... kako vi
lièite... vi me podsjeæate... da, da, da, isti glas... iste oèi... ista kosa...
da,
da, da... i vi imate modre kose... kao ona! O, Vilice moja!... O
Vilice moja!... recite da ste to vi, zaista vi!... Nemojte da plaèem vi?e!...
Kad biste
znali... Plakao sam toliko, trpio stra?no!...
I dok je to govorio, Pinokio je plakao kao ki?a i, baciv?i se nièice
na zemlju, ljubio je koljena toj tajanstvenoj ?enici.
XXV
PINOKIO OBEÆAVA VILI DA ÆE BITI DOBAR I DA
ÆE UÈITI JER MU JE VEÆ DOJADILO DA BUDE
LUTAK; HOÆE DA POSTANE VRIJEDAN DJEÈAK
Dobra ?enica je u poèetku odbijala da prizna da je ona mala Vila
modrih kosa, ali kad vidje da je otkrivena, a nije vi?e htjela da produ?ava
?alu, priznade
najzad ko je.
? Obje?enjaèe! Kako si primijetio da sam to ja?
? To mi je rekla velika ljubav koju osjeæam prema vama.
? Sjeæa? li se? Ostavio si me kao djevojèicu, a sad me zatièe? kao
?enu, toliko ?enu da bih ti skoro mogla da budem majka.
? To mi je zaista drago, jer æu vas onda moæi da zovem majkom
umjesto sestricom. Veæ dugo vremena èeznem da imam majku kao svi drugi djeèaci.
Ali kako ste
tako brzo narasli?
? To je tajna!
? Otkrijte mi je, htio bih i ja da narastem. Zar ne vidite? Ostao
sam jo? uvijek vrlo niska rasta.
? Ali ti ne mo?e? da naraste? ? uzvrati Vila.
? Za?to?
? Zato ?to lutke nikad ne rastu. Raðaju se kao lutke, ?ive kao
lutke, i umiru kao lutke.
? Oh! Dojadilo mi je vi?e da budem lutka! ? povika Pinokio, lupnuv?i
se pri tom po glavi. ? Vrijeme je da i ja jednom postanem èovjek kao svi drugi.
? I postaæe? èovjek ako to bude? umio zaslu?iti...
? Zaista? ?ta da radim da to zaslu?im?
? Vrlo laka stvar; nauèi da bude? dobar djeèak.
? A zar mo?da nisam dobar?
? Sve drugo, samo to ne! Dobri djeèaci su poslu?ni, a ti, naprotiv...
? A ja ne slu?am nikada.
? Dobri djeèaci vole da uèe i da rade, a ti...
? A ja se, meðutim, potucam i klatarim po èitavu godinu.
? Dobri djeèaci uvijek govore istinu...
? A ja uvijek la?em.
? Dobri djeèaci idu s voljom u ?kolu...
? A ja se od ?kole razbolim. Ali od danas ?elim da izmijenim svoj
?ivot.
? Obeæava? li mi?
? Obeæavam! Postaæu dobar djeèak i biæu utjeha svom ocu... A gdje li
je moj siroti otac?
? Ne znam.
? Hoæe li mi se ikad pru?iti sreæa da ga vidim i zagrlim?
? Vjerujem da hoæe; ?tavi?e, u to sam sasvim sigurna.
Pinokijevo zadovoljstvo bilo je veliko kad èu taj odgovor. Toliko
veliko da uze Viline ruke i poèe da ih ljubi tako sna?no, kao da je izvan sebe.
Zatim
podi?e glavu i, gledajuæi je ljupko, upita:
? Reci mi, majèice, dakle nije istina da si umrla?
? Izgleda da nisam, ? odgovori Vila smijuæi se.
? Kad bi znala kakvu sam ?alost osjetio i kako mi se bilo steglo u
grlu kad sam proèitao: Ovdje poèiva...
? Znam. Zato sam ti i oprostila. Kroz iskrenost tvog bola spoznala
sam da ima? dobro srce; a od djeèaka dobra srca, bili oni pomalo i nevaljali i
naviknuti
na lo?a djela, mo?e se uvijek nadati neèemu, to jest, mo?e se uvijek
nadati da æe se povratiti na pravi put. Eto za?to sam do?la da te potra?im sve
dovde.
Biæu tvoja majka...
? Oh! Kako je to lijepo! ? povika Pinokio skoèiv?i od radosti.
? Slu?aæe? me, radiæe? uvijek ono ?to ti budem kazala.
? Drage volje, drage volje, drage volje.
? Veæ sutra æe? poæi u ?kolu ? nastavi Vila. Pinokio se odmah
oneraspolo?i.
? Zatim æe? po svojoj volji da izabere? neki zanat... Pinokio
postade èak i ozbiljan.
? ?ta to mrmlja? kroz zube? ? upita Vila srdito.
? Govorim ? zakmeèa lutak poluglasno ? nije li mo?da prekasno da sad
idem u ?kolu.
? Nije, dragi moj! Zapamti da za pouku i uèenje nije nikada kasno.
? Ali ja neæu da se bavim nikakvim zanatom.
? Za?to?
? Te?ko mi je da radim.
? Sine moj, ? reèe Vila ? oni koji tako govore gotovo redovito
svr?avaju u tamnici ili u bolnici. Da zna?: èovjek, rodio se on bogat ili
siromah, du?an
je da se neèim bavi, da ne?to radi. Jao onima koji se naviknu na
besposlièenje! Besposlica je najgora bolest i treba je odmah lijeèiti, od malih
nogu.
Ako je tad ne izlijeèimo, kad porastemo, ne izlijeèismo je vi?e.
Ove rijeèi dirnule su Pinokijevu du?u. On ?ivo podi?e glavu i reèe
Vili:
? Uèiæu, radiæu, sve æu èiniti ?to mi ka?e?, jer mi je zaista
dojadilo da budem lutak. Hoæu da postanem djeèak po svaku cijenu. Obeæala si
mi, je li tako?
? Obeæala sam ti to. Sad to zavisi od tebe.
XXVI
PINOKIO ODLAZI SA SVOJIM ?KOLSKIM
DRUGOVIMA NA MORSKU OBALU DA VIDI
STRA?NOG MORSKOG PSA
Sutradan Pinokio poðe u osnovnu ?kolu.
Zamislite one derane u ?koli kad su vidjeli da u njihovu ?kolu ulazi
jedan lutak! Prolomi se grohotan smijeh bez kraja. Na raèun Pinokija neko je
pravio
jednu, neko drugu ?alu. Jedan mu istrgnu kapu iz ruke, drugi mu
odostrag povuèe kaputiæ; neko poku?a da mu naèini mastilom dva velika brka pod
nosom, a
jedan se èak usudi da ga ve?e za noge i ruke da bi ga primorao da
ple?e.
Neko vrijeme Pinokio je trpio tu drskost, ali osjetiv?i, konaèno, da
gubi strpljenje, okrenu se onima koji su ga najvi?e bockali i zadirkivali i
reèe im
ljutito:
? Pazite, djeco! Nisam do?ao u ?kolu da budem va?a budala. Ja
po?tujem druge i tra?im da i mene drugi po?tuju.
? Bravo, vra?e! Govori? kao iz knjige! ? povika?e ti nevaljalci iz
kojih provali luðaèki smijeh. A jedan od njih, smjeliji od ostalih, ispru?i
ruku s namjerom
da uhvati lutka za vrh nosa.
Ali ne sti?e da to uradi. Pinokio ispru?i nogu ispod stola i dade mu
po?ten udarac u cjevanicu.
? Oh! Tvrdih li nogu! ? zajauka djeèak trljajuæi modricu koju je
dobio od lutka.
? A kakvi su tek laktovi!... Tvrði su od nogu! ? reèe drugi djeèak
koji je zbog svojih neukusnih ?ala dobio udarac laktom u trbuh.
Èinjenica je da je Pinokio, odmah poslije tih udaraca nogom i
laktom, stekao po?tovanje i ljubav svih djeèaka u ?koli. Svi su ga oblijetali,
umiljavajuæi
mu se, svi su ga zavoljeli svom du?om.
I uèitelj ga je hvalio jer je vidio da je pa?ljiv, vrijedan i
pametan, da je uvijek bio prvi kad se ulazilo u ?kolu, a zadnji je ustajao kad
se ?kola zavr?avala.
Pa ipak, imao je jedan nedostatak: èesto je pohaðao mnoge
prijatelje, a meðu njima bilo je i mnogo derana, veoma poznatih zbog njihove
nemarnosti prema
uèenju.
Uèitelj ga je svaki dan na to upozoravao, a i dobra Vila mu je èesto
govorila i ponavljala:
? Pazi, Pinokio! Ti tvoji ?kolski drugovi, ranije ili kasnije,
uèiniæe da izgubi? ljubav prema knjizi, a mo?da, mo?da æe ti natovariti na vrat
i kakvu veliku
nesreæu.
? Nema opasnosti! ? odgovarao je lutak slije?uæi ramenima i
dodirujuæi se ka?iprstom posred èela, kao da ka?e: "Dosta je pameti unutra!"
Ali jednog lijepog dana, na putu za ?kolu, dogodi se da se namjeri
na gomilu svojih ?kolskih drugova koji ga upita?e:
? Zna? li veliku novost?
? Ne.
? U obli?nje more do?ao je Morski pas, velik kao planina.
? Zaista! Da to nije mo?da onaj isti morski pas koji je bio kad se
utopio moj siroti otac?
? Mi idemo na obalu da ga vidimo. Poði i ti.
? Ja, ne. Ja hoæu da idem u ?kolu.
? Zar ti je stalo do ?kole? U ?kolu æemo iæi sutra. Jedno predavanje
vi?e ili manje, ?ta to znaèi ? ostaæemo uvijek glupani.
? A ?ta æe reæi uèitelj?
? Pusti ga neka govori. Plaæen je upravo zato da gunða po èitav dan.
? A moja majka?
? Majke ne znaju nikad ni?ta ? odgovori?e ove nesreæe.
? Znate ?ta æu da uradim? ? reèe Pinokio. ? Ja imam posebne razloge
da vidim Morskog psa... ali poæi æu da ga pogledam poslije ?kole.
? Siroti glupane!... ? progovori jedan iz gomile. ? Misli? da æe
tako velika riba ostati tamo koliko ti ?eli?? Èim joj dosadi, uzeæe drugi
pravac i, onda
? onda, ko je vidje, i vidio ju je.
? Koliko vremena treba odavde do obale? ? upita lutak.
? Za jedan sat mo?emo i otiæi i vratiti se.
? Onda, hajdemo. Onaj koji bude br?e trèao, bolji je! ? povika
Pinokio.
Kad dade znak za polazak, gomila derana, s knjigama i tekama pod
mi?kom, jurnu preko polja. Pinokio uvijek ispred sviju, kao da je imao krila na
nogama.
S vremena na vrijeme okretao se natrag, zadirkujuæi svoje prijatelje
koji su ostali na dobroj udaljenosti. I kad ih je vidio zadihane, zapjenjenih
usta,
zapra?ene i ispla?enog jezika, Pinokio se smijao od sveg srca.
Jadnik, nije ni znao, u tom èasu, kakvom strahu i kakvim stra?nim nesreæama ide
u susret!...
XXVII
VELIKA BITKA IZMEÐU PINOKIJA I NJEGOVIH
PRIJATELJA. JEDAN OD NJIH JE RANJEN I
PINOKIJA HAPSE ?ANDARI
Èim je stigao na obalu, Pinokio pogleda more, ali nije vidio
nikakvog morskog psa. More je bilo glatko kao veliko kristalno ogledalo.
? Gdje je Morski pas? ? upita drugove, okrenuv?i im se.
? Vjerovatno je po?ao da doruèkuje ? odgovori jedan od njih, smijuæi
se.
? Ili se mo?da bacio u krevet da malo zadrijema ? dodade drugi,
smijuæi se jo? jaèe.
Po tim nesuvislim odgovorima i glupavom smijehu Pinokio zakljuèi da
su se njegovi drugovi s njim na?alili, nasamariv?i ga za ne?to ?to nije bilo
istinito.
Uvrijeðen, reèe im gnjevno:
? A sad? ?ta ima lijepog u tome ?to ste me nasamarili s tom prièicom
o Morskom psu?
? Lijepog sigurno ima!... ? odgovori?e u horu ti derani.
? A to bi bilo?...
? Izostao si iz ?kole i po?ao s nama, eto to smo htjeli. Zar se ne
stidi? da u ?kolu dolazi? uvijek na vrijeme i da si tako vrijedan na
predavanjima? Zar
te nije stid da toliko uèi??
? Ako ja uèim, ?to se to vas tièe?
? I te kako nas se tièe, jer nas tim prisiljava? da se brukamo pred
uèiteljem.
? Za?to?
? Zato ?to se pored onih ðaka koji uèe gube uvijek oni, kao ?to smo
mi, koji nemaju volje da uèe. A mi neæemo da nas iko potiskuje u stranu. Znamo
mi i
za samoljublje!
? Pa ?ta treba da radim da vam udovoljim?
? Treba da ti dosade ?kola, predavanja i uèitelj, jer su to na?a tri
velika neprijatelja.
? A ako ja hoæu da nastavim da uèim?
? Vi?e te neæemo ni pogledati u lice, a prvom prilikom æe? nam
platiti za to...
? Nagonite me skoro da se nasmijem ? reèe lutak i zavrtje glavom.
? Eh! Pinokio! ? povika tad najveæi od tih djeèaka, unoseæi mu se u
lice. ? Nemoj da se pravi? junakom, ne budi obijestan! Zna?, ako se ti nas ne
boji?,
ne bojimo se ni mi tebe! Zapamti da si ti sam, a nas je sedmoro.
? Sedmoro kao sedam smrtnih grijeha ? reèe Pinokio smijuæi se
grohotom.
? Jeste li èuli? Uvrijedio nas je sve! Nazvao nas je imenom smrtnih
grijeha!...
? Pinokio! Tra?im izvinjenje za uvredu... Ako neæe?, te?ko tebi!
? Kuku! ? uèini lutak, udarajuæi ka?iprstom po vr?ku nosa, u znak
podrugivanja.
? Pinokio! Neæe se dobro svr?iti!...
? Kuku!
? Premlatiæemo te kao magarca!...
? Kuku!
? Vratiæe? se kuæi razbijena nosa!...
? Kuku!
? E, sad æu da ti ja poka?em tvoje "kuku"! ? povika najsrèaniji od
tih derana. ? Evo ti ovo kao predujam, pa zadr?i za dana?nju veèeru.
I kad to reèe, udari ga po glavi. Ali, kako se moglo i oèekivati,
lutak odgovori na udarac. I zaèas borba posta op?ta, ljutita.
Iako je bio sam, Pinokio se branio kao junak. Sa svojim nogama od
veoma tvrdog drveta radio je tako dobro da je stalno dr?ao svoje neprijatelje
na potrebnoj
udaljenosti. Gdje su njegove noge mogle da dospiju i udare, ostajala
je modrica za uspomenu.
Srditi ?to ne mogu da se ponesu s lutkom, djeèaci se sjeti?e metaka.
Odrije?i?e sve?nje na svojim ?kolskim knjigama i poèe?e da bacaju na Pinokija
bukvare,
slovnice, èitanke i druge ?kolske knjige; ali lutak, hitra pogleda i
lukav, sklanjao se na vrijeme tako da su knjige preko njegove glave padale u
more.
Mo?ete zamisliti ribe! Ribe su mislile da su ove knjige neka hrana,
pa su se trkom sjatile oko njih, ali kad su oprobale jednu-dvije stranice i
korice,
ispljuvale su ih odmah, kriveæi usta, kao da su htjele da ka?u:
? Nije ovo za nas! Mi smo nauèile bolje da pojedemo!
Meðutim, bitka se sve vi?e zao?travala. Odjednom izaðe iz vode
veliki rak, polako, polako se pope na obalu i povika glasinom promukle trube:
? Prestanite, vragovi, drugo ni?ta i niste! Ove tuènjave meðu
djeèacima rijetko zavr?e dobro. Uvijek se desi neka nesreæa!
Siromah Rak, kao da je vjetru govorio. Èak ga onaj lupe? Pinokio,
okrenuv?i mu se, pogleda prijekim okom i grubo odsijeèe:
? U?uti, morski Raèe! Bilo bi bolje da posisa? dvije bombone od
li?aja pa da izlijeèi? to promuklo grlo. Hajde u krevet i nastoj da se
pre?noji?!
Na koncu, kad su pobacali sve svoje knjige, djeèaci su osmotrili
nedaleko od sebe sve?anj lutkovih knjiga. Za trenutak su ih se doèepali.
Meðu tim knjigama bila je jedna uvezana u debelu ljepenku sa hrbatom
i ?iljcima od pergamene. Bila je to Rasprava o matematici. Ostavljam vama da
zamislite
koliko je bila te?ka!
Jedan od derana zgrabi tu knji?urinu, nani?ani na Pinokijevu glavu i
hitnu je svom snagom koju je imao u ruci. Ali umjesto da pogodi lutka, pogodi u
glavu
jednog od svojih prijatelja koji preblijedje kao krpa i izusti samo
ove rijeèi:
? O, majko moja, pomozite mi... jer umirem!
I sru?i se opru?en na pijesak.
Ugledav?i to mrtvo dijete, upla?eni djeèaci odmagli?e i za tren oka
se vi?e nisu mogli vidjeti.
Ali Pinokio ostade. Iako je i on, ?to od bola ?to od straha, bio
vi?e mrtav nego ?iv, ipak potrèa da namoèi svoj rupèiæ u morskoj vodi i poèe da
kvasi sljepooènicu
svome sirotom ?kolskom drugu. I dok je to radio, gorko je plakao i
oèajavao, zvao ga je po imenu i govorio:
? Euðenio!... siroti moj Euðenio! Otvori oèi i pogledaj me!... Za?to
mi ne odgovara?? Nisam ti ja nanio ovo zlo! Vjeruj mi, nisam ja!... Otvori oèi,
Euðenio!...
Ako ih ne otvori?, umrijeæu i ja!... O, bo?e moj! Kako æu da se
vratim kuæi!... S kakvim srcem mogu da se pojavim pred svojom dobrom majkom?
?ta æe biti
od mene? Gdje æu pobjeæi?... Gdje æu se sakriti? Oh! Koliko bi bilo
bolje, po hiljadu puta bolje, da sam oti?ao u ?kolu!... Za?to sam poslu?ao
prijatelje
koji su moja nesreæa? A uèitelj mi je lijepo govorio... a i majka je
ponavljala: "Èuvaj se lo?ih prijatelja!"... Ali ja sam tvrdoglav, jogunast...
pu?tam
da drugi govore, pa ipak uvijek èinim po svom! Onda moram da
ispa?tam! Otkako sam na svijet do?ao, nikad nisam vidio ni èetvrt sata dobra.
Bo?e moj! ?to
æe biti sa mnom, ?to æe biti, ?to æe biti?...
I Pinokio je nastavio da plaèe, da urlièe, da se lupa po glavi i da
zove po imenu sirotog Euðemja. Odjednom zaèu prigu?en bat koraka koji su se
pribli?avali.
Okrenu se ? bila su dva ?andara.
? ?ta radi? tu, opru?en na zemlji? ? upita?e Pinokija.
? Poma?em svom ?kolskom drugu.
? Je li mu zlo?
? Izgleda da jest!...
? Ne samo da je zlo! ? povika jedan od ?andara, nagnuv?i se i
osmotriv?i Euðenija izbliza. ? Ovaj djeèak je ranjen u sljepooènicu. Ko ga je
ranio?
? Ja nisam ? promuca lutak bez daha.
? Ako ti nisi, ko je onda?
? Ja nisam ? ponovi Pinokio.
? A èime je ranjen?
? Ovom knjigom.
I Pinokio podi?e sa zemlje Raspravu o matematici, uvezanu u ljepenku
i pergamenu, pa je pokaza ?andarima.
? A èija je ova knjiga?
? Moja.
? To je dovoljno, drugo nam ne treba. Ustani odmah i poði s nama.
? Ali ja...
? Poði s nama!
? Ali ja sam nevin...
? Poði s nama!
Prije polaska ?andari su pozvali i neke ribare, koji su upravo u taj
èas prolazili u svojoj laði pored obale, i reko?e im:
? Povjeravamo vam ovog djeèaka koji je ranjen u glavu. Odnesite ga
svojoj kuæi i pazite na njega. Sutra æemo se vratiti da ga vidimo.
Okrenuli su se zatim Pinokiju, stavili ga izmeðu sebe i vojnièkim
glasom naredili:
? Naprijed! Brzo! Ako ne po?uri?, jao tebi!
Nije trebalo da ponove. Lutak je poèeo da koraèa onim puteljkom koji
je vodio u selo. Siroma?ak, ni sam nije znao na kom se dijelu svijeta nalazi.
Èinilo
mu se da sanja.
Kakav ru?an san! Bio je izvan sebe. Oèima je vidio sve dvostruko,
noge su mu drhtale, jezik mu se zalijepio za nepce, nije mogao ni da pisne. Pa
ipak, i
pored te, da ka?em, otupjelosti i smu?enosti, o?tar trn je probadao
njegovo srce; pomisao, naime, da æe morati da proðe ispod prozora kuæe svoje
dobre
Vile, opkoljen ?andarima! Vi?e bi volio da je mrtav!
Veæ su bili stigli, bili su na samom domaku sela, kad nalet o?tra
vjetra skide Pinokiju kapu s glave i odnese je desetak metara daleko.
? Imate li ?ta protiv ? reèe lutak ?andarima ? da odem po svoju kapu?
? Poði, samo po?uri!
Lutak poðe, podi?e kapu... ali umjesto na glavu, metnu je meðu zube
i svom snagom potrèa ka morskoj obali. Letio je kao pu?èano zrno.
Kad su prosudili da bi ga bilo te?ko stiæi, ?andari nahu?ka?e na
njega velikog ovèarskog psa, koji je dobivao nagrade na svim izlo?bama pasa.
Pinokio je
jurio, ali je pas jurio jo? br?e od njega. Svijet je izlazio na
prozore, okupljao se na ulici, znati?eljan da vidi svr?etak ove divljaèke trke.
Ali nije
mogao da udovolji tom prohtjevu, jer su pas i Pinokio podigli usput
takvu pra?inu da se nakon nekolio èasaka nije moglo vi?e ni?ta vidjeti.
XXVIII
PINOKIO SE NALAZI U OPASNOSTI
DA GA ISPR?E U TAVI KAO RIBU
U toj oèajnièkoj trci Pinokio povjerova, jednog stra?nog èasa, da je
izgubljen. Jer, znate, Alidoro (to je bilo ime ovèarskog psa) ga je nakon duga,
duga
trèanja, skoro bio dostigao.
Dovoljno je kad vam ka?em da je lutak iza sebe, na udaljenosti od
jednog pedlja, osjeæao iznemogao i vruæ dah ove stra?ne ?ivotinje.
Na svu sreæu, obala je bila veæ blizu i more se vidjelo nekoliko
koraka odatle.
Èim je stigao na obalu, lutak se odbaci divnim skokom, kao ?to bi to
?aba uradila, i pade posred mora. Alidoro, meðutim, htio je da se zaustavi, ali
ponesen
naglim trèanjem sruèi se u vodu i on. A taj nesreænik nije znao da
pliva, pa zato poèe da batrga ?apama da bi se nekako odr?ao na povr?ini. Ali
?to se
vi?e batrgao, glava mu je sve vi?e tonula u vodu. Kad je ponovo
izvuèe napolje, oèi su mu bile kao izbezumljene i iskolaèene, i, lajuæi, vikao
je:
? Tonem! Tonem!
? Crkni! ? odgovori mu Pinokio izdaleka, kad je, najzad, izmakao
svakoj opasnosti.
? Pomozi mi, Pinokiæu moj!... spasi me od smrti!...
Na te bolne jauke lutak, koji je ustvari imao divno srce, smilova se
i, okrenuv?i se psu, reèe mu:
? Ali ako ti pomognem da se spase?, obeæava? li mi da mi vi?e neæe?
dodijavati i trèati za mnom?
? Obeæavam ti! Obeæavam ti! Po?uri se, zaboga, jer ako se bude?
skanjivao jo? pola minuta, gotov sam.
Pinokio je ipak malo oklijevao. Ali, onda se sjeti da mu je otac
èesto govorio da dobro djelo nije nikad na ?tetu uèiniti, te otpliva prema
Alidoru, uhvati
ga objema rukama za rep i dovede ga zdravog i ?ivog na suhi pijesak
na obali. Siromah pas! Nije mogao vi?e da se dr?i na nogama. I nehotice je
popio mnogo
slane vode pa se naduo kao lopta. Ipak, lutak nije htio da se mnogo
pouzdaje u njega. Ocijeni da je pametno da se ponovo baci u vodu i tad,
udaljujuæi
se od obale, povika spa?enom prijatelju:
? Zbogom, Alidoro! Sreæan ti put i mnogo pozdravi ukuæane!
? Zbogom, Pinokio dragi! ? odgovori pas. ? Najljep?e ti se
zahvaljujem ?to si me izbavio od smrti. Uèinio si mi veliku uslugu. Ali ono ?to
se na ovom svijetu
uèini, vraæa se. Ako se pru?i prilika, govoriæemo ponovo.
Pinokio je nastavio da pliva, dr?eæi se uvijek u blizini obale.
Najzad mu se uèini da je do?ao na sigurno mjesto. Baciv?i pogled na obalu,
ugleda na hridinama
ne?to kao peæinu iz koje se izvijala duga, duga perjanica dima.
? U onoj peæini ? reèe lutak samom sebi ? mora da ima vatre. Tim
bolje! Poæi æu da se osu?im i ogrijem, a zatim ? biæe ono ?to treba da bude...
S tom odlukom pribli?i se grebenima, ali ba? kad je htio da se
uzvere, osjeti da se ne?to di?e, di?e, di?e pod vodom i da ga nosi po zraku.
Poku?a odmah
da pobjegne, ali je veæ bilo kasno. Na svoje veliko èudo naðe se
zatvoren u velikoj mre?i usred vreve riba raznih oblika i velièina koje su se
koprcale
i batrgale kao i druge ?ivotinje u oèajanju.
U isti èas opazi da iz peæine izlazi neki ru?an ribar, ali tako
ru?an, da je bio nalik na morsko èudovi?te. Umjesto kose na glavi je imao gust,
gust ?bun
zelene trave; zelena je bila i na tijelu njegova ko?a, zelene oèi,
zelena duga bradetina koja je dopirala do zemlje. Kao da se veliki zelembaæ
propeo na
zadnje noge.
Kad je ribar izvukao iz mora mre?u, povika sav zadovoljan:
? Blagoslovena providnosti! I danas mogu da se nakljukam ribe!
? Sva sreæa da nisam riba! ? reèe Pinokio, malo ohrabren, u sebi.
Ribar odnese mre?u punu ribe u peæinu, mraènu i zadimljenu peæinu,
nasred koje se nalazila velika tava u kojoj je cvrèalo ulje i ?irio se miris
zagorjelog
jela da je bilo te?ko i disati.
? Sad da vidimo kakve smo ribe ulovili! ? reèe zeleni ribar, uvuèe u
mre?u ruèetinu, tako golemu da je bila nalik na pekarsku lopatu, i izvuèe
napolje pregr?t
barbuna.
? Dobri ovi barbuni! ? reèe, gledajuæi ih i nju?eæi sa
zadovoljstvom. I kad ih je dobro onju?io, baci ih u vedro bez vode.
Zatim nekoliko puta ponovi isto; i hajd', hajd', dok je izvlaèio
napolje druge ribe, osjeæao je kako mu voda udara na usta i, u?ivajuæi, govorio
je:
? Dobri ovi osliæi!...
? Izvrsni ovi cipoli!...
? Veoma ukusni ovi smuðevi!...
? Dra?esne ove srdelice!...
Kao ?to mo?ete zamisliti, i osliæi, i cipoli, i listovi, i smuðevi,
i srdelice, oti?li su svi zajedno u vedro da èine dru?tvo barbunima.
Pinokio je ostao posljednji u mre?i.
Èim ga je ribar izvukao, razrogaèi od èuda oèi, ogromne zelene oèi,
vièuæi skoro upla?eno:
? Kakva li je ovo morska riba? Ne sjeæam se da sam ikad jeo ovako
ne?to!
I ponovo poèe da je razgleda pa?ljivo i kad ju je dobro, dobro
osmotrio sa svih strana, reèe na koncu:
? Ah! Znam! Mora da je morski rak!
Pinokio, poni?en, kad èu da je zamijenjen sa morskim rakom, reèe
o?tro:
? Kakav rak i nerak? Gle kako me èastite! Da znate ? ja sam lutak.
? Lutak? ? uzvrati ribar. ? Istinu da ka?em, riba-lutak za mene je
potpuno nova riba. Tim bolje! Poje?æu je slasnije!...
? Pojesti me? Ali shvatite da ja nisam riba! Ili ne èujete da
govorim i da mislim kao i vi?
? Istina, nema ?ta ? nadode ribar. ? Po?to vidim da si riba koja ima
tu sreæu da govori i da razmi?lja kao i ja, poslu?iæu se i ja doliènim obzirima.
? A ti obziri bi bili?...
? U znak prijateljstva i posebnog po?tovanja prepustiæu tebi da
izabere? na koji naèin hoæe? da te pripravim. ?eli? li da te ispeèem na tavi
ili vi?e voli?
da te skuham u loncu sa sosom od paradajza?
? Istini za volju, ? odgovori Pinokio ? ako treba da biram, najraðe
bih izabrao da me pustite na slobodu, da bih mogao da se vratim kuæi.
? ?ali? se? ?ta misli?, da æu propustiti priliku da okusim tako
rijetku ribu? Ne nalazi se svaki dan u ovim morima riba-lutak. Prepusti ti samo
meni: ispeæi
æu te na tavi zajedno sa ostalim ribama i biæe? zadovoljan. Zna?,
ipak je utje?nije kad te ispeku u dru?tvu.
Nesreæni Pinokio, na taj popjev poèe da plaèe, da jauèe, da
preklinje i kroz suze da govori: "Koliko bi bilo bolje da sam oti?ao u
?kolu!... Htio sam da
slu?am savjete rðavih prijatelja, sada ispa?tam!... Ih! Hi! Ih!..."
I po?to se izvijao kao jegulja i èinio nevjerovatne napore da se
istrgne iz pand?i zelenog ribara, ovaj uze lijepo u?e od site, sveza ga kao
salamu za ruke
i za noge i baci ga u dno vedra s ostalim ribama.
Zatim izvuèe jednu veliku drvenu pliticu punu bra?na i poèe da
posipa bra?nom po ribama; i kako je koju nabra?nio, tako ju je bacao da se
ispeèe na tavi.
Prvi koji su zaplesali u uzavrelom ulju bili su siroti osliæi; zatim
su do?li smuðevi, pa cipoli, listovi, srdelice. Zatim doðe red na Pinokija. Kad
je
osjetio da se pribli?ava smrt (i to kako ru?na smrt), Pinokija
uhvati takvo drhtanje i takav strah da vi?e nije imao ni glasa ni snage da moli.
Siroma?no dijete preklinjalo je oèima! Ali zeleni ribar, i ne
obaziruæi se na njega, provaljao ga je pet-?est puta u bra?nu, nabra?nio ga
tako dobro od
glave do nogu da se èinilo da je postao lutak od gipsa. Zatim ga
uhvati za glavu, i...
XXIX
PINOKIO SE VRAÆA VILINOJ KUÆI KOJA MU
OBEÆAVA DA OD SUTRA VI?E NEÆE BITI LUTAK
NEGO DA ÆE POSTATI DJEÈAK.
VELIKI DORUÈAK S BIJELOM KAFOM DA SE
PROSLAVI OVAJ VELIKI DOGAÐAJ
I upravo se ribar spremao da Pinokija baci na tavu kad u peæinu uðe
veliki ovèarski pas privuèen o?trim i prijatnim mirisom pr?ene ribe.
? Odlazi! ? povika ribar prijeteæim glasom, dr?eæi u ruci jo? uvijek
nabra?njenog lutka.
Ali je siromah pas bio gladan za èetvoro i, zavijajuæi i ma?uæi
repom, kao da je govorio:
? Daj mi zalogaj pr?ene ribe pa æu te pustiti na miru.
? Odlazi, kad ti ka?em! ? povika ribar i protegnu nogu da ga udari.
Tad se pas, nenaviknut kad dobro ogladni da mu se muha vrti po nosu,
okrenu ribaru re?eæi i pokaza svoje stra?ne zube.
U tom èasu u peæini se zaèu slabi glasiæ:
? Spasi me, Alidoro! Ako me ne spasi?, ribar æe me ispr?iti!...
Pas je odmah prepoznao Pinokijev glas i na svoje veliko èuðenje
primijeti da glasiæ dolazi iz tog nabra?njenog sve?nja ?to ga je ribar dr?ao u
rukama.
?ta sad da uèini? Zaleti se jednim skokom sa zemlje, zagrize
nabra?njeni sve?anj i dr?eæi ga pa?ljivo meðu zubima izaðe trkom iz peæine i
odjuri kao munja!
Bijesan na psa ?to mu je istrgao iz ruke ribu koju bi on i te kako
rado pojeo, ribar poku?a da ga stigne, ali uèiniv?i svega nekoliko koraka,
uhvati ga
takav napad ka?lja da je morao natrag da se vrati.
Meðutim, Alidoro ja na?ao puteljak koji vodi u selo, pa se zaustavi
i blago spusti na zemlju svog prijatelja Pinokija.
? Koliko ti zahvalnosti dugujem! ? reèe lutak.
? Nije potrebno da mi zahvaljuje? ? uzvrati pas. ? Ti si jednom meni
spasao ?ivot, ja ti sad vraæam istim. Zna se: na ovom svijetu treba da poma?emo
jedni
druge.
? Ali kako to da si u?ao u onu peæinu?
? Bio sam jo? uvijek ispru?en na obali, vi?e mrtav nego ?iv, kad mi
vjetar izdaleka nanese miris pr?ene ribe. Taj miris mi podjari apetit i ja
poðoh prema
njemu. Da sam do?ao minut kasnije!...
? Nemoj to ni govoriti! ? povika Pinokio drhteæi jo? od straha. ?
Nemoj to ni govoriti! Da si do?ao minut kasnije, sad bih veæ bio i ispr?en i
pojeden i
provaren. Brrr!... podilazi me jeza kad samo pomislim na to!...
Smijuæi se, Alidoro ispru?i desnu ?apu lutku, koji je stisnu jako,
jako, u znak velikog prijateljstva. Zatim se rastado?e.
Pas poðe putem prema kuæi, a Pinokio, kad ostade sam, poðe u jednu
kolibu, udaljenu nekoliko koraka odatle, i upita starèiæa koji je sjedio na
kuænom pragu,
grijuæi se na suncu:
? Recite, dobri èovjeèe, znate li i?ta o nekom sirotom djeèaku, o
izvjesnom Euðeniju, koji je bio ranjen u glavu?...
? Djeèaka su doveli ribari u ovu kolibu i sad...
? Biæe da je sad mrtav! ? prekide ga Pinokio veoma ?alostan.
? Ne, sad je ?iv i veæ se vratio svojoj kuæi.
? Zaista, zaista? ? uzviknu lutak poskoèiv?i od radosti. ? Dakle,
rana nije bila opasna?...
? Mogla je biti veoma ozbiljna, èak i smrtonosna ? odgovori starèiæ
? jer su ga lupnuli po glavi velikom knji?urinom koja je bila uvezana u tvrdi
papir.
? A ko mu je bacio knjigu na glavu?
? Njegov ?kolski drug, neki Pinokio...
? A ko je taj Pinokio? ? upita lutak, praveæi se navje?t.
? Ka?u da je zloèest djeèak, skitnica, nepromi?ljeno èeljade...
? Klevete! Sve same klevete!
? Pozna? li ti tog Pinokija?
? Iz viðenja! ? odgovori lutak.
? Pa kakvo je tvoje mi?ljenje? ? upita ga starèiæ.
? Meni se èini da je on veoma dobar mladiæ, pun ljubavi prema
knjizi, poslu?an, privr?en svom ocu i svojoj porodici...
Dok je lutak nizao sve ove la?i, dodirnu se po nosu i opazi da mu se
nos produljio vi?e od jednog pedlja. Tad, sav prepla?en, poèe da vièe:
? Ne obazirite se, dobri èovjeèe, na ove lijepe rijeèi koje
izgovorih, jer ja poznam dobro Pinokija. Uvjeravam vas da je on zaista zloèest
djeèak, neposlu?an
i skitnica i, umjesto da ide u ?kolu, klatari se po èitave dane sa
svojim tobo?njim prijateljima!
Èim izgovori ove rijeèi, nos mu se skrati i vrati se na prirodnu
velièinu, kakav je i prije bio.
? A za?to si tako sav bra?njav? ? upita ga odjednom starèiæ.
? Reæi æu vam... nisam ni primijetio da sam se otrao o neki zid
svje?e okreèen ? odgovori lutak, stideæi se da prizna da su ga nabra?njavili
kao ribu da
bi ga ispr?ili na tavi.
? A ?ta si uradio sa svojim kaputiæem, hlaèama i kapom?
? Sreo sam razbojnike i oni su me svukli... Recite, dobri starèe,
imate li sluèajno kakvo odijelo da mi date, tek toliko da se mogu vratiti
svojoj kuæi?
? Sine moj, ?to se tièe odijela, imam samo malu vreæicu u koju
ostavljam grahoricu. Ako hoæe?, uzmi je, eto je tu.
I Pinokio ne pusti da mu se dva puta ka?e. Uze odmah vreæicu od
grahorice, koja je bila prazna, izreza makazama malu rupicu na dnu vreæice, a
dvije sa strana
i nataknu je na sebe kao ko?ulju. I, tako lagano obuèen, poðe prema
selu.
Ali usput se nekako nije osjeæao mirno. I?ao je korak naprijed,
korak natrag, razgovarajuæi sam sa sobom:
? Kako æu ovakav da se pojavim pred mojom dobrom Vilom?... ?ta æe
reæi kad me ugleda?... Hoæe li mi oprostiti i ovu drugu vragoliju?... Kladim se
da mi
neæe oprostiti!... Oh! Sigurno mi neæe oprostiti... I treba mi tako,
jer ja sam nevaljalac koji obeæava, obeæava da æe se popraviti, a nikad
obeæanje ne
odr?i!...
Kad sti?e u selo, bila se veæ spustila mraèna noæ. Stra?no nevrijeme
i ki?a koja je padala kao iz kabla natjerali su Pinokija da ode pravo Vilinoj
kuæi.
Bio je èvrsto rije?en da lupa na vrata i da mu se vrata po svaku
cijenu otvore.
Ali, kad doðe do vrata, osjeti da mu nedostaje hrabrosti i, umjesto
da lupa, udalji se trkom dvadesetak koraka. Pribli?i se i po drugi put ? ali ne
odluèi
ni?ta; pribli?i se i po treæi put ? i ni?ta. Èetvrti put, dr?æuæi,
uze gvozdenu halku u ruku i zalupa sasvim tiho.
Èekaj, èekaj, dok se najzad, poslije pola sata, ne otvori prozor na
najgornjem spratu (kuæa je imala èetiri sprata) i Pinokio ugleda na prozoru
velikog
pu?a koji je na glavi imao upaljenu svijetiljku.
? Ko kuca u ovo doba? ? upita pu?.
? Je li Vila kod kuæe? ? upita lutak.
? Vila spava i ne dozvoljava da je iko budi. Ali, ko si ti?
? Ja sam!
? Ko ja?
? Pinokio.
? Koji Pinokio?
? Lutak koji stanuje kod Vile.
? Ah! Razumijem! ? reèe Pu?. ? Prièekaj me dolje dok siðem da ti
vrata otvorim.
? Po?urite se, zaboga, umirem od zime.
? Dijete moje, ja sam pu?, a pu?evima se nikad ne ?uri.
Pro?ao je jedan sat, pro?la su i dva, a vrata se nisu otvarala. Zato
se Pinokio, dr?æuæi sav od zime, od straha i vode koja je po njemu curila,
ohrabri
i pokuca po drugi put, ovaj put jaèe.
Na to drugo kucanje otvori se prozor na spratu ni?e i pojavi se Pu?.
? Pu?iæu lijepi, ? viknu Pinokio s ulice ? veæ dva sata èekam! A dva
sata u ovoj stra?noj noæi du?a su od dvije godine. Po?urite, zaboga!
? Dijete moje, ? odgovori mu s prozora ova mala ?ivotinjica, potpuno
mirno i ravnodu?no ? dijete moje, ja sam pu?, a pu?evima se nikad ne ?uri.
I prozor se ponovo zatvori.
Uskoro otkuca ponoæ, zatim jedan sat, dva sata po ponoæi, a vrata su
jo? uvijek bila zatvorena.
Tada Pinokio, izgubiv?i strpljenje, zgrabi halku na vratima da udari
svom snagom i da prodrma èitavu kuæetinu, ali... ?eljezna halka postade
odjednom ?iva
jegulja, iskliznu mu se iz ruke i nestade je u potoku na ulici.
? Ah! Zar tako? ? povika Pinokio jo? uvijek obuzet bijesom. ? Ako
nema halke, nastaviæu da lupam nogom.
I, povukav?i se malo unatrag, lupnu sna?nim udarcem na kuæna vrata.
Udarac je bio tako jak da mu se noga zabi u drvo sve do koljena. I kad lutak
poku?a
da je izvuèe napolje, sav trud je ostao uzaludan: noga je stajala
prikovana u vratima, kao zakovan klin!
Mo?ete da zamislite sirotog Pinokija! Kako da provede ostatak noæi
sa jednom nogom na zemlji, a s onom drugom u zraku!
Najzad, u samo svitanje, vrata se otvori?e. Onoj vrijednoj
?ivotinjici trebalo je samo devet sati da siðe sa èetvrtog sprata do ulaznih
vrata! Da vam ne
prièam kako se jadnica morala da oznoji!
? ?ta radite sa tom nogom u vratima? ? upita Pu? smijuæi se.
? Dogodila mi se nesreæa. Pogledajte malo, Pu?iæu lijepi, mo?da æe
vam uspjeti da me oslobodite ove muke.
? Dijete moje, za ovo treba stolar, a ja stolar nikad nisam bio.
? Zamolite Vilu s moje strane!...
? Vila spava i ne dozvoljava da je iko budi.
? Pa ?ta onda da radim, prikovan ovako èitav dan uz ova vrata?
? Zabavljaj se brojeæi mrave koji prolaze ulicom.
? Donesite mi bar ne?to da pojedem, jer su mi snage na izmaku.
? Odmah! ? reèe Pu?.
Poslije tri i po sata Pinokio ga vidje da se vraæa sa srebrnim
poslu?avnikom na glavi. Na poslu?avniku su bili hljeb, peèeno pile i èetiri
zrele kajsije.
? Ovo ti Vila ?alje doruèak, ? reèe Pu?.
Na taj bo?iji dar lutak se potpuno utje?i. Ali kakvo je bilo njegovo
razoèarenje kad poèe da jede i primijeti da je hljeb od gipsa, da je pile
napravljeno
od tvrdog papira, a èetiri kajsije da su od alabastera, obojene kao
da su prirodne.
Htio je da plaèe, da oèajava, htio je da baci poslu?avnik i ono ?to
je bilo na njemu, ali... umjesto toga, ili zbog velikog bola ili zbog muke u
?elucu,
pade onesvije?æen.
Kad je malo do?ao sebi, vidje da se nalazi opru?en na jednom divanu.
Pored njega ja bila Vila.
? I ovaj put ti opra?tam, ? reèe mu Vila, ? ali te?ko tebi ako drugi
put bude? èinio po svom!...
Pinokio je obeæao i zakleo se da æe uèiti i da æe se uvijek pona?ati
dobro. I, zaista, on je odr?ao rijeè kroz èitav ostatak ?kolske godine. A na
zavr?nim
ispitima imao je èast da bude najvredniji u ?koli. Njegovo
pona?anje, opæenito, ocijenjeno je tako pohvalno i dobro da mu Vila, sva
zadovoljna, reèe:
? Sutra æe se najzad tvoja ?elja ispuniti.
? Kakva ?elja?
? Od sutra vi?e neæe? biti drveni lutak, postaæe? lijepi djeèak.
Ko nije vidio Pinokijevu radost na tu toliko ?eljenu vijest, neæe
moæi da je zamisli. Sutradan je trebalo da budu pozvani svi njegovi prijatelji
i ?kolski
drugovi na sveèani doruèak u Vilinoj kuæi da proslave veliki
dogaðaj. Vila je spremila dvije stotine ?olja sa bijelom kafom i èetiri stotine
hljepèiæa
namazanih maslacem s obje strane. Ovaj dan obeæavao je da æe biti
zaista lijep i veseo, ali...
Na nesreæu, u ?ivotu lutka iskrsne uvijek neko ali, koje sve pokvari.
XXX
PINOKIO, UMJESTO DA POSTANE DJEÈAK,
ODLAZI KRIOMICE SA SVOJIM PRIJATELJEM
LUÈINJOLOM U "ZEMLJU IGRAÈAKA"
Sasvim prirodno, Pinokio odmah zatra?i od Vile da ga pusti da izaðe
u selo i da pozove svoje prijatelje. Vila mu reèe:
? Pa idi da pozove? prijatelje na sutra?nji doruèak. Ali zapamti da
treba da se vrati? kuæi prije nego ?to se smrkne. Jesi li razumio?
? Obeæavam vam da æu se vratiti za jedan sat ? uzvrati lutak.
? Slu?aj, Pinokio! Djeèaci brzo obeæavaju, ali èesto zakasne da
odr?e obeæanje.
? Ali ja nisam kao ostala djeca. Kad ne?to ka?em, to i uèinim.
? Vidjeæemo. Ako, pak, ne poslu?a?, gore po tebe!
? Za?to?
? Zato jer djeèaci koji ne slu?aju savjete onih koji znaju vi?e od
njih uvijek se izla?u nekoj nesreæi.
? Ja sam to i iskusio! ? reèe Pinokio. ? Ali vi?e neæu pasti u istu
gre?ku!
? Vidjeæemo da li govori? istinu.
Ne rekav?i vi?e ni rijeèi, lutak pozdravi svoju dobru Vilu, koja mu
je bila kao majka, pa pjevajuæi i vrteæi se kao èigra izaðe iz kuæe.
Za ne?to vi?e od jednog sata pozvao je sve svoje prijatelje. Jedni
su odmah, od sveg srca prihvatili poziv, drugi su, opet, u poèetku, pustili da
ih malo
moljaka; ali kad su èuli da æe hljepèiæi uz bijelu kafu biti
premazani maslacem i s vanjske strane, pristali su svi uz ove rijeèi: "Da ti
ugodimo, doæi
æemo i mi!"
Jo? ne?to treba da znate: Pinokio je meðu svojim prijateljima i
?kolskim drugovima imao jednog koji mu je bio osobito drag i mio. Zvao se
Romeo, ali su
ga svi zvali njegovim nadimkom Luèinjolo, jer je imao suh, izdu?en
stas ba? kao nov fitilj u noænoj lampi.
Luèinjolo je bio najlijeniji i najnesta?niji djeèak u èitavoj ?koli.
Ali ga je Pinokio i pored toga mnogo volio. Zato je odmah po?ao njegovoj kuæi
da ga
pozove na doruèak, ali ga ne naðe; vratio se po drugi put, vratio se
i treæi put, sve uzalud.
Gdje bi mogao da ga ulovi? Tra?i amo, tra?i tamo, najzad ga naðe
sakrivenog pod trijemom neke seljaèke kuæe.
? ?ta radi? tu? ? upita ga Pinokio, pribli?iv?i mu se.
? Èekam ponoæ da otputujem...
? Gdje ide??
? Daleko, daleko, daleko!
? A ja te, budala, tra?io tri puta kod kuæe!...
? ?ta si htio od mene?
? Zar ne zna? za veliki dogaðaj? Ne zna? za moju sreæu?
? Kakvu sreæu?
? Sutra prestajem da budem lutak i postajem djeèak kao i ti, kao i
svi drugi djeèaci.
? Nazdravlje!
? Sutra, dakle, èekam te na doruèak.
? Ali, ka?em ti da veèeras putujem.
? U koji sat?
? U ponoæ!
? A kud ide??
? Idem u jednu zemlju, najljep?u zemlju na ovom svijetu, u pravu
blagoslovenu zemlju. Tu æu i ostati!...
? A kako se zove ta zemlja?
? Zove se "Zemlja igraèaka". Za?to i ti ne bi po?ao sa mnom?
? Ja, ne. Zaista, ne!
? Nema? pravo, Pinokio. Vjeruj mi da æe? se pokajati ako ne poðe?.
Gdje da naðe? zdravije zemlje za nas djeèake? U njoj nema ?kola, u njoj nema
uèitelja,
u njoj nema knjiga... u toj blagoslovenoj zemlji nikad se ne uèi. U
èetvrtak nema ?kole, a svaka sedmica se sastoji od ?est èetvrtaka i jedne
nedjelje.
Zamisli, jesenji raspust poèinje prvog januara, a svr?ava se
posljednjeg decembra. Eto zemlje, koja se meni zaista dopada! Eto, kakve bi
trebalo da su
sve zemlje na svijetu.
? Ali kako se provode dani u "Zemlji igraèaka"?
? Igra se i zabavlja od jutra do veèeri. Onda se, noæu, poðe na
spavanje, a sutradan, sutradan poèinje sve po starom. ?ta veli? na to?
? Hm!... ? uèini Pinokio i prignu lagano glavu kao da ka?e: ? To je
?ivot kakav bih ja volio da imam!...
? Dakle, hoæe? li sa mnom? Da ili ne? Odluèi se.
? Ne, ne, ne, i opet ne! Najzad, obeæao sam svojoj dobroj Vili da æu
postati pristojan djeèak. Hoæu da odr?im obeæanje. Eto, i sunce veæ zalazi!
Ostavljam
te i bje?im! Dakle, zbogom i sreæan put!
? Kuda trèi? tako ?urno!
? Kuæi. Moja dobra Vila ?eli da se vratim prije mraka.
? Prièekaj jo? dva minuta.
? Zakasniæu.
? Samo dva minuta.
? Pa da onda Vila vièe na mene?
? Pusti je neka vièe. Vikaæe, vikati, pa æe i za?utjeti ? reèe taj
obje?enjak Luèinjolo.
? A kako putuje?? Sam ili u dru?tvu?
? Sam? Biæe nas vi?e od stotinjak djeèaka.
? A hoæete li iæi pje?ice?
? U ponoæ æe ovuda proæi kola koja æe nas pokupiti i odvesti s onu
stranu granice ove prelijepe zemlje.
? ?ta bih sve dao da je sada ponoæ!...
? Za?to?
? Da vas vidim kako odlazite.
? Ostani jo? malo pa æe? vidjeti.
? Ne, ne! Hoæu da se vratim kuæi.
? Prièekaj samo jo? dva minuta.
? Ne, ionako sam se suvi?e skanjivao da poðem. Vila æe biti zbog
mene zabrinuta.
? Sirota Vila! Mo?da se boji da æe te pojesti ?i?mi??
? Reci mi, jesi li potpuno siguran da u tom mjestu nema ?kole? ?
nadodade Pinokio.
? Ni sjene od njih!
? Ni uèitelja?...
? Nijednoga!
? I nikad ne treba da se uèi?
? Nikad, nikad, nikad!
? Lijepe li zemlje! ? reèe Pinokio osjetiv?i da mu voda dolazi na
usta. ? Sreæne li zemlje! Nisam nikad, dodu?e bio tamo, ali mogu da zamislim!
? Za?to i ti ne poðe??
? Uzaludno je da me nagovara?. Konaèno, obeæao sam mojoj dobroj Vili
da æu postati razborit djeèak i neæu da prekr?im zadanu rijeè.
? Pa, onda, zbogom! Pozdravi mi mnogo sve gimnazije... i one zavode,
ako ih uz put sretne?!...
? Zbogom, Luèinjolo! Nek ti je sreæan put, zabavljaj se i sjeti se
katkad svojih prijatelja.
Kad to reèe, lutak uèini dva-tri koraka kao da æe poæi, ali se
ponovo zaustavi i okrenu prijatelju:
? Ali jesi li ti potpuno, potpuno siguran da su sve sedmice u toj
zemlji sastavljene od ?est èetvrtaka i jedne nedjelje?
? Potpuno siguran.
? A zna? li sigurno da raspust poèinje prvog januara i svr?ava
posljednjeg decembra?
? Najsigurnije.
? Lijepe li zemlje! ? ponovi Pinokio i pljunu da se utje?i. Zatim,
na brzinu, odre?ita pogleda, dodade:
? Pa sad, zaista, zbogom i sreæan put!
? Zbogom!
? Za koliko sati putuje??
? Za dva sata!
? ?teta! Da nedostaje samo jedan sat do polaska, skoro, skoro da bih
bio kadar i da prièekam.
? A Vila?...
? Sad sam ionako zakasnio!... a da se vratim kuæi sat ranije ili sat
kasnije, svejedno je!
? Siroti Pinokio! A ako Vila bude vikala?
? Neka vièe. Pustiæu je da vièe, pa kad se izvièe, umiriæe se.
Meðutim, noæ se spustila. Mraèna noæ. Odjednom, u daljini se pojavi
neko slabo svjetlo koje se primicalo... zaèu se zvuk praporaca i trube, tako
slab i
prigu?en kao zujanje komaraca.
? Evo ih! ? povika Luèinjolo, di?uæi se na prste.
? Ko je? ? upita poluglasno Pinokio.
? Kola koja dolaze po mene. Dakle, hoæe? li da ide?, da ili ne?
? Ali, da li je zaista taèno ? upita lutak ? da u toj zemlji djeèaci
ne moraju nikad da uèe?
? Nikad, nikad, nikad!
? Lijepe li zemlje!... Lijepe li zemlje!... Lijepe li zemlje!...
XXXI
POSLIJE PET MJESECI PROVODA I ZABAVA
PINOKIO NA SVOJE VELIKO ÈUÐENJE OSJETI DA
MU IZBIJA LIJEP PAR MAGAREÆIH U?IJU,
POSTAJE MAGARÈIÆ SA REPOM I OSTALIM
Najzad, kola su stigla. Stigla su bez najmanjeg ?uma jer su im
toèkovi bili omotani krpama i kuèinama.
Vuklo ih je dvanaest zaprega magarèiæa iste velièine, ali razlièite
boje ko?e.
Neki su bili sivi, neki bijeli, bilo ih je pjegavih, kao kad se
pomije?aju so i biber, i prugastih sa velikim ?utomodrim prugama.
Ali najneobiènije je bilo to da tih dvanaest zaprega, ili ako hoæete
dvadeset èetiri magarèiæa, nisu imali potkovice kao sve ostale tegleæe i
tovarne ?ivotinje.
Umjesto njih imali su na nogama èizmice od bijele kravlje ko?e,
kakve nose ljudi.
A tek da ste vidjeli vodièa kola!...
Zamislite èovjeèuljka ?ireg nego du?eg, mekanog i masnog kao lopta
maslaca, lica kao jabuka, s ustima koja su se uvijek smijala, i glasom blagim i
umiljatim,
kao ?to je glas maèke koja se umiljava dobrom srcu gazdarice kuæe.
Èim su djeèaci vidjeli Èovjeèuljka, zaljubili su se u nj. Utrkivali
su se ko æe prije da se popne na njegova kola, koja bi ih odvela u ono istinsko
izobilje,
poznato na geografskoj karti pod zavodljivim imenom "Zemlja
igraèaka".
Kola su se napunila djeèacima od osam do dvanaest godina. Zbili su
se jedni uz druge, kao gomila sardelica u slanoj vodi, ali niko ne reèe: oh!,
niko ne
zakuka. Pomisao da æe za koji èas biti u zemlji u kojoj nije bilo ni
knjige, ni ?kole, ni uèitelja, èinila ih je tako radosnim i smirenim, da nisu
osjetili
ni neudobnost, ni zamor, ni glad, ni ?eð, ni san.
Tek ?to su se kola zaustavila, Èovjeèuljak se okrenu Luèinjolu i uz
mnogo kreveljenja i uètivosti upita:
? Reci mi, ljepotane, hoæe? li i ti da poðe? s nama u tu sreænu
zemlju?
? Dabome da hoæu.
? Ali, upozoravam te, dragi moj, da u kolima vi?e nema mjesta. Kao
?to vidi?, sve je puno!...
? Ne smeta ni?ta! ? odgovori Luèinjolo, ? ako u kolima nema mjesta,
pristajem da sjednem i na rudu od kola. I, zaletjev?i se, uzjaha na rudu.
? A ti, ljubavi moja, ? reèe Èovjeèuljak okrenuv?i se uljudno
Pinokiju ? ?ta ti namjerava? da radi?? Ili æe? s nama ili æe? ostati?
? Ja ostajem ? odgovori Pinokio. ? Hoæu da se vratim svojoj kuæi,
hoæu da uèim, da budem ?koli na èast, kao ?to èine svi dobri djeèaci.
? Nazdravlje!
? Pinokio! ? reèe tad Luèinjolo. ? Poslu?aj me: poði s nama, biæe
veselo.
? Ne, ne, ne!
? Poði s nama, biæe veselo ? povika?e èetiri druga glasa iz kola.
? Poði s nama, biæe veselo ? povika, najzad, u horu stotinjak
glasova iz kola.
? Ako poðem s vama, ?ta æe reæi moja dobra Vila? ? reèe lutak, veæ
donekle smek?an i pokoleban u odluci.
? Ne zamaraj glavu takvim brigama! Pomisli da idemo u zemlju u kojoj
æemo po svojoj volji da buèimo od jutra do mraka!
Pinokio ne odgovori. Samo uzdahnu. Zatim ponovo uzdahnu, zatim po
treæi put uzdahnu. Najzad progovori:
? Napravite mi malo mjesta, eto i mene!...
? Mjesta su sva zauzeta, ? odgovori Èovjeèuljak ? ali da ti poka?em
koliko si mi po volji, ustupiæu ti svoje mjesto na koèija?kom sjedalu...
? A vi?
? Ja æu pje?ice.
? Ne, to zaista ne mogu da dozvolim. Radije æu uzjahati na jednog od
ovih magarèiæa! ? povika Pinokio.
Reèeno ? uèinjeno. Pribli?i se magarcu koji je bio u prvoj zaprezi s
desne strane i uèini kretnju da ga uzja?e. Ali ?ivotinja se naglo okrenu, jako
ga udari
nju?kom u trbuh i odbaci tako da se Pinokio prevrnu u zraku.
Sad zamislite smijeh, nepristojan i urnebesan smijeh djeèaka koji su
prisustvovali ovom prizoru!
Èovjeèuljak se, meðutim, nije smijao. Pribli?i se prijazno buntovnom
magarèiæu i, pretvarajuæi se da ga ljubi, odgrize mu jednim ujedom polovinu
desnog
uha.
A Pinokio, bijesan, di?e se sa zemlje i jednim skokom uzjaha na
sirotu ?ivotinju. Skok je bio tako lijep da su djeèaci prestali da se smiju.
Poèeli su da
vièu "?ivio Pinokio!" i da glasno klièu. Klicanju nije bilo kraja.
Odjednom, sasvim nenadano, magarèiæ podi?e obje zadnje noge, ritnu
se jako, jako, i zbaci sirotog lutka na gomilu ?ljunka nasred ceste.
Tad se ponovi grohotan smijeh. Ali Èovjeèuljak i ovog puta umjesto
da se nasmije, toliko je bio svladan ljubavlju prema tom nesta?nom magarèiæu,
da mu jednim
poljupcem potpuno odgrize polovinu drugog uha. Zatim reèe lutku:
? Uzja?i i ne pla?i se. Magarac je mu?ièav, ali ja sam mu pri?apnuo
dvije rjeèce na uho. Nadam se da æe ga one ukrotiti i urazumiti.
Pinokio se pope i kola krenu?e. Ali dok su magarci i?li kasom, a
kola se drmuskala po ?ljunkovitom putu, lutku se uèini da èuje tih, jedva
razumljiv glas:
? Jadni tikvane! Htio si po svom da radi?, ali, kajaæe? se!
Skoro upla?en, Pinokio se osvrnu amo-tamo da èuje odakle dolaze te
rijeèi, ali ne vidje nikog. Magarci su kaskali, kola jurila, djeèaci u kolima
spavali,
Luèinjolo hrkao kao puh, a Èovjeèuljak na koèija?kom sjedalu
pjevuckao kroz zube:
Noæu svi spavaju
A ja ne spavam nikad...
Kad su odmakli jo? pola kilometra, Pinokio èu isti slaba?an glasiæ
koji mu reèe:
? Zapamti, ludo dijete! Djeèaci koji prestanu da uèe i okrenu leða
knjizi, ?koli i uèiteljima, i koji se predaju potpuno igri i zabavama, samo
mogu nesreæno
da zavr?e!... Znam iz iskustva... ovo ti i govorim iz iskustva! Doæi
æe dan kad æe? plakati, kao ?to ja danas plaèem... ali tad æe biti kasno!...
Na te rijeèi, pro?aputane tiho, tiho, lutak koji se upla?io vi?e
nego ikad, skoèi s leða magarca i priðe mu uhvativ?i ga za nju?ku.
I zamislite kako mu je bilo kad primijeti da njegov magarèiæ plaèe ?
plaèe ba? kao dijete!
? Hej, gospodine Èovjeèuljèe! ? povika tad Pinokio gazdi kola. ?
Znate ?ta je novo? Ovaj magarac plaèe.
? Pusti ga nek se isplaèe. Smijaæe se kad se bude ?enio.
? Ali, da ga niste nauèili i da govori?
? Nisam, ja sam sâm nauèio da natucam pokoju rijeè, jer sam tri
godine proveo u jednoj dru?ini ukroæenih pasa.
? Sirota ?ivotinja!...
? Hajd', hajd', ? reèe Èovjeèuljak ? ne gubimo vrijeme na to da
gledamo kako magarac plaèe. Uzja?i i poðimo. Noæ je svje?a, a put je dug.
Ne pisnuv?i vi?e ni rijeèi, Pinokio poslu?a. Kola su ponovo krenula
i sutradan u zoru stigla su sreæno u "Zemlju igraèaka".
Mjesto nije bilo nalik ni na jedno drugo mjesto na svijetu. U njemu
su ?ivjeli samo djeèaci. Najstariji su imali èetrnaest godina, najmlaði jedva
osam.
Na ulicama radost, buka, dreka... da ti pamet stane! Svugdje gomile
derana. Neki su se igrali orasima, neki ploèicama, neki loptom, a neki su se
vozili
na kotaèu ili drvenom konjiæu; jedni su se igrali slijepog mi?a,
drugi su se utrkivali; neki su, pak, obuèeni kao pajaci, gutali zapaljene krpe;
neko je
deklamovao, neko pjevao, neko izvodio vratolomne skokove, neko se
zabavljao hodajuæi s rukama po zemlji a s nogama u zraku, neko je kotrljao
obruè, neko
se ?etao u generalskoj odori s papirnatom kacigom i maèem od
ljepenke; jedni su se smijali, drugi vikali, zvali, lupali rukama; neko je
zvi?dao, neko opona?ao
koko? kad snese jaje; ukratko, takva paklena buka, takvo brbljanje,
takva pomamna graja, da je èovjek morao staviti pamuk u u?i da ne bi ogluvio.
Na svim
trgovima su se vidjela pozori?ta pod ?atorima, dupke puna djeèaka od
jutra do mraka. A na svim zidovima kuæa mogle su da se proèitaju rijeèi pisane
ugljenom,
kao ?to su ove: ? ?ivjele igrake (umjesto igraèke); Neæemo vi?e ?ola
(umjesto Neæemo vi?e ?kola); Dolje Matematika (umjesto Matematika) i druge
sliène
lijepe stvari.
Pinokio, Luèinjolo i svi djeèaci koji su doputovali s Èovjeèuljkom,
umije?ali su se odmah u taj mete?, èim su zakoraèili u grad, i ubrzo, kao ?to
se da
lako i zamisliti, postali su prijatelji sa svim tim djeèacima. Ko
sreæniji, ko zadovoljniji od njih!
Usljed raznolikih zabava kojima nije bilo kraja ? sati, dani,
sedmice prolazili su za tren.
? Oh! Kakav ?ivot! ? govorio je Pinokio svaki put kad bi se sluèajno
sreo s Luèinjolom.
? Vidi?, dakle, da sam imao pravo! ? dodavao je ovaj. ? A kad
pomislim da nisi htio da poðe? i da si sebi bio uvrtio u glavu da se vrati?
Vilinoj kuæi,
da gubi? vrijeme uèeæi!... ?to si se danas oslobodio od napasti
knjige i ?kole, duguje? meni i mojim savjetima, mojoj brizi, sla?e? li se? Samo
pravi prijatelji
znaju da èine ovako velike usluge.
? Istina je, Luèinjolo! Tvoje je zasluga ?to sam danas zaista
zadovoljan djeèak. A zna? ?ta mi je uèitelj govorio o tebi? Govorio je uvijek:
"Ne dru?i se
s onom nesreæom, Luèinjolom, jer je Luèinjolo slab prijatelj i mo?e
samo da te lo?e savjetuje,..."
? Siromah uèitelj ? uzvrati drugi i zatrese glvom. ? Znam dobro da
me je mrzio i da mu je bilo zadovoljstvo da me kleveæe, ali ja sam plemenit pa
mu opra?tam!
? Velika si ti du?a! ? reèe Pinokio i srdaèno zagrli prijatelja i
poljubi ga posred oèiju.
Pet mjeseci je trajalo ovo provoðenje, ova zabava i igranje po
èitave dane. I nikad djeèaci za to vrijeme nisu pogledali u lice knjizi i
?koli. Ali jednog
jutra, kada se probudio, Pinokio do?ivi neugodno iznenaðenje koje ga
stra?no ozlovolji.
XXXII
PINOKIO DOBIVA MAGAREÆE U?I
A ZATIM POSTAJE PRAVI MAGARAC I POÈINJE DA NJAÈE
A kakvo je bilo to iznenaðenje?
Isprièaæu vam ga, dragi moji mali èitaoci. Kad se probudio, sasvim
prirodno, Pinokio osjeti potrebu da se poèe?e po glavi, ali kad se poèe?a...
Pogaðajte malo ?ta je primijetio!
Primijetio je, na svoje veliko èuðenje, da su mu u?i narasle vi?e od
jednog pedlja.
Znate da je lutak od svog roðenja imao male, sasvim male u?i, koje
se prostim okom nisu mogle ni vidjeti! Zamislite kako se zaprepastio kad
primijeti da
su mu u?i, preko noæi, tako narasle da su lièile na dvije èetke za
blato.
Po?ao je odmah da potra?i ogledalo, ali kad ga ne naðe, napuni vodom
lavor na umivaoniku i oglednu se u njemu. U lavoru je vidio ono ?to nikad ne bi
?elio
da vidi: naime, njegov lik je bio ukra?en divnim parom magareæih
u?iju.
Prepu?tam vama da zamislite bol, stid i oèajanje nesreænog Pinokija.
Poèeo je da plaèe, da vri?ti, da udara glavom o zid; ali ?to je vi?e
oèajavao, u?i su sve vi?e rasle, rasle, i na vrhovima postajale dlakave.
Na tu stra?nu kuknjavu uðe u sobu lijep Mrmotiæ koji je stanovao na
spratu vi?e. Kad ugleda lutka u tako velikoj nevolji, bri?no ga upita:
? ?ta ti je, dragi kom?ija?
? Bolestan sam, Mrmotiæu moj, jako bolestan... bolestan od neke
bolesti koja me pla?i! Razumije? li se ti u b?lo?
? Pomalo.
? Pogledaj onda nemam li sluèajno groznicu.
Mrmotiæ podi?e desnu prednju ?apu, opipa Pinokijevo b?lo i reèe
uzdahnuv?i:
? Prijatelju moj, ?ao mi je ?to moram da ti saop?tim lo?e vijesti!
? To jest?...
? Ima? gadnu vatru?tinu!...
? Kakva je to vatru?tina?
? To je magareæa groznica.
? Ne razumijem se u tu groznicu! ? odgovori lutak, a u stvari je
razumio o èemu se radi.
? Onda æu ti ja objasniti ? nadodade Mrmotiæ. ? Znaj, dakle, kroz
dva-tri sata neæe? vi?e biti ni lutak ni djeèak...
? A ?ta æu biti?
? Kroz dva-tri sata postaæe? istinsko i pravo magare, kao ona
magarad koja vuku kolica i nose na trg kupus i salatu.
? Oh! Jadan ti sam! Jadan ti sam! ? povika Pinokio hvatajuæi rukama
oba uha, tegleæi ih i èupajuæi pomamno kao da su tuðe u?i.
? Dragi moj ? reèe Mrmotiæ da bi ga utje?io. ? ?ta sad da radi??
Konaèno, tako ti je suðeno. U knjigama mudrosti napisano je da oni djeèaci koji
skitaju
i kojima su dodijale knjige, ?kole i uèitelji, a dane provode u igri
i zabavama, moraju kad-tad se pretvore u male magarce.
? Zar je zaista tako? ? upita lutak jecajuæi.
? Jest, tako je! Plaè je sad uzaludan! Trebalo je na to da ranije
misli?!
? Ali nije moja krivica. Vjeruj mi, Mrmotiæu dragi, da je za sve ovo
kriv Luèinjolo!..
? A ko je Luèinjolo?...
? Moj ?kolski drug. Htio sam da se vratim svojoj kuæi; htio sam da
budem poslu?an, hito sam da nastavim da uèim, da se ?kola ponosi mnome... ali,
Luèinjolo
mi reèe: ? Za?to da se dosaðuje? uèenjem? Za?to da ide? u ?kolu?
Poði radije sa mnom u "Zemlju igraèaka". Tamo nema uèenja, tamo æemo se
zabavljati po
èitav dan i biæemo uvijek veseli.
? A za?to si poslu?ao savjet tog la?nog prijatelja, tog lo?eg
prijatelja?
? Za?to... Zato, Mrmotiæu moj, ?to sam ja lutak bez pameti... i bez
srca. Da sam imao mrvicu osjeæanja, ne bih nikada napustio dobru Vilu, koja me
je voljela
kao majka i koja mi je uèinila toliko dobra!... Sad ne bih bio
lutak... bio bih pristojan djeèaèiæ, kakvih mnogo ima! Oh!... ali, ako sretnem
Luèinjola,
jao njemu! Reæi æu mu ono ?to ga spada!...
I krenu napolje. Ali kad je do?ao do vrata, sjeti se da ima magareæe
u?i i, stideæi se da ih pred svijetom poka?e, znate ?ta izmisli? Uze veliku
platnenu
kapu, navuèe je na glavu i nabi je sve do ispod nosa.
Zatim izaðe. Po?ao je u potjeru za Luèinjolom. Tra?io ga je svugdje
? na ulicama, trgovima, u pozori?tima, na svakom mjestu, ali ga nije na?ao.
Zapitkivao
je mnoge koje je sretao putem, ali Luèinjola niko nije vidio.
Onda se uputi Luèinjolovoj kuæi da ga tamo potra?i. Kad sti?e pokuca
na vrata.
? Ko je? ? upita iznutra Luèinjolo.
? Ja sam! ? odgovori lutak.
? Prièekaj samo èas, otvoriæu ti.
Poslije pola sata vrata su se otvorila. Zamislite kako se Pinokio
zaèudi kad, u?av?i u sobu, ugleda svog prijatelja Luèinjola sa velikom
platnenom kapom
na glavi koja mu je dopirala do ispod nosa.
Ugledav?i tu kapu, Pinokio se skoro utje?i i pomisli u sebi:
? Mo?da je moj prijatelj bolestan kao i ja? Mo?da i on ima magareæu
groznicu?
I pretvarajuæi se da nije ni?ta opazio, upita ga smijuæi se:
? Kako si, dragi moj Luèinjolo?
? Odlièno, kao mi? u kalupu sa sirom parmezanom.
? Govori? li ozbiljno?
? A za?to bih ti lagao?
? Izvini, prijatelju, ali za?to onda dr?i? na glavi tu platnenu kapu
koja ti pokriva u?i?
? Lijeènik mi je naredio, jer sam ozlijedio ovo koljeno. A za?to ti,
dragi Pinokio, nosi? tu platnenu kapu nabijenu do ispod nosa?
? Naredio mi je lijeènik, jer sam odrao jednu nogu.
? Oh! siroti Pinokio!...
? Oh! siroti Luèinjolo!...
Poslije tih rijeèi slijedila je duga, duga ti?ina, i za to vrijeme
dva prijatelja nisu ni?ta drugo radila nego se meðusobno podrugljivo zagledala.
Najzad, lutak reèe svom prijatelju glasiæem kao med slatkim i
pjevu?avim:
? Rije?i me znati?elje, dragi moj Luèinjolo; jesi li ikad patio od
u?ne bolesti?
? Nikad!... a ti?
? Nikad!... Ipak od jutros osjeæam u jednom uhu stra?ne bolove.
? I meni je od toga zlo.
? I tebi?... A koje te uho boli?
? Oba. A tebe?
? Oba. Da nije ista bolest?
? Bojim se da jest
? Uèini mi ne?to po volji Luèinjolo!
? Drage volje i od sveg srca!
? Poka?i mi svoje u?i?
? Za?to da ne! Ali prije bih htio da vidim tvoje, dragi Pinokio.
? Ne, prvo poka?i ti.
? Ne, dragi moj, prije ti, pa onda æu ja!
? Pa dobro, ? reèe tad lutak ? sklopimo prijateljsku pogodbu.
? Da èujemo tu pogodbu!
? Podignimo istovremeno obadvojica kape. Prihvaæa? li?
? Prihvaæam.
? Dakle, pa?nja!
I Pinokio poèe da broji visokim glasom:
? Jedan! Dva! Tri!
Na rijeè tri djeèaci skido?e svoje kape s glave i baci?e ih u zrak.
I tad, tad se ukaza prizor, skoro nevjerovatan, da nije bio istinit.
Naime, Pinokio i Luèinjolo, kad su vidjeli da ih je ista bolest pogodila,
umjesto da
se smrtno prepla?e i o?aloste, poèeli su da mièu svojim prekomjerno
naraslim u?ima i, poslije hiljade budala?tina, udarili su u lijep, glasan
smijeh.
Smijali su se, smijali i smijali toliko da su morali da pridr?avaju
svoje trbuhe.
I upravo kad su se najljep?e smijali, Luèinjolo odjednom za?uti i,
teturajuæi se i mijenjajuæi boju, reèe prijatelju:
? Pomoæ! Pomoæ! Pinokio!...
? ?ta ti je?
? Jao meni! Ne mogu da se dr?im uspravno na nogama.
? Ni ja, ? povika Pinokio i poèe da plaèe i da tetura.
I dok su tako govorili, prignuli su se obojica k zemlji
èetverono?ke, poèeli su da se vrte i trèe po sobi. Njihove ruke postajale su
kopita, njihova lica
izdu?ila su se u nju?ke, a njihova leda pokrila je nekakva
svijetlopepeljasta ko?a sa crnim pjegama.
A znate li ?ta je toj dvojici nesretnika bilo najgore? Najgore im je
bilo i najvi?e ih je ponizilo kada su osjetili da im nièe rep. Tada, svladani
stidom
i bolom, poku?a?e da zaplaèu i da se izjadaju nad svojom sudbinom.
Kamo sreæe da to nikada nisu poku?ali! Umjesto plaèa i jecanja
izlazilo je iz njihovih usta magareæe njakanje i, njaèuæi zvuèno, obadvojica su
u horu vikali:
i-a, i-a, i-a.
U tom èasu neko pokuca na vrata i jedan glas izvana reèe:
? Otvorite! Ja sam Èovjeèuljak, vodiæ kola koja su vas dovela u ovu
zemlju. Otvorite odmah, ili te?ko vama!
XXXIII
PINOKIO POSTAJE PRAVI MAGARAC, ODVODE
GA NA TRG DA GA PRODAJU; KUPUJE GA
UPRAVITELJ JEDNE CIRKUSKE DRU?INE DA GA
NAUÈI DA PLE?E I PRESKAÈE PREKO OBRUÈA,
ALI JEDNE VEÈERI MAGARAC OZLIJEDI NOGU I
KUPUJE GA NEKO DRUGI DA BI OD NJEGOVE
KO?E NAPRAVIO BUBANJ
Vidjev?i da se vrata ne otvaraju, Èovjeèuljak ih gurnu sna?nim
udarcem i, èim uðe u sobu, reèe sa uobièajenim osmijehom Pinokiju i Luèinjolu:
? Bravo, djeco! Njakali ste dobro, odmah sam vas prepoznao po glasu.
Evo me zato ovdje!
Na te rijeèi dva magarèiæa su ostala kao oparena, pognute glave,
spu?tenih u?iju, podvijena repa.
U poèetku ih je Èovjeèuljak gladio, milovao, opipavao. Zatim izvuèe
èe?agiju i poèe vje?to da ih timari. A kad su poslije timarenja postali sjajni,
sjajni
kao ogledalo, stavi im ular i odvede ih na trg u nadi da æe ih
prodati i da æe na njima prilièno zaraditi.
Nije trebalo da èeka dugo na kupce.
Neki seljak kupi Luèinjola, jer mu je dan prije krepao magarac, a
Pinokija prodade upravitelju jedne dru?ine pajaca i akrobata koji ga kupi da bi
ga uvje?bao
u skokovima i plesu zajedno sa ostalim ?ivotinjama iz dru?ine.
Jeste li sad shvatili, moji mali èitaoci, kakvim se lijepim zanatom
bavio Èovjeèuljak? Ta ru?na nakaza, èije je lice naoko bilo kao med i mlijeko,
i?ao
je s vremena na vrijeme po svijetu kolima i uz put, obeæanjima i
ulagivanjima, skupljao djeèake skitnice kojima su dosadile knjige i ?kola. Kad
bi ih natovario
na svoja kola, vodio ih je u "Zemlju igraèaka" u kojoj su provodili
dane i dane u igri, vragolijama i zabavi. A onda, kad su svi siroti obmanuti
djeèaci
? koji su se neprestano igrali a nikad uèili ? postajali magarèiæi,
Èovjeèuljak ih je prisvajao i odvodio, sav radostan i zadovoljan, na sajmove i
trgove
da ih proda. I na taj naèin ubrzo je zaradio obilje para i postao
pravi milioner.
?ta se dogodilo s Luèinjolom, ne znam, ? ali znam da je Pinokio, veæ
od prvih dana, po?ao u susret te?kom i muènom ?ivotu.
Kad su ga dopremili u ?talu, novi gospodar mu napuni jasle slamom,
ali je Pinokio ispljunu kad je okusi.
Gunðajuæi, vlasnik onda napuni jasle sijenom, ali ni sijeno se nije
svidjelo Pinokiju.
? Ah! ne sviða ti se ni sijeno? ? povika ljutito gazda. ? E, moj
lijepi magarèiæu, istjeraæu ja tebi tvoje mu?ice iz glave. Naæi æu ja neki
naèin!...
I, kao za prvu opomenu, udari ga bièem po nogama.
Od velikog bola Pinokio poèe da plaèe i njaèe i, njaèuæi reèe:
? I-a, i-a... slamu ne mogu da probavim!...
? Jedi onda sijeno, ? odgovori vlasnik, koji je odlièno razumijevao
magareæi jezik.
? I-a, i-a... Od sijena me boli ?eludac!...
? Ti bi, èini mi se, ?elio da jednog magarca, kakav si ti hranim
kokicama i pijetlovima u hladetini? ? nastavi vlasnik, ljuteæi se sve vi?e,
udari ga po
drugi put bièem.
Na taj drugi udarac Pinokio, oprezan, smiri se odmah i ne reèe ni
rijeèi.
?tala se, meðutim, zatvorila i Pinokio ostade sam; kako je pro?lo
mnogo vremena da ni?ta nije okusio, poèeo je da zijeva od velike gladi. Zijevao
je tako
jako da su mu usta lièila na pekaru.
Najzad kad nije na?ao ni?ta u jaslama, pomiri se s tim da pro?vaæe
malo sijena i kad ga je dobro, dobro pro?vakao, proguta ga.
? Sijeno nije tako lo?e, ? reèe u sebi ? ali koliko bi bilo bolje da
sam nastavio da uèim!... Umjesto sijena sad bih mogao da jedem okrajak svje?eg
hljeba
sa lijepom kri?kom salame!... Ali neka!...
Sutradan, èim se probudio, potra?i u jaslama jo? malo sijena. Ali
sijena nije bilo ? noæu ga je svega pojeo.
Onda uze zalogaj smrvljene slame, ali dok ju je ?vakao morao je,
hoæe?-neæe?, da uvidi, da ukus smrvljene slame nije bio slièan ni ri?otu na
milanski, ni
makaronama na napolitanski naèin.
? Strpljenja! ? povika i nastavi da ?vaæe. ? Da bar moja nesreæa
poslu?i kao pouka svim neposlu?nim djeèacima i onim koji nemaju volje da uèe.
Strpljenja!...
Strpljenja!...
? Strpljenja, veli?? ? zaurlika vlasnik ulazeæi u tom èasu u ?talu.
? Da ne misli?, lijepo moje magare, da sam te uzeo samo za to da jede? i pije??
Kupio
sam te da radi? i da s tobom zaradim mnogo para. Deder, dakle! Poði
sa mnom u cirkus ? tamo æu te nauèiti kako se skaèe kroz obruèe, kako se
razbijaju
glavom papirnate baève i ple?u valceri i polke stojeæi uspravno na
zadnjim ?apama.
Siroti Pinokio! ? milom ili silom morao je da nauèi sve ove lijepe
stvari. Ali zato mu je trebalo dobra tri mjeseca pouèavanja i dosta udaraca
bièem, toliko
udaraca da su mu se dlake s tijela skidale.
Najzad, doðe dan kada je njegov vlasnik mogao da objavi zaista
neobiènu predstavu. Veliki raznobojni plakati, prilijepljeni na æo?kovima
ulica, obavje?tavali
su graðane:
VELIKA SVEÈANA PREDSTAVA
Veèeras
æe se davati obièni skokovi i neobiène vje?be
u izvoðenju
svih umjetnika i svih konja ove dru?ine oba spola
a uz to prvi put æemo vam predstaviti
èuvenog MAGARCA PINOKIJA
zvanog
Zvijezda plesa
Pozori?te æe biti sjajno rasvijetljeno
Te veèeri, kao ?to veæ i zami?ljate, sat prije poèetka predstave
pozori?te je bilo dupke puno.
Nije se moglo naæi nijedno bolje mjesto ni lo?a da ih zlatom plati?.
Stepeni?te cirkusa kipjelo je od djeèaka i djevojèica svih doba,
koji su s nestrpljenjem èekali da vide èuvenog magarca Pinokija kako ple?e.
Kad se zavr?io prvi dio predstave, pojavi se pred mno?tvom gledalaca
upravitelj dru?ine, obuèen u crni kaput, u bijele uske hlaèe i ko?ne èizmice do
koljena.
Pokloniv?i se duboko, izdeklamova sveèanim glasom sljedeæi
besmisleni govor:
"Po?tovani gledaoci, gospodo i gospoðe!
Skromni potpisani, buduæi na proputovanju kroz ovaj divni grad, htio
je proizvesti sebi èast i zadovoljstvo da predstavi ovim umnim i uglednim
gledaocima
slavnog magarca koji je veæ imao èast da ple?e pred njihovim carskim
velièanstvima svih kraljevskih dvorova Evrope.
Zahvaljujuæi vam na posjeti, obraæam vam se da nam pomognete va?om
dragom prisutno?æu i da nam ne zamjerite".
Govor je bio primljen sa mnogo smijeha i klicanja, ali klicanje se
podvostruèi i postade kao uragan kada se pojavi magarac Pinokio na sredini
cirkusa. Bio
je sveèano iskiæen. Uzde su mu bile od sjajne ko?e sa kopèama i
okovima od mesinga, na u?ima je imao dvije bijele kamelije, a griva mu je bila
razdijeljena
na mnogo uvojaka povezanih ma?nicama od crvene svile. Preko struka
je imao veliki zlatnosrebrni pojas, a rep mu je bio sav isprepleten trakama od
plavog
i kao vi?nja crvenog velura. Bio je, ?ta da vam ka?em, magarac da se
u njega zaljubi?!
Predstavljajuæi ga publici, upravitelj nastavi:
"Moji po?tovani slu?aoci! Nisam ovdje da vas obmanjujem o velikim
te?koæama koje sam podnosio da bih urazumio i pokorio ovog sisavca dok je
slobodno pasao
od brda do brda na ravnicama ?arkog podruèja. Pogledajte, molim vas,
koliko divlja?tva izbija iz njegovih oèiju. Morao sam èesto da pribjegnem
ljubaznom
jeziku bièa, jer su ostali bezuspje?ni svi poku?aji da ga pripitomim
da ?ivi ?ivotom uglaðenih èetverono?aca. Ali, umjesto da me zavoli zbog moje
uljudnosti,
du?a mu se sve vi?e i vi?e kvarila! A ja, slijedeæi Galov sistem,
na?ao sam u njegovoj lubanji malu kartaginsku ko?èicu za koju Pari?ki
medicinski fakultet
reèe da je preporodilaèki korijen kose i vatrena plesa. Zato sam
za?elio da ga uvje?bam u plesu i preskakanju obruèa i baèava postavljenih
papirom. Divite
mu se, a zatim mu sudite! Prije nego ?to se od vas rastanem,
meðutim, dozvolite mi, da vas pozovem na dnevnu predstavu koja æe se odr?ati
sutra naveèe,
ali ukoliko bi prijetila ki?a, predstava æe biti odgoðena za sutra
ujutro".
I upravitelj se ponovo duboko, duboko pokloni, a zatim se okrenu
Pinokiju i reèe mu:
? Veselo, Pinokio! Prije nego otpoènete sa va?im vje?bama,
pozdravite ovu po?tovanu publiku, gospodu, gospoðe i djeèake!
Poslu?an, kakav je bio, Pinokio prignu prednja koljena sve do zemlje
i ostade kleèeæi sve dok mu upravitelj, pucnuv?i bièem, ne doviknu:
? Korakom!
Tad se magarac uspravi na sve èetiri noge i poèe da kru?i po cirkusu
naokolo, hodajuæi samo korakom. Zatim upravitelj povika:
? Kasom! ? a Pinokio, slu?ajuæi ?ta mu se nareðuje, promijeni korak
u kas.
? Galopom! ? Pinokio udari u galop.
? Trkom! ? Pinokio se dade u trk svom snagom. I dok je trèao kao
berberski konj, upravitelj podi?e ruku u vazduh i ispali hitac iz pi?tolja.
Pretvarajuæi se da ga je hitac ranio, magarac pade opru?en u cirkusu
i izgledalo je kao da stvarno umire.
A onda usred praska i klicanja, povika i pljeskanja, praska koji se
do zvijezda dizao ? magarac se di?e sa zemlje. I sasvim prirodno za?elje da
podigne
glavu i pogleda prema publici... i kad pogleda, zamislite: u jednoj
lo?i sjedjela je lijepa ?ena koja je na vratu imala debelu zlatnu ogrlicu sa
prikaèenim
medaljonom. Na medaljonu je bio naslikan lik jednog lutka.
? To sam ja!... Ta ?ena je Vila! ? reèe u sebi Pinokio, prepoznav?i
je odmah. Od velike radosti poku?a da vikne:
? Oh, Vilice moja, Vilice moja!
Ali umjesto tih rijeèi izaðe mu iz grla njakanje tako zvuèno i
otegnuto da nasmija sve gledaoce, a osobito djeèake koji su se nalazili u
pozori?tu.
A upravitelj, da bi ga pouèio i nauèio da nije pristojno da njaèe
publici u lice, o?inu ga dr?kom bièa po nju?ci.
Siroti magarac isplazi vrh jezika i poèe njim da oblizuje svoj nos
nekih pet minuta, vjerujuæi da æe tako otkloniti bol koji je osjeæao.
Ali kakvo je bilo njegovo oèajanje kad se okrenu prema lo?i po drugi
put i vidje da je prazna... Vila je i?èezla!...
Kao da umire, tako se osjeæao. Oèi su mu se napunile suzama i poèeo
je gorko da plaèe. Ali niko nije primijetio njegov plaè, upravitelj najmanje.
?tavi?e,
on zapucketa bièem i povika:
? Naprijed, Pinokio! Sad poka?ite kako ljupko znate da preskaèete
preko obruèa.
Pinokio poku?a dva-tri puta da preskoèi. Ali svaki put, kad je veæ
bio pred obruèem, umjesto da proðe kroza nj, nekako mu je bilo mnogo lak?e da
proðe ispod
njega. Najzad poskoèi i proðe, ali zadnje noge, na nesreæu,
zapleto?e mu se u obruèu i on pade, èvrsto sputan s druge strane.
Kad se uspravi na noge, hramao je i te?kom mukom je uspio da se
vrati u ?talu.
? Izaði, Pinokio! Hoæemo magarèiæa! Napolje s magarèiæem! ? vikali
su djeèaci iz partera koje je o?alostio i ganuo ovaj tu?ni dogaðaj.
Ali te veèeri magarac se vi?e nije pojavio.
Sutradan, veterinar, to jest, ?ivinski ljekar, pregleda magarca i
izjavi da æe hramati cijelog ?ivota.
Onda upravitelj reèe svom stajskom momku:
? ?ta da radim s hromim magarcem! Da mi jede hljeb badava? Odvedi
ga, dakle, na trg i preprodaj ga.
Kada su do?li na trg, vrlo brzo naðo?e kupca.
? Koliko tra?i? za tog hromog magarèiæa? ? zapita kupac slugu.
Dvadeset lira.
? Evo ti dvadeset petparaca. Ne misli da ga kupujem da mi slu?i kao
magare. Kupujem ga samo radi njegove ko?e koja je, kao ?to vidim, tvrda. Od nje
æu da
napravim bubanj za glazbu u mom selu.
Prepu?tam vama, djeèice, da prosudite koliko je ugodno zadovoljstvo
bilo za Pinokija kad èu da mu je suðeno da postane bubanj!
I èim plati dvadeset petparaca, kupac odvede magarèiæa na jedan
greben na morskoj obali, stavi mu kamen oko vrata, veza mu jednu nogu u?etom
koje je s drugog
kraja dr?ao u svojoj ruci, neoèekivano mu dade po?ten udarac i gurnu
ga u vodu.
S kamenom oko vrata Pinokio potonu odmah na dno mora, a kupac,
dr?eæi èvrsto u rukama u?e, sjede na greben. Èekao je da se magarac ugu?i pa da
mu kasnije
odere ko?u.
XXXIV
PINOKIJA BAÈENOG U MORE JEDU RIBE I
POSTAJE PONOVO LUTAK KAO I PRIJE; ALI DOK
JE PLIVAO DA SE SPASE, PROGUTA GA STRA?NI
MORSKI PAS
Kad proðe pedesetak minuta kako je magarac bio pod vodom, kupac
reèe, razgovarajuæi sam sa sobom:
? Moj siroti hromi magarac mora da se veæ udavio. Izvucimo ga i
napravimo od njegove ko?e lijep bubanj!
Poèeo je da izvlaèi u?e kojim je magarac bio vezan za jednu nogu;
izvlaèi, izvlaèi i... na povr?ini vode pojavi se najzad... pogodite! Umjesto
mrtvog magareta
izroni na povr?inu vode ?ivi lutak, bacakajuæi se amo-tamo kao
jegulja.
Kad ugleda tog drvenog lutka, siroma?ak pomisli da sanja. Ostade
zbunjen, usta ?irom otvorenih, oèiju iskolaèenih.
Do?av?i sebi od prve zapanjenosti, reèe plaèuæi i mrmljajuæi:
? A gdje je magarèiæ kojeg sam bacio u more?...
? Taj magarac sam ja! ? odgovori lutak kroz smijeh.
? Ti?
? Ja!
? Ah! Lupe?u! Hoæe? da tjera? ?alu sa mnom?
? Da tjeram ?alu? Naprotiv, dragi gospodaru, govorim vam sasvim
ozbiljno.
? Ali kako to da si postao drveni lutak, a maloprije si bio jo?
magare?
? Znate, djelovala je morska voda na mene. Kao ?to vidite, more se
zna na?aliti!
? Èuvaj se, mladiæu, èuvaj se!... Ne misli da se mo?e? na moj raèun
da zabavlja?! Jao tebi, ako me napusti strpljenje.
? U redu, gazda, hoæete, znaèi, da saznate pravu istinu? Odrije?ite
mi ovu nogu i ja æu vam je isprièati.
Ali, dobri smu?enjak, znati?eljan ipak da sazna pravu istinu, odveza
odmah èvor na u?etu kojim je dr?ao vezanu nogu magarèevu. Tad Pinokio,
osjetiv?i se
slobodan kao ptica u zraku, poèe da govori:
? Dakle, znajte: i ranije sam bio drveni lutak, lutak kakav sam
danas; ba? kad je trebalo da postanem djeèak, kakvih na ovom svijetu ima mnogo,
slu?ajuæi
savjete lo?ih prijatelja pobjegao sam od kuæe, jer nisam htio da
uèim; jednog dana, kada sam se probudio, imao sam ?ta vidjeti: postao sam
magarac s tolikim
u?ima i tolikim repom!... Kakva sramota!... Takva sramota, dragi
gospodaru, da bla?eni sveti Antonio ne bi dopustio èak ni vama da je osjetite
na svojoj
ko?i! Kad su me poveli na trg magaraca, kupio me je upravitelj jedne
cirkuske dru?ine koji je bio utuvio sebi u glavu da od mene uèini velikog
plesaèa
i velikog skakaèa preko obruèa; ali, jedne veèeri, za vrijeme
predstave u pozori?tu, pao sam vrlo nezgodno i ostao hrom na obje noge. Ne
znajuæi ?ta da
radi sa hromim magaretom, upravitelj me posla na trg da me prodaju
i, eto, vi me kupiste!
? Na ?alost! A platio sam za tebe dvadeset petparaca! Ko æe da mi
vrati tih mojih jadnih dvadeset petparaca!
? A za?to ste me uzimali? Kupili ste me da napravite bubanj od
mene!... Bubanj!...
? Na ?alost! Gdje sad da naðem drugu ko?u?...
? Ne oèajavajte, gospodaru! Magarèiæa ima mnogo na ovom svijetu!
? Reci mi, nepristojni derane, je li tu kraj tvojoj prièi?
? Ne ? odgovori lutak ? jo? samo dvije rijeèi, a onda je svr?ena.
Kad ste me kupili, doveli ste me ovdje da me ubijete; ali podlegli ste
plemenitom osjeæanju
èovjeènosti i radije ste mi vezali kamen oko vrata i bacili me na
dno mora. Taj osjeæaj obzirnosti slu?i vam na èast i ja æu vjeèno da saèuvam
zahvalnost
prema vama. Uostalom, dragi gospodaru, ovaj put ste pravili svoje
raèune bez Vile...
? A ko je ta Vila?
? To je moja majka, slièna svim dobrim majkama koje istinski vole
svoje djeèake i nikad ih ne ispu?taju iz vida. S ljubavlju im poma?u u svakoj
nevolji,
èak i onda kad bi djeèaci zaslu?ili da budu napu?teni i prepu?teni
sami sebi zbog svoje lakomosti i slabog vladanja. Dakle, dobra Vila, èim je
vidjela
da mi prijeti opasnost da se udavim, poslala je odmah ogromno jato
riba, koje su navalile na mene jer su pomislile da sam zaista mrtvo magare.
Poèele su
da me jedu! A kakvi su to bili zalogaji! Nikad ne bih vjerovao da su
ribe toliko pro?drljive, da su èak pro?drljivije od nas djeèaka. Jedna od njih
mi
pojede u?i, druga nju?ku, jedna opet vrat i grivu, jedna ko?u s
noga, jedna krzno s leda... a naðe se medu njima i jedna mala ribica, tako
ljubazna da
se udostoji da mi pojede rep!
? Od danas, ? reèe kupac zgra?ajuæi se ? kunem se da neæu nikad
okusiti ribljeg mesa. Nikako ne bih volio da u tijelu nekog barbuna ili
ispr?enog osliæa
naðem magareæi rep!
? I ja tako mislim ? reèe lutak smijuæi se. ? Uostalom, treba da
znate jo? jedno: kad su ribe konaèno pojele svu onu magareæu ko?u koja me je
pokrivala
od glave do pete, nai?le su sasvim prirodno, na kost... ili, bolje
reæi, na drvo, jer, kao ?to vidite, ja sam napravljen od veoma tvrdog drveta. I
te pro?drljive
ribe primijetile su veæ kod prvih zalogaja da drvo nije meso za
njihove zube, i kako im se zgadilo na tu neprobavljivu hranu, oti?le su svaka
na svoju
stranu i ne okrenuv?i se da mi se zahvale... Eto, isprièao sam vam
kako ste, kad ste povukli u?e, na?li ?ivog lutka umjesto mrtvog magarca.
? Nije mi stalo do tvoje prièe ? povika razjareno kupac. ? Ja znam
da sam potro?io svojih dvadeset petparaca i te pare hoæu natrag... Zna? ?ta æu
da uradim?
Odnijeæu te jo? jednom na trg i prodati te kao komad suhog drveta za
potpaljivanje vatre na ognji?tu.
? Prodajte me samo, ja sam zadovoljan ? reèe Pinokio.
Ali samo ?to to reèe, poskoèi lijepo i baci se usred vode. I veselo
plivajuæi i udaljavajuæi se sve vi?e od obale, povika sirotom kupcu:
? Zbogom, gazda! Ako vam zatreba ko?a za bubanj, sjetite se mene!
A zatim nastavi da pliva, smijuæi se jo? uvijek. I onda, opet se
okrenu, pa povika glasnije:
? Zbogom gazda! Ako vam zatreba malo suhog drveta za vatru, sjetite
se mene!
I ?to bi okom trepnuo, Pinokio se toliko udalji od obale da se skoro
ni?ta vi?e nije vidjelo. Vidjela se samo na morskoj povr?ini crna mala taèkica,
koja
je s vremena na vrijeme podizala noge prevræuæi se i skaèuæi u
zraku, kao delfin kad je dobro raspolo?en.
Meðutim, dok je nasumce plivao, Pinokio ugleda usred mora greben
koji kao da je bio od bijelog mramora. Na vrhu grebena stajala je lijepa
kozica, koja je
ljupko blejala i davala znakove da joj se lutak pribli?i.
Ne?to je bilo jako èudno: dlaka ove koze nije bila ni bijela ni
crna, nije imala èak ni mrlje u dvije boje. Bila je modra, ali tako blistavo
modra, da je
mnogo, mnogo podsjeæala na kosu lijepe Djevojèice.
Prepu?tam vama da prosudite da li je srce sirotog Pinokija poèelo da
kuca jaèe! Podvostruèio je svoju snagu i zaplivao ka bijelom grebenu; i veæ je
bio
do?ao na pola puta, kad iz vode izroni i poðe mu u susret stra?na
glava morskog èudovi?ta, razvaljenih usta kao provalija, u kojima su bila tri
reda velikih
zuba, da bi se èovjek upla?io i da ih naslikane vidi.
A znate li ko je bilo ovo morsko èudovi?te?
Bio je to, ni vi?e ni manje, nego onaj ogromni Morski pas, koji je
èesto spomenut u ovoj prièi, i koji je zbog haranja i silne nezasitosti dobio
nadimak
"Atila* riba i ribara".
*Atila, hunski vladar, stra?ni ratnik nemilosrdni osvajaè zbog èega
je nazvan "Biè Bo?ji". Neko vrijeme je boravio u starom Rimu i kao princ nauèio
sve
lijepe obièaje rimske gospode, ali je ostao i dalje divalj i
nesavladiv. Vodio je protiv Rima velike vojske, pobjeðivao ali je do?ivljavao i
poraze. Postoji
legenda da je pred smrt za grob odabrao dno neke vojvoðanske rijeke,
gdje je sahranjen u dvostrukom zlatnom kovèegu.
Zamislite strah sirotog Pinokija kad vidje èudovi?te! Poku?a da mu
se skloni s puta, da promijeni pravac, poku?a da pobjegne, ali ta ogromna
?iroka usta
i?la su mu stalno u susret, brzinom munje.
? Pinokio, po?uri, zaboga!... vikala je blejeæi lijepa kozica.
I Pinokio je poèeo da pliva oèajnièki i rukama, i grudima, i nogama
i stopalima.
? ?uri, Pinokio, èudovi?te ti se pribli?ava!...
I Pinokio, skupiv?i sve svoje snage, podvostruèi brzinu.
? Pazi, Pinokio!... Èudovi?te ti se pribli?ava!... Evo ga!... Evo
ga!... Po?uri se, zaboga, ili si izgubljen!...
Pinokio je plivao br?e nego ikad ranije, plivao, plivao, letio kao
zrno iz pu?ke. I veæ je bio kod samog grebena, i veæ se kozica nagnula èitavim
tijelom
nad more, pru?ajuæi mu svoje ?apice da mu pomogne da izaðe iz vode...
Ali... bilo je kasno! Èudovi?te ga je stiglo. I, duboko udahnuv?i,
popi sirotog lutka kao ?to bi popio koko?je jaje; popi ga s takvom ?estinom i
lakomo?æu
da Pinokio, kad pade u tijelo Morskog psa, lupnu tako gadno da je
ostao onesvije?æen skoro èetvrt sata.
Kad je do?ao sebi od tog zaprepa?æenja, nije mogao da se snaðe gdje
se nalazi. Oko njega, sa svih strana, bio je gust mrak, ali mrak tako gust i
dubok da
mu se èinilo da se glavom zaglibio u mastionicu punu mastila.
Oslu?nuo je, ali ne èu nikakva ?uma. Samo, s vremena na vrijeme, osjeæao je po
licu udarce
vjetra. U poèetku nije mogao da shvati odakle dolazi taj vjetar, ali
onda se dosjeti da dolazi iz pluæa èudovi?ta. Jer, treba da znate, da je Morski
pas
jako patio od zaduhe i, kad je disao, èinilo se da pu?e vjetar
sjevernjak. Pinokio se u poèetku trudio da prikupi malo hrabrosti, ali kad se
osvjedoèio
da je zatvoren u tijelu morskog èudovi?ta, poèe da plaèe i da se
dere. Plaèuæi je govorio:
? U pomoæ! U pomoæ! Jadan ti sam! Zar nikog nema ovdje da me spase?
? Ko æe da te spase, nesreænièe! ? reèe u tom mraku neka piskava
glasina, kao ra?timovana gitara.
? Ko to govori tako? ? upita Pinokio osjetiv?i da se ledi od straha.
? Ja sam! Siroti Tun kojeg je Morski pas progutao zajedno s tobom. A
koja si ti vrsta ribe?
? Nemam ja ni?ta s ribama. Ja sam lutak.
? Pa ako nisi riba, za?to si pustio da te èudovi?te proguta?
? Nisam ja pustio da me proguta! Progutao me je on sam! A sada, ?ta
da radimo u ovom mraku?...
? Pomirimo se sa sudbinom i èekajmo da nas Morski pas probavi!
? Ali ja neæu da me pas probavlja! ? povika Pinokio i poèe da plaèe.
? Ne bih to ni ja htio, ? nadoda Tun, ? ali dovoljno sam pametan i
tje?i me pomisao da je èasnije, kad sam veæ roðen kao tun, da umrem pod vodom,
nego da
me na ulju ispr?e!...
? Gluposti! ? povika Pinokio.
? To je moje mi?ljenje, a mi?ljenja ? kako vele tuni politièari ?
treba po?tovati!
? Uostalom... ja hoæu da odem odavde... hoæu da pobjegnem...
? Bje?i, ako ti uspije!
? Koliko je velik taj Morski pas koji nas je progutao? ? upita lutak.
? Zamisli da je njegovo tijelo, ne raèunajuæi rep, du?e od jednog
kilometra!
Dok su tako u mraku razgovarali, uèini se Pinokiju da ne?to daleko,
daleko svjetluca.
? Kakva li je ono ?mirkava svjetlost daleko, daleko? ? upita Pinokio.
? Biæe da je neki na? prijatelj u nesreæi koji, kao i mi èeka èas da
ga Morski pas probavi!...
? Idem da ga potra?im. Kamo sreæe da to bude kakva stara riba koja
bi bila u stanju da mi poka?e put da pobjegnem!...
XXXV
PINOKIO NALAZI U TIJELU MORSKOG PSA...
KOGA NALAZI?! ÈITAJTE OVO POGLAVLJE PA
ÆETE SAZNATI
Èim se oprostio sa svojim dobrim prijateljem Tunom, Pinokio se uputi
u mrak pipajuæi. I?ao je nasumce po tijelu Morskog psa, korak po korak, prema
onom
?mirkavom svjetlu koje se vidjelo daleko, daleko.
U hodu je osjeæao da njegove noge gazaju po kalju?i masne i klizave
vode koja je o?tro mirisala na pr?enu ribu, tako o?tro da mu se èinilo da se
nalazi
usred uskr?njeg posta.
?to je dalje odmicao, svetlucanje je bilo sve jasnije i
razgovjetnije i, najzad, hodaj, hodaj, dok ne sti?e. A kad je stigao... ?ta
naðe? Dajem vam ?ta
hoæete ako pogodite!... naðen malen prostrt sto na kom se nalazila
upaljena svijeæa, udjenuta u bocu od zelenog kristala, a za stolom nekog
starèiæa sasvim
sijedog, kao da je od snijega ili tuèena vrhnja. Starèiæ je sjedio i
te?kom mukom ?vakao nekoliko ?ivih ribica, toliko ?ivih da su mu, pokatkad, dok
ih
je jeo, iskakale iz usta.
Velika i neoèekivana bila je Pinokijeva radost kad ga ugleda. Umalo
da ne poludi. I smijao bi se, i plakao, i ?elio da isprièa mnogo toga. Ali
uspjelo mu
je samo da ne?to prokevæe, zbrkano, prepliæuæi jezikom nedovr?ene i
nesuvisle rijeèi. Najzad mu se iz grla istr?e povik radosti, ra?iri ruke, baci
se starcu
oko vrata i poèe da vièe.
? Oh! Oèe moj! Najzad sam vas prona?ao! Vi?e vas nikad neæu pustiti,
nikad, nikad!...
? Dakle, oèi me ne varaju? ? prihvati starèiæ trljajuæi oèi ? Jesi
li to zaista ti, moj dragi Pinokio?
? Da, da, ja sam, ba? ja! Vi ste mi oprostili, je li tako? Oh! oèe
moj, kako ste dobri!... a kad pomislim da sam ja, umjesto!... Oh! da samo znate
kakve
nesreæe su me lupale po glavi i koliko toga mi se dogodilo!...
I poèe da mu prièa. Polako, sve od onog dana kad je Ðepeto prodao
svoj stari kaput, sav u dronjcima, da bi svom sinu kupio bukvar. Prièao je o
Lisici i
Maèku, o tome kako je slu?io kao pas èuvar nekom seljaku i, kad u
prièi doðe do onog mjesta kad je ugledao svog oca u maloj laðici u kojoj ga je
prepoznao,
Ðepeto ga prekinu:
? Prepoznao sam i ja tebe i od sveg srca sam ?elio da se vratim, ali
kako? More je bilo uzburkano i veliki val je prevrnuo laðicu. Tad me opazi
Morski pas
koji je bio u blizini, pohita odmah prema meni, isplazi svoj jezik,
uhvati me i proguta kao bolonjske rezance.
? A koliko je vremena pro?lo da ste ovdje zatvoreni? ? upita Pinokio.
? Pa biæe veæ dvije godine ? dvije godine, sine moj, koje su mi bile
kao dva vijeka!
? A kako ste izlazili na kraj? Gdje ste na?li svijeæu... i ?ibice da
upalite svijeæu? Ko vam ih je dao?
? Sad æu ti sve isprièati. Treba da zna?, da je onaj isti vihor,
koji je prevrnuo moju laðicu, potopio i jedan trgovaèki brod. Mornari su se
spasili, ali
brod potonu i Morski pas, koji je tog dana imao izvrstan apetit,
proguta i brod kad i mene...
? Kako? Je li ga progutao odjednom? ? upita Pinokio zadivljeno.
? Jest, u jednom zalogaju; ispljunuo je samo glavni jarbol, jer mu
je meðu zubima zapeo kao kakva riblja kost. Na moju veliku sreæu, brod je bio
krcat konzervisanim
mesom u limenim sanducima, dvopecima ili pr?enim hljebom, bocama
vina, gro?ðicama, sirom, kafom, ?eæerom, lojanim svijeæama i kutijama s
vo?tanim ?ibicama.
Sa svim tim bo?ijim blagodatima mogao sam da ?ivotarim dvije godine,
ali danas je s njima gotovo. U ostavi vi?e nema ni?ta. Ova svijeæa, koju vidi?
da
gori, posljednja je koja mi je ostala.
? Pa ?ta æemo poslije?...
? Poslije æemo oboje, dragi moj, ostati u mraku.
? Oèe moj, reèe Pinokio ? nemamo vremena za gubljenje. Treba da
mislimo kako da pobjegnemo. Odmah.
? Da pobjegnemo?... A kako?
? Pobjeæi æemo odmah iz usta Morskog psa, baciæemo se u more i
zaplivati.
? Pametno govori?, ali ja ne znam da plivam, dragi Pinokio.
? Zar je to va?no?... Vi æete mi uzjahati na leða, a ja æu vas
dovesti do obale zdravog i ?ivog, jer ja sam dobar plivaè.
? To je obmanjivanje, djeèaèe moj! ? odgovori Ðepeto i mahnu glavom,
sjetno se osmjehnuv?i. ? Zar je moguæe da lutak visok jedva jedan metar, kakav
si ti,
smogne toliko snage da me plivajuæi ponese na leðima?
? Poku?ajte i vidjeæete! U svakom sluèaju, ako nam je suðeno da
umremo, biæe nam velika utjeha da umremo zagrljeni.
Pinokio ne reèe vi?e ni?ta. Uze u ruku svijeæu, poðe naprijed da
posvijetli svom ocu, pa mu reèe:
? Idite za mnom i ne bojte se.
I tako su i?li, i?li dobar komad puta i pre?li uzdu? i poprijeko
èitavo tijelo Morskog psa. Ali kad su stigli do mjesta gdje je poèinjalo veliko
grlo èudovi?ta,
pomisli?e da æe biti dobro da se malo zaustave i bace pogled
unaokolo kako bi izabrali pogodno vrijeme za bje?anje.
Treba da znate da je Morski pas, po?to je bio veoma star i patio od
zaduhe i lupanja srca, bio primoran da spava otvorenih usta. Zato je Pinokio i
mogao,
kad se pojavio na ivici grla i pogledao unaokolo, da vidi iz tih
ogromnih, razjapljenih usta lijep komad zvjezdanog neba i divnu mjeseèevu
svjetlost.
? Ovo je pravo vrijeme da pobjegnemo ? pro?aputa lutak svom ocu,
okrenuv?i mu se. ? Morski pas spava kao puh. More je mirno, vidi se kao po
danu. Poðite,
oèe, za mnom. Ubrzo æemo se spasti.
Reèeno ? uèinjeno. Popeli su se uz grlo morskog èudovi?ta i kad su
veæ stigli do tih ogromnih usta, poèeli su na vrhovima prstiju da hodaju po
jeziku, tako
?irokom i dugaèkom jeziku da je izgledalo kao da je puteljak u nekoj
ba?èi. I veæ su spremali da uèine veliki skok i da se bace u more, kad, ba? u
taj
èas, Morski pas kihnu i, kihnuv?i, potrese tako ?estoko svoje
tijelo, da i Pinokio i Ðepeto odletje?e natrag. Ponovo su se na?li na dnu
trbuha èudovi?ta.
Od jakog udarca svijeæa se pri padu ugasi i oni, i otac i sinèiæ,
ostado?e u mraku.
? ?ta sad? ? upita Pinokio ozbiljno.
? Sad smo potpuno izgubljeni, sine moj.
? Za?to izgubljeni? Dajte mi ruku, oèe, i pazite da se ne pokliznete!
? Gdje me vodi??
? Poku?aæemo ponovo da izaðemo. Idite za mnom i ne bojte se.
Rekav?i to, Pinokio uze svog oca za ruku i, uvijek na vrhovima
prstiju, pope?e se ponovo na grlo èudovi?ta, preðo?e preko èitavog jezika i
preko tri reda
velikih zuba. Ali prije nego ?to æe skoèiti u more, lutak reèe svom
ocu:
? Uzja?ite mi na leða i zagrlite me jako, jako. Na ostalo æu ja
misliti.
Kad se Ðepeto smjestio kako treba na sinovljevim leðima, Pinokio,
potpuno siguran u ono ?to radi, baci se u more i zapliva. More je bilo mirno
kao ulje,
a mjesec je sjao u svoj svojoj svjetlosti. Moski pas je nastavio da
spava snom tako dubokim da ga ne bi probudila èak ni topovska paljba.
XXXVI
KONAÈNO PINOKIO PRESTAJE
DA BUDE LUTAK
I POSTAJE DJEÈAK
I dok je Pinokio plivao ubrzano k obali, opazi da njegov otac, kojeg
je nosio na ramenu i èije su noge bile dopola u vodi, dr?æe, dr?æe kao da ga
je, jadnika,
uhvatila groznica. Da li je drhtao od zime ili od straha! Ko zna?...
Mo?da je bilo i jedno i drugo. Ali Pinokio, uvjeren da on dr?æe od straha, reèe
mu
da bi ga utje?io:
? Hrabro, oèe! Za koji èas smo na zemlji i biæemo spa?eni.
? Kad æemo veæ stiæi do te blagoslovene obale? ? upita starac sve
vi?e nemiran, zagledajuæi ispred sebe kao ?to èine krojaèi kad udijevaju konac
u iglu.
? Eto, posmatram sve naokolo i vidim samo more i nebo.
? Ali ja vidim i obalu, ? reèe lutak. ? Znate, ja sam kao maèka:
bolje vidim noæu nego danju.
Siroti Pinokio se samo pretvarao da je dobro raspolo?en, ali...
naprotiv... Naprotiv, bio je veæ na izmaku snaga: malaksavao je, dah mu je
postajao sve
te?i i te?i... najzad, nije mogao vi?e da izdr?i, a obala je bila
daleko, daleko.
Plivao je dok mu nije nestalo daha. Onda okrenu glavu Ðepetu i reèe
isprekidanim glasom:
? Oèe moj, pomozite mi, umirem!
I otac i sin poèeli su da tonu. Odjednom se zaèu jedan glas:
? Ko to umire?
? Ja i moj jadni otac!
? Poznajem taj glas! To si ti, Pinokio!...
? Pogodio si, a ko si ti?
? Ja sam Tun, tvoj prijatelj. Bili smo zajedno zatvoreni u utrobi
Morskog psa.
? A kako si pobjegao?
? Ugledao sam se na tebe. Pokazao si mi put i poslije tebe pobjegao
sam i ja!
? Tune moj, do?ao si u pravi èas! Zaklinjem te ljubavlju koju
osjeæa? prema svojoj djeci, spasi nas, inaèe smo izgubljeni.
? Drage volje i od sveg srca! Uhvatite mi se obojica za rep i
pustite da vas vodim. Za èetiri minute smo na obali.
Kao ?to veæ i zami?ljate, Ðepeto i Pinokio su odmah prihvatili
poziv. Ali nisu se uhvatili za Tunov rep. Dr?ali su da je ugodnije da naprosto
sjednu na
Tunova leða.
? Jesmo li suvi?e te?ki? ? upita ga Pinokio.
? Te?ki? Nimalo, kao da su na meni dvije pu?eve kuæice, ? odgovori
Tun koji je bio tako velik i jak kao dvogodi?nje tele.
Kad su stigli na obalu, Pinokio prvi skoèi na zemlju da bi pomogao
svom ocu da i on siðe. Zatim se okrenu Tunu i ganutim glasom reèe:
? Prijatelju moj, spasao si mog oca! Nemam dovoljno rijeèi da ti se
zahvalim. Dozvoli mi da te u znak vjeène zahvalnosti poljubim!...
Tun izbaci iz vode svoju glavu i Pinokio, kleknuv?i na koljena,
poljubi veoma srdaèno Tuna. Siroti Tun je bio toliko uzbuðen tom spontanom i
veoma ?ivom
nje?no?æu na koju nije bio naviknut, da je od stida, da ga ne vide
kako plaèe kao malo dijete, uvukao glavu ponovo u vodu i nestao.
Meðutim, dan je svanuo.
Pinokio ponudi Ðepetu svoju ruku. Siroti Ðepeto jedva se dr?ao na
nogama.
? Naslonite se na mene, dragi oèe, pa poðimo. Iæi æemo kao mravi,
polako, i kada se umorimo, odmaraæemo se uz put
? A gdje æemo iæi? ? upita Ðepeto.
? Da potra?imo kakvu kuæu ili kolibu gdje bi nam se neko smilovao i
dao nam komad hljeba i malo slame za postelju...
Nisu uèinili ni stotinjak koraka kad na nasipu ceste opazi?e dva
stvora mrka pogleda koja su se upravo spremala da zatra?e milostinju.
Bili su Maèak i Lisica. Kako su izgledali ? da ih ne prepozna?!
Maèak, koji se toliko pretvarao da je slijep, istinski je oslijepio, a Lisici,
ostarjeloj
i olinjaloj, potpuno se oduzela jedna strana tijela, èak ni repa
nije imala. Tako je!... Ova gadna lopovka koja je pala u najveæu bijedu, morala
je jednog
dana da proda nekom torbaru èak i svoj kitnjasti rep da bi napravio
sebi mahalicu za muhe.
? O, Pinokio, ? povika Lisica plaèljivim glasom ? udijeli milostinju
dvojici sirotih bolesnika.
? Bolesnika ? ponovi Maèak.
? Zbogom! Znamo se dobro! ? odgovori lutak. ? Prevarili ste me
jednom, neæete vi?e.
? Vjeruj nam, Pinokio, da smo sad zaista siroma?ni i nesreæni!
? Zaista! ? ponovi Maèak.
? To ?to ste siroma?ni ? i zaslu?ili ste! Sjetite se poslovice:
Ukraden novac ne donosi nikad bogatstva. Zbogom, ma?kare!
? Smiluj nam se!...
? Nam se...
? Zbogom, ma?kare! I sjetite se jo? jedne poslovice: Oteto ?
prokleto!
? Ne ostavljaj nas!...
? ... ljaj nas! ? ponovi Maèak.
? Zbogom, ma?kare! Jo? jedna poslovica: Ko krade bli?njem ogrtaè
obièno umire bez ko?ulje!
Rekav?i to, Pinokio i Ðepeto nastavi?e mirno svoj put. Nisu uèinili
jo? ni drugih stotinjak koraka kad, na dnu jednog puteljka, vidje?e lijepu,
slamnu kolibu,
usred polja, èiji je krov bio pokriven crijepom i ciglom.
? U toj kolibi mora da neko ?ivi ? reèe Pinokio. ? Hajdemo tamo i
pokucajmo na vrata!
Tako su i uèinili.
? Ko je? ? upita iznutra neki glasiæ.
? Siroti otac i sin koji su ostali bez hljeba i krova nad glavom ?
odgovori lutak.
? Okrenite kljuè i vrata æe se otvoriti ? reèe isti glas.
Pinokio okrenu kljuè i vrata se zaista otvori?e. Kad uðo?e u kolibu,
pogledaj amo, pogledaj tamo ? ali nikoga ne primijeti?e.
? Gdje je vlasnik kolibe? ? upita zaèuðeno Pinokio.
? Evo me gore!
Pogledali su prema stropu, i otac i sin, i na jednoj gredici
ugleda?e Cvrèka koji govori.
? Oh, moj dragi, mali Cvrèak! ? reèe Pinokio pozdravljajuæi ga
umiljato.
Sad me naziva? "svojim dragim", je li tako? A zar si zaboravio kad
si bacio na mene èekiæ da bi me izbacio iz svoje kuæe?...
? Ima? pravo! Otjeraj i ti mene, baci i ti na mene drveni èekiæ...
ali smiluj se mom sirotom ocu...
? Smilovaæu se ja i ocu i sinu. Htio sam samo da te podsjetim na
tvoju neuètivost i da te jednom nauèim kako treba biti prijazan sa svakim ako
hoæe? da
ti se vrati istim kad ti ustreba.
? Ima? pravo, po sto puta ima? pravo. Zapamtiæu pouku koju si mi
dao. Ali reci mi kako si smogao toliko para da kupi? ovu lijepu kolibu?
? Poklonila mi je jedna ljupka koza èija je dlaka bila divne modre
boje.
? A gdje je oti?la ta koza? ? upita Pinokio znati?eljno.
? Ne znam.
? Kad æe se vratiti?
? Vi?e se nikad neæe vratiti. Juèer je oti?la sva ?alosna i kao da
je blejeæi govorila: "Siroti Pinokio... vi?e ga neæu vidjeti... Ovog èasa ga je
progutao
Morski pas!..."
? Je li ba? tako rekla? Znaèi, to je bila ona!... bila je ona... To
je bila moja draga Vila?... ? poèe da jadikuje Pinokio, jecajuæi i gorko
plaèuæi.
Kad se dobro isplakao, obrisao oèi, spremi udobnu posteljicu od
slame i ispru?i se pored postelje starog Ðepeta.
Zatim upita Cvrèka:
? Reci mi, prijatelju, gdje bih mogao da naðem èa?u mlijeka za svog
sirotog oca?
? Tri polja odavde nalazi se vrtlar Ðanðo koji dr?i krave muzare.
Otiði do njega i dobiæe? mlijeko koje tra?i?.
Pinokio poðe u trku do vrtlarove kuæe, ali vrtlar mu reèe:
? Koliko mlijeka tra?i??
? Punu èa?u.
? Èa?a mlijeka staje jedan petparac. Hajd'! Hoæe? li da mi da? pare?
? Nemam ni pare ? odgovori Pinokio, jadan i ?alostan.
? Ne valja, dragi moj ? reèe vrtlar. ? Ako ti nema? ni prebijene
pare, nemam ni ja ni kapi mlijeka.
? ?ta mo?emo! ? reèe Pinokio i htjede da poðe.
? Prièekaj malo ? reèe Ðanðo. ? Nas dvojica bismo mogli da se
pogodimo. Pristaje? li da okreæe? èekrk?
? ?ta je to èekrk?
? To je sprava od drveta kojom se iz bunara vadi voda za zalijevanje
povræa.
? Poku?aæu.
? Dakle, izvuci ti meni sto kanti vode, a ja æu ti, u zamjenu,
pokloniti èa?u mlijeka.
? U redu!
Ðanðo povede lutka u vrt i pokaza mu kako se okreæe èekrk.
Pinokio se odmah dade na posao, ali prije nego je izvukao sto kanti
vode, znoj mu je curio od glave do peta. Nikad se nije toliko namuèio.
? Dosad sam ovaj posao oko èekrka davao svom magarcu, ali danas je
siroto ?ivinèe na umoru ? reèe vrtlar.
? Hoæete li me povesti da vidim va?e magare? ? upita Pinokio.
? Drage volje.
Tek ?to je u?ao u ?talu, Pinokio opazi lijepo magare opru?eno na
slami, iznureno od gladi i velikog posla. Kad ga je bolje osmotrio, i s jedne i
s druge
strane, Pinokio reèe u sebi, sav uzbuðen:
? Poznajem ovo magare. Nije mi ovo lice nepoznato! I sagnuv?i se
prema njemu upita ga magareæim jezikom:
? Ko si ti?
Na ovo pitanje magare otvori samrtnièke oèi i odgovori mucajuæi na
istom jeziku:
? Ja sam Lu... èi... njo... lo... Zatim zaklopi oèi i... izdahnu.
? Oh! Siroti Luèinjolo! ? reèe poluglasno Pinokio. I uze pregr?t
slame da obri?e suzu koja mu je klizila po obrazu.
? Za?to ?ali? za jednim magaretom za kojeg nisi ni?ta platio? ?
upita vrtlar. ? ?ta bi trebalo da ja radim? Platio sam ga u gotovu novcu.
? Znate, bio mi je prijatelj!...
? Tvoj prijatelj?
? Moj ?kolski drug!...
? ?ta?! ? povika vrtlar i udari u grohotan smijeh. ? ?ta?! Imao si
magarca za ?kolskog druga?!... Mogu da zamislim kako su lijepe bile tvoje
nauke!...
Dotuèen ovim rijeèima Pinokio ne odgovori; uze svoju èa?u mlijeka i
vrati se u kolibu.
Od tog dana pa nadalje, pet mjeseci, a jo? i vi?e, dizao se svako
jutro prije zore i i?ao da okreæe èekrk i da tako zaradi èa?u mlijeka koja je
odlièno
dolazila njegovom ocu. Ali nije se samo tim zadovoljio ? uskoro je
nauèio da pravi ko?are i korpice od s?te. Novac, koji je za to dobivao, veoma
je razborito
tro?io na ono ?to je trebalo u kuæi. Meðu ostalim, napravio je sam
samcat lijepa kolica za svog bolesnog oca kojeg je vodio, kad je bilo lijepo
vrijeme,
u ?etnju, da izaðe malo na vazduh.
A kasno po noæi vje?bao se da èita i pi?e. U obli?njem selu kupio je
jeftino neku raskupusanu knji?urinu, bez korica i nekih stranica, iz koje je
uèio.
?to se tièe pisanja, slu?io se za?iljenom tre?èicom poput pera; a
kako nije imao ni mastionice ni mastila, tre?èicu je umakao u boèicu napunjenu
sokom
od kupina i tre?anja.
I tako, dobrom voljom da se probije, da radi i da krene naprijed, ne
samo da je uspio da skoro izda?no izdr?ava svog uvijek slaba?nog roditelja,
nego da
ostavi na stranu èak i èetrdeset petparaca za novo odijelo.
Jednog jutra reèe svom ocu:
? Idem na obli?nji trg da kupim za sebe kaputiæ, kapu i cipele. Kad
se budem vratio kuæi, ? dodade smijuæi se ? biæu tako nagizdan da æete misliti
da sam
neki gospodin.
Kad je iza?ao iz kuæe, poèe da trèi radostan i zadovoljan. Odjednom
zaèu da ga neko zove po imenu. Okrenu se i opazi lijepog Pu?a koji se iznenada
pojavi
iza plota.
? Zar me ne poznaje?? ? reèe Pu?.
? I poznam i ne poznam...
? Zar se ne sjeæa? onog Pu?a koji je slu?io kod Vile modrih kosa?
Zar se ne sjeæa? onog dana kada sam si?ao da ti upalim svjetlo i kad ti je noga
ostala
priklije?tena u kuænim vratima?
? Sjeæam se svega ? povika Pinokio. ? Odgovori mi, Pu?iæu dragi,
gdje si ostavio moju dobru Vilu? ?ta radi? Je li mi oprostila? Sjeæa li me se
jo? uvijek?
Voli li me? Je li daleko odavde? Da li bih mogao otiæi da je naðem?
Na sva pitanja, koja je izgovorio navrat-nanos, bez predaha, Pu?
odgovori svojom uobièajenom sporo?æu:
? Pinokio moj! Sirota Vila le?i bolesna u bolnici!...
? U bolnici?...
? Jest, u bolnici! Mnogo nevolja je pogodilo i ona se ozbiljno
razboljela, a vi?e nema ni?ta za ?to bi mogla da kupi komadiæ hljeba.
? Zaista?... Oh! Kakav bol si mi zadao! Oh! Sirota Vila! Sirota
Vila!... Kada bih imao milion petparaca, po?urio bih da joj ih odnesem. Ali ja
imam svega
èetrdeset ? evo ih; po?ao sam upravo da kupim novo odijelo. Uzmi ih,
Pu?iæu i odnesi ih omah mojoj dobroj Vili!
? A tvoje novo odijelo?...
? ?ta me se tièe novo odijelo? Prodao bih i ove dronjke sa sebe da
joj pomognem! Idi, Pu?u, po?uri se: a, za dva dana, nadam se da æu moæi da ti
dam jo?
koji petparac. Dosad sam radio da bih izdr?avao svog oca, odsad æu
da radim pet sati vi?e za moju dobru majèicu. Zbogom, Pu?u! Èekaæu te kroz dva
dana.
Pu?, mimo svog obièaja, pojuri kao gu?terica na velikoj avgustovskoj
?ezi.
Kad se vratio kuæi, otac ga upita:
? A novo odijelo?
? Nisam mogao da naðem odijelo koje bi mi odgovaralo. Neka!...
Kupiæu ga drugi put!
I te noæi, umjesto do deset sati, Pinokio je ostao budan sve dok
ponoæ nije otkucala, i umjesto deset ko?ara od site napravio ih je ?esnaest.
Poslije toga po?ao je u krevet i zaspao. U snu mu se pojavi Vila,
lijepa i nasmijana, koja mu reèe kad ga poljubi: "Bravo, Pinokio! U znak
zahvalnosti za
tvoje plemenito srce, pra?tam ti sve nesta?luke koje si dosad
uèinio. Djeca, koja velikodu?no poma?u svojim roditeljima u siroma?tvu i
bolesti, zaslu?uju
pohvalu i ljubav, iako ba? ne bi mogla da poslu?e za primjer
poslu?nosti i dobrog pona?anja. Pamet u glavu, ubuduæe, i biæe? sreæan!"
U tom èasu se san zavr?i. Pinokio se probudi oèiju ?irom otvorenih.
I gle! Zamislite, djeco, koliko je bilo njegovo èuðenje kada,
probudiv?i se, opazi da nije drveni lutak veæ da je postao djeèak kao i ostali
djeèaci. Baci
pogled unaokolo i umjesto onih slamnih zidova kolibe ugleda lijepu
sobu, namje?tenu i ukra?enu jednostavno i ukusno. Poskoèi s kreveta i nade
spremljeno
lijepo odijelo, novu kapu i par novih ko?nih èizmica koje su mu
divno pristajale.
Èim se obuèe, sasvim prirodno, stavi ruke u d?ep i izvuèe napolje
mali novèanik od slonovaèe. Na njemu su bile ispisane sljedeæe rijeèi: "Vila
modrih kosa
vraæa svom dragom Pinokiju èetrdeset petparaca i zahvaljuje mu mnogo
na njegovoj dobroti!"
Ali kad otvori novèanik, umjesto èetrdeset petparaca naðe èetrdeset
svjetlucavih, novih novcatih zlatnika.
Oti?ao je zatim na ogledalo. Kao da je bio neko drugi. U ogledalu
nije bilo slike drvenog lutka. Bio je ?ivahan i pametan lik lijepog djeèaka
smeðe kose,
oèiju plavih, veselog izgleda.
Usred svih ovih èuda, koja su se dogaðala jedno za drugim, Pinokio
vi?e nije znao ni sam da li je budan ili jo? uvijek sanja otvorenih oèiju.
? A gdje mi je moj otac? ? povika odjednom. Uðe u susjednu sobu i
tamo zateèe starog Ðepeta, zdravog, ?ivahnog, raspolo?enog kao i prije. On se
odmah latio
rezbarskog posla i poèeo da pravi vrlo lijep okvir bogato ukra?en
li?æem, cvijeæem i glavicama raznih ?ivotinja.
? Oèe, oslobodite me jedne radoznalosti! Kako da objasnim ovu
nenadnu promjenu? ? upita ga Pinokio, baciv?i mu se oko vrata i ljubeæi ga.
? Ova nenadna promjena u na?oj kuæi tvoja je zasluga... ? reèe
Ðepeto.
? Za?to moja?
? Zato ?to rdava djeca, kada postanu dobra, imaju tu osobinu da dadu
nov i veseo izgled i kuæi i svojoj porodici.
? A gdje se sakrio stari, drveni Pinokio?
? Evo ga ovdje! ? odgovori Ðepeto i pokaza mu veliku lutku,
naslonjenu o jednu stolicu, sa obje?enom glavom na jednu stranu, a rukama i
nogama slo?enim
i presavijenim napola. Bilo je pravo èudo kako je mogla da se dr?i
uspravno na nogama. Pinokio se okrenu da je pogleda i, kad ju je malo osmotrio,
reèe
u sebi veoma zadovoljno:
? Kako sam bio smije?an kad sam bio lutak! I kako sam sad radostan
?to sam postao uljudan djeèak!...
BILJE?KA O PISCU
Karlo Lorencini roðen je 1862. godine u Firenci. Knji?evno ime
Kolodi uzeo je po istoimenom selu gdje se rodila njegova majka i gdje je sam
proveo bezbri?ne
godine djetinjstva. Bio je prodavaè u knji?ari, novinar, osnivaè
listova, pisac satiriènih tekstova, komediograf, pisac ?kolskih ud?benika,
prevodilac.
Uèestvovao je u revoluciji 1848. godine, i kao dobrovoljac u borbi
za nesavisnost Italije. Od 1875. godine, kad je s francuskog preveo knjigu
bajki, poèinje
njegovo veoma uspje?no bavljenje djeèjom knji?evno?æu. Od njegovih
knjiga za djecu spomenuæemo: Oèi i nosevi, Ðanetinovo putovanje po Italiji (u
tri knjige),
Vesele prièe. Ali Kolodi je ?irom svijeta poznat kao "Pinokijev
otac", kako stoji upisano u mermernu ploèu na zidu kuæe u kojoj se rodio.
Najslavnije,
na brojne jezike prevoðeno njegovo djelo Pinokijeve pustolovine ?
povijest jednog lutka, objavljeno je prvo u Djeèjem listu 1880. godine, a tri
godine
kasnije i kao knjiga. Djelo u kojem je bajka smje?tena u okvir
obiènog ?ivota. Prizori u njemu su èas èudesni, èas svakodnevni, èas tu?ni, èas
veseli,
puni èas poezije a èas oporosti. Svijet je tu sagledan i oèima
djeteta i oèima odraslog. Aleksej Tolstoj je u knjizi Zlatni kljuèiæ isprièao
na svoj naèin
?ivot ovog slavnog lutka, koji vodi porijeklo iz italijanske
komedije, iz likova kakvi su Harlekin, Poli?inel i sl. Po ovoj, najèuvenijoj
italijanskoj
djeèjoj knjizi snimljeni su i mnogi crtani filmovi. Na na? je jezik
do sada prevedena èetiri puta.
M. Ve?oviæ
Other related posts:
