[knjigofili] Pavao Pavlicic

• From: "Bada Boksa" <bada.boksa@xxxxxxxxxxx>
• To: <knjigofili@xxxxxxxxxxxxx>
• Date: Sat, 20 Jan 2007 23:31:14 +0100

Bok!
Evo ja imam ove knjige od Pavlicica, pa ih prosledjujem.
Pozdrav,
Bada

BIBLIOTEKA VJEVERICA


PAVAO PAVLIÈIÆ

TROJICA U TRNJU


Copyright (c) 1984. Pavao Pavlièiæ
Ilustrirao ÐURO SEDER
Urednik ANA KULU?IÆ
Recenzenti: STIJEPO MIJOVIÆ KOÈAN JOSO LAÆA
IZDAVAÈKO KNJI?ARSKA RADNA ORGANIZACIJA
ZAGREB 1984



Glava prva

JO? SE NI?TA NE DOGAÐA, ILI SE SAMO TAKO ÈINI


- Sad sam ja na redu!
- Nisi, imam ja jo? jedan!
- Pitaj Bracu! Braco, ?to ti ka?e??
Braco je sjedio naslonjen na drveni zid barake i kamenèiæima gaðao neku staru 
limenku u koritu isu?enog potoka, meðu bujnim korovom. Za?kiljio je prema 
njima, kukasti nos mu se namre?kao. Coknuo je jezikom i rekao:
- Ima Hrvoje jo? jedan.
Tut mrzovoljno sle?e ramenima, gunðajuæi ne?to o tome kako on, kao najmlaði, 
prolazi uvijek najgore. Onda predade pi?tolj Hrvoju. Hrvoje ga prihvati i poèe 
polako i pa?ljivo ni?aniti u smeðu bocu za pivo koju su stavili na granu 
glavate vrbe uz potok.
- Gledaj sad - reèe Hrvoje ciljajuæi.
- Uèite se, uèite, juniori - reèe Braco i pogodi kamenèiæem limenku. - Samo bez 
svaðe.
Pravio se va?an, ne samo zato ?to je pi?tolj bio njegov, nego i zato ?to je 
doista bio najbolji strijelac. Pi?tolj je bio mali MG, zapravo oru?je za 
startera u atletici, kakav se jedno vrijeme mogao kupiti u zagrebaèkim 
trafikama. Ali, Braco je imao mnogo roðaka, pa se tako i sad na?ao nekakav 
stric, ili mo?da bratiæ, koji je pi?tolj preuredio lako da izbacuje i metke, 
osim ?to praska. Nije, dodu?e, ni sad bio jako opasan, jer je izbacivao malo 
veæe kuglice saème. Ipak, Braco jr tome roðaku - ili mo?da bratiæu - morao 
sveèano obeæati da æe paziti i da nikad neæe oru?je ni u koga tiperiti. I jo? 
ga nije smio cl rzati u kuæi, zbog majke. Sva sreæa ?to je postojala ta baraka.
- Evo, sad si ti na redu - reèe Hrvoje Tutu, pa proviri izmeðu ?iblja prema 
ploèniku i autobusnoj stanici: on se uvijek najvi?e boj;to da netko ne naiðe i 
ne vidi ?to rade. Znao je da je sve to za-branjeno i da bi mogli imati posla s 
milicijom.
- Uf - huknu Tut, jer je proma?io prvim hicem, pa odmah po/uri da doda: - Lako 
vama, vi uvijek trenirate, a ja nikad. Ali, .ul æu i ja trenirati.
Tut je uvijek tako govorio, jer on je sve trenirao: i pucanje iz pi?tolja, i 
matematiku, i pjesmicu napamet, i ?vercanje u tramvaju i sve drugo. Bio je 
veliki sporta? i stalno je hodao u trenirci, a ipak, bio je malen i ?goljav kao 
?ibica. I stalno je pipao mi?iæe, svoje i tuðe.
A to ?to je Tut tvrdio da æe odsada i on trenirati, to je bilo zato Sto su 
praznici tek bili poèeli i cijelo je ljeto bilo pred njima. Nitko jo? nije 
oti?ao na more, niti æe uskoro otiæi, pa su tako imali vremena za sve, i za 
treniranje i za sve ostalo.
- Samo vi trenirajte - reèe Braco, pa ustade i nasloni se na prozor barake. 
Zagledao se unutra kroz razbijeno staklo i razmi?ljao. Imali su velike planove 
s tom barakom. Zasad je slu?ila samo /a èuvanje pi?tolja (jer, Braco ga je 
nabavio bez majèina znanja, ne /ato ?to bi se ljutila, nego zato da se ne 
brine), ali æe, mo?da, uskoro slu?iti i za ne?to drugo. Zato su na njezina 
vrata ucrtali svoj znak, krug prekri?en s dvije crte, ovako:
Baraka je zaostala od gradnje. Njihovo naselje, zvano Dugave, bilo je dovr?eno 
tek toga proljeæa i jo? je veoma nalikovalo na i'radili?te. Toènije, djelomièno 
je jo? i bilo gradili?te, jer su upravo podizali ambulantu, pa je po naselju 
bilo buldo?era, dizalica i gole inih kamiona. Ali, ova baraka zaostala je nakon 
gradnje njihove velike, bijele kuæe koja se i sad nazirala kroz li?æe, 
stotinjak metara daleko.
Dok se kuæa gradila, baraka je slu?ila za dvije stvari: u jednoj polovici bila 
je svlaèionica za radnike, koji su se tu pripremali za posao, a u drugoj uredi 
i uprava gradili?ta. Baraka je bila smje?tena uz samo korito potoka koji je 
tuda tekao prije nego ?to je naselje izgraðeno, a onda su njegov tok presjekli 
cestom,i tona dva mjesta. Ali, ostalo je korito, vrbe, razni krupni otpad, 
korov i baraka.
Kad su prvi put stigli do barake, djeèaci su onaj dio gdje je nekad l"ila 
svlaèionica na?li otkljuèan: samo su gurnuli vrata i na?li se u prostoriji 
niska stropa koja je mirisala po jelu, znoju i ?buci. Ondje ih ji* bilo nièega, 
samo vje?alice i jedne stare èizme.
Nikome nisu spominjali baraku. Vrata su zatvorili ?icom i tako U baraka postala 
njihova tajna i njihovo skrovi?te. Jer, svi su je ti i ugi zaboravili, èak i 
oni koji su je podigli.
-- Braco, hoæe? ti jedan krug? - upita Tut.
- Tjerajte bez mene - reèe Braco.
Sad se pribli?io drugome dijelu barake, onome u kojemu su iirkada bili uredi. 
Kroz prozor se nije mnogo vidjelo, jer je bio pre-Mia/.an masnom bojom. Vrata 
su bila zakljuèana, ali Braco je sumnjao da unutra vi?e ima i?ta va?no. Mo?da 
tek neki papiri, nepotrebni kljuèevi i takve sitnice: inaèe, veæ bi se netko 
sjetio da doðe
po to.
Pregledao je lokot. Bio je to obièan lokot kakav se mo?e kupiti u svakom duæanu 
koji prodaje ?eljeznu robu; u njega je i?ao kljuè s rupom u sredini. Braco je 
znao da se takvi lokoti mogu otvoriti u/, pomoæ komadiæa ?ice ili kakve 
ukosnice. Razmi?ljao je o tome kako bi trebalo razgledati prostoriju, pa onda 
sve urediti, mo?da promijeniti i lokot (Braco je imao i jednog roðaka bravara), 
a onda ... Pred njima je bilo cijelo ljeto, i baraka je mogla poslu?iti /a na j 
razlièiti je namjene.
Vani se odjednom zaèu usplahireni Hrvojev glas.
- Èekaj, Tut, prestani pucati! Stani, kad ti ka?em!
- A? - samo reèe Tut, ne otvarajuæi oko kojim je ciljao.
- Ide moj stari - reèe Hrvoje. - Bolje da nas ne èuje, jer æe sku?iti ?to 
radimo. Hajde da izaðemo.
Braco izaðe iz barake i uvrnu dva-tri puta svojim kukastim nosom, a onda pru?i 
dugu nogu i ?utnu njome jedan kamenèiæ.
- Mo?emo ostati i tu - reèe. - Stari ko stari. Tako ga se boji?? Braco je 
uvijek pomalo ismijavao Hrvoja ?to se nikad ne ?eli
zamjeriti ocu. Jer, Braco nije imao oca, ili je barem on tvrdio da ga
8
nema. Govorilo se u susjedstvu da je otac zapravo napustio Bracinu majku, 
sestru i njega, da se ponovo o?enio i da sad ?ivi u Vinkovcima, ili mo?da u 
Vrpolju, i da radi kao prometnik na ?eljeznici; netko od susjeda èak ga je 
vidio iz vlaka kako stoji na peronu. Braco nije rado govorio o svome ocu, ali 
kad bi govorio o tuðem, uvijek je ispadalo tako da je otac samo nepotrebna 
smetnja.
Ipak, Hrvoje je iskoèio iz ?iblja na ploènik nasuprot autobusnoj stanici. Tut 
je predao pi?tolj Braci, pa je i on oti?ao za njim. Braco je krenuo za njima, a 
d?ep kratkih hlaèa otegao mu se od te?ine oru?ja. Stali su na ploènik i èekali 
da se pribli?i Hrvojev otac.
On je dolazio na biciklu, na glavi je imao ?uti ?e?iriæ koji je bio sav 
naèièkan znaèkama. Uz okvir bicikla bili su prièvr?æeni ?tapovi za pecanje; 
vraæao se iz ribièije. U tijesnim drvarnicama nove zgrade nije ba? bilo mnogo 
mjesta za pecaljke, ali je Hrvojev otac saèuvao stare navike iz vremena kad su 
?ivjeli u Trnju. Jako je volio Trnje, predio malih kuæa u kojem se rodio, pa se 
ni sad nitko nije zaèudio ?to mu je Trnje bilo na jeziku.
- U Trnje mora?, Hrvoje - rekao je svome sinu. - Bok, deèki
- dodao je, potap?av?i Bracu po ramenu i opipav?i Tutove mi?iæe.
- Treba nahraniti Cumbiku i Bonzu.
- Dobro, Rista - rekao je Hrvoje.
Rista je namignuo i oti?ao. Bracu je uvijek malo zbunjivalo kako to Hrvoje i 
njegov otac razgovaraju kao drugovi, a ipak, Hrvoje slu?a ?to mu stari ka?e.
Otpratili su Hrvoja do ulaza u kuæu. Uostalom, svi su stanovali u istome ulazu. 
Usput im je Hrvoje objasnio kako mora u Trnje da bi nahranio bakina psa i 
maèku. Baka je oti?la u toplice, a ?ivotinje su ostale same u velikom vrtu. Sad 
je trebalo da Hrvoje sjedne u autobus i odveze se do Koncertne dvorane, pa da 
se onda spusti niz cestovni nasip i ode, kraj malih kuæa i vrtova, do bakine 
kuæe u Paromlinskoj. Popeo se gore da se spremi.
Dok su ga èekali, Tut je upitao Bracu:
- Hoæemo li sutra trenirati pucanje?
- Ne - reèe Braco. - Malo æemo pronju?kati po onoj baraci.
Kad se Hrvoje vratio, noseæi u ruci plastiènu vreæicu u kojoj su bile kosti, 
mlijeko i druge poslastice za psa i maèku, otpratili su ga na autobusnu stanicu 
u blizini njihove barake. Usput su razgovarali o kojeèemu. Jer nisu znali ?to 
ih èeka.
A da su Braco i Tut znali ?to èeka Hrvoja, i ?to èeka njih dvojicu, drugaèije 
bi tekao taj razgovor. Bili bi dobro pogledali i Hrvoja, i njegove bistre plave 
oèi iza naoèala, njegove obrve koje su stalno bile uzdignute, kao da se èudi, 
pogledali bi èak i njegove malko klempave u?i. Jer, veæ od sutra, bit æe im i 
èudno, i neobièno, i drago, ?to je ba? on njihov prijatelj, i ?to upravo tako 
izgleda, ?to je tako slièan njima dvojici.
Autobus je brzo stigao i Hrvoje je u?ao u njega. Da su imali sat pri ruci i da 
su pogledali na njega, vidjeli bi da je ?est i dvadeset pet. I sigurno bi dobro 
zapamtili to vrijeme.
Jer, i najveæi pustolovi dobro pamte kad je zapoèela neka velika pustolovina.
Glava druga
DOGAÐAJ JE I TO KAD SE NE DOGODI ONO ?TO SE SVAKAKO TREBALO DOGODITI
Na televiziji je bio kviz. Braco je sjedio pred ekranom i èistio gra?ak ne 
gledajuæi ono ?to radi: prsti su letjeti sami. Na drugom naslonjaèu, njegova 
sestra Snje?ana radila je to isto. Majka je morala pripremiti ruèak za 
sutradan, i oni su joj u tome pomagali. Iz kuhinje je dopirao miris jela, a 
Braco i Snje?ana su povremeno dovikivali majci kako stoji koji natjecatelj i 
jesu li pitanja te?ka. Braco se bavio mi?lju da se i sam, za koju godinu, 
prijavi na kviz. To bi bila senzacija: tako mlad, a sve zna!
Onda je zazvonilo na vratima.
- Tko je sad to? - trgla se majka i po?la u hodnik bri?uæi ruke o pregaèu. 
Braco je znao da se ona uvijek pribojava da æe se odnekud pojaviti otac, u èasu 
kad to njoj najmanje odgovara i kad se
tome najmanje nada.
I bio je otac, samo ne Bracin, nego Hrvojev. Stajao je pred vratima i bio je 
malo zapuhan. Hrvoje i njegova obitelj stanovali su na treæem katu, a Braco i 
njegovi na petom.
- Dobra veèer - rekao je Hrvojev otac, zvan Rista. - Je Braco doma? - Onda je 
opazio Bracu kako dolazi iz sobe, pa je dodao: - Braco, je li tebi Hrvoje rekao 
?to danas namjerava?
- Ne znam - reèe Braco. - Kako to mislite, namjerava?
- Mislim - puhao je Rista - je li ti rekao da namjerava otiæi jo? nekamo osim 
kod bake?
- Ne - odmahnu Braco. - Za?to?
- Zato ?to se jo? nije vratio - reèe Hrvojev otac i nasloni se
na dovratak.
JI
B raèina majka je vidjela da mu je te?ko, pa ga je uvela u stan, posjela ga na 
kuhinjsku stolicu i natoèila mu malo rakije. Braco je uSao 11 kuhinju i 
naslonio se na sudoper.
- Mo?da nije bilo autobusa - reèe.
- Ne - odmahnu Rista - nije to. Oti?ao je u ?est i dvadeset pet, tlo tamo mu 
treba najvi?e pola sata, pola sata da nahrani psa i mat kn, neka se s nekim 
zadr?ao jo? pola sata ... Sad je skoro deset. Odavno je morao biti tu.
-- Zaprièalo se dijete s nekim - reèe Bracina majka. - Sigurno lamo ima staro 
dru?tvo.
I Braco je o tome razmi?ljao. Èesto mu je Hrvoje prièao o tome si arom dru?tvu 
u Paromlinskoj. I Braco je znao kako to otprilike i/j-leda, jer je i sam do?ao 
iz sliènoga kraja, s Tre?njevke. Sigurno je dru?tvo u pitanju. Ili je mo?da 
Biba? Ne, nije to, Braco odluèno odmahne glavom.
- I ja mislim da nije to - reèe Rista, kao da èita B raèine misli. -- Ne bi se 
on samo tako zadr?ao. Brinem samo da nije ne?to u prometu ... Moram iæi.
Kao da se odjednom prisjetio kako je to neobièno ?to Hrvoja (ako dugo nema, 
Rista je ustao i krenuo. Pozdravio je Bracinu majku i iza?ao u hodnik.
- Idem s vama - reèe Braco pa se okrene i namigne majci. - Ne brini ako me nema 
- reèe.
Spustili su se dolje. Usput su pozvonili kod Tuta, Tut je izjavio da gleda kviz 
i pomalo trenira. Ni on ni njegovi roditelji nisu znali ni?ta ni o Hrvoju ni o 
njegovim namjerama. Tut se pridru?io Braci i Hrvojevu ocu, pa su si?li dolje.
U hodniku stana stajala je Hrvojeva majka, vrlo nervozna, s viklerima u kosi, s 
telefonskom slu?alicom u jednoj ruci i cigaretom u drugoj. Bila je ljutita. Kad 
su u?li, ona je upravo tresnula slu?alicom.
- Ma kakvi - rekla je. - Ni sluèajno!
- Nema? - upitao je Rista zabrinuto.
12
- Pitala sam sve bolnice, Hitnu, miliciju, vatrogasce ... Nitko ni?ta ne zna. 
Koga jo? da pitam? A tamo gdje najvi?e treba pitati, tamo nema telefona!
- A gdje je to, teta? - upitao je Tut.
- U Trnju, dijete moje - uzdahnula je Hrvojeva majka. - Tamo nema telefona, a 
ja sam sigurna da se on tamo zadr?ao. Vjerojatno kod staroga Solariæa oko 
golubova i kuniæa. Nije njemu ni na kraj pameti koliko je sati! Platit æe on to 
meni kad doðe, samo
polako!
Hrvojeva majka nervozno je pu?ila i ?etala po hodniku, a djeOari su gledali u 
nju kao u razrednika koji treba da odluèi hoæe li ih poslati upravitelju ?kole 
ili neæe. Rista ih je suuèesnièki gledao i namigivao im iza leða svoje ?ene.
A ona je zastala pred njim, puhnula mu dim u lice, a onda rekla:
- Dobro, Rista, a ?to me gleda? tako? Poduzmi ne?to! Ja vi?e nisam dosta 
pametna! Skokni u Trnje, ?to drugo mo?e?!
Hrvojev otac bio je sav sretan ?to mo?e ne?to poduzeti, jer bio je zabrinut, a 
pomalo se i bojao svoje ?ene. Braco je polako poèinjao razumijevati kako stoje 
stvari izmeðu njega i Hrvoja. Rista je uzeo kljuèeve auta i otvorio vrata. Jo? 
je jednom pogledao svoju ?enu, pa onda djeèake.
- Idemo i mi s vama - rekli su Braco i Tut.
Spustili su se dizalom u prizemlje, pa su saèekali dok je Hrvojev otac uspio 
upaliti motor na svome starom "spaèeku" i otkotrljati se s parkirali?ta. Onda 
su stavili ruke u d?epove i zagledali se niz
cestu.
Osjeæali su se neobièno. Inaèe nisu izlazili tako kasno naveèer, pogotovu ne 
sami. A sad, ne samo da su bili vani, nego nitko nije od njih ni oèekivao da se 
brzo vrate, jer su bili na va?nom zadatku, tra?ili su Hrvoja.
- ?to ti misli?? - upitao je Tut i zabrinuto pogledao odozdo na
Bracu.
13
Braco se poèe?ao po hrptu svoga kukastog nosa, ?utnuo je nekakav kamenèiæ, a 
onda rekao:
- Stvar je èudna.
- Da nije Biba? - reèe Tut.
Opet Biba. To ime je njima dvojici uvijek padalo na pamet kad bi netko spomenuo 
Trnje. Jer, o Bibi im je Hrvoje èesto prièao, a oni je nikada nisu vidjeli, bar 
ne u ?ivo. Biba je stanovala u Paromlinskoj kao i Hrvoje nekad, i bila je va?na 
zbog toga ?to je glumila u jednoj djeèjoj TV-seriji. Inaèe je i?la na ritmiku i 
nastupala u djeèjim emisijama. Hrvoje se hvalio da su njih dvoje prijatelji, a 
ponekad je èak tvrdio da su i roðaci. Ali, njih dvojica su znali da je Hrvoje u 
Bibu zaljubljen. A opet, nisu mu mogli zamjeriti ?to o njoj prièa, jer Biba 
nije bila makar kakva djevojèica, nego kao nekakva slavna liènost. Bila joj je 
i slika u "Studiju", i to u boji.
- A ?to Biba? - obrecnu se Braco na Tuta. - Kakva Biba? Misli? da ona ?eæe noæu 
po Trnju?
Na stanicu je stigao autobus, s njega je si?lo dvoje odraslih ljudi, ali Hrvoja 
nije bilo. Braco i Tut pro?etali su do stanice, prièekali jo? jedan autobus, 
?utajuæi kamenèiæe, ali ni u tome autobusu nije bilo Hrvoja. Onda su se vratili.
Ovaj put nisu u?li kroz glavna vrata, s prednje strane, nego otraga preko 
platforme ispod koje su se nalazile gara?e. Ondje je bilo cvijeæe, a moglo se i 
sjesti. Mislili su da tu malo prièekaju, jer je odatle bio dobar pogled. 
Zvijezde su treperile nad njima, dobro su se vidjele, jer svjetla na platformi 
nisu gorjela. Tra?ili su mjesto da sjednu.
Ali, tamo je netko veæ sjedio. Malo su se trgli i zastali. Spazili su ?ar 
cigarete.
- Zdravo, klinci - rekao je èovjek. - ?to vi radite vani tako kasno?
Prepoznali su susjeda Cvika. Znali su ga samo iz viðenja, jer nije bio iz 
njihova stubi?ta. Imao je èupavu, rijetku kosu i naoèale s vrlo debelim 
staklima. Uvijek je bio prisutan kad su se na obli?njoj
14
livadici igrale boce, a stalno je ne?to donosio i odnosio u nekim kutijama, u 
svome sivom kombiju.
- Dobra veèer - po?urio je Tut. - Znate, tra?imo ...
Ali, Braco ga je gurnuo pod rebra, pa je Tut za?utio. Doista, za?lo, da prave 
paniku, i da ispadnu smije?ni i Hrvoje i njegovi roditelji? Bolje je ?utjeti.
- Tra?imo loptu - reèe Braco. - Danas smo je izgubili.
- Akha, akha - ka?ljao je susjed preko svoje cigarete - loptu. A gdje vam je 
onaj prijatelj? Onaj plavi, mr?avi, kako se zove ... S naoèalama?
- Hrvoje! - uzviknu Tut, radostan ?to ga je prepoznao po opisu.
- Hrvoje, toèno - reèe susjed. - Obeæao mi je da æe mi razviti neke slike, pa 
se nekako nismo vidjeli, da mu dam filmove ...
- Slike! - uzviknu Tut. - Pa da, vidi?, Braco, to bi moglo biti! Slike.
- ?to bi moglo biti? - upita susjed.
- Slike - reèe Tut. - Danas je petak.
Hrvoje je bio zagri?eni foto-amater i sam je izraðivao slike. U Trnju je bio 
èlan foto-kluba koji je petkom odr?avao sastanke. Tut je to znao zato ?to su on 
i Braco i?li jednom s Hrvojem na sastanak i tamo im je bilo stra?no dosadno.
- Ne - reèe Braco. - Neæe biti to, malac. - Onda se okrene susjedu. - Ne znamo 
gdje je prijatelj - reèe.
- Eto, ja ga ba? trebam - reèe susjed. Tako je zavr?io taj razgovor.
Glava treæa
PRIJATELJ PRIJATELJU RADO USTUPA SVOJ KREVET, ÈAK I ONDA KAD TO NE ZNA
Kad je sat poèeo izbijati ponoæ, Tut je boja?ljivo pogledao u Bracu. Braco je 
namre?kao svoj kukasti nos i frknuo. Onda se Tu-tovo lice razvedrilo, jer je 
ugledao milicionara: dodu?e, bila je ponoæ, ali on se sad osjeæao za?tiæenim.
Sjedili su u Hrvojevoj sobi i zijevali. Premda je veæ bila ponoæ, oni su se i 
dalje junaèili i nikako nisu htjeli leæi u krevet. Htjeli su biti u blizini da 
vide i èuju ?to se sve dogaða i ?to se poduzima oko nestanka njihova prijatelja.
- Dobra mu je soba - rekao je Tut po peti put te veèeri, zvjerajuæi po zidovima 
na koje je Hrvoje povje?ao poveæane fotografije ?to ih je sam snimio.
- Dosadan si, bebac - reèe Braco.
Bili su u Hrvojevoj sobi i morali su tu i ostati, kad je veæ bilo tako kako je 
bilo. A bilo je ovako. Najprije su oti?li da se jave roditeljima. B raèina 
majka se odmah slo?ila, jer je imala povjerenja u svojega sina. Tutov otac je 
pak bio pun inicijative. On je bio nastavnik gimnastike i veliki ljubitelj 
planinarenja, izleta, pjevanja uz gitaru, malog nogometa, kros-utrka, 
rock-koncerata i svih drugih masovnih priredbi. Zato je predlo?io da odmah 
skupe dobrovoljce meðu susjedima i da zajednièki krenu tra?iti Hrvoja. Sreæom, 
Tu-tova mama bila je mnogo prisebnija, pa ga je odgovorila od toga. Naredila je 
Tu tu da obuèe pulover i tako su si?li na drugi kat.
Dolje je Hrvojeva mama ?etala po hodniku i pu?ila cigaretu, a s vremena na 
vrijeme bi se zaletjela do telefona i poèela vrtjeti neki broj. Nazivala je 
znance, roðake, prijatelje, Hrvojeve ?kolske
drugove, foto-amatere i koga god se mogla sjetiti. Neke od njih digla je iz 
kreveta, neke nije na?la, a nitko nije imao pojma ?to je s Hrvojem. Djeèake je 
smjestila u Hrvojevu sobu, natoèila im po veliku èa?u soka i stavila pred njih 
neke kekse, a onda se vratila u hodnik i nastavila ?etati i pu?iti. Pepeljaru 
je nosila sa sobom da ne rasipa pepeo po kuæi; ali, on se ipak rasipao, jer je 
letio iz pepeljare kako je ona ?urila.
Tako su èekali, i Tut je govorio kako Hrvoje ima lijepu sobu.
Malo poslije jedanaest vratio se Hr-vojev tata. Bio je jo? bljeði nego prije i 
nekako je neodluèno zastao na pragu. Djeèaci su stali na vrata Hrvojeve sobe i 
gledali.
- Jeste ga na?li, strièek? - upitao je Tut, kao da nije na prvi pogled sve bilo 
jasno. Ali, Tut je bio sporta? i volio je uvijek vjerovati u najbolje.
Hrvojeva mama zastala je pred svojim mu?em i nervozno otresala pepeo pokraj 
pepeljare.
- Onda? - upitala je.
- Ni?ta - reèe Rista. - Nema ga tamo.
Hrvojeva mama se okrenula i nastavila ?etati. Vi?e, nije ni?ta govorila, a 
Braco je znao da æe ona uskoro zaplakati.
16
2 Trojica u Trnju
17
- A je li bar dolazio? - upitala je napokon. - Jesi li to saznao?
- Dolazio je - ?ivnu Rista. - Dolazio je, to je sigurno.
- Netko vam je rekao, strièek? - upita Tut.
- Ne - odmahnu - Hrvojev otac. - Ali, vidio sam da su pas i maèka nahranjeni, u 
zdjelicama su one iste kosti ?to im je Hrvoje nosio. Znaèi da je bio tamo.
Hrvojeva majka opet zastade u svojoj ?etnji, i ovaj put pogodi èikom u 
pepeljaru.
- Jesi li se raspitao kod susjeda? - upita.
- Koliko sam mogao - reèe Rista. - Tamo ljudi rano idu spavati. Svuda je veæ 
mrak. Na?ao sam staroga Coniæa, ali, on je gluh kao top. Sjedi po cijeli dan na 
prozoru i gleda, a opet ne zna ni?ta. I maloga Drageca sam vidio. Ali, on je 
upravo do?ao iz kina. Ni on ne zna ni?ta.
- A dedek Solariæ? - upita Hrvojeva mama stojeæi nasred kuhinje.
- Èudno - reèe Rista. - I kod njega je mrak. Prije je kod njega gorjelo svjetlo 
cijelu noæ, jer pati od nesanice.
Dedek Solariæ bio je starac o kojemu je Hrvoje èesta prièao. Imao je kuniæe i 
golubove i od njega je Hrvoje nauèio mnogo o ?ivotinjama. Èesto ih je 
fotografirao. Posjeæivao je starca svaki put kad bi i?ao k baki u Trnje, i 
uvijek se vraæao pun svakakvih prièa o golubovima pismono?ama.
- Znaèi, ni?ta? - reèe Hrvojeva mama.
Rista sle?e ramenima. Hrvojeva mama napokon sjedne na stolicu, pa zaplaèe. 
Plakala je tiho i ramena su joj se tresla. Djeèaci su znali da ne treba ni?ta 
govoriti, pa su se zato vratili u Hrvojevu sobu i zatvorili za sobom vrata.
Èulo se kako Rista tje?i Hrvojevu mamu, tiho, ali rijeèi se nisu razabirale. I 
ona je govorila tiho, nestalo je njezine o?trine, i djeèaci je se vi?e nisu 
bojali. A nije je se valjda vi?e bojao ni Rista.
18
I. ^ -
Tako su sjedili u Hrvojevoj sobi i zijevali, jer su cijeli dan bili vani, i 
premda su bili uzbuðeni i zabrinuti zbog Hrvoja, ipak su bili i pospani. 
Slu?ali su kako tiktaka veliki zidni sat u hodniku. Onda su èuli kako se oni u 
kuhinji ne?to dogovaraju, pa onda okretanje telefonskog brojèanika. Hrvojev 
otac je s nekim razgovarao. Pa je onda opet bila ti?ina. U meðuvremenu je Tut 
nekoliko puta rekao kako Hrvoje ima dobru sobu.
U pola dvanaest do?ao je milicionar. Sjeo je u kuhinju s Hi-voje-vim 
roditeljima, a djeèaci su prislu?kivali ?to se tamo govori. Milicionar je iz 
d?epa na bluzi izvadio mali smeði blok i u njega je zapisivao podatke. Najprije 
je zapisao Hrvojevo ime, prezime, opis (tu su djeèaci osjeæali potrebu da 
pone?to dodaju), odjeæu koju je nosio na sebi, i slièno. Raspitivao se o 
Hrvojevu kretanju toga dana. Tako su mu Hrvojevi roditelji rekli da su i 
prijatelji tu.
Braco i Tut morali su prijeæi u kuhinju i odgovarati na pitanja. Milicionar je 
pitao gdje su sve bili toga dana, ?to su radili i kako su se igrali, i ?to je 
sve Hrvoje govorio. Milicionar je bio strpljiv. Tut je pravio pametno lice i 
sve je ne?to namigivao Braci, a milicionar se pravio da to ne opa?a. A ipak, 
Tut se odao. Rekao je:
- A onda smo popodne u potoku trenirali gaðanje...
- Kakvo gaðanje?
- Pa, tako - zamucao je Tut. - Jednim malim ... Nije va?no. - Boja?ljivo je 
pogledao u Bracu, jer je znao da je zabrljao.
- Èime? - upitao je milicionar.
Tut se isprsio u znak da ne kani ni?ta odati, i samo je pogledavao u Bracu. 
Tako je Braco morao sve objasniti. Rekao je, ?to je mogao èvr?æe i jasnije:
- Imamo jedan mali pi?toljèiæ, MG, preraðen. Pa gaðamo.
i Milicionar je kimnuo glavom kao da je to najprirodnija stvar na svijetu. Tut 
je samo zinuo od zaprepa?tenja, jer je, valjda, mislio da æe ih odmah odvesti u 
zatvor. Ali, kao ?to se Braco i nadao, opasnost i nije prijetila od milicionara.
19
- I Hrvoje je gaðao s vama? - upitala je Hrvojeva majka.
- Ne ba? uvijek - reèe Braco.
- A danas? - bila je ona uporna.
- Jedanput-dvaput - reèe Tut mudro.
Onda su uslijedila druga pitanja, o tome gdje se obièno igraju, ?to Hrvoje voli 
a ?to ne voli, je li im prièao o svojim planovima, i slièno. Onda su bili 
gotovi.
Pre?li su opet u sobu i oslu?kivali razgovor koji je tekao i dalje. Opet su 
malo zijevali. Tut je gledao oko sebe po sobi, nekoliko puta je otvorio usta, 
ali nije rekao ni?ta.
Nekome tko nije upuæen, milicionarova pitanja mogla su zvuèati neobièno, ali, 
djeèaci su sebe smatrali upuæenima, pa su zato mudro kimali glavama. A 
milicionar je pitao:
- Kakve je ocjene djeèak imao u ?koli?
- Koliko mu novaca dajete za d?eparac?
- Imate li roðake izvan Zagreba?
- Idete li ovoga ljeta na more?
- Da li vam u kuæi nedostaje novac?
- Je li Hrvoje nekada sam putovao?
- Jeste li ga nedavno tukli ili grdili?
I jo? niz takvih nekakvih èudnih pitanja. Ali, kako god se okrenulo, uvijek je 
ispadalo da Hrvoje nije pobjegao od kuæe, jer za to nije imao nikakva razloga. 
Ocjene su mu bile dobre, s roditeljima se nije svaðao, nisu ga tukli, nije uzeo 
nikakav novac, voli, dodu?e, pustolovine, ali opet ne toliko da bi pobjegao od 
kuæe samo zato da ne?to do?ivi. Ispadalo je, zapravo, da je Hrvoje izostao 
protiv svoje volje, jer ga je ne?to sprijeèilo da se vrati.
To su znali i djeèaci, to im je bilo jasno jo? prije toga ispitivanja. Nadali 
su se da æe mo?da milicionar ne?to reæi, iznijeti neku pretpostavku, ili makar 
objasniti kako oni u miliciji misle tra?iti Hrvoja. Ali, on nije rekao ni?ta. 
Samo je nastojao da utje?i Hrvojeve roditelje. Rekao je:
20
- Idite vi lijepo spavati, i ne brinite. Stradao nije, to je jasno, jer bismo 
mi veæ za to znali. Negdje se zadr?ao. Svaki dan nestane u Zagrebu poneko 
dijete. I na kraju se uvijek naðu. Bit æe u redu.
Tako je on tje?io Hrvojeve roditelje. Bila bi to utjeha i za Bracu i Tuta, da 
su to èuli. Ali, oni su se ?æuæurili jedan do drugoga na Hrvojevu le?aju i 
zaspali.
Kad je milicionar oti?ao, u?la je Hrvojeva mama i pokrila ih. Jedna suza 
kapnula je na pokrivaè.
Glava èetvrta
VIJESTI NISU DOBRE, ALI SU ZATO BAREM ZANIMLJIVE
Probudio ih je razgovor u drugoj sobi. Toènije, probudio je Bracu, Tut je i 
dalje spavao, zagrliv?i jastuk i prebaciv?i jednu nogu Braci preko boka. Èulo 
se vi?e glasova, to vi?e nisu bili samo Hrvojevi mama i tata, a nije bio ni 
milicionar, jer bilo je jutro. Moralo je biti rano: Braco se malo pridigao na 
laktu i pogledao kroz prozor; sjene su bile duge. U drugoj sobi su tiho 
razgovarali, sve su to bili glasovi odraslih, nijedan nije bio djeèji. To je, 
vjerojatno, znaèilo da se Hrvoje jo? nije vratio. Braco prepozna glas svoje 
majke. Zato gurne Tuta u rame.
- He - psiknu - bebac, probudi se!
Tut se trgne, pogleda oko sebe, pa Bracu, protegnu se i reèe:
- Dobra mu je soba. Je li se vratio?
- Ne - reèe Braco.
Tut skoèi, iskobelja se iz kreveta i stade nasred sobe. Poèe otkopèavati 
ko?ulju. Braco ga je gledao.
- ?to to radi?? - upita.
- Moram malo trenirati - reèe Tut. - Ja to svako jutro.
- Pusti sad trening - ?apnuo je Braco. - Daj da èujemo ?to govore.
Vrata su bila malo od?krinuta i oni im se pribli?i?e. U dnevnoj sobi sjedili su 
Hrvojevi roditelji, Bracina majka i Tutov otac i pili kavu. Hrvojevi roditelji 
bili su blijedi i imali su na sebi istu odjeæu kao i prethodne veèeri. 
Vjerojatno nisu ni legli. Bracina majka upravo je dovr?ila svoju kavu i ustala. 
Bila je subota, ali ona je svejedno morala na posao, jer je radila u restoranu. 
Rekla je:
22
-" - Ne znam, ali meni se èini da nije to. Kakve bi veze Hrvoje mogao imati s 
tim? Pa, lijepo pi?e da nitko nije nastradao.
Na stolu su stajale novine i Bracina majka pokazivala je na njih
dok je govorila.
- Ja isto tako mislim - reèe Hrvojeva majka.
- A, vrag bi ga znao - mudrovao je Tutov otac. - Mo?du ni novinari ne znaju 
sve. A osim toga, dijete je dijete, mo?da je vidio neku trku, mo?da se upla?io 
pa pobjegao, sakrio se negdje ...
- Nije Hrvoje tako pla?ljiv - reèe Rista uvjereno.
- Osim toga - doda Hrvojeva majka, ako bi se i sakrio, sakrio bi se u bakinu 
kuæu, gdje drugdje?
Braco i Tut su se iza vrata pogledali u èudu. Nisu razumjeli skoro ni?ta od 
cijeloga tog razgovora. Tut je poèeo ?aptati, ali tako glasno, da su ga u 
dnevnoj sobi odmah èuli: ? - O èemu oni to prièaju?
- Hajde da vidimo - uzdahnu Braco.
Polako su u?li u dnevnu sobu, a odrasli su odmah prestali razgovarati. Hrvojeva 
majka je ustala i oti?la u kuhinju da im priredi doruèak, Rista im je 
namigivao, Bracina majka je obojicu pogladila po glavi, i jo? jednom podsjetila 
Bracu ?to sve treba da obavi toga dana. Onda je oti?la. Tutov otac je ostao 
sjediti. Rekao je:
- Treba da vi lijepo idete svaki svojoj kuæi.
- Neka ih - reèe Rista. - Lak?e nam je kad su tu.
Onda ih je Hrvojeva majka pozvala u kuhinju da doruèkuju. Braco je sa stola u 
sobi uzeo novine i odnio ih sa sobom. Sjeli su da popiju bijelu kavu i pojedu 
kruh i margarin. Hrvojeva majka ih je neko vrijeme gledala, a onda je oti?la u 
hodnik i poèela telefonirati. Sigurno je telefonirala cijele te noæi.
- Pogledaj novine - reèe Tut svojim prodornim ?apatom. Braco otvori novine i 
poèe ih èitati otraga, kao i uvijek. Brzo je
na?ao ono ?to je tra?io. Bilo je na posljednjoj stranici.
- Evo ga - reèe.
23
Bila je to vijest o sudaru autobusa kod Konoertne dvorane. Nitko nije stradao.
Tut je ustao i stao pokraj Bracine stolice, pa je èitao preko njegova ramena. 
Pri tome je micao usnama i ?aptao. Onda reèe:
- A ovo, Braco? - pokazivao je na jedan drugi èlanak.
Èlanak je nosio naslov: DRSKA PLJAÈKA U TRNJU, i bio je najveæi na posljednjoj 
stranici. Oèito se radilo o velikoj stvari. Pisalo je:
Sinoæ, neposredno prije devetnaest sati, izvr?ena je drska pljaèka banke u 
Paromlinskoj ulici u Zagrebu. Kako nas je obavijestio sudac-istrafitelj, 
nepoznati napadaè u?ao je u banku neposredno prije zatvaranja, kad u njoj nije 
bilo nikoga osim slu?benika. Pod prijetnjom revolvera, prisilio je blagajnicu 
da mu preda sav novac, a zatim se brzo udaljio sa mjesta zloèina. Na sebi je 
imao crnu majicu s rol-ovratnikom, crne hlaèe i kapu natuèenu na èelo, tako da 
ga je te?ko prepoznati. Srednjeg je rasta, i vjerojatno nije stariji od 
trideset godina. Mole se graðani koji mogu pru?iti bilo kakvu informaciju 
korisnu za istragu, da se jave u najbli?u stanicu milicije.
Braco je veæ zavr?io èitanje, a Tut je èitao i dalje, mièuæi usnama. Pomalo je 
i poskakivao, od uzbuðenja, dr?eæi se za B raèino rame. Onda se vratio na svoje 
mjesto i navalio na bijelu kavu i kruh s margarinom. Mumljao je preko zalogaja: 
4
- Misli? da Hrvoje ima neke veze ...?
- Ne znam ¦*- micao je Braco svojim kukastim nosom. - Ali, to je svakako 
zanimljivo.
- Kako zanimljivo? Ima veze ili nema? - nije se dao Tut.
- Nije to tako jednostavno - odmahnu Braco. - Jedi, bebac, pa æemo onda vidjeti.
- Ne zovi me bebac - reèe Tut preko zalogaja.
24
Braco je ustao i gledao kroz prozor. Malo se èe?kao po hrptu svojega kukastog 
nosa, a onda je zamahnuo nogom, pa ?utnuo kamenèiæ kojega u kuhinji Hrvojevih 
roditelja sasvim sigurno nije bilo. Tut ga je pa?ljivo gledao.
- Zna? ne?to? - upita malac.
- Znam - kininu Braco. - Znam da je Hrvoje mogao biti tamo u vrijeme kad se 
dogodila pljaèka. On je oti?ao negdje oko ?est i dvadeset, je li tako?
__ Da - reèe Tut. - Oko frtalj sedam.
- Eto, vidi? - reèe Braco. - Jesi li gotov?
Tut ustade ?vaèuæi. Ali, Braco stade kraj njega, pa ga gurne natrag na stolicu. 
Tut ga je zaèuðeno gledao.
- ?to je? - upita.
- Starcima ni rijeèi - psiknu Braco. - Oni to ne bi razumjeli. Tut namignu s 
oba oka, jer mu je bilo te?ko da namigne jednim.
Onda upita:
- A ?to æemo mi raditi?
- Ne brini ni?ta - reèe Braco. - Samo pusti mene da govorim. Oti?li su opet u 
sobu, kamo se sad vratila i Hrvojeva majka, jer
na telefonu opet nije ni?ta saznala. Ona je sad pu?ila, ali sjedeæi, tako da su 
joj suze pomalo tekle; kao da je mogla plakati samo dok sjedi, tako je to 
izgledalo.
- Je li bio dobar doruèak? - upitala je djeèake.
- Odlièan - reèe Tut, jo? uvijek ?vaèuæi.
Braco je proèistio grlo i poèe?ao se po nosu. Veæ je podignuo nogu da ?utne 
kamenèiæ, ali se onda predomislio.
- Mi sad idemo - reèe. - Moramo se jo? raspitati.
- Kod djece? - upita Tutov otac, pa ustade da krene i on. - To je dobra ideja. 
- On je volio kolektivne akcije, a sad se iznenada sjetio da radi u ?koli i da 
poznaje mnogo djece.
__ Ne__reèe Braco. - Otiæi æemo u Trnje.
- Pa, ja sam veæ bio - reèe Rista. - I nisam ni?ta saznao.
25
- Bolje da sjedite kod kuæe - rekla je Hrvojeva mama. -- Jo? æe se i vama ne?to 
dogoditi.
- Neæe - reèe Tut.
- Raspita t æemo se - reèe Braco. Onda, okrenuv?i se Hrvojevu ocu: - Vi ste 
bili kasno, svi su spavali. Osim toga, tamo ima i djece. Pa æemo vidjeti, mo?da 
ne?to znaju.
Odrasli su ih gledali, onda Tutov otac lupi ?akom po stolu.
- Tako je - reèe. - Pustite djecu neka idu. Oni mogu saznati vi?e nego mi. 
Idite, momci!
Tako su oti?li. Nisu se toga jutra ni umili, ni oprali zube, ni oèistili 
cipele, i zato su se osjeæali jo? va?nijima. Trebalo je tra?iti Hrvoja. Bili su 
va?ni.
- ?to ti misli? - upita Tut putem - gdje je on sad i ?to radi?
- Ne znam - reèe Braco. - Ali sam siguran da zna ?to radi. Tut je zadovoljno 
kimnuo glavom. On je volio kad netko zna ?to
radi, jer on sam to nikada nije znao. Jedino bi, kad bi trenirao, znao da je to 
dobro.
Pred kuæom su opet susreli susjeda Cvika kako pu?i. Sjedio je na istome mjestu 
kao i prethodne veèeri, kao da se nije odande ni maknuo.
- A ?to je, omladinci - obratio im se - Jeste li na?li prijatelja?
- Nismo jo? - reèe Braco. - Ali, naæi æemo ga.
Tut je malo stajao kraj susjeda Cvika i gledao kako on d?epnim no?iæem djelja 
vrbovu granèicu iz potoka, pa na jednckne kraju pravi sviralu, dok je drugi 
kraj lijepo na?arao. Na kraju je to pru?io Tutu.
- Hvala, susjede - rekao je Tut i potrèao za Bracom.
I?li su prema autobusnoj stanici. Pretresli su d?epove, tra?eæi sitni? za 
kartu. Onda su sjeli na rub ploènika i èekali. Tut nije imao mira. Upitao je:
- ?to ti misli?, Braco?
- Mislim, bebac - reèe Braco - da æemo danas upoznati tu slavnu Bibu.
Glava peta
TREBA ZNATI RAZGOVARATI S LJUDIMA, A ZA PSE JE DOBRO IMATI BOMBON
Si?li su s autobusa kod Koncertne dvorane, a onda oprezno pre?li cestu. 
Spustili su se niz nasip i za?li meðu male kuæice u Pap romlinskoj ulici.
Toènije, nisu ba? sve kuæe bile male: na poèetku Paromlinske, okomito na nju, 
stajala je velika zgrada sva u staklu. U njoj su bili uredi, koji su vjerojatno 
sad bili prazni, jer je bila subota. Pred zgradom je stajao parkiran milicijski 
kombi.
- Èekaj - reèe Braco. - Da vidimo.
Polako su se pribli?ili kombiju. Vozaè je sjedio za volanom i èitao novine. 
Nije se ni osvrnuo na njih.
- Gledaj - reèe Tut i pokaza prstom.
- Ne pokazuj prstima - psiknu Braco na njega, pa nabra svoj kukasti nos i 
pogleda za Tutovim prstom.
U prizemlju zgrade vidio se plavi natpis: BANKA.
- To je to, a? - reèe Tut.
- Èekaj tu - reèe Braco.
On ostavi Tuta u dnu stubi?ta, a sam se pope nekoliko koraka uza stube. Nije 
prilazio ulazu u banku, samo je stajao i gledao izdaleka. Unutra su se kretali 
neki ljudi, ali je na vratima bio natpis ZATVORENO. Braco je stajao i gledao 
neko vrijeme. Oni ljudi unutra listali su neke knjige, razgovarali, 
telefonirali i pu?ili. Meðu njima bila su i dva uniformirana milicionara. Braco 
se polako vrati niza stube, dok ga je vozaè milicijskog auta pa?ljivo promatrao.
- ?to je? - upita Tut.
27
- Idemo - reèe Braco i ?utnu kamenèiæ koji je ovaj put doista i postojao.
Otputili su se meðu male kuæice u Paromlinskoj ulici. Tut je bio nestrpljiv, pa 
je stalno pogledavao u Bracu, dok je ovaj koraèao i razmi?ljao.
- ?to je? - upita napokon opet.
- Istraga - reèe Braco. - Tu je bila pljaèka. A Hrvoje je tuda morao proæi.
Hodali su polako niz Paromlinsku. Nije im to bilo prvi put, veæ su jednom 
dolazili, s Hrvojem. Ali, Bibu tada nisu upoznali.
Ulica je bila tiha, premda dosta ?iroka. Sve su kuæe u njoj bile prizemne, i 
sve su imale male, lijepo ureðene vrtove sa salatom i lukom. Ponegdje je raslo 
stablo jorgovana. Prozori su bili otvoreni i vidjele su se obiène sobe. Djeca 
su se igrala na ulici.
- Dobra mu je ulica - reèe Tut.
- Ne poèinji opet - zagunða Braco.
Nastavili su dalje i stigli do broja 87. To je bila kuæa Hrvojeve bake. Bila je 
?uta i imala je èetiri prozora prema ulici, pa je tako bila jedna od veæih. U 
dvori?te se ulazilo kroz uska vrata nad koja su se nadvijale grane jorgovana. 
Braco je zavukao ruku kroz ogradu od letava i otvorio vrata. $
Tada se zaèulo lajanje, a onda se prema vratima stu?tio veliki ?uti pas i popeo 
se prednjim nogama na ogradu, pa lajao na njih. Tut je odskoèio od ograde i 
prestra?eno gledao psa.
- Dobar si ti pas - umiljavao se Braco. - Kako se ono zove?? Aha, Bonzo! Bonzo, 
Bonzo, budi dobar, Bonzo!
Dok ga je Tut zaèuðeno gledao, Braco je pru?io ruku i pogladio psa po glavi. 
Pas je poèeo mahati repom i liznuo je Braci ruku. Braco je povukao ruku i 
otvorio vrata.
Tako su u?li u dvori?te. Tut se jo? pomalo bojao, ali onda se sjetio, pa je 
zavukao ruku u d?ep i izvadio bombon. Krio je bombone po d?epovima jer ga je 
bilo sram ?to ih jede: sporta?i klopaju ?pinat
28
i takve stvari, a ne bombone. Bacio je bombon psu, a Bonzo se propeo visoko na 
stra?nje noge i uhvatio ga u letu.
Braco je dotle razgledao po dvori?tu. Zavirio je u ?upu, procu-njao po 
?bunovima, provjerio bravu na vratima stana. Onda je pri-nio ruke licu, pa kroz 
staklo na vratima virio u kuæu.
- ?to to radi?? - upita Tut.
- Provjeravam - reèe Braco. - Izgleda da je sve u redu. Pregled je bio vrlo 
brzo zavr?en. Na kraju su stali nasred dvori?tu
i gledali se. Nisu na?li ni?ta ?to bi im moglo otkriti je li tu Hrvojr sinoæ 
uopæe bio i ?to je radio.
- A susjedi? - reèe Tut. - Treba ih naæi.
Ali, nije bilo potrebe da ih tra?e. Jedna debela, stara ?ena veæ jr ulazila u 
dvori?te kroz tunel od jorgovana i lipova li?æa. Gledala ih je mrko.
- No, djeco - rekla je podboèiv?i se strogo. - ?to vi tra?ite?
- Hrvoja - dobaci brzo Tut.
- Hrvoja? - zastala je ?ena i zbunila se. Sigurno je mislila da su do?li krasti 
zeleno voæe, pa ju je taj odgovor iznenadio. - Kojeg Hrvoja?
- Pa, znate ga - reèe brzo Braco. - Unuka bake èija je ovo kuæa.
- A, njega - reèe ?ena. - Znam, znam. Ali, on vam vi?e ne stanuje tu. On je sad 
u Dugavama.
Nesporazum je bio potpun. Morali su debeloj susjedi objasniti tko su i ?to 
tra?e: da su Hrvojevi prijatelji, da stanuju s njim u istoj kuæi i da ga sad 
tra?e, jer je sinoæ oti?ao u Trnje i...
- A nije se vratio? - zaprepastila se susjeda i sjela na malu klupicu pod 
lipom, a klupica je pod njom zapucketala. - A meni je rekao da æe se odmah 
vratiti kuæi.
Djeèaci su ?ivnuli. Pogledali su se, a onda su sjeli na travu ispred klupice na 
kojoj je sjedila susjeda.
- Kad vam je to rekao? - upita Braco. - Kad je do?ao hraniti psa i maèku? Malo 
poslije sedam?
29
- Ne - reèe susjeda. - Ne tada. Kasnije. Oko pola deset.
Djeèaci su se opet pogledali, a onda je Tut ustao i napravio nekoliko èuènjeva, 
jer vi?e nije mogao mirno sjediti. On je bio u stanju da sve pokvari, pa je 
zato Braco morao biti jo? oprezniji.
- Vidi?, Braco, oko pola deset - reèe Tut mudro.
- A gdje ste ga vidjeli oko pola deset? - upita Braco staru ?enu.
- Pa tu, na ulici - reèe susjeda. - Kad se ono dogodilo ... U?utjela je, jer se 
sva zapuhala, valjda joj je bilo te?ko i da se
prisjeæa toga ?to se dogodilo. Djeèaci su èekali da ona nastavi, a onda Tut 
vi?e nije mogao izdr?ati:
- A ?to se dogodilo, teta?
- Pa ono sa Solariæem - reèe ?ena. - To je na? susjed - doda, sjetiv?i se da ga 
oni mo?da i ne znaju. Ali, znali su, iz Hrvojevih prièa: bio je to èovjek koji 
je dr?ao kuniæe i golubove - pismono?e. ?ena se malo bolje namjesti na klupi, 
pa nastavi prièu: - Ja vam stanujem tu malo dalje, treæa kuæa. A ova kuæa tu, 
?to joj se vidi stra?nji zid odavde, preko vrata, to vam je Solariæeva. Va? 
Hrvoje je s njim veliki prijatelj. I, vidite, sinoæ, sinoæ je starome Solariæu 
pozlilo. *
- Od èega, teta? - upita brzo Tut.
- Od srca - kimnu susjeda. - Oko pola deset mu je pozlilo. 1 mali je tada bio 
kod njega.
- Hrvoje? - upita Tut.
- Da - kimnu ?ena. - Bio je kod njega, i tako je onda pozvao jo? neke susjede, 
i odvezli su Solariæa u bolnicu, znate, deèki, i va? Hrvoje je oti?ao s njima. 
Tada mi je rekao da æe iz bolnice ravno kuæi. A poslije sam èula da je on jo? 
ostao u bolnici, da vidi ?to æe biti sa starim, ali je obeæao da æe 
telefonirati kuæi i javiti gdje je i ?to je s njim. A znaèi, nije se javio? - 
Gledala je u djeèake pa?ljivo. - I vi ga tra?ite? Vas su poslali?
Braco namre?ka nos, kvrcnu prstom po klupi, pa reèe:
30
- Tra?i ga i milicija. Cijelu noæ nije dolazio kuci. A od srca je bolestan 
dedek Solariæ?
- Od srca - reèe susjeda. - Kao i ja. Svi smo mi ovdje veæ i riom stariji 
ljudi. - Onda se malo zamisli, pa doda: - Trebalo I "i. djeco, da pitate u 
bolnici.
Tut je, meðutim, imao svoje ideje. Skakutao je od nestrpljrni.t
- Braco - reèe - ja mislim da bi trebalo ... - Onda zastad jer je tek sad 
shvatio da su drugi izrekli ono ?to je htio reæi on. Mislio sam da treba pitati 
u bolnici - reèe.
Braco se okrenuo k susjedi. Ona je veæ ustala da ide. Bolje ji-prièvrstila èvor 
pregaèe na leðima.
- Znate li u kojoj je bolnici dedek Solariæ? - upita.
- Ne - reèe susjeda. - To vam ja ne znam, djeco moja. Ali, to mo?emo lako 
saznati, tu prijeko. Ako hoæete prièekati.
- Hoæemo, hoæemo - reèe Braco.
Susjeda je polako odgegala prema ulici, a Tut je jedva doèekao priliku da ka?e:
- To je veæ ne?to, a, Braco?
Glava ?esta
NIJE LIJEPO NEPOZVAN ULAZITI U TUÐU KUÆU, ALI JE PONEKAD KORISNO
Izmeðu vrta Hrvojeve bake i vrta susjeda Solariæa ograde gotovo da i nije bilo: 
nekada su tu stajale daske, ali su one istrunule i nakrivile se, ponegdje su 
same pale, a ostalo su uèinili psi, maèke, a mo?da i djeca. Dok su èekali 
debelu susjedu, Braco i Hrvoje su pomalo kraduckali zelene marelice u vrtu 
Hrvojeve bake, a onda su opazili tu ogradu, pa su odluèili zaviriti malo i kod 
susjeda: oni tra?e Hrvoja, a Hrvoje je tamo bio; treba, dakle, ispitati sve 
tragove!
- A ako nas netko vidi? - trtario je Tut.
- Pa ?to? - namr?ti se Braco.
Savladali su ogradu bez te?koæa i na?li se u susjednom vrtu. Vrt je bio sav 
zapu?ten, zarastao u korov i ?iblje, pun ptica, neobraðen i divlji, kao kakva 
pra?uma. To je Tuta odu?evilo.
- Da nas ovamo netko pusti! - rekao je, a onda se sagnuo i poèeo se ?uljati, ne 
znajuæi ni sam za?to.
Iz vrta su u?li u dvori?te. Ondje su na?li kaveze s kuniæima i krletke s 
golubovima. Kuniæi su se nervozno motali po svojim nastambama, a golubovi su 
lepetali i gukali prilièno tu?no.
- Tut - reèe Braco - naberi malo trave.
- Mo?e - rekao je Tut.
Otrèao je da nabere trave, a Braco je stao zavirivati oko krletki s golubovima, 
otvarajuæi pretince ispod njih i nju?kajuæi uporno. Napokon je na?ao ono ?to je 
tra?io: bila je to vreæica s nekakvim zrnjem. Oprezno je nasuo zrnje 
golubovima, a oni su odmah pri?li i stali veselo kljucati. Pri tome su radosno 
gukali; vidjelo se da su
32
bili prilièno gladni. Bilo ih je raznih: gu?ana, lepezana, gaæana, i svakakvih. 
Neki su èak imali i prstenove oko noge. Braco ih je gledao i razmi?ljao; ali, 
nije mislio o golubovima, mislio je o Hrvoju. Kad se Tut vratio s travom, Braco 
mu pomogne da je ubaci kuniæima. Onda su sjeli pred kavez i gledali kuniæe kako 
jedu. Iznenada je Braco rekao:
- Zna? li ti, bebac, ?to smo mi dosad saznali?
Tut se ovaj put nije bunio ?to ga Braco zove bebac, jer je bio suvi?e radoznao. 
Upita brzo:
- ?to?
- Saznali smo - reèe Braco polako - da Hrvoje nije nestao odavde, nego iz 
bolnice. On se odvezao u bolnicu s dedekom Solari-æem, tamo su ga posljednji 
put vidjeli. Oèito je - namr?ti se Braco va?no -oèito je da se ovamo nije ni 
vraæao.
- Tako i ja mislim - kininu Tut, ozbiljno kao vojskovoða. Braco se nasmije i 
lupi ga po ?goljavom koljenu. Onda reèe:
- Kad misli?, onda mi reci, u èemu je glavni problem?
Tut ga je gledao zbunjeno. On u svemu tome jedva da je uopæe vidio ikakav 
problem. Njemu je bilo va?no da su ne?to saznali o Hrvojevu kretanju i tako se 
maknuli korak naprijed. ?to æe im jo? i nekakvi problemi? Ipak, rekao je:
- Problem je koja je to bolnica. Ali, to æemo sad saznati. Braco je odmahivao 
glavom mièuæi svojim kukastim nosom i
grizuæi travku. ?i?tao je kroza zube:
- Ne - rekao je - nije u tome problem. -- Nego? - zinu Tut.
- Nego u tome - reèe Braco - za?to je Hrvoje uopæe ostao ovdje do pola deset. 
?to je radio ovdje tako kasno? Roditeljima je obeæao da æe se odmah vratiti. 
Za?to se zadr?ao sve do pola deset, jer u pola deset je dedeku Solariæu 
pozlilo. Za?to je ostao?
Tut je naporno razmi?ljao, malo isplaziv?i jezik i grickajuæi ga oènjacima. 
Buduæi da su mu pred oèima bili kavezi s kuniæima, on reèe:
- Zbog kuniæa i golubova?
Braco je opet odmahivao glavom i coktao jezikom. Tutovo mr?avo lice jo? se vi?e 
izdu?ilo. Braco reèe:
- Ne vjerujem. Zna? kakav je on, sla?e se sa starcima. Ako je obeæao, onda je 
obeæao.
- Da - kimnu Tut. Onda se opet zamisli s jezikom izmeðu zuba, a na kraju mu 
lice sinu: - A mo?da se dedek Solariæ osjeæao slabo veæ prije, èim je Hrvoje 
stigao? Mo?da je Hrvoje ostao uz njega da vidi hoæe li mu bili bolje ili gore?
Braco kimnu glavom ozbiljno.
- To je moguæe - reèe. - Samo, zna? li ?to to onda znaèi? To ti onda znaci, 
bebac, da sve ono ?to smo mi mislili o pljaèki banke i o tome da je Hrvoje bio 
blizu, da sve to uopæe ne igra. Ku?i??
34
- Da - kimnu Tut ?alosno. - Tako izgleda.
- A osim toga - doda Braco - èak i ako je on ostao ovdje sve do pola deset zato 
?to se dedek Solariæ lo?e osjeæao, jo? uvijek ostaje pitanje za?to je onda 
nakon toga nestao, iz bolnice.
- Da - reèe Tut, sad veæ sasvim pokunjen.
Sjedili su tako neko vrijeme i gledali kako kuniæi i golubovi jedu. Onda su im 
nabrali jo? trave i usuli jo? zrnja. Napokon su zaèuli susjedu kako vièe:
- Hej, deèki, gdje ste?
Kroz vrt su se vratili u dvori?te Hrvojeve bake. Tamo je pod brajdom veæ bila 
debela susjeda, i s njom jo? neki èovjek. U prvi mah su gotovo pomislili da je 
to Hrvojev otac, jer je èovjek na glavi imao ?uti ?e?iriæ sa znaèkama, a na 
nogama gumene èizme. Onda su vidjeli da je to ipak netko drugi. Takva je, 
valjda, bila ribièka moda u Trnju. Pri?li su malo bli?e.
- Evo, djeco - reèe susjeda. - Susjed Valent je odvezao starog Solariæa i 
va?ega Hrvoja u bolnicu.
- Bok, deèki - rekao je Valent i oni su odmah vidjeli da je to èovjek s kojim 
se mo?e razgovarati. - A i vi ga tra?ite? I jo? ga nema?
- Koliko mi znamo - reèe Braco. - A vi ste ih odvezli u bolnicu?
- Da - reèe Valent paleæi cigaretu. - Ja. MaH me pozvao, preko prozora, ja 
stanujem preko puta Solariæa, Hrvoje mi je bacao kamenèiæe u prozor dok se 
nisam odazvao, shvaæate.
- Aha, aha - propenta Tut otvorenih usta. Dr?ao se kao da gleda film na 
televiziji.
- I onda smo strpali staroga u moj auto - nastavi Valent - i odvezli ga u 
bolnicu.
- U koju? - ubaci Tut.
- Na Salatu. Tamo su staroga primili, a Hrvoje je rekao da æe on jo? malo 
ostati da vidi ?to æe biti dalje. Da æe telefonirati svome
35
starom da doðe po njega autom. Tako sam se ja onda sam vratio kuæi.
- Onda vi - reèe Braco oprezno - ne znate kakve su bile dalje 111 vojeve 
namjere ...?
- Pa ka?em ti - nasmije?i se Valent, pa skide ?e?iriæ i obrisa /noj s èela. - 
Rekao je da æe kuæi. A zna? ti - doda smijuæi se i dalje - da vas dvojica 
pitate sve isto ?to i milicija?
Djeèaci zinu?e. Nisu se usuðivali ni da pogledaju jedan u drugoga. Nije im èak 
ni palo na pamet da je milicija mo?da veè bila tu i da se mo?da dosjetila svemu 
onom èemu i oni, pa svakako i mnogo vi?e.
- A bili su? - prevali napokon Braco preko usana.
- Jutros - kimnu Valent. - Prije nego ?to sam krenuo u ri-
Sad se Tut odjednom probudi iz obamrlosti, i ba? kao èovjek koji se trgnuo iza 
sna, bubnu ne?to ?to je sve iznenadilo. Upita:
- Radi banke?
Valent ga pogleda zaèuðeno, pa je neko vrijeme kimao glavom dok nije shvatio o 
èemu je rijeè.
- Radi kakve banke? A, misli? radi onoga |inoæ? Neeee ... Do?li su radi Hrvoja. 
Do?li su pitati tko ga je sve tra?io i gdje je sve bio sinoæ. Njegovi roditelji 
su se obratili miliciji...
- Da - kimnu Braco. -- To znamo.
Malo se smirio. Napokon, sve je to bilo vrlo razumljivo. Milicija je, isto kao 
i njih dvojica, krenula od mjesta odakle je i Hrvoje krenuo, iz Trnja. Nakon 
toga su vjerojatno oti?li u bolnicu, na Salatu, a mo?da su ispitivali i dedeka 
Solariæa, ako je do?ao k svijesti. Bracin kukasti nos odjednom se objesio od 
razoèaranja i jasno se vidjelo kako je utuèen spoznajom da su se on i Tut 
uhvatili neèega prevelikog, prete?kog i prekompliciranog za njihove djeèje 
moguænosti. Upitao je:
- A kako je bilo s dedekom Solariæem?
- Sinoæ je bilo gadno - reèe Valent. - Srèani udar. I nije mu prvi.
36
Malo su po?utjeli, svi èetvoro. Onda su djeèaci slegli ramenima. Valent je 
dopu?io cigaretu, susjeda je opet piitegla èvor na pregaèi.
- Mi æemo jo? malo pogledati kuniæe i golubove, prijeko - reèe Braco.
- Samo zatvorite za sobom vrata - dobaci susjeda odlazeæi. Tako se ona i Valent 
pokupi?e. Braco i Tut prebaci?e se kroz vri
u susjedno dvori?te. Opet su gledali kako ptice i kuniæi veselo jedu, i ?utjeli 
su, smrknuti. Nije im bilo ni do èega.
Onda su se malo provrtjeli po dvori?tu. Sasvim sluèajno. Braco je pritisnuo 
kvaku na ulazu u Solariæev stan. Pokazalo se da nije zakljuèano, vrata su se 
otvorila.
- Pa to je... - zamuca Tut.
- Ulazi - prosikta Braco, nakon ?to se osvrnuo oko sebe i vidio da ih iz 
okolnih kuæa i vrtova nitko ne promatra.
- Ali ... - oklijevao je Tut.
- Bebac! - psiknuo je opet Braco, i Tut je poslu?no uskoèio u kuæu.
Braco je u?ao za njim i zatvorio vrata. Na?li su se u kuhinji. Iz nje su jedna 
vrata vodila u sobu, a druga u smoènicu. Stajali su i gledali oko sebe.
U kuhinji je bio nered. Na stolu dvije ?alice za èaj, obje napola ispijene, 
novine na stolu, juèera?nje. ?ahovnica sa zapoèetom partijom. ?tap za ?etnju 
prislonjen uz kredenc.
- To su oni sinoæ igrali - reèe Tut gledajuæi ?ahovnicu.
- Da - reèe Braco, kojemu se grlo takoðer steglo.
Onda opazi?e papiriæ. Stajao je na stolu kraj ?ahovske ploèe, zaboravljen i sam 
na kariranom stolnjaku.
Na papiriæu je bio crte?. Izgledao je tako kao da je netko ?arao i risao za 
zabavu, jer mu je bilo dosadno. Bila je to glava mu?karca, s brkovima, grgurave 
kose, kvadratiène brade, velikih usta. Pomalo je podsjeæao na neke likove iz 
stripova. Crte? je bio vje?t i pa?ljiv.
- ?to je to? - zinu Tut.
- To je ne?to - reèe Braco. - Bar ja tako mislim.
37
Na crte?u je bilo ne?to neobièno, toènije, bile su neobiène dvije stvari. Bile 
su tamo ucrtane dvije strelice. Jedna je bila uperena prema èovjekovu oku i na 
njezinom kraju je pisalo ZELENO; druga je bila usmjerena prema brkovima, i kraj 
nje je pisalo: PLAVO.
- Kako zna? da je to ne?to va?no? - upita Tut, sav us treptao od uzbuðenja.
- Znam, bebac, po ovome - reèe Braco i pokaza u kut papiriæa. Ondje je bio 
nacrtan znak: krug prekri?en dvjema kosim crtama.
Ovako:
Glava sedma
NIKAD NE MO?E? ZNATI TKO ?TO ZNA, I U TOME I JEST FRKA
Pro?li su kroz Paromlinsku i u?li u ulicu Proleterskih brigada. Ondje su stali 
i èekali tramvaj. Tut je izraèunao da æe im jo? vrijediti karte kojima su se 
dovezli iz Novog Zagreba. Sunce je bilo vrlo toplo, premda je jo? bilo dosta 
rano, najvi?e deset sati. Znojili su se.
- Ja sam ?edan - jadao se Tut.
- Strpi se, bebac - tje?io ga je Braco.
- Ne zovi me bebac.
- Zar nisi trenirao da izdr?i? bez hrane i vode?
- Jesam - kimnu Tut va?no. - Samo ka?em da sam ?edan. To ne znaèi da ne mogu 
izdr?ati.
- Onda izdr?i! - nasmije?i se Braco. - Poslije æu te voditi na tonik. - On 
?utnu zgu?vani karnet koji je le?ao na ploèniku.
Odvezli su se do ?loserovih stuba i ondje si?li s tramvaja. Uspeli su se na 
Salatu. Tut je trèao uza stube, a Braco je i?ao polako i odmjereno. Na vrhu 
stuba, Tut se toliko zapuhao da je morao sjesti, a Braco je nastavio dalje.
- Mora? vi?e trenirati - rekao je i stisnuo Tuta za mi?icu. Jedva su prona?li 
zgradu. Prvo nisu znali koga treba pitati, a kad
su napokon pitali, nisu ni?ta razumjeli. Napokon su nekako ipak na?li zgradu, 
nakon mnogo hodanja po stazama posutim tucanikom i znojenja na jakom suncu. 
Zgrada je bila okru?ena zelenilom. Na prvu prepreku nai?li su veæ na ulazu.
- Kamo, djeco? - viknuo je portir i proturio glavu kroz svoj stakleni prozorèiæ.
39
- U posjet - zamuca Braco. - Imamo tu jednoga roðaka... Zapravo, djeda.
- Posjeti su popodne - reèe portir smrknuto. - A osim toga, 11 ovoj zgradi i 
nemamo posjeta, ovdje je* samo za hitne sluèajeve. ()d èega je bolestan va? 
djed?
- Od srca - reèe Braco. - Noæas su ga dovezli.
- E, onda pogotovu ne mo?ete k njemu - reèe portir. - ?ao im i je.
- Ali, strièek - poku?a Tut - mi moramo ...
- Ne znam ja ni?ta, osim pravila - reèe portir i zatvori prozo rèiæ.
Oni ostado?e neko vrijeme stajati pred staklom, onda se spusti?e dvije stube 
ni?e, pa sjedo?e. Tut je jo? uvijek dahtao od hodanja i uspinjanja, a Braco je 
bio ljutit i èe?ao se po nosu, premda ga uopæe ni je svrbio. Nisu se osvrtali, 
ali su ipak znali da ih portir motri kroz svoj prozorèiæ, kako ne bi sluèajno 
ipak ?mugnuli u zgradu.
Sjedili su tako i nisu znali ?to da rade. Onda odjednom zaèu?e kako se onaj 
prozorèiæ otvara.
- Hej, deèki <- zaèu se portirov glas.
- Molim?- skoèi Tut, a za njim ustade i Braco.
- Èujte -¦ reèe portir - a da se taj va? djed sluèajno ne zove Solariæ, a?
- Da - reèe Braco. - Ba? tako se zove.
- A onaj djeèak ?to ga je doveo i ?to je poslije... nestao, ?to vam je on?
- Prijatelj - reèe Braco, a Tut samo kininu.
- I ?to je bilo s njim? - bio je portir znati?eljan. - Jesu li ga na?li?
- Ne -- odmahivao je Tut glavom.
- I mi ga tra?imo - reèe Braco.
- A tako, vi ga tra?ite - reèe portir ozbiljno, ali mu se oèi ipak nasmija?e. - 
Pa za?to to odmah ne ka?ete? Nisam ja znao da
40
je to u pitanju. Dobro, momci, idite untra i potra?ite sestru Faniku. Ona æe 
vam reæi sve ?to treba.
Djeèaci veselo poskoei?e i potrèa?e prema vratima. Tut se toliko obradovao, da 
je èak usput naèinio i nekoliko èuènjeva, da sebi dade odu?ka, a i zato ?to mu 
se stra?njica ukoèila od sjedenja na hladnome stubi?tu. Kad su veæ bili u 
hodniku, Braco zastade i vrati se do portirova prozorèiæa.
- A recite - upita - odakle vi znate za dedeka Solariæa i za na?eg prijatelja?
- Kako ne bih znao -- nasmije se portir. - Bila je jutros tu milicija, pa su se 
raspitivali. Zato i pitam vas, mislim, mo?da su deèka veæ i na?li.
- A tako - reèe Braco pomalo razoèarano.
Ni sam nije znao za?to je razoèaran i za?to je sve to pitao portira. Èemu se 
nadao? Zar je mislio da æe veæ na vratima naiæi na neki Hrvojev trag? Istinu 
govoreæi, jest. Samo to nije htio priznati ni sebi, a kamoli Tutu, koji ga je 
ispitivao dok su se penjali stubi?tem. Braco je samo mrmljao i tap?ao Tu ta po 
ramenu.
Tako su stigli na drugi kat. Ondje je sve bilo vrlo tiho. Nikoga nije bilo u 
hodnicima, pa su sjeli na najbli?u klupu i èekali. Onda se u dnu hodnika 
pojavila vrlo debela ?ena i uputila se prema njima. Imala je na sebi obiènu 
odjeæu, pa su zakljuèili da je i ona do?la nekoga posjetiti. Ipak, odluèili su 
da nju upitaju gdje mogu naæi sestru Faniku. Ali, nisu stigli, jer se ona prva 
obratila njima.
- ?to vi tu radite, djeco? - upitala je, i to prilièno o?tro.
- Tra?imo sestru Faniku - reèe Braco. - Mo?da vi znate gdje je mo?emo naæi?
- Ja sam sestra Fanika - reèe ?ena, i dalje mrko. Ispod oèiju imala je tamne 
kolobare kao i Hrvojeva mama: vjerojatno ni ona te noæi nije spavala. - A ?to 
vam treba?
- Radi dedeka Solariæa - reèe Braco jednostavno. - I radi Hrvoja.
41
- A, tako - reèe ?ena i razvedri se. Sjede na klupu kraj njih i pogladi ih po 
glavi, najprije Tuta, pa onda i Bracu. Njima to nije bilo drago, ali su ipak 
bili mirni. - A tko ste im vi? - upita sestra Fanika.
- Prijatelji - reèe Braco. - Mi ga tra?imo, jer jo? nije pronaðen. Pa smo do?li 
vidjeti mo?ete li nam vi pomoæi.
- Ja sam bila de?urna sinoæ kad su do?li - reèe sestra Fanika polako. - To je 
bilo oko deset.
- To smo vas ba? htjeli pitati - nastavljao je Braco nepokolebljivo. - Izgleda 
da je Hrvoje nestao odavde, znate. Nije se vi?e vratio ni u Trnje ni kuæi... 
Kako je to bilo s njim?
- Pa eto - uzdahnu sestra Fanika. - Dovezli su staroga, Hrvo-jc i neki susjed, 
kako se ono zove...
- Valent - ubaci Tut.
- Da, Valent - kimnu sestra Fanika. - Uzeli smo podatke, doktor je pregledao 
starca, poduzeli smo ?to treba, i tako, a onda je taj susjed oti?ao.
- A Hrvoje? - bio je nestrpljiv Tut. - On je ostao?
- Da - kimnu sestra zabrinuto. - Nikako se nije dao maknuti iz hodnika. Rekao 
je da æe jo? malo prièekati da èuje ?to æe biti dalje, raspitivao se koje smo 
lijekove dali, hoæe li se Solariæ izvuæi, i sve to. Doktor mu je rekao neka ide 
kuæi, ali on se nije dao. Na kraju je i zaspao, tu, na ovoj klupi gdje sad 
sjedimo.
Tut ustade s klupe i stade je razgledati pa?ljivo, kao da je to klupa na kojoj 
je sjedila nogometna reprezentacija na svjetskome prvenstvu. Braco upita sestru 
Faniku:
- I dokle je ostao?
- Do poslije ponoæi - reèe ona. - Onda sam se ja veæ zabrinula, htjela sam 
nekoga zvati. I tada je on oti?ao. Rekao je da æe iz prizemlja telefonirati ocu 
da doðe po njega. Kao da se upla?io da ja nekoga ne pozovem. Uopæe, deèki, on 
vam se stalno dr?ao kao da je ne?to kriv, znate. Sad kad mislim, mo?da ga nisam 
smjela pustiti
42
samoga tako kasno, i prije nego ?to sam nekoga nazvala ... Ali, imala sam neke 
trke, tu oko bolesnika, i tako mi je ?mugnuo.
Odjednom, sestra Fanika poèe suziti. Djeèaci se pogleda?e, /buri jesni, onda 
obojica ustado?e, u nadi da æe mo?da i ona ustati. Tko zna, mo?da i ona plaèe 
samo dok sjedi, kao i Hrvojeva mama. Ali, sestra Fanika nije ustajala, nego je 
sjedila i gledala pred sebe. Onda joj Tut stavi ruku na rame. Reèe meko:
- Teta, jesu li vam mo?da oni iz milicije ne?to prigovarali?
- Ne - odmahnu sestra - nisu. - Ali, recite mi, za?to vi ...
Ali, nije dovr?ila reèenicu: hodnikom je nai?ao neki mladi lijeènik u ko?ulji 
kratkih rukava, s cigaretom u zubima i sa rukama na leðima. Stao je ispred 
klupe i zami?ljeno se zagledao u njih.
- Vidi, vidi - rekao je. - A ovo su sigurno prijatelji onoga slavnog Hrvoja.
Djeèaci su se zagledali u njega, a sestra Fanika je najprije obrisala oèi, a 
onda se zagledala i ona.
- A vi znate za to, doktore? - upitala je.
- Znam - kimnu doktor. - Za?to ba? ja ne bih znao, kad cijela bolnica samo o 
tome prièa? - Okrenuo se djeèacima. - A vi ste Braco i Tut, je li tako?
Sad su djeèaci zinu-li od èuðenja. Taj
doktor ne samo da je znao sve o Hrvoju i njegovu nestanku, o starome Solariæu i 
kojeèemu drugome, nego je èak znao i njihova imena. Èak je i Braco ostao bez 
rijeèi. *
- Kako ...? - propentao je Tut.
- Ja sam doktor Peterliæ - reèe doktor smijuæi se. - Znate Sta, klinci, hajde, 
doðite sa mnom u ambulantu da malo porazgovaramo. A vi, Fanika - okrene se 
sestri - idite kuæi, treba da se ispavate.
- U ambulantu? - zamuca Tut, pokazujuæi time koliko se boji svakog lijeènika, 
èak i onda kad je zdrav.
- Da, trebalo bi da idem - reèe sestra Fanika, - Do viðenja, doktore, zdravo, 
djeco.
- Za mnom - reèe doktor Peterliæ djeèacima, i okrene im leða. Oni poðo?e za 
njim. On je hodao ne osvræuæi se. Tek kad je
stigao do vrata ambulante i otvorio ih ?irom, okrenuo se k njima i pustio ih da 
uðu ispred njega. Onda je i sam u?ao, pa se uvalio u stolicu sa sjedalom na 
okretanje.
- Sjednite - reèe, i oni sjedo?e na nosila, jedan kraj drugoga. On ih je 
gledao. - Vi ste, dakle, ta dvojica - mumljao je zami?ljeno.
Braco se veæ pribrao, pa zato namr?ti obrve i upita:
- A odakle vi znate za nas?
- Prièao mi je Hrvoje - reèe doktor Peterliæ.
- Znaèi, i vi ste bili sinoæ de?urni, kad su oni stigli?
- Nisam - nasmije se doktor. - Jutros mi je on to rekao. Djeèaci su buljili u 
njega ne shvaæajuæi, a Tut je otvarao i zatvarao usta polako i bezglasno kao 
zlatna ribica.
- Jutros? - napokon izgovori Braco.
- Jutros - kimnu doktor. - Hrvoje je jutros bio tu.
Glava osma
i i
STJEÈE LI SE GIMNASTIKOM SAMO ZDRAVLJE ILI I LJEPOTA?
Djeèaci su buljili u doktora Peterliæa otvorenih usta, a on je u njih gledao sa 
smije?kom. Napokon je Braco uspio progovoriti.
- Kad je to bilo jutros? - upita.
- Oko osam - reèe doktor.
Njih dvojica se pogleda?e, onda Tut ustade s nosila i naèini nekoliko èuènjeva. 
Skakutao je po prostoriji neko vrijeme, prije nego ?to je uspio progovoriti. 
Tada je uzviknuo:
- Braco, to je dobro! On je ?iv! Braco, to je dobro! Doktor Peterliæ se smijao. 
Ali, oèi su mu bile pa?ljive i motrio je
djeèake. Kad se prestao smijati, upitao je:
- Recite vi meni, klinci, je li to neki dogovor izmeðu vas? Hajde, priznajte 
lijepo, ?to ste to smislili?
Braco je znao da je to sad ozbiljno pitanje, a i Tut se malo upla?io. Zastao je 
u svome skakutanju i opet sjeo kraj Brace na le?aj. Braco je rekao:
- Za?to mislite da smo ne?to ...? Ni?ta mi nismo smislili.
- Onda je smislio taj va? Hrvoje - zakljuèi doktor Peterliæ. - Dobro, kako god 
hoæete. Ako vi mislite da ja ne treba da znam, ili ako Hrvoje tako misli, u 
redu. Ja æu vama dvojici onda samo prenijeti poruku i neæu vi?e ni?ta pitati.
- Braco, ima i poruka - reèe Tut veselo. - Ima i poruka, Braco!
- Smiri se, bebac - reèe Braco mirno. - Naravno da ima poruka. Za?to bi Hrvoje 
inaèe dolazio ovamo?
45
Doktor Peterliæ zapali cigaretu, za?kilji prema njima kroz dim, ;t onda reèe:
- Imao je jo? razloga da dolazi. Dosado je pitati kako je s dede-kom Solariæem 
i je li mu bolje.
- Pa da - reèe Braco - naravno.
Doktor Peterliæ prièeka jo? malo, razmi?ljajuæi. Onda se sasvim uozbilji, pa 
reèe:
- Zapravo, da vam budem iskren, klinci, ja ne znam ?to da mislim o svemu tome. 
Èas mi se èini da je sve to vrlo ozbiljno, a i as opet da je to neka va?a igra. 
Tko bi vas znao.
- Ozbiljno je - reèe Braco. - Vidite da je ozbiljno.
- Da - reèe doktor Peterliæ. - Mo?e biti. - Jer, va? prijatelj Ilrvoje je vrlo 
zabrinut. Pita kako je stari, hoæe li ozdraviti, i sve tako, samo ?to ne plaèe. 
?to je Solariæ njemu, djed?
- Ne - odmahnu Braco. - Samo susjed. Ali, Hrvoje ga jako voli.
- Znate ?to me je pitao? - nastavi doktor Peterliæ zami?ljeno. - Pitao me je li 
starcu moglo pozliti od uzbuðenja, od neke vijesti koju je èuo. Èak mi se 
èinilo da je on, Hrvoje, saopæio starcu ne?to lo?e, pa da se pomalo osjeæa 
krivim. Znate li vi mo?da ?to bi to moglo biti?
Braco namre?ka nos i malo prièeka, a Tut je èas pogledavao u njega, a èas 
odmahivao glavom. Onda Braco reèe:
- Ne. Nemamo pojma.
Doktor opet za?kilji i opet se malo nasmije. Reèe:
- Volio bih da vam mogu vjerovati. Jer, premda je sve to vrlo ozbiljno, premda 
je u pitanju ?ivot jednog èovjeka, i premda je va? prijatelj Hrvoje jako 
zabrinut, ipak sve to pomalo meni zvuèi i kao igra. Kao da se svi vi ipak 
igrate, kauboja i Indijanaca.
- Ne - reèe Tut ozbiljno. - Ba? se toga nikad ne igramo.
- Za?to to mislite? - upita Braco doktora.
46
- Pa zato - reèe doktor - jer mi taj va? slavni Hrvoje ipak nije htio reæi sve. 
Bio je vrlo tajanstven. A èudno je prije svega to da je on znao da æete vi doæi 
ovamo.
- Kako je to mogao znati, zbilja? - izdu?i sad Tut lice.
- Tako, bebac, ?to smo prijatelji - reèe Braco. - Znao je da æemo ga tra?iti.
- Ah, takvo je to prijateljstvo - reèe doktor Peterliæ ozbiljno.
- Aha, aha. Zato je on znao. Aha, aha. Dobro. Rekao je da ima ne?to ?to on 
treba jo? da obavi, a i vi treba da obavite ne?to skupa s njim, koliko sam ja 
razumio. Ali, najprije, prije svega toga, treba da vidi kako æe biti sa dedekom 
Solariæem.
Braco je nabrao nos, pa je razmi?ljao. Duboka bora urezala nm se izmeðu oèiju. 
Sviðao mu se taj doktor: malo je odraslih u stanju da tako po?teno i 
ravnopravno razgovara s djecom, i da po?tuje njihovo mi?ljenje. A osim toga, uz 
doktora Peterliæa se svatko morao osjeæati nekako sigurnim i za?tiæenim, i to 
ne samo zato ?to je on bio lijeènik.
- A kakva je poruka? - upita Braco.
- Izgledao mi je taj va? Hrvoje - nastavi doktor kao da ni?ta nije èuo - 
izgledao mi je kao da pro?le noæi nije uopæe spavao, znate. Kao da je negdje 
prosjedio cijelu noæ. Mo?da na kolodvoru, ili tko zna gdje. Zijevao je 
neprestano, dok smo razgovarali.
Braco se odjednom neèega sjeti, pa se malo tr?e. Upita:
- Jeste li sve to rekli i miliciji?
- Ne - odmahnu doktor smije?eæi se. - Nisam. Mene nisu ni?ta ni pitali, jer 
sinoæ nisam bio u slu?bi kad su oni do?li. A osim toga, ne bih im ni?ta ni 
rekao, da su me i pitali.
- Za?to? - upita Tut, nestrpljivo skakuæuæi po prostoriji, kao da mu je 
stra?njica puna buha. Kad je ne?to bilo uzbudljivo, on nije mogao nikako biti 
miran.
- Zato - reèe doktor Peterliæ - ?to me je Hrvoje molio da nikome ne govorim o 
tome, osim vama, kad doðete.
47
Tut odjednom zastade, pa poèe ponovo lupati Bracu po koljenu. Bio je vrlo 
uzbuðen.
- Vidi?, Braco - govorio je. - Vidi?!
- Vidim, bebac - reèe Braco zami?ljeno. Doktor se smije?io i kimao glavom. Onda 
reèe:
- Ti bi se, mali, morao vi?e baviti sportom.
Braco se glasno nasmije, a Tut zastade nasred sobe kao da ga je netko polio 
hladnom vodom. Zabulji se u doktora zami?ljeno, i poèe pipati vlastite mi?ice. 
Onda Braco upita:
- A kakva je poruka, doktore?
- Poruka je - reèe doktor Peterliæ s uzdahom - da danas svakako doðete u Trnje.
Oni su ga gledali, èekajuæi ?to æe reæi dalje. Ali, nije rekao vi?e ni?ta. Samo 
je buljio u njih.
- To je sve? - upita Braco.
- Da - kimnu doktor. - I da je on na tragu neèemu velikom.
- Pa, onda idemo, ?to èekamo? - usplahiri se Tut, jo? uvijek pipajuæi mi?ice. - 
Idemo, Braco, on sigurno ...
Braco ustade i pogleda doktora. Doktor takoðer ustade; stavio je ruke u d?epove 
i gledao ih odozgo, jer je bio vrlo visok.
- Da - reèe Braco. - Idemo. Hvala vam, doktore. Mo?emo li vidjeti dedeka 
Solariæa?
- Mo?ete - kimnu doktor, kao da mu je bilo osobito drago ?to to tra?e od njega.
Poveo ih je niz hodnik i otvorio vrata jedne sobe. Unutra je le?ao starac, vrlo 
blijed, a iz nosa i iz ?ila na ruci virile su mu igle i cijevi. Tut se strese.
- Jo? je bez svijesti? - upita Braco.
- Sad jo? spava - reèe doktor Peterliæ. - Ali, bit æe dobro. Izvuæi æe se, i 
ovaj put.
48
¦- Sigurno? - upita Tut.
- Skoro - reèe doktor.
- Jeste li to rekli i Hrvoju? - upita Braco.
- Nisam - odmahnu doktor. - Tada jo? nisam znao. Ali, sada znam, kriza je 
pro?la.
Tako su njih dvojica krenuli. Rukovali su se s doktorom, on ili je ispratio do 
izlaza s odjela. Jo? im je na rastanku rekao neka nm svakako jave ?to je bilo i 
jesu li na?li Hrvoja. Dodao je da je de?uran cijeli dan i cijelu noæ, do sutra 
u osam ujutro.
Po jakom suncu pro?li su opet izmeðu svih onih bolnièkih zgrada, pa se spustili 
niz ?loserove stube. U Dra?koviæevoj su èekali tramvaj; u izlogu urarske radnje 
vidjelo se da je veæ pro?lo podne. Braco je pomislio kako bi valjalo da se jave 
kuæi, jer su Tutovi roditelji sigurno veæ zabrinuti, a zacijelo i Hrvojevi. 
Onda slegne ramenima: neka jo? malko prièekaju.
Tramvaja dugo nije bilo, pa su u?li u slastièarnicu i popili po jednu 
naranèadu. Tut je zadovoljno coktao jezikom, ali se ubrzo pokazalo da su od 
toga piæa jo? ?edniji.
Onda su napokon doèekali tramvaj i odvezli se njime do Kon-certne dvorane. 
Pro?li su preko ?irokog prostora ispred zastakljene zgrade u kojoj je bila 
banka. Ondje je jo? uvijek stajao milicijski kombi, a u banci su se i dalje 
motali nekakvi ljudi. Njih dvojica su neko vrijeme stajali pred zgradom i 
gledali. Tako ih je sustigla djevojèica.
Vjerojatno je i?la za njima jo? od tramvajske stanice, ali je oni nisu vidjeli, 
jer se nisu ni osvrtali. Sad je stigla do njih i oni su je pogledali.
Tut poskoèi i povuèe Bracu za majicu:
- Hej, Braco, gledaj - pro?i?ta.
Braco pogleda djevojèicu. Imala je plave oèi i dugu, plavu kosu uhvaæenu u 
konjski rep. Preko ruke imala je mre?u u kojoj je nosi-
4 Trojica u Trnju
49
I a loptu i gimnastièke papuèe. Bila je prilièno visoka i hodala je neobièno, 
stajuæi prvo na prste pa na petu, kao balerine.
Braco kimnu glavom, nabra nos, ?utnu kamenèiæ, a onda po?uri /a djevojèicom, 
dok je Tut buljio u njega. Susti?e malu i stade pred njom.
- Jesi li ti mo?da Biba? - upita je èvrsto.
- Jesam - nasmije?i se ona. - Ja sam Biba.
Glava deveta
DOBRO JE BITI PISMEN, ALI CRTANJE JE KOJI PUT KORISNIJE
Hodali su utroje niz Paromlinsku: Biba u sredini, Braco lijevo, a Tut desno, 
naprijed i otraga, veæ prema prilici. Skakutao je, trèkarao, zastajkivao i 
pravio èuènjeve. Sve te pustolovine u vezi s Hrvojem, a sad jo? i Biba: bilo je 
to malo previ?e za njega. Tako ne?to on nikada nije trenirao.
Biba je malo pocrvenjela i povremeno je, kri?om i postrance, pogledavala Bracu 
i tiho se smijuckala motreæi ga kako uvræe nosom dok je razmi?ljao. Biba je 
rekla:
- Sve ja znam o vama, eto, vidite.
- Hrvoje je... - ote?e Braco, jer je htio reæi baba, a onda se predomislio, pa 
je rekao: - brbljav èovjek.
Biba se nasmije?i i reèe:
- Ne, ja sam ga molila da mi prièa o vama. Govorio mi je sve same lijepe 
stvari. Mislim da je èak malo i pretjerao.
Sad je bio na Braci red da pocrveni, a Tut doviknu iz èuènja:
- Nije, nije pretjerao.
- ?uti, bebac - progunða Braco, pa sad i Tut pocrvenje. Tako su se svi 
crvenjeli.
Inaèe, brzo su se sporazumjeli s Bibom. Rekli su joj da su Hrvo-jevi 
prijatelji, da su èuli za nju i da su je gledali na televiziji. Biba nije bila 
nimalo uobra?ena, premda joj je bilo drago èuti da su je vidjeli.
- Zna? li da je Hrvoje nestao? - upita je Braco.
51
- Znam - rekla je Biba. - A vi ga tra?ite? Ja mislim da æe se on veæ pojaviti. 
On ne?to ima u glavi, ali zna ?to radi.
- To se i meni èini - reèe Braco.
Kolebao se treba li da ka?e Bibi ono ?to su èuli od doktora u bolnici. Odluèio 
je jo? malo prièekati. Ali, Tut nije nikako mogao dr?ati jezik za zubima. Reèe:
- A mi smo mu u?li u trag!
Tako je sad Braco morao isprièati Bibi sve ?to su do tada saznali, a ona je 
ozbiljno slu?ala i kimala svojom lijepom glavom; na kraju je rekla zami?ljeno:
- Vidi? ... Tko bi mislio ... Da sam sinoæ znala ...
- Sinoæ? - upita Braco brzo. - Ti si vidjela Hrvoja sinoæ?
- Jesam - kimnu Biba. - Sreli smo se gore na tramvajskoj stanici. On je ba? 
dolazio, a ja sam odlazila na ritmiku, s mamom sam bila. Malo prije sedam je to 
bilo.
Tut opet uze skakutati, a Braco ga o?tro pogleda, pa se limaè na trenutak 
umiri. Onda Braco zastade, pa to uèini i Biba. On upita:
- Malo prije sedam, ka?e??
- Da - kimnu Biba.
- I on je onda oti?ao ravno u Paromlinsku?
- Da - potvrdi Biba. - Ja sam gledala za njim kako ide ispred one velike zgrade.
Ona se iznenada prekine i malo pocrveni, ali djeèaci to jedva i opazi?e. U 
nekoj drugoj prilici mo?da bi se i upitali za?to je djevojèica tako pa?ljivo 
gledala za Hrvojem, ali sad su imali drugih briga. Tut se opet usplahiri:
- Vidi?,* Braco - reèe. - Vidi?.
- Vidim, bebac - reèe Braco mrko. - A ti malo ?uti, dok razmislim.
On se malo namr?ti i poèe micati nosom, a Biba se glasno nasmije, jer je to 
izgledalo toèno onako kako joj je Hrvoje opisivao. Onda ona zastade.
52
- Ja sam stigla - reèe i pokaza kuæu pred kojom su stajali. Kuæa je bila 
prizemna, imala je vrt, stabla i sve, i nije se mnogo
razlikovala od kuæe Hrvojeve bake.
- A da doðe? s nama? - predlo?i Braco.
- Dobro - kimnu Biba. - Samo da ostavim ove stvari.
Ona otrèa kroz vrt, a oni ostado?e pred kuæom da je saèekaju. Sad je bila 
prilika da se razgovara, i Tut nije mogao izdr?ati, premda je Braco i dalje 
micao nosom, pa, dakle, i razmi?ljao. Tut reèe:
- Vidi?, Braco, znaèi da je on ipak bio tu kad se dogodilo ono u banci...
- Da - reèe Braco. - Izgleda da je bio. Samo, kakve to veze ima s dedekom 
Solariæem?
Tut ga je gledao i micao usnama kao da ?apuæe. Bio je zbunjen:
- Da, to je kvaka - reèe:
Uto se Biba vrati. Otputi?e se polako niz Paromlinsku. Jedva da su i?ta 
razgovarali, jer je svatko mislio svoje: Biba o tome kako se mora brzo vratiti 
na ruèak, Braco o tome ?to se zapravo prethodne
veèeri dogodilo, a Tut o tome za?to uvijek postoji jo? ne?to èega se on ne mo?e 
sjetiti na vrijeme.
Kad su stigli do kuæe dedeka Solariæa, zastado?e. Na drugoj strani ceste, u 
dvori?tu, susjed Valent je popravljao auto. Hauba je bila podignuta, dijelovi 
razasuti okolo po travi, a Valentu su ruke do lakata bile crne od ulja. Pu?io 
je cigaretu i dim mu je i?ao u oèi. Onda ih opazi.
- O - doviknu. - To ste vi. Bok, Biba. Onda, ?to ste doznali? Je li se pojavio 
Hrvoje?
- Ne - reèe Braco. - Bio je do ponoæi u bolnici, a onda je nestao.
- A stari Solariæ, kako je on?
- Doktor ka?e da æe se izvuæi.
- Naravno da æe se izvuæi, ne da se taj - reèe Valent nje?no. - Netko mora 
hraniti golubove i kuniæe.
- A ?to ima ovdje novo? - upita Braco.
- Ni?ta, ?to bi bilo - sle?e Valent ramenima. - A, da - sjeti se - ipak ima 
ne?to. Ka?e mi susjeda, ona debela, sjeæate se, ?to ste je upoznali, ka?e mi da 
se netko raspitivao za Hrvoja kad ste vi oti?li.
- Tko? - ispali odmah Tut.
- Ne znam - reèe Valent. - Neki èovjek, mlaði. Ali, nije iz milicije. Ka?e mi 
susjeda da joj je bio nekako sumnjiv. Kao da se neèega bojao, pa je odmah 
oti?ao, èim je èuo da nju zanima ?to æe njemu Hrvoje.
Djeèaci se znaèajno pogleda?e. Biba je namatala pramen svoje plave kose na 
ka?iprst i gledala u njih. Vidjelo se da i ona razmi?lja, ali nije rekla ni?ta. 
Samo ovo:
- Doæi æe on veæ!
Valent je iza?ao pred kuæu, na uski pojas trave izmeðu ograde i ceste, pa sjeo. 
Djeèaci i djevojèica sjeli su kraj njega.
- Èudan dan danas - uzdahne Valent. - Stalno netko dolazi i stalno ne?to pita. 
Danas je i milicija opet dolazila, znate.
54
Oni se trgo?e. Neprestano je u blizini bila milicija, bilo ispml, bilo iza 
njih. Nisu je se bojali, ?eljeli su suraðivati, ali nisu /n."li kako i od èega 
da poènu.
- Radi Hrvoja? - upita Braco.
- Ne - odmahnu Valent. - Ovaj put radi banke. Ispitali su cijelu ulicu, èak sam 
i ja morao odgovarati. Znate ono: je li iutku mo?da vidio ne?to sumnjivo, jesu 
li se ovuda mo?da motali nepoznati ljudi, i sve tako.
- I? - upita Tut. - ?to su doznali?
- A misli? ti da bi oni po?urili da mene obavijeste ?to su saznali? - nasmije 
se Valent.
Braco namre?ka nos, stavi u usta travku i poèe je grickati. Valent je bio 
voljan da razgovara, i to je bilo dobro.
- I ?to se prièa? - upita Braco. - Kako je ta pljaèka uopæe izvedena?
Valent se podboèi na jedan lakat, podigne glavu uvis i stade puckati cigaretu, 
kako se smijao.
- E - reèe - tko to izvede, tome svaka èast. Zna? kako je to jednostavno 
napravljeno, to je èudo jedno. Uæi u banku i uzeti lovu bilo je èas posla. Za 
takve tipove to je prava sitnica. Glavno je da netko ne naiðe. Ali, ono dalje 
je glavno. Fino je èovo istrèao van, a tamo ga je, iza one staklene zgrade, 
èekao auto. E sad, je li sam vozio, ili je imao kompanjona, to se jo? ne zna. 
Oni koji su sa ceste gledali ?to se zbiva, nisu to mogli vidjeti. Va?no je to 
da se on isti èas izgubio u onim malim ulièicama, shvaæa??
- I tako je zdimio? - upita Tut.
- I tako je zdimio - kininu Valent. - Ku?i? kako je to jednostavno? Netko drugi 
bi nastojao pobjeæi na glavnu cestu gdje mo?e razviti brzinu, je li tako, i 
bolje bje?ati. Ali, ovaj ne. On se zabio meðu one ulièice, gdje ima sto 
puteljaka i zaokreta i svakakvih malih prolaza, i tamo se isti èas izgubio. 
Mo?da nije ni bje?ao daleko.
- A iz onih ulièica lako se mogao ubaciti i u promet na glavnoj ulici - doda 
Braco.
55
- Ali nije morao - reèe Valent. - Mogao je.ovdje, u Trnju, prièekati mrak.
- Da - kimnu Braco. - Lukavo.
Malo su ?utjeli i razmi?ljali o tome, svatko na svoj naèin. Onda Tut vi?e nije 
mogao izdr?ati, pa je ustao i poèeo skakutati okolo, li raco je grizao travku, 
a Biba je namatala kosu na ka?iprst. Onda Tut. odjednom bubnu, s neba pa u 
rebra:
- Braco, a za?to smo mi do?li ovamo?
Valent ga pogleda u èudu, ali Braco je znao da bebac ovaj put ima pravo. Nisu 
se vratili u Trnje ni zato da upoznaju Bibu (premda im je to poznanstvo bilo i 
te kako drago), ni zato da od Valenta èuju kako je zapravo izvedena sinoænja 
pljaèka banke (premda je, mo?da, i to moglo biti va?no), nego zato ?to im je 
Hrvoje preko doktora Peterliæa javio da se svakako jo? jedanput vrate. A ako im 
je to poruèio, onda je to sigurno uèinio s nekakvom namjerom!
Tako su se isprièali Valentu, on se vratio svome autu, a oni su se od?etali 
onih nekoliko koraka do kuæe Hrvojeve bake. Tut je skakutao naprijed, a kad je 
stigao do ulaza u bakino dvori?te, uzviknuo je:
;- Hej, Braco, gledaj!
Braco i Biba zastado?e. Tut je prstom upirao u jedno mjesto na tro?noj ogradi 
bakinoga vrta. Ondje je nekim èavlom bilo ne?to iz-grebeno. Ta izgrebotina bila 
je zapravo crte?. Bio je to krug, dvaput prekri?en dvjema kosim crtama, ovako:
- ?to je to? - upita Biba.
- Na? znak, na? znak, na? znak - mljeo je Tut kao papiga. - Na? znak.
- To mi ostavljamo jedan drugome znakove, nas trojica - objasni Braco Bibi.
- I to je Hrvoje vama ostavio? - upita Biba.
- Da- kimnu Braco. - Jutros toga znaka ovdje nije bilo. To znaèi da je Hrvoje 
dolazio ovamo danas prijepodne, nakon bolnice. Znaèi da se jo? krije i da treba 
da ga slijedimo.
- Mo?da je on jo? tu, u kuæi? - upita Biba s nadom.
- Mo?da.
Glava deseta
GDJE SPAVA? I ?TO PRI TOME RADI?, TO NIJE UVIJEK SAMO TVOJA OSOBNA STVAR
Otvorili su rasklimana vrata i u?li u dvori?te. Bonzo im je veselo dotrèao u 
susret ma?uæi repom, jer ih je veæ poznavao. Digao se na stra?nje noge i 
oblizao Tutu cijeli nos i dio èela. Mo?da se pas nadao bombonima, a mo?da je 
samo zahvaljivao za one koje je prije dobio; ipak, Tut je malo problijedio. 
Nadajuæi se mo?da da æe strah razbiti razgovorom i ujedno se bolje upoznati sa 
psom, upita ga:
- Bonzo, je li Hrvoje tu? A? Hrvoje je li tu, pitam?
Govorio je glasno i pravilno nagla?avao svaku rijeè, kao da razgovara sa 
strancem, koji æe ga razumjeti bolje ako govori polako. A Bonzo je samo 
skakutao oko njih i mahao repom. Tut se podboèio i odmahivao glavom, razoèaran 
?to pas nije spreman da suraðuje.
- Mislim da ti ovaj put neæe odgovoriti - rekla je Biba sa smije?kom.
Tut se namr?tio, jer je bilo oèito: veæ je i Biba shvatila koga u toj ?kvadri 
svi zafrkavaju. Ali, nije rekao ni?ta, samo je napravio nekoliko èuènjeva i 
rastrèao se po vrtu, tobo?e zavirujuæi ovamo i onamo, kao da igraju skrivaèa, 
pa se Hrvoje nekamo zavukao.
- Treba dobro svuda zaviriti - reèe Braco, gledajuæi Tuta kako skaèe.
- Za?to? - upita Biba. - Da je tu, valjda bi nam se javio, ne?
- To da - reèe Braco nabiruæi nos. - Ali mi ne tra?imo samo Hrvoja. Tra?imo 
znak.
- Onakav isti kao na ogradi? - di?e Biba svoje plave obrve zaèuðeno.
- Da.
- A ?to æe nam on? I ?to je uopæe znaèio onaj znak na ogradi? Braco malo 
razmisli, onda poèe odmjereno govoriti. Bilo mu je
drago ?to Bibi mo?e saopæiti ne?to novo, ali joj je morao staviti do znanja da 
se radi o ozbiljnoj i povjerljivoj stvari.
- Taj znak znaèi da je Hrvoje bio tu. To nam poruèuje - reèe.
- Pa, to veæ znam - reèe Biba, malo razoèarano.
- Polako - namr?ti se Braco. - Nije to sve. Za?to si tako nestrpljiva? Hrvoje 
je nama u bolnici, preko doktora Peterliæa, poruèio da doðemo ovamo u Trnje. To 
znaèi da æe nas ovdje èekati neka nova poruka. Ne bi nas slao ovamo bez veze. A 
kako æemo mi znati gdje se nalazi ta poruka, ?to misli??
- Tamo gdje je znak? - upita Biba.
- Tamo gdje je znak - kimnu Braco.
Biba opet poèe namatati kosu na ka?iprst. Gledala je u Bracu s nekom èudnom 
mje?avinom divljenja i podsmijeha, kako veæ djevojèice gledaju djeèake i 
njihove tajne.
- Onda, tra?imo - reèe napokon.
Ali, Tutovo skakutanje nije ostalo sasvim bez rezultata: on je svuda zavirivao 
i sve isku?avao, bez plana i bez reda, premda je to radio s velikim ?arom i 
vrlo brzo. Zato je i sad njegovo traganje bilo okrunjeno uspjehom. Dok su Biba 
i Braco razgovarali, on je kroz kljuèanicu virio u bakin stan, pretresao je 
?upu, podigao otiraè pred vratima stana, zavukao se u Bonzovu kuæicu i iza?ao 
iz nje, popeo se na stablo drena i s njega virio na krov, pa opet si?ao, 
zavirio u baèvu s ki?nicom ispod oluka, proèeprkao po kutiji za alat koju je 
iznio iz ?upe. I, prije nego ?to su Biba i Braco zavr?ili razgovor, zaèula se 
njegova vika:
- Hej, Braco, ja sam ne?to na?ao! Znao sam da mora biti tu, ja sam to trenirao!
- ?to je, bebac? - okrene se Braco prema njemu.
59
Tut je ponosito stajao pred vratima stana Hrvojeve bake i ne?to dr?ao na dlanu. 
To ne?to bilo je kljuè.
- Gdje si ga na?ao? - upita Biba zadivljeno:
- E, to je sistem - reèe Tut, sav crven od ponosa. - To samo ja znam. Tu gore 
je bio.
Kraj ulaznih vrata bila su prièvr?æena na zid dva stalka za lonce sa cvijeæem i 
na svakome od njih bio je po jedan lonac s malim kaktusom. Tu, na jednome od 
tih stalaka, Tut je prona?ao kljuè. Stalak je bio postavljen tako visoko, da ga 
Hrvoje sigurno nije mogao dohvatiti, jer to nije bio u stanju èak ni Braco. Tut 
se do njega uzverao po prozorskom okviru.
- Da vidimo - reèe Braco.
On uze kljuè s Tutova dlana, pa ga gurne u kljuèanicu na vratima stana Hrvojeve 
bake. Ako im uspije otvoriti ta vrata, bit æe to veæ drugi stan u Trnju u koji 
su bespravno upali kao lopovi, za samo jedno prijepodne.
Braco polako okrene kljuè i brava ?kljocnu. Oni pritisnu kvaku i vrata se 
otvore. Braco se okrene i pogleda Tuta i Bibu. Oni su stajali nasred maloga 
dvori?ta, pod brajdom, i lica su im bila zelenkasta od odraza li?æa nad 
njihovim glavama.
- Oprezno - ?apnu Biba.
Bila je malo upla?ena, to se odmah vidjelo. Braco se okrene i uðe u stan.
Stan je bio malen, ali udoban. Svuda je bila polutmina, jer kapci bijahu 
zatvoreni. Krevet je bio prekriven, kuhinja èista, uredna i pusta, nigdje 
ostataka hrane ili èega sliènoga. Nitko na krevetu nije spavao otkako je baka 
oti?la, to je bilo sigurno. Èinilo se da tu veæ tjednima nije stupila ljudska 
noga.
Braco je zaèuo korak iza sebe kad je Tut hrabro do?ao za njim. Dok su hodali po 
stanu, pod se pod njima malo ugibao, a porculan u kuhinjskom kredencu i staklo 
u sobnoj vitrini tiho su zveckali. Bilo je sjenovito i pusto. Biba je ostala u 
dvori?tu.
60
Onda se opet iznenada javi Tut. Toga dana bio je u izuzetnoj formi. Reèe:
- Braco, gledaj, ovo vodi na tavan!
Bio je otvorio vrata smoènice. Tamo su se vidjele mnogobrojne tegle s pekmezom, 
paprikom i krastavcima i boce s ukuhanom rajèicom. Iz kuta su se pru?ale drvene 
stube ?to su vodile na tavan. Strop smoènice bio je drven, i na njemu je bio 
èetvrtast poklopac koji se mogao otvoriti. *
- Da - reèe Braco. - Pa?
- Da pogledamo? - upita Tut, koji je bio hrabar kad nije bio sam. Uostalom, na 
tavan je ionako trebao pogledati Braco, jer je Tut za to bio premalen.
- Dobro - reèe Braco i poèe se penjati na stube. - Sad æu ja. Kroz prozorèiæ 
smoènice vidio je, dok se penjao, kako Biba èeka
u dvoii?tu i zabrinuto gleda oko sebe. Penjao se polako, a stube su mu pod 
nogama ?kripale. Stigao je do otvora na stropu, pa sepo-grbio, sagnuo glavu i 
poèeo ramenom i leðima gurati poklopac. Polako ga je podizao i preko oka virio 
na tavan.
Odmah je ne?to opazio. Jedan od limenih otvora na crijepu krova bio je otvoren 
pa je kroz njega na tavan dopiralo dosta svjetla. U tome svijetlom slapu jasno 
se vidio le?aj.
- ?to ima? - upita Tut odozdo.
- Ima le?aj - reèe Braco, a Tut izdu?i lice.
Braco se pope, stupi na tavan, naèini nekoliko koraka i ode do le?aja. Bio je 
to neki stari madrac, koji, valjda, vi?e nije nièemu slu?io, a na njemu se 
nalazila deka i stari kaput. Nije bilo nikakve sumnje da je tu netko pro?le 
noæi spavao. A bilo je lako pogoditi i tko: Hrvoje, tko drugi.
Uostalom, u pra?ini na tavanskom podu Braco ugleda znak nacrtan prstom: krug 
prekri?en sa dvije kose crte. Ovako:
61
Hrvoje je tu spavao, o tome nije moglo biti sumnje.
- ?to ima, Braco? - vikao je Tut odozdo.
- Spavao je ovdje - reèe Braco.
Onda jo? malo razgleda, ne naðe ni?ta, pa se spusti s tavana i zatvori poklopac 
za sobom. Dolje je stajao Tut i buljio u njega otvorenih usta. Polako izaðo?e u 
dvori?te, gdje ih je èekala Biba.
- Na tavanu je spavao? - upita Tut s nevjericom. - I nije ga bilo ...
- Strah? - ubaci Braco. - Mo?da i jest, ali ?to je drugo mogao?
- Za?to je spavao na tavanu? - upita ozbiljno Biba, koja je pa?ljivo slu?ala 
njihov razgovor. - Pa, imao je na raspolaganju cijelu kuæu, krevet... Èim je 
u?ao na tavan, znaèi da je morao uæi i u kuæu, ne?
- Da -kimnu Braco. - Ali, ne?to ga je ipak natjeralo da spava na tavanu, a ne u 
kuæi.
- ?to? - upita Tut, sav drhteæi od nestrpljenja.
- Strah - zakljuèi Braco zami?ljeno. - ?to drugo? Njega je mo?da bilo strah 
spavati na tavanu, ali se jo? vi?e bojao spavati u kuæi.
- Èega se bojao? - upita Biba nestrpljivo.
- Ne èega, nego koga - reèe Braco, dok mu se nos nabirao i opu?tao br?e nego 
ikad. - Hrvoje se bojao nekoga tko bi mogao
62
znati da je on u kuæi, i tko bi ga onda tu mogao potra?iti. Mislio je da tome 
neæe pasti na pamet da pogleda i na tavan. Hrvoje se, djeco draga, zapravo 
skrivao na tom tavanu.
- ¦ Od koga? - uletje Tut kao brzi vlak.
- Ne znam - odmahnu Braco glavom.
Neko vrijeme su ?utjeli, stojeæi pred vratima bakina stana i razmi?ljajuæi 
svatko za svoj gro?. Braco je micao nosom, Biba je namatala kosu na ka?iprst, a 
Tut je skakutao. Onda Biba odjednom reèe:
- Mislite da se u tome sastoji njegova poruka? U tome da jr spavao na tavanu? 
Zato vam je poruèio da se vratite u Trnje, kako biste to saznali?
Braco odmahnu glavom, gledajuæi u Tuta kako opet skaèe naokolo i opet svuda 
zaviruje, opet ne?to tra?eæi, bez plana i reda, kao i prije.
- Sumnjam - reèe Braco. - Ja sam, dodu?e, gore na tavanu na?ao na? znak, ali 
ipak, sumnjam da nam je samo to htio poruèiti. Mora biti jo? ne?to!
I poèe se osvrtati oko sebe i tra?iti, a Biba s njim. Sve dok se opet ne zaèu 
Tutov glas: - Hej, Braco, vidi!
Tut je drhtavim ka?iprstom pokazivao po?tanski sanduèiæ na unutra?njoj strani 
vrata bakina stana. Na sanduèiæu je, prilièno sitno, olovkom, bio nacrtan krug 
prekri?en sa dvjema kosim crtama. Ovako:
Braco brzo priðe sanduèiæu, pa ga otvori, nestrpljivo. Unutra je bio papiriæ. 
Braco ga razmota, a njih dvoje mu se nagnu?e preko ramena, da vide i oni.
Na papiriæu je bio crte? èovjeka s brkovima i grguravom kosom, i s o?iljkom na 
obrazu. Ispod crte?a je pisalo:
SLIJEDITE OVOGA ÈOVJEKA
Bio je to isti onakav crte? kakav su na?li na stolu u stanu dedeka Solariæa, 
samo ?to je ovaj novi bio sigurniji i bolje nacrtan. Na poleðini je pisalo:
ZMIJA TETOVIRANA NA LIJEVOJ PODLAKTICI.
Glava jedanaesta
i KAD NETKO DOÐE KAO NARUÈEN, TO JO? NE ZNACI DA ÆE? MU SE I OBRADOVATI
- Kako on to misli? - pitao je Tut skakuæuæi po dvori?tu i praveæi èuènjeve. - 
Lako je reæi: slijedite toga èovjeka. A gdje da ga naðemo?
Braco nije ni?ta odgovorio. Kimao je glavom, motrio papiriæ, a zatim izvadio iz 
d?epa drugi crte? koji je ponio iz stana dedeka Solariæa, pa usporedio. Opet je 
kimnuo glavom. Umjesto Brace, odgovorila je Biba:
- Mo?da æe vam Hrvoje i to poruèiti.
- Aha - rekao je Tut i ostao otvorenih usta. Èak je i Biba ku?ila stvari br?e 
od njega, a to ga je prilièno oneraspolo?ilo. Opet je poèeo skakutati.
Braco je dotle zakljuèao vrata bakina stana, pa dao Tutu kljuè. Tut se brzo 
uzverao na prozorski okvir i vratio kljuè tamo gdje ga je i na?ao. Onda su svi 
troje sjeli na travu kraj pumpe u dvori?tu, a Braco je i?èupao travèicu i 
stavio je u usta. Razmi?ljali su. Biba je rekla:
- Dobro je ?to je Tut opazio znak na sanduèiæu za po?tu.
- Ja sam u tome istreniran - rekao je Tut ponosito.
Biba je gledala svojim lijepim plavim oèima Bracu, tako da on nije mogao 
izdr?ati taj pogled, premda je bio èvrst momak; zato se zagledao u nebo, a Biba 
je upitala:
- A za?to je Hrvoje ostavio poruku u sanduèiæu, a ne negdje drugdje?
Braci je sad bilo lak?e: postojalo je ne?to ?to je on znao, a Biba nije; tako 
ju je opet mogao pogledati u oèi, premda ne zadugo.
5 Trojica u Trnju
65
- Gdje drugdje? -*- upitao je.
- Pa, ?to ja znam - ote?e Biba. - Na stolu ili gdje drugdje.
- Zato - reèe Braco - da nitko ne vidi poruku. - Hrvoje se od nekoga skrivao, 
shvaæa?, a taj netko je mogao provaliti u bakinu kuæu. Toga se Hrvoje bojao, 
zato je i spavao na tavanu. I, naravno, ako bi netko provalio u kuæu, taj bi 
onda na?ao i poruku. Zato ju je Mrvo je stavio u sanduèiæ, gdje nitko ?iv neæe 
gledati.
- Osim onoga tko nade znak - ubaci Tut.
- Osim onoga tko naðe znak - slo?i se Braco. - I tko zna ?to taj znak znaèi.
Ustali su s trave i uputili se prema izlazu iz dvori?ta. Jo? nisu loèno znali 
?to æe uèiniti niti kamo æe krenuti, to je znala jedino Biba, jer nju su kod 
kuæe èekali na ruèak. I njima dvojici je, dodu?e, bilo vrijeme da se jave 
svojima, ali oni su mogli jo? malo prièekati.
- Èuj, Braco - reèe Tut odjednom. - A za?to Hrvoje nije ostavio poruku na 
tavanu, gdje je i spavao?
- Zato - reèe Braco - ?to nije mogao biti siguran da æemo mi otkriti gdje je on 
spavao.
Iza?li su iz bakinog dvori?ta. Na odlasku, Tut je pogladio Bonzu po glavi, a 
Bonzo je skoèio i oblizao ga sve do u?iju. Stali su onda pred kuæu i zagledali 
se u nju.
- Da mi je znati - reèe Biba zami?ljeno - kako je on jutros do?ao ovamo, i 
poslije oti?ao, a da ga nitko nije vidio?
- Kako zna? da nije? - upita Tut.
- Pa, susjed Valent bi valjda znao - reèe Biba. - On bi nam rekao.
- Vje?t je on - isprsi se Tut, kao da je on osobno izveo taj podvig. - To 
skrivanje je na? specijalitet. Mi to treniramo.
Biba se nasmije?i, a Braco doda:
- Vjerojatno se uvukao kroz vrt.
Krenuli su ulicom i otpratili Bibu do njezine kuæe. Bilo je veæ pola dva, i 
nije vi?e mogla odgaðati povratak kuæi. Pred kuænim
66
ulazom, ona ih je pogledala, jednoga pa drugoga, onda je pru?ila ruku, najprije 
Tutu, a onda i Braci. Pogledala ih je takvim pogledom da to Braco opet nije 
mogao izdr?ati, pa se zagledao preko njezina ramena u vrt. Ona je rekla:
- Bit æe sve dobro. Drago mi je ?to sam upoznala i vas dvojicu. Sad moram iæi, 
ali æu popodne nastojati da èujem ?to je bilo dalje.
- Tko zna gdje æemo mi biti popodne - reèe Braco.
- ?elim vam sreæu - reèe Biba. - I da naðete Hrvoja. Vrlo sam znati?eljna ?to 
se iza svega toga krije.
- Doæi æemo da ti isprièamo, kad sve bude gotovo - obeæa Tut.
- Sigurno? - upita Biba, gledajuæi u Bracu.
- Sigurno - reèe Braco.
Tako ona ode. Stajali su neko vrijeme i gledali za njom. Onda Tut uzdahne, kao 
da je jako umoran. Malo je nedostajalo pa da se to isto dogodi i Braci. Onda 
Braco izvadi iz d?epa ona dva crte?a i zagleda se u njih. Reèe:
- Treba jo? da naðemo susjedu.
- Koju susjedu? - upita Tut zaèuðeno.
- Onu debelu - reèe Braco. - Hajde.
Vrati?e se opet niz ulicu. Zastado?e ispred kuæe odmah do So-lariæeve. U 
dvori?tu je ona ista debela susjeda, koju su veæ upoznali, davala maèki ostatke 
ruèka. Kad je zavr?ila, oni zovnu?e:
- Teta!
Ona ih prepozna, pa ostavi zdjelicu i priðe ogradi, zabrinuta izraza na licu.
- To ste vi, djeco - reèe. - ?to je, jeste li na?li Hrvoja?
- Nismo jo? - reèe Braco.
- Ali, naæi æemo ga - ubaci Tut.
- Htjeli smo vas ne?to pitati - reèe Braco oprezno. - Susjed Valent nam je 
rekao da je jutros dolazio neki èovjek i pitao za Hrvoja.
-- Jest, jest - reèe susjeda ?ivahno. - Bio je jedan, mlaði. Negdje oko deset, 
ili tako nekako.
67
- Nije rekao tko je? - upita Braco za svaki sluèaj.
- Ne - odmahnu susjeda. - Èim sam se ja poèela zanimati Sto mu treba Hrvoje, on 
se pokunjio i oti?ao.
Malo su posut jeli. Pribli?avao se va?an trenutak, jer Braco nije znao kako da 
stvar izvede. Sve je to moglo mnogo znaèiti, ali se moglo pretvoriti u veliko 
razoèaranje. Braco posegne u d?ep i izvadi ona dva Hrvojeva crte?a, pa ih pru?i 
susjedi. Nije rekao ni?ta.
- ?to je to? - upita susjeda.
Tut je otvorenih usta buljio u susjeda, u napetom i?èekivanju. Nije imao snage 
èak ni da skakuæe ili pravi èuènjeve. Susjeda je po-segla u d?ep pregaèe i 
odande izvadila male naoèale s crnim okvirima, te ih natakla na nos. Onda je 
pogledala crte?e, i to tako da ih je dr?ala sasvim daleko od sebe, da ih bolje 
vidi. Napokon, Tut vi?e nije mogao izdr?ati:
- Je li to taj, teta? Je li to taj ?to je tra?io Hrvoja?
Susjeda je malo prouèavala crte?e, malo je preko naoèala gledala u njih. Onda 
reèe zami?ljeno:
- Mogao bi biti. Brkove je imao, tu je i o?iljak na obrazu... Ovaj na crte?u 
ima premali nos, ali inaèe... Da, to bi mogao biti taj isti.
Sad je do?ao red na Bracu da se raduje. ?utnuo je kamenèiæ, ubrao travku, 
stavio je na osobit naèin medu dlanove i zasvirao na njoj. Onda je rekao:
- Vidi?, bebac! Vidi?!
Susjeda je gledala u njih, a oni jedan u drugoga. Onda susjeda upita tiho:
- A odakle vama taj crte?, djeco?
- Hrvoje nam ga je ostavio - reèe Tut brzo i pobjedonosno. Susjeda ra?iri oèi, 
a onda i usta. Sad joj tek ni?ta nije bilo jasno.
- Hrvoje? - zausti. - Znaèi, nije se izgubio?
- Jest, izgubio se - po?uri Braco da ispravi Tutovu gre?ku. - Jo? ne znamo gdje 
je. Ali, ostavio nam je poruku. A ta poruka znaèi
68
da je taj èovjek na crte?u, taj koji je s vama razgovarao, da \r opasan.
- Opasan? - zine susjeda. - Za koga opasan? ?to je on? Neki manijak, ubojica, 
ili ?to?
Braco namre?ka nos, a onda blagom kretnjom izvuèe papiriæe iz susjedinih ruku. 
Reèe oprezno:
- Ja mislim da ne. Mislim da je opasan samo za Hrvoja. Njega se Hrvoje boji i 
od njega se krije.
- A za?to? - upita susjeda, gotovo ljutito, spremna da brani Hrvoja. - ?to mu 
je mali skrivio?
- To ne znamo - reèe Braco. - Ali, mo?da æemo uskoro saznati.
Susjeda je gledala u njih i odmahivala glavom. Malo se i smje?kala. Gledala je 
na slièan naèin kao i Biba, i doktor Peterliæ i sestra Fanika: s mje?avinom 
divljenja i podsmijeha. To ih je i hrabrilo i ljutilo. Braco reèe:
- Hvala vam, teta. Idemo mi sad.
Okrenuli su se da odu. I?li su Paromlinskom prema Ulici proleterskih brigada, 
prema tramvaju i autobusu. Tut reèe ?alosno:
- Sve je to lijepo, treba ga pratiti, samo, gdje da ga naðemo? Upravo u tom 
èasu, Braco se osvrne i opazi da neki èovjek stoji
na ulici i motri u prozore kuæe Hrvojeve bake.
- Èekaj, bebac - reèe tiho. - Èekaj.
Tut se ukoèi, dok su gledali izdaleka. Èovjek je pri?ao ogradi, zagledao se 
preko nje prema kuæi, vir kao u prozore, onda se osvrnuo niz ulicu da provjeri 
gleda li ga tkogod, prije nego ?to æe uhvatiti za bravu i uæi u dvori?te kuæe 
Hrvojeve bake.
Braco zgrabi Tuta i povuèe ga za sobom. Trèali su natrag ?to su br?e mogli. 
Onda utrèa?e u dvori?te debele susjede. Ona se ondje jo? bavila maèkama. 
Pogledala ih je u èudu:
- ?to je, djeco?
- Opet se pojavio - zapenta Tut. - Tamo je, u dvori?tu Hrvojeve bake.
69
- Tko se pojavio? - zaèudi se susjeda. - Onaj sa slike?
Ali, djeèaci nisu stigli odgovoriti. Jer, odjednom opazi?e kako ulicom, ispred 
same susjedine ograde, promièe onaj isti èovjek. Stajali su i gledali ga. 
Izgledalo je da mu se veoma ?uri. Grabio je krupnim koracima prema izlazu iz 
ulice. Tut je kao opèinjen gledao za njim, a onda pro?apæe:
- To je on, Braco. Braco, sad nam je prilika.
Malo su prièekali u sus jedinu dvori?tu, a onda po?uri?e prema ulici. Braco jo? 
sti?e reæi preko ramena:
- Hvala, teta. A Tut:
- Mi sad idemo.
Glava dvanaesta
KOLIKO ÈOVJEKU U ?IVOTU TREBA ONO ?TO SE NE UÆI U AUTO-?KOLI?
Iskoèili su na ulicu i oprezno se uputili prema sjeveru. Èovjek je koraèao 
pedesetak metara ispred njih, ravno, ne osvræuæi se, ali ipak nekako po rubu 
ceste, kao da ne ?eli nikome biti na putu.
- Uh, Braco - reèe Tut cvokoæuæi. - Ovo je kao na televiziji.
- Jo? gore - reèe Braco.
Èovjek je bio visok, a valjda i dosta mlad, jer se kretao lako i gipko. Imao je 
na sebi traperice, ?arenu majicu i neke lagane cipele, valjda mokasinke, u 
kojima je hodao neèujno. I oni su imali tenisice, pa su, takoðer, bili neèujni. 
Èovjek je na nosu imao velike sunèane naoèale. Bio je previ?e daleko da bi mu 
mogli vidjeti ruke, ali su se dobro sjeæali onoga ?to je pisalo na poleðini 
jednoga od listiæa ?to ih im je Hrvoje ostavio. Tamo je pisalo: ZMIJA 
TETOVIRANA NA LIJEVOJ PODLAKTICI.
- Braco - reèe Tut - ja se ni?ta ne bojim. - On je jako cvokotao, iako je sunce 
peklo; bilo je oko dva sata, najtoplije doba dana.
- Znam, bebac - reèe Braco. - Znam ja da si ti hrabar.
Hodali su tako nekih dvjestotinjak metara, a da se ni?ta nije dogodilo: niti se 
èovjek osvrnuo, niti je ubrzao niti usporio. Ni?ta.
- Kamo to ide? - upita Tut zabrinuto.
- Valjda na tramvaj - promrsi Braco.
- A ?to æemo, ako uðe u tramvaj? - brinuo se Tut, i dalje cvokoæuæi.
- Sjest æemo i mi - odgovori Braco gledajuæi preda se.
71
- I, kamo stignemo - zagunða Tut hrabro.
- Tako je, bebac.
Ba? kad je Tut htio iznijeti jo? neka svoja zapa?anja i pretpostavke, èovjek 
pred njima nesta. Nisu ni opazili kako je i?èezao: mo?da su u tome èasu 
pogledali jedan u drugoga, mo?da su trepnuli, tek, kad su opet pogledali preda 
se, njega vi?e nije bilo.
Braco zasta.de. Treptao je, nabirao nos i buljio preda se niz ulicu ?to je 
treperila od jare. Tut jo? jaèe zacvokota. . - Kamo je nestao? - upita 
zabrinuto.
- Ne znam - reèe Braco. - Ne znam, bebac.
Stajali su malo, a onda krenu?e naprijed. Odluèili su otiæi do mjesta gdje je 
èovjek nestao, nadajuæi se da æe tamo ustanoviti je li u?ao u koju kuæu, 
preskoèio ogradu vrta, ili jednostavno legao u visoku travu kraj puta.
Ali, jo? prije nego ?to su stigli onamo, zaèu?e zvuk automobila. Tek tada 
opazi?e da ondje, ba? na mjestu gdje je èovjek i?èezao, ima mala, jedva 
zamjetljiva ulièica koja je ukoso izlazila na Paromlinsku. Odande je sad 
izlazio ?uti, èetvrtasti auto, prilièno brzo i o?tro.
Bili su dovoljno blizu, pa su mogli vidjeti da onaj isti èovjek sjedi za 
volanom. Bio je sam u autu. Jasno su mu vidjeli lice kad ga je okrenuo prema 
njima. Onda on stisnu glas i nestade.
- Mogli smo i, misliti - reèe Braco tiho.
A onda se u zvuk automobila koji je nestajao prema dnu ulice umije?a zvuk nekih 
drugih kola. Taj zvuk nije dolazio iz istog smjera, dopirao je iza leða 
djeèaka, iz smjera u kojem se nalazila kuæa Hrvojeve bake,
Onda se zaèu i truba. Djeèaci se osvmu?e. Bio je to mali, plavi "fiæo", a u 
njemu se vidjelo ne?to ?uto; to ?uto bila je kapa susjeda Valenta koji je 
sjedio za volanom. Djeèaci poskoèi?e. <t -. Klinci .-- viknu Valent - kamo 
hoæete da vas odvezem?
Djeèaci se pogleda?e. To je bila prilika koju nisu smjeli propustiti. Brzo 
otvori?e suvozaèka vrata, prevrnu?e sjedalo, Tut se uvuèe
72
otraga, a Braco sjede kraj Valenta. Valent je odmah shvatio da neito nije u 
redu.
- ?to je s vama? -¦ upita.
- Trebalo bi da slijedimo onaj auto - reèe Braco i pokaza na mala, èetvrtasta 
kola ?to su upravo zamicala na kraju ulice.
- Ako vi ka?ete, onda da ih slijedimo - reèe Valent i nn i/i gas, tako da 
"fiæo" poskoèi, a Tut otraga samo uzdahnu.
- Ali, oprezno - reèe Braco. - Ne bi nikako trebalo da mis vidi.
- Ako vi ka?ete oprezno, onda oprezno - kimnu Valent i namignu.
Auto je poletio i brzo su stigli do kraja ulice. Uspjeli su vidjeti kako ?uti 
auto skreæe desno i sprema se da se ukljuèi u glavnu ulicu. Krenu?e za njim. 
Djeèaci su napeto promatrali ?to æe biti, a Valent je èvrsto stiskao volan. 
Ipak, nije mu, oèito, bilo ni na kraj pameti da bude samo vozaè, a da drugi 
misle za njega. Upita:
- Dobro, a ?to se zbiva? Koga slijedimo?
Braco je veæ oèekivao to pitanje, pa je izvadio dva Hrvojeva crte?a i razmotao 
ih pred Valentovim oèima. Dok je Valent gledao malo crte?e, a malo auto koji su 
slijedili, Braco reèe:
- Hrvoje nam je preporuèio da ga slijedimo. On je kriv za Hrvo-jev nestanak. 
Njega se Hrvoje boji i od njega bje?i. On se danas raspitivao kod susjede za 
Hrvoja, i sad je opet do?ao da ga tra?i.
Valent kimnu glavom u znak da razumije. Onda upita:
- Dobro, ali za?to? ?to on hoæe od Hrvoja? Za?to ga tra?i?
- Mi mislimo - reèe Braco polako - da Hrvoje zna o njemu ne?to ?to ne bi smio 
znati. A ovaj èovjek u tome autu pred nama, nije po?ten, to je sasvim sigurno.
- A Hrvoje jest po?ten - doda Tut otraga.
Vozili su se neko vrijeme u ti?ini, za koje je vrijeme Valent kimao glavom i 
puckao cigaretu. Ukljuèili su se na glavnu cestu, skrenuli kod Koncertne 
dvorane prema Mostu slobode, a onda jurnuli prema
73
jugu. Cesta je bila prilièno prazna, tako da su mogli mirno slijediti mali ?uti 
auto a da mu se suvi?e ne pribli?avaju. Zaèas su prelet jeli preko mota, jo? 
malo jurili i na?li se kod onoga velikog kri?anja odmah kod Velesajma, gdje se 
mali ?uti auto prestrojio kao da æe iæi ravno, pa su to uèinili i oni.
- Strièek - upitao je Tut otraga - a kako to da ste vi nai?li? To je prava 
sreæa.
- Sluèajno - reèe Valent. - Upravo sam zavr?io popravak auta, vidjeli ste me 
kad sam radio. Odluèio sam da ga malo isku?am. Da nije ove jurnjave, sad bili 
vas odvezao kuæi.
- A ako ga niste dobro popravili? - upita Tut nedu?no. - Onda mo?da ostanemo na 
cesti?
- A ti ne vjeruje? da sam ja dobar majstor, a, pajda?? - nasmije se Valent. - 
Gledaj!
Ba? kad je htio pojuriti, jer se otvorio semafor, dogodi se iznenaðenje. Mali 
?uti auto, umjesto da nastavi ravno, kako se bio svrstao, odjednom skrene 
lijevo. Tako je i Valent morao uèiniti isto, premda mu ba? nije bilo zgodno, a 
i zasmetao je drugim automobilima. Uz to, ?uti auto im je malo izmakao dok su 
oni uspjeli skrenuti.
- Ja mislim da nas je opazio - reèe Braco tiho.
Jurili su ravnom cestom prema istoku, prema Zapruðu i Utrini. Valent je kimao, 
malo zabrinuto, ali je ipak rekao Tutu:
- Vidi?, limaè, kako ide krntija?
- Vidim - rekao je Tut bez odu?evljenja.
Ali, nije on bio jedini koji je vidio. Sad je veæ bilo nesumnjivo da je vozaè 
?utoga auta opazio da mu je netko za petama. Zato je jo? jaèe pojurio, pa je to 
uèinio i Valent. Sad su veæ bili sasvim na kraju te ceste, izmeðu Utrina i 
Zapruða, i trebalo je ili nastaviti ravno, ili skrenuti lijevo ili desno. ?uti 
auto jurio je po srednjoj traci, kao da æe nastaviti ravno. A onda, naglo je 
zakoèio, prebacio se u lijevu traku ba? kad se tamo otvorio semafor, a onda je 
skrenuo u Zapruðe.
- Joj, strièek - uzviknu Tut kad je Valent naglo skrenuo.
74
Valent je bio malo iznenaðen, ali je ipak uspio na vrijeme zakoèiti i skrenuti 
lijevo. Jurnuo je u Zapruðe za ?utim autom, po praznim cestama velikoga naselja.
- Sad je siguran da ga pratimo - reèe Braco zami?ljeno. Doista, to se vi?e nije 
moglo kriti. ?uti auto sad je bje?ao od
njih, i to sve br?e, sve lukavije i opasnije. Naglo je skretao lijevo, pa opet 
desno, ulazio na parkirali?ta i izlijetao iz njih, presijecao put drugim 
vozilima, vraæao se, okretao ukrug i skrivao pu?tajuæi njih da proðu, izvodio 
svakakve vratolomije.
Ali, ni Valent se nije dao. I on je jurio, koèio, naglo skretao, presijecao 
put, skrivao se i vrebao iz zasjede. Smijao se tiho i samo nastavljao. Kadikad 
bi rekao:
- Vidi?, limaè, kako ide "fiæo"!
- Vidim - cvokotao je Tut.
I doista, djeèaci gotovo da su zaboravili za?to su tu: u?ivali su u toj vo?nji 
i jurnjavi koja je tako nalikovala na ono ?to su rado gledali u kinu i na 
televiziji, i samo su se povremeno prisjeæali da tako jure zato ?to tra?e 
Hrvoja.
Napokon je ?uti auto izletio na Dubrovaèku aveniju, pojurio prema zapadu, 
ukljuèio se na glavnu cestu i opet jurnuo prema mostu.
- Eto ti ga sad - reèe Valent. - Vraæamo se doma.
Tako je nekako i bilo. Proletjev?i dvaput kroz crveni signal, ?uti je auto opet 
stigao u Trnje, zabio se u male ulièice meðu dvori?tima i vrtovima, i stao im 
sve vi?e izmicati. Oni su jo? neko vrijeme jurili za njim, a onda su ga 
odjednom izgubili. Naprosto ga odjednom vi?e nije bilo. Je li u?ao u koje 
dvori?te, je li se nekamo skrio, skrenuo s ceste ili je uèinio ?togod drugo, 
nisu mogli znati.
- Ode - uzdahnu Valent. - Samo, to je majstor, znate. -? Niste ni vi lo?i - 
reèe Braco.
- I ?to sad? - upita Tut.
- A ?to ti predla?e?? - okrene se Valent k njemu.
75
Tut je zbunjeno ?utio. Jo? su neko vrijeme lutali ulièicama, u nadi da æe 
sresti ?uti auto, ali su veæ znali da je to uzalud i da od toga nema ni?ta.
Onda su stigli do Paromlinske. Sjedili su ?alosno u autu i gledali pred sebe. 
Bili su pora?eni. Onda Tut reèe:
- Opet smo na poèetku. Ali, Braco, ja sam zapamtio njegov broj. Zapisi ga 
pokraj Hrvojevog crte?a.
Glava trinaesta
KAD JE POTREBNO UDVOJE LAGATI, ONDA SE PREPORUÈUJE PRETHODNI DOGOVOR
Ba? kad su htjeli uæi, zaèulo se pi?tanje. Zastali su pred ulazom u svoje 
stubi?te i zagledali se prema platformi. Ondje je opet sjedio susjed Cvik i 
no?em narezivao vrbove granèice. Napravio je veæ nekoliko novih svirala od vrbe 
i na?arao nekoliko ?tapova. Sad je pi?tao u jednu takvu sviralu, a kad su se 
okrenuli prema njemu, pokazao im je prstom da priðu. Do?li su do njega, Tut 
donekle oklijevajuæi, jer je izgubio onu sviralu, koju mu je susjed Cvik dao 
toga jutra.
- Onda, omladinci - upita susjed - kako ste?
- Dobro - reèe Tut. - A vi stalno pravite svirale? A ?to æete s njima?
- Darujem ih prijateljima - reèe Cvik. - A gdje je ona ?to sam je tebi dao?
- Izgubio - reèe Tut, i naèini dva-tri èuènja, ne gledajuæi u susjeda.
- Evo ti onda druga - reèe susjed, i dade jednu i Braci. - Evo i tebi jedna - 
reèe.
- Hvala - reèe Braco.
- A ova treæa - reèe Cvik - neka bude za onoga va?eg prijatelja. Jeste li ga 
na?li? Gdje je?
- Tu je negdje, nema ga jo? - reèe Braco neodreðeno.
- Onda mu dajte kad doðe - reèe susjed Cvik.
- Hoæemo - reèe Tut.
Tako su oti?li kuæi, a susjed Cvik je ostao na istome onome mjestu da i dalje 
djelja ?tapove i sunèa se.
77
Na treæem katu su pozvonili na vrata Hrvojevih roditelja. Malo su se bojali da 
æe tu biti plaèa, velike zabrinutosti, a mo?da i grdnje, ?to se tako dugo nisu 
javljali.
Ali, bilo je sasvim drugaèije. Bili su tu, dodu?e, i Tutov otac i Braèina 
majka, ali zabrinutost za Hrvoja kao da je naglo popustila. Dapaèe, sad kao da 
su se svi najvi?e brinuli za njih dvojicu. Doista, èim im je otvorila vrata, 
Hrvojeva majka s olak?anjem viknu:
-- Evo ih!
Kad su u?li u sobu, Tutov otac bio je ljutit, a Bracina majka je zabrinuto 
gledala u Bracu; Rista im je namigivao da budu mirni i da se ne boje. Tutov 
otac se narogu?io:
- Dobro, gdje ste vas dvojica?
- Tra?imo Hrvoja - reèe Tut kao krivac. - Cijeli dan ga tra?imo.
- A ?ta, kog vraga, vi tra?ite, koga vi mo?ete naæi, mo?ete se samo i vi 
izgubiti - ljutio se i dalje Tutov otac i trljao ruke, kao da im kani i?èupati 
u?i. - Tko vam je rekao da treba da ga tra?ite?
To je bilo èudno. Tutov otac ih je osobno nagovarao da krenu, a sad je odjednom 
okrenuo ploèu. Mora biti da se ne?to u meðuvremenu dogodilo, ne?to ?to njih 
dvojica nisu znali. Zato je trebalo biti spreman. Braco reèe:
- Dogovorili smo se jutros tako, da ga potra?imo, da se raspitamo ...
- Dogovorili smo se - reèe Hrvojeva majka. - Ali, mi smo mislili da æe to 
trajati sat vremena, i da æete se vi onda javiti da se dalje dogovorimo. Ovako 
smo se sad za vas zabrinuli.
Braco je pa?ljivo gledao njihova lica, a Tut je samo zijevao, oèito ne znajuæi 
?to da ka?e, a onda se i on okrenuo prema Braci, oèekujuæi od njega pomoæ. 
Bracina majka je gledala u svoga sina i bilo joj je drago kad je vidjela da svi 
vjeruju Braci. Braco upita:
- A Hrvoje?
Sad se napokon javi i Rista, stalno namigujuæi i tra?eæi naèina da djeèake 
nekako umiri i da ih ujedno za?titi od odraslih. Reèe:
78
- Hrvoje se javio.
To je za Tuta bilo odvi?e. On ustade s naslonjaèa na kojem je sjedio, naèini 
dva-tri kruga po sobi, dvaput èuènu, a onda poèe zijevati, ali mu rijeèi nisu 
izlazile iz usta.
- Kad? - upita Braco.
- Ima sat vremena - reèe Hrvojeva majka. - S njim je sve u redu, brzo æe doæi 
kuæi, bar je tako rekao.
Odjednom, djeèacima postade te?ko, èinilo se da se sve odjednom zavr?ilo, da se 
sve odigralo mimo njih, da je velika pustolovina zavr?ila tako da je Hrvoje sve 
sredio sam. Ili, jo? gore, mo?da sve i nije bilo onako kako su oni 
pretpostavljali, mo?da je sve bilo daleko obiènije i jednostavnije, mo?da se 
sve to njima samo èinilo, mo?da su oni znakovi i poruke znaèili ne?to sasvim 
drugo, mo?da je i ona jurnjava automobilom bila samo ?ala vozaèa u malom ?utom 
autu?
Ipak, sad je Tut, nakon ?to se malo razgibao, uspio doæi do rijeèi. Zaustio je:
- Onda vam je sve rekao?
- Sve - kimnu Rista.
- I za onoga tipa koji ga slijedi? - pleo je Tut. - I za crte? i za ono s 
tavanom i sve drugo?
Sad su se odraslima izdu?ila lica. Èudili su se. Braco odmah shvati da ne?to 
nije u redu. To ga je zabrinulo, ali mu je i ulilo nadu. Pa da, stvar je bila 
jasna! Hrvoje se, dodu?e, javio roditeljima, ali samo zato da ih malo umiri i 
da im ka?e kako je sve u redu. Ali, to jo? ne znaèi da im je rekao sve, niti da 
im je rekao istinu!
- Kakav crte?, kakav tavan? - postade sad znati?eljna i nemirna i Hrvojeva 
majka.
- Da, o èemu govori?? - uplete se i Tutov otac. - Gdje ste vi to uopæe bili, 
vas dvojica, i ?to ste to naizmi?ljali?
Braco je uvidio da se vi?e nema kud. Tut je rekao ?to je rekao, starci su se za 
to zakvaèili, i sad im je trebalo bar ne?to otkriti.
79
Uostalom, mo?da je tako i bolje. Mo?da je krajnje vrijeme da se na laj naèin 
Hrvoju pomogne. On namre?ka nos, proèisti grlo, a onda reèe:
- Bili smo u Trnju. Raspitali smo se kod susjeda i nastojali saznati ?to je 
bilo s Hrvojem. Saznali smo da se sinoæ zadr?ao zato ?to je morao voditi dedeka 
Solariæa u bolnicu.
- Da - reèe Hrvojeva majka. - To znamo.
- Ali - nastavi Braco- nakon bolnice se nije vratio kuæi. Niti je nazvao. Mi 
smo mislili da je u tome problem. Zato smo i?li i u bolnicu.
- To je isto jasno - zausti Hrvojeva mama. - To je zato ?to ...
- Èekaj, èekaj - za?kilji sad Rista. - Da èujemo najprije njih. Hajde, deèki, 
prièajte. Za?to, po va?em mi?ljenju, Hrvoje nije do?ao kuæi nakon bolnice?
Braco nekoliko puta zavrne nosom, a Tut naèini nekoliko èuènjeva. Braco je 
govorio lagano i odmjereno, da bi sve bilo ?to uvjerljivije i jasnije.
- Evo za?to - reèe. - Hrvoje je sinoæ oti?ao odavde oko ?est i dvadeset. Znaèi, 
bio je tamo u Trnju malo prije sedam. To znamo sigurno, jer ga je tada vidjela 
Biba, njegova prijateljica.
- Znamo Bibu - ubaci Hrvojeva mama.
- E, a ?to se dogodilo sinoæ oko sedam u Trnju? - nastavi Braco. - Opljaèkana 
je banka, je li tako? I sad smo mi mislili: Hrvoje je bio u blizini kad se to 
dogodilo. Mogao je vidjeti onoga tko je to uradio, i mogao je onda...
- Èekaj, èekaj, kako to misli? vidjeti? - usplahiri se sad Tutov otac. - Ako bi 
vidio tko je to uradio, onda bi valjda ...
- Neka nastavi - ubaci Rista. - Samo neka nastavi.
- Hoæu - reèe Braco, dok je Tut i dalje kru?io po sobi kao kondor. - Ako je 
Hrvoje vidio poèinitelja, onda se mo?da bojao da bi pljaèka? mogao napasti i 
njega... Jer i pljaèka? je mo?da njega vidio... I onda se zato skrio.
80
Sjedili su i ?utjeli. Na licima odraslih vidjela se nevjerica. Tut je zastao u 
svome skakutanju i gledao Bracu, kao da oèekuje da on nastavi. Ali, nije se 
imalo ?to nastavljati, dalje su bile samo pret postavke i kombinacije. Sad se 
Braci i samome èinilo da je prièa ne potpuna i neuvjerljiva i da sve to, 
gledano sa strane, mora izgledni i vrlo djetinjasto.
- Dobro, sine - javi se sad Bracina majka - nemoj se ljutili, ali èini mi se da 
to nema veze. Jer, u sluèaju da je Hrvoje vidio pljaèka?e i da se njih upla?io, 
kako onda obja?njava? da je bio kod susjeda, da ga je vodio u bolnicu, i sve 
ono drugo ?to je slijedilo.' Da je bje?ao, ne bi i?ao kod susjeda, nego u 
miliciju, ili mo?da kut i, je li tako?
Braco je ?utio. Sad se ukljuèi i Hrvojeva mama. Ona reèe:
- Djeco, svaka vama èast, i hvala vam ?to se brinete, ali ja ipak mislim da vi 
imate malo previ?e bujnu ma?tu. Ja mislim da je sve to mnogo jednostavnije.
Rista se malo naka?lje, kao da mu je neugodno ?to se mora pridru?iti svojoj 
?eni i suprotstaviti se mi?ljenju djeèaka. On reèe:
- Vidite i sami da je to malo èudno, to ?to vi ka?ete. Ne bi on postupao tako, 
da je u pitanju takav sluèaj. Nekome bi se veæ obratio, je li tako. Ne bi tajio 
ni nama, sad, na telefonu, da ne?to zna.
- Da - kimnu Braco. - Mo?da imate pravo. Èudno je sve to.
- Utoliko vi?e - doda Rista - ?to postoji i mnogo jednostavnije obja?njenje.
- Kakvo obja?njenje? - doviknu Tut.
- Ono koje je dao Hrvoje - reèe Bracina majka.
- A ?to je rekao Hrvoje? - upita Braco oprezno. - Kako on sve to obja?njava, to 
?to se dogodilo?
- Vrlo jednostavno - reèe Hrvojeva mama. - Evo: posjetio je dedeka Solariæa, i 
starome je pozlilo. Zovnuo je susjeda Valenta, i onda su odvezli dedeka 
Solariæa u bolnicu. Stari je tra?io da se obavijesti njegova kæi, koja ?ivi u 
Sesvetama. Ona nema telefona.
6 Trojica u Trnju
81
Valent je morao nekamo iæi, valjda radi u treæoj smjeni, ili ?to, i lako je 
onda Hrvoje sjeo prvo na tramvaj, pa na autobus i oti?ao u Sesvete. Tamo je 
stigao kasno, nisu ga vi?e pustili da se vraæa, nego su ga zadr?ali na spavanju.
- A jutros? - upita Tut. - Za?to ga jutros nema?
- Zato - reèe Hrvojeva majka - ?to tamo nema telefona. Morao je Solariæevoj 
kæeri prièuvati malu djecu, dok ona ode k ocu u bolnicu. I, èim se domogao 
telefona, odmah se javio.
- Zar to nije jednostavno? - reèe Tutov otac.
Braco malo razmisli. Sve je bilo u redu, Hrvoje je, kao i obièno, dobro znao 
?to radi. Sve je to on izmislio zato da umiri roditelje. Sva sreæa, nitko se 
vi?e nije sjeæao svega onoga ?to je Tut istrtljao o crte?u, tavanu, tipu s 
o?iljkom i tko zna jo? o èemu. Zato Braco sad reèe ozbiljno:
- Da, mo?da smo se mi doista prevarili.
Ipak, grizlo ga je. Ono ?to je on uspio smisliti, bilo je nepotpuno. ?to se 
zapravo dogodilo? Za?to je Hrvoje uopæe i?ao kod dedeka Solariæa i za?to se 
ondje zadr?ao? Na trenutke mu se èinilo da mo?da starci ipak imaju pravo.
Zamolio je da telefonira i nazvao doktora Peterliæa. Ovaj je bio dobre volje.
- Je li vam se javljao Hrvoje? - upita ga Braco.
- Jest - reèe doktor. - Do?ao je vidjeti kako je stari Solariæ.
- I kako je?
- Do?ao je k svijesti. Izvukao se - reèe doktor Peterliæ. - A ima jo? ne?to. 
Hrvoje je ostavio jo? jednu poruku za vas dvojicu. Ja sam, kao ?to vidi?, va? 
po?tar. On toèno zna da æe? se ti javiti i onda meni ostavlja va?ne poruke. 
Ali, opet mi ni?ta nije isprièao o tome ?to se iza svega toga krije.
- Isprièat æemo vam mi, uskoro - reèe Braco. - A kakva je poruka?
82
- Rekao je - doktor je govorio polako, kao da se poku?ava toèno prisjetiti 
svake rijeèi - rekao je neka svakako mislite svojom glavom i neka ne vjerujete 
(to valjda ti i Tut) ?tosovima koji s,-prodaju starcima da ih èovjek umiri. - 
Doktor malo prièeka, a ondn doda:
- Nemam pojma ?to bi to moglo znaèiti. Vjerojatno i ja spadam u starce.
- Ne, doktore - nasmije se Braco. - Vi sasvim sigurno ne spadate. Hvala vam, 
nadam se da æemo se uskoro vidjeti.
Glava èetrnaesta
LAKO JE MISLITI DOK JEDE?, A MNOGO TE?E DOK SE ?ULJA? KROZ D?UNGLU
Mama je Braci podgrijala gra?ak i hrenovke; bio je to onaj isti gra?ak ?to ga 
je on prethodne veèeri èistio. Zato mu je, valjda, tako dobro i prijao, ako to 
nije bilo zbog umora i uzbuðenja. Majka je stajala i gledala ga kako jede, malo 
nakriviv?i glavu. Braci je to smetalo, ali se nije bunio. Upitao je samo:
- A gdje je Snje?ana?
- Oti?la je na kupanje - rekla je majka. - Na "Mladost".
- To joj je pametno - reèe Braco.
Bio je zadovoljan ?to je tako. Bio je siguran da æe se toga poslije-podneva jo? 
ne?to dogaðati, a za to su mu bile potrebne slobodne ruke. A Snje?ana je imala 
neugodan obièaj da se nadove?e njemu i deèkima i da svuda ide za njima, a to je 
znalo biti vrlo dosadno i kvariti raspolo?enje.
Dok ga je majka tako gledala, nije mogao razmi?ljati, te je zato odmah poslije 
ruèka, kad je popio dvije velike èa?e vode, oti?ao na balkon i uvalio se na 
le?aljku. Nadao se da æe majka sad prati posuðe i da æe na trenutak on biti 
miran.
Nije mu trebalo mnogo vremena: pet minuta, ne vi?e, da razmisli ?to i kako 
treba raditi. Brzo je izraèunao: ostaje jo? ?to?ta nejasno. Hrvoje sad negdje u 
gradu ne?to radi i tko zna ?to do?ivljava, a on i Tut ne mogu ni?ta uèiniti. 
Trebalo je ne?to poduzeti, trebalo je popuniti praznine u prièi o Hrvojevu 
nestanku, a Braco nije znao ?to i kako da radi. To ga je ljutilo, pa je micao 
nosom jo? ?e?æe nego inaèe. Sve se nestrpljivije gnijezdio na le?aljci, 
smi?ljao najrazlièiti-je kombinacije, predlagao sam sebi da poku?a ovo i ono, i 
svaki je
84
prijedlog odmah odbacivao. Kako god da se stvar okrene, uvijek je ispalo da 
treba prièekati. E, pa kad je tako, zakljuèi Braco, onda barem neæemo èekati 
kod kuæe, kao neke babe!
Rekao je majci da æe biti u blizini kuæe, i da æe joj se javiti ako odluèi 
krenuti nekamo dalje. Onda je iza?ao.
Spustio se na treæi kat i pozvonio na vrata stana Hrvojevih nuli telja. Odmah 
je uvidio da se situacija prilièno promijenila. Do tada su bili mirni i vedri, 
èekali su da Hrvoje svaki èas doðe. A sad su opet bili nervozni, samo ?to je 
sad Rista ?etao hodnikom i pu?io.
- Jo? nije do?ao? - upita Braco.
- Ne - reèe Hrvojeva mama. - Odavno je veæ trebao stiæi.
- Ja æu biti vani - reèe Braco. - Vidjet æu ga kad stigne.
Na prvom katu pozvonio je kod Tuta. Tut mu je sam otvorio vrata, s prstom na 
ustima. Za?i?tao je:
- Ssss! Starci æore.
- Ide? sa mnom? - upita Braco tiho.
- Kamo?
- Ide? ili ne ide??
- Idem, idem. - Tut izaðe na hodnik i zalupi vrata za sobom. Vidjelo se da ga 
je pomalo strah ?to je oti?ao ne javiv?i se, ali je znati?elja i ?elja za 
pustolovinom ipak bila jaèa. - Kamo idemo? - upitao je dok su se spu?tali niza 
stube.
- Ne znam jo? - reèe Braco. - Treba da razmislimo ?to da se radi.
Iza?li su kroz glavna vrata i brzo ?mugnuli na ulicu: susjed Cvik je jo? sjedio 
na onome istom mjestu, te su se bojali da ih ne zaustavi i ne poène gnjaviti 
svojim sviralama i ?arenim ?tapovima.
Hodali su ulicom i razgovarali.
- ?to misli? - reèe Tut - gdje je on sad?
- Hrvoje? Nemam pojma - reèe Braco. - Ali, pitanje ti je dobro. Jer, ako je 
rekao starcima da æe doæi brzo, ako im se javio ...
- A za?to se javio tek sad? - upita Tut.
85
- Ja mislim - reèe Braco - da je imao neki va?an razlog. Mo?da se krio od onoga 
tipa ?to ga tra?i. Ali, ima ne?to drugo, jo? va?nije: ako je rekao starcima da 
æe doæi, onda, za?to ne dolazi? Sto ga je sprijeèilo? Gdje je i ?to radi?
- Da - reèe Tut, zami?ljen kao vojskovoða. - To je jedno veoma ozbiljno pitanje.
- Veoma?
- Da.
- Dobro, bebac - nasmije se Braco. - Kad ti ka?e? da je veoma, onda je sigurno 
veoma.
Tut se smraèi zbog toga peckanja, ali ne reèe ni?ta. Hodali su jedan kraj 
drugog, ako se to mo?e nazvati hodom, kad jedan grabi dugim i klimavim koracima 
kao skakavac, a drugi cupka i skakuæe, takoðer kao skakavac, samo na drugi 
naèin. Nisu se ni dogovarali, a uputili su se prema koritu isu?enog potoka, 
prema vrbama i korovu, gdje je stajala zaboravljena baraka, njihovo skrovi?te, 
s njihovim znakom na vratima.
Hodali su ?utke jer se Tut jo? ljutio, pa nije htio govoriti, a Braco se 
zamislio. Upravo zato ?to su ?utjeli, èuli su ono ?to su èuli. Jer, da su 
govorili, ne bi èuli, i tko zna kako bi se stvari dalje razvijale i kako bi 
cijela ta pustolovina uopæe zavr?ila.
Zaèuli su pucketanje granja, i to na suprotnoj strani, protivnoj od one s koje 
su oni dolazili. Oni su dolazili od kuæe, a taj zvuk je dopirao od ceste. Jasno 
se èulo: kvrc-kvrc, pa koraci. Onda opet kvrc-kvrc, pa koraci. Zastado?e.
Zgleda?e se. Tut otvori usta da ne?to ka?e, ali mu to, sreæom, ne uspije. Braco 
brzo prinese prst ustima. Tut se zgrbi i uvuèe glavu u ramena. Odmah zatim to 
uèini i Braco. Èuènu?e u visoki korov, a onda i lego?e. Tiho su disali i 
slu?ali krckanje granèica.
Za?to su se krili? Kakva im je opasnost mogla prijetiti tu, na sto metara od 
njihove kuæe i pedeset metara od autobusne stanice? Krili su se zato ?to su 
znali da je dobro ostati nezapa?en, tko god da se onuda, oko barake, ?ulja. 
Jer, mogla su to biti neka djeca, koja
su otkrila njihovu baraku i do?la da je zauzmu; u tome bi sluèaju bilo dobro da 
ih iznenade. Onda, mogli su to biti ljudi iz graðevinskog poduzeæa, koji su se 
sjetili barake, pa do?li po svoje stvari. I u tome je sluèaju bilo bolje ostati 
skriven, jer ti bi se ljudi mo?da naljutili da znaju kako netko ?vrlja po 
njihovoj baraci. A bilo je i raznih drugih moguænosti. Zato su se Braco i Tut 
krili, zato su se polako, na rukama i koljenima, ?uljali kroz visokti travu.
Stvari su stajale ovako. Do barake se moglo doæi s dvije strane: sa strane kuæe 
i parkirali?ta, gdje je do nje vodio put sav izrovan od kotaèa te?kih kamiona. 
Ali, moglo se doæi i s druge strane, od ceste i autobusne stanice. Tu je 
takoðer trebalo proæi kroz ?umarak, samo ?to tu nije bilo ?irokoga puta, nego 
uska stazica sva zarasla u grmlje. Zato se i èulo ?u?kanje i pucketanje granja 
dok je netko onuda prolazio.
- Tko je to? - ?apnu Tut.
86
87
- Ne znam, bebac - reèe Braco. - Vidjet æemo veæ. Lagano su se, kroz ?iroko 
li?æe korova, vukli prema baraci. Sad
su je veæ nazirali kroz granje, ali jo? nisu nikoga vidjeli: taj tko je dolazio 
s druge strane, sigurno je imao muke da se provuèe kroz bodljike i kupine, te 
je zato napredovao polako.
- Idemo jo? bli?e - ?apnu Braco.
Tut se sav strese i nagazi na jednu suhu granèicu. Ona zapucke-la. Ukoèi?e se, 
a Tut se skameni, i poèe hvatati zrak kao riba. Slu?ali su dalje.
Ali, pucketanje s druge strane se nastavljalo. Onaj tko je dolazio od ceste 
nije ih èuo.
Jo? su se malo privukli. Sad su jasno vidjeli baraku, ali ne i njezin ulaz, jer 
su joj se pribli?avali sa stra?nje strane. A onaj drugi ?to je takoðer dolazio 
ili mo?da vi?e njih, pribli?avao se sprijeda. Tako se moglo dogoditi da ga 
uopæe i ne vide.
- Da stanemo? - ?apnu Tut.
- Ti stani - odvrati Braco. - èekaj me tu.
Tut sjede u korov, a Braco se nastavi ?uljati dalje. Vukao se polako oko 
barake, nastojeæi se namjestiti tako da vidi njezin ulaz.
Ali, bilo je veæ kasno. Onaj tko je prilazio s druge strane, veæ je stigao do 
barake, èulo se kako pomièe vrata i ulazi. Nestao je, a da ga Braco nije uspio 
vidjeti.
Braco se nastavi ?uljati. Tra?io je zgodno mjesto, da barem vidi kad budu 
izlazili. Tada ne?to su?nu iza njega. On se tr?e.
Bio je to Tut. Bio je blijed i prestra?en, ali se ipak dr?ao. Braco ga pota?pe 
po mi?ici, pa nastavi?e jo? nekoliko koraka. Namjestili su se na drugi ugao 
barake, dalje od ceste, ali tako da mogu vidjeti ulaz.
Iz barake se èulo pomicanje drvenih vrata, zveckanje ?eljeza, pa opet pomicanje 
neèega drvenog. Slu?ali su i ?utjeli. Onda opet zvec-nu ?eljezo, i to je 
nalikovalo zvuku kljuèeva. Maknu se neki drveni predmet, pa jo? jedan. Onda 
?kripnu?e vrata.
Tut je otvorio usta, a Braco namre?kao nos.
88
Neki je èovjek iza?ao iz barake i uputio se prema cesti. Veæ je to bilo 
dovoljno iznenaðenje, ?to se radilo o odraslom èovjeku. Omla Tut psiknu:
- Braco, to je ...
- Da - reèe Braco. - Vidim.
Èovjek je na podlaktici imao tetoviranu zmiju, vidjeli su jasno, jer su bili 
dovoljno blizu. Bio je to isti onaj kojega je Hrvoje nacrtao i javio im da ga 
treba slijediti. Onaj isti koji im je toga dana veæ jedanput pobjegao.
Glava petnaesta
ZAKON VOLI PODATKE ALI NI PROTIV MA?TE NEMA NI?TA
Braco je zaboravio da je obeæao majci kako neæe otiæi a da joj se ne javi, Tut 
je zaboravio da se i?uljao iz stana dok su mu roditelji spavali, a da im se 
nije javio. Na sve su zaboravili, samo nisu na Hrvoja i na ono ?to im je on 
poruèio. Sjedili su u autobusu i vozili se prema Remetincu.
Bilo je to ovako: najprije su saèekali dok tetovirani neznanac nije nestao s 
vidika, a onda su krenuli za njim. Kroz gusto ?iblje na stazici do?li su do 
ceste. Vidjeli su ga kako je pre?ao cestu i za?ao meðu male seoske kuæe koje su 
stajale ondje jo? mnogo prije nego ?to su Dugave sagraðene. Onda su stali, jer 
je prijetila opasnost da ih on ugleda. Mo?da ih je zapazio veæ u Trnju, ili u 
retrovizoru svojega auta, dok su za njim jurili u Valentovom "fiæi". Stali su. 
Uostalom, nije bilo svrhe da ga slijede: vjerojatno mu je tamo bio auto i ubrzo 
æe se odvesti. Zgledali su se.
- ?to æemo sad? - upitao je Tut zadihano.
- U miliciju, bebac - rekao je Braco.
Od?etali su do autobusne stanice. Sva sreæa, imali su kod sebe ne?to novaca. 
Tut je bio toliko uzbuðen i toliko se prepustio Braci-nom vodstvu, da nije vi?e 
ni?ta ni pitao. Samo je rekao:
- A mo?da Hrvoje ne bi ?elio ...
- Da - kimnuo je Braco. - Mo?da njemu ne odgovara da idemo na miliciju. Jer, da 
je htio imati posla s milicijom, vjerojatno bi im se veæ i sam javio.
- A za?to onda ...? - propenta Tut.
90
- Zato, bebac - reèe Braco, namr?ten i stisnutih usana - zato ?to je stvar 
postala suvi?e ozbiljna. To je sad veæ vrlo opasno. Kako god bilo da bilo, 
imali mi pravo ili ne imali, sad je to veæ frka. Stra?no opasno. Ili, veoma, 
kako ti ka?e?.
Ali, Tut se ovaj put nije naljutio. Samo je dodao:
- I neæemo moæi bez milicije?
- Neæemo moæi - kimnuo je Braco.
- Onda dobro - slo?i se Tut, kao da je time tko zna ?to rije?eno. Uto je do?ao 
autobus i oni su se popeli u njega. Autobus je bio
gotovo prazan, jer je bila subota popodne, i skoro se nitko nije nikamo vozio. 
Njih dvojica su sjeli jedan kraj drugoga, daleko od vozaèa, i daleko od drugih 
putnika. Tako su mogli slobodnije razgovarati.
Jer, osjeæali su potrebu da razgovaraju. I jednome i drugome trebalo je da sami 
sebi objasne ?to znaèi sve to ?to se dogaða s njima i oko njih. Bili su 
iznenaðeni, uzbuðeni i upla?eni. Da, upla?eni, èak i Braco, koji se inaèe 
nièega nije bojao, osim povratka svojega oca, koji bi mogao doæi pa opet piti i 
razbijati po kuæi.
Neko vrijeme su se vozili misleæi svaki svoje. Tut je poskakivao na sjedalu, 
jer je njemu mozak radio samo ako mu se tijelo micalo. Onda reèe:
- Braco, ja ne?to ne razumijem.
- ?to? - upita Braco.
- Ne razumijem - reèe Tut - kako je taj tip dospio ovamo. Mi smo njega vidjeli 
u Trnju, a on... Kako se sad odjednom na?ao ovdje?
- To je dobro pitanje - reèe Braco. - Bebac, to je zbilja dobro pitanje. Ima 
nekoliko moguænosti, zna?.
- Kakvih moguænosti? - ote?e Tut.
- Kako je dospio ovamo - obja?njavao je Braco dok su se truckali u autobusu. - 
Evo ti: mo?da nismo pratili samo mi njega, nego i on nas.
91
- On nas! - Tutovo se lice otegne i donja èeljust poèe se lagano tresti, mo?da 
i od drmanja autobusa.
- Da - reèe Braco. - Jer, vidi: on je Hrvoja vidio u Trnju, je li tako? Ako je 
Hrvoje vidio njega kako je opljaèkao banku, onda je i on mo?da vidio Hrvoja. 
Ali, vidio ga je ondje, i kako je mogao doznati gdje Hrvoje stanuje?
- Da - reèe Tut. - Braco, to je zbilja... - bilo ga je strah.
- Prema tome - nastavljao je Braco - kako je on mogao dospjeti u Dugave? Jedino 
tako da je uoèio nas. Mo?da nas je vidio kako ulazimo u kuæu Hrvojeve bake i 
shvatio da imamo neke veze s Hrvojem. I, naravno: kako æe doæi do Hrvoja? 
Naravno, preko nas! Zato nas je pratio.
Tut je bivao sve bljeði, kako mu je bivalo jasnije koliko je cijela ta stvar 
opasna. Èak se na sjedalu malo primakao Braci i uzeo ga ispod ruke.
- Da - rekao je. - Braco, to je veoma gadno.
- Gadno - slo?i se i Braco. - Osim ako nije sluèajno. Ako on nema sasvim 
sluèajno posla ondje i ako nije sluèajno nai?ao, i onda je...
Za?utjeli su, jer su obojica mislili na isto. Braco je sasvim jasno vidio da 
njegovo obja?njenje ima ozbiljnih nedostataka. A i Tut je sve vi?e shvaæao. 
Zato je rekao:
- Da, ali ?to je on tra?io u na?oj baraci?
Braco kimnu glavom. To je bilo pravo pitanje. To je bilo pitanje koje je mo?da 
u sebi krilo razja?njenje cijele tajne.
- Toèno - reèe Braco. - Ne znam.
- Osim ako nije i to saznao tako ?to nas je pratio - poku?a Tut.
- Ne - odmahnu Braco. - Danas nismo i?li u baraku, je li tako? Kako je onda 
mogao znati da se mi onamo zavlaèimo?
Tut je uvalio u usta palac, pa je najprije poèeo gristi na njemu nokat, a onda 
je samo sisao prst, kao pravi bebac. Bio je vrlo zami?ljen i zabrinut. Napokon 
reèe:
92 -
- Onda je to tajna, Braco?
- Tajna - kimnu Braco.
Presjeli su u drugi autobus i odvezli se do Remetinca. U Rnno tincu se nalazi 
milicijska stanica za Novi Zagreb. Tamo je bli/.n i opæina i sve drugo. Ispred 
opæine je stajala kolona automobila; svatovi su se tamo slikali na stubi?tu, 
jer je bila subota.
Ispred ulaza u milicijsku stanicu su zastali. Tut je opet rekao:
- A ako Hrvoju pokvarimo posao, Braco?
- Idemo, bebac, idemo- reèe Braco, pa uðo?e.
Na?li su milicionare kako stoje kraj otvorenog prozora, pu?e i gledaju svatove. 
Kad su djeèaci u?li, pogleda?e ih zaèuðeno. Ali, Braco je bio veæ unaprijed 
smislio ?to æe reæi.
- Mi smo do?li - zausti sad - u vezi s pljaèkom banke u Trn ju.
- A je li? - reèe milicionar s velikim brèinama. - A ?ta je, bili ste tamo, ili 
?ta?
- Ne - reèe Braco. - Bio je jedan na? prijatelj. Mislimo da mo?emo pomoæi nekim 
podacima.
- Saèekajte - reèe brko.
Kucnu na vrata i uðe u drugu sobu. Odmah zatim opet otvori vrata i pozva ih 
prstom. Pusti ih da uðu, zatvori za njima vrata, a sam izaðe u prednju 
prostoriju.
U sobi je bio pisaæi stol, a za stolom mlad èovjek, donekle nalik doktoru 
Peterliæu, samo ?to je bio kraæe o?i?an.
- Zdravo, momci - reèe. - Slu?am vas. Kakve to podatke imate?
Djeèaci sjedo?e, a Tut se zagleda u Bracu, èekajuæi ?to æe on reæi. Braco 
proguta knedlu, a onda izgovori ono ?to je unaprijed smislio.
- Va?oj stanici je - reèe - sinoæ prijavljen nestanak na?ega prijatelja Hrvoja 
- on doda i druge podatke.
- Sjeæam se - reèe ?ef.
- On jo? nije pronaðen - nastavi Braco - iako se javio kuæi. Mi mislimo da je 
razlog njegova nestanka u tome ?to je on vidio tko je opljaèkao banku u Trnju.
93
?ef je upravo palio cigaretu, pa se sad malo zaka?lje. Uspravi se na stolici.
- Èekaj, èekaj, kako ka?e?? - upita.
- Ovako - razveze Braco. - Hrvoje je juèer i?ao u Trnje, i bio je u blizini 
banke ba? kad je izvr?ena pljaèka. Nakon toga je nestao. Mi, dodu?e, ne znamo 
kako se sve toèno odigralo, ali ne?to znamo. On je jednog susjeda vodio u 
bolnicu, a onda...
- Susjeda? - di?e ?ef obrve.
Sad je Braco morao nadugaèko obja?njavati tko je dedek Sola-riæ, ?to su saznali 
od debele susjede, ?to od Valenta, gdje su sve bili, ?to im je rekao doktor 
Peterliæ. Tut je samo treptao oèima i kimao glavom, poma?uæi na taj naèin 
Braci. Neke od tih podataka ?ef je znao (one koje su prikupili njegovi ljudi), 
a neke i nije. A ?to je bilo najva?nije od svega, u miliciji se jo? nitko nije 
bio sjetio da pove?e Hrvojev nestanak s pljaèkom banke.
Braco je prièao i prièao, a inspektor je samo slu?ao i kimao glavom. Braco je 
isprièao sve: gdje su sve on i Tut toga dana bili i ?to su radili, ?to su sve 
doznali. A kad je zavr?io, inspektor je bio malko ljutit. Rekao je:
- E, jeste mi i vi ptice. A niste se mogli odmah nama obratiti?
- Nismo bili sigurni - reèe Tut.
- A sad jeste? Djeèaci pognu?e glave.
- Nismo ni sad - reèe Braco.
Onda se inspektor opet odobrovolji. Okrene se Braci, pa reèe:
- Hajde, slu?am te, stari. ?to je dalje bilo? ?to vas je potaklo da na kraju 
ipak doðete k nama?
- To - reèe Braco - ?to smo ga vidjeli u na?em naselju. Toga tipa.
- Kad?
- Ima mo?da trièetvrt sata. Koliko nam je trebalo da stignemo ovamo.
- Otkud on tamo?
94
Sad je Braco morao opet obja?njavati svoje i Tu tove pretpostav ke, i 
rastumaèiti ?to iza njih stoji. ?ef je pa?ljivo slu?ao. Ma kraju Braco reèe:
- Zato smo do?li ovamo.
- Reci mi jo? jednu stvar - reèe sad inspektor. - Kako je taj èovo toèno 
izgledao?
Buduæi da je oèekivao to pitanje, Braco izvadi iz d?epa dva Hrvojeva crte?a i 
pokaza ih. Objasni usput i kako su do?li do njih i gdje ih je Hrvoje ostavio. 
Inspektor je pa?ljivo slu?ao i pri tome gledao crte?e, sve se smje?kajuæi i 
odmahujuæi glavom. Onda reèe:
- Bome, dobar je taj va? Hrvoje. Svaka èast. Da ja sad vama ne?to poka?em.
Otvorio je ladicu i iz nje izvadio ?utu omotnicu, poput one n kojoj se dobivaju 
rendgenski snimci u ambulanti.
- ?to je to? - upita Tut.
- Znate ?to je foto-robot? - nasmije?i se inspektor. - To je crte? koji 
struènjaci naprave prema izjavama oèevidaca i prema opisu inaèe. Sla?u se razne 
osobine lica, dok se ne dobije izgled koji najvi?e odgovara izgledu 
poèinitelja. E, ovo tu, to je foto-robot. Naèinjen je na temelju izjava 
slu?benika banke koji su vidjeli pljaèka?a, juèer.
Braco prihvati omotnicu, onda iz nje izvadi komad papira na kojemu je bio 
fotokopiran crte?. Zagleda se u njega. Tut nije mogao izdr?ati:
- To je on! - viknu. - To je on!
Crte? je bio sasvim nalik Hrvojevom.
Glava ?esnaesta
KOD BRAVARA MO?E? NAUÈITI KAKO SE POPRAVLJAJU BRAVE ALI I KAKO SE KVARE
Tako su se vratili u Dugave. Sami su to ?eljeli, a i drug iz milicije im je to 
savjetovao. On je rekao:
- Dobro, momci. Kad veæ tako fino suraðujemo, ja bih htio da vi nama jo? malo 
pomognete. Mo?e?
- Mo?e - rekao je Braco, a Tut je zakimao glavom.
- Evo ?to æemo - rekao je inspektor. - Vi æete se sad vratiti tamo, pa æete 
paziti hoæe li se ?to dogoditi. Ako se dogodi ne?to sumnjivo, ili ako opet 
vidite toga èovjeka sa crte?a, treba da nam javite.
- A kako æemo vam javiti? - zanimao se Tut.
- Imate li pri ruci kakav telefon?
- Imamo, imamo - po?urio je Tut da ka?e.
- E, dobro kad imate - rekao je inspektor. - Evo vam onda broj. - Napisao je 
broj na papiriæ i pru?io ga Tutu, a Braci je namignuo. - Odmah me nazovite ako 
ne?to opazite.
- Dobro - rekao je Braco.
Onda su djeèaci ustali da idu. Toènije, Braco je ustao, jer Tut nije ni sjedio, 
nego je skakutao okolo, pa je èak i razmahivao rukama kao da se boksa. Na 
vratima se jo? jedanput okrenuo:
- A ?to æete vi sad, strièek? - upitao je.
- Ja æu - potap?ao ga je inspektor po ramenu - sad obaviti nekoliko telefonskih 
razgovora, i jo? neke stvari. )
- Aha - rekao je Tut. - A hoæete li doæi tamo k nama?
- Nije iskljuèeno - rekao je ?ef. - Ako bude potrebe. Ali, ja bih svakako volio 
da se mi jo? koji put vidimo. Dobri ste vi momci.
96
Svi su ?eljeli da ih opet vide, od doktora Pctcrliæa, pa do inspck tora. To im 
je godilo, ali ih je i donekle zbunjivalo. Inspektor ih j< proveo kroz glavnu 
sobu, gdje su milicionari i dalje gledali svalovi, i ispratio ih do vrata.
- Onda do viðenja - rekao je Braco.
- Jo? jedna stvar - rekao je ?ef povjerljivo. - Molim vas: o ovome svemu nikome 
ni rijeèi. Èak ni roditeljima. A osobito ne djeci. Nisu sva djeca kao vi da 
znaju èuvati tajnu.
To im je godilo. Tako su onda i oti?li, inspektor im je mahnuo s vrata, a onda 
se vratio u zgradu. Oni su ?urili prema autobus noj stanici, da se ?to prije 
vrate kuæi. Usput je Tut rekao, da?æuæi:
- Ja sam mislio da æe nas mo?da oni odvesti svojim autom. Ako je veæ tako va?no.
Braco se malo nasmije?io, a onda je potap?ao Tuta po ramenu. Tut se, kako se 
vidjelo, malko uobrazio. Braco je rekao:
- Onda bi ih svi vidjeli. Mogao bi ih vidjeti i pljaèka?, ako je jo? tamo. 
Ovako je bolje.
- Aha - kimnuo je Tut. - Toga se nisam sjetio.
Uhvatili su autobus i vratili se u Dugave. Si?li su na stanici u blizini 
barake, bacili pogled prema ?ipra?ju uz potok, a onda se poèeli vraæati prema 
kuæi. Tut se stalno obazirao i zvjerao oko sebe, kao da æe svaki èas odnekud 
iskoèiti kakav gangster. J-- Tut - rekao mu je Braco- pona?aj se prirodno.
- Prirodno se pona?am - rekao je Tut i sad uzeo buljiti ravno preda se, kao da 
ga se ba? ni?ta ne tièe.
Tut je bio pomalo smije?an, ali je donekle imao pravo. Jer, kako to oni treba 
da motre hoæe li se ?to dogoditi? ?to je inspektor pod tim mislio? Sve mo?e 
biti sumnjivo i ni?ta ne mora biti. Osim toga, na ?to treba da osobito paze? Na 
onog tipa, ako ga opet vide, ili na ljude, na automobile, ili na ?to? Gdje 
treba da stanu, gdje da im bude osmatraènica? Da se rasporede, ili da budu 
skupa?
7 Trojica u Trnju
97
Braco je znao da su sve to ozbiljna pitanja. Ali, nije htio njima Tuta jo? vi?e 
zbunjivati. Osim toga, tada su opazili Hrvojeva oca na balkonu. Stajao je i 
pu?io. Mahnuo im je.
- Nema ga jo?? - upita Braco.
- Ne - odgovori Rista.- Ali se opet javio. Ka?e da sti?e svaki èas.
Zato je on i visio na balkonu. Nije bilo nikakva izgleda da se odande makne, a 
oni ba? nisu ?eljeli da ih on vidi kako obavljaju svoj izviðaèki zadatak. Mogao 
bi se zainteresirati o èemu je rijeè, a to ne bi bilo dobro. Braco je povukao 
Tuta za ruku, pa su se tako opet poèeli odmicati od zgrade.
- A kud se vi motate? - doviknu Rista za njima.
- Igramo se - po?uri da sla?e Tut i zbog toga malo pocrvenje. Niti je bilo 
vjerojatno da je njima sada do igre, niti su oni bili takvi balavci koji bi se 
znali samo igrati.
Skrenuli su za ugao zgrade, a onda Braco stavi Tutu ruku na rame i zaustavi ga. 
Zavirio mu je u oèi, a Tut je i dalje zvjerao okolo, tra?eæi zloèince.
- Slu?aj me, bebac - reèe Braco. - Inspektor nam je rekao da pazimo hoæe li se 
dogoditi ne?to sumnjivo, je li tako?
- Da - reoe Tut zaèuðeno.
- Mo?emo li mi paziti ovako na cesti, ?to ti ka?e??
- Valjda mo?emo, kad je on rekao- zbuni se Tut sasvim.
- Ja mislim da ne mo?emo - uzvinu Braco svojim kukastim nosom. - Ovako neæemo 
ni?ta uraditi.
- Nego? - zinu Tut. >
- Reci mi, bebac, ?to je u ovome èasu najsumnjivije u cijelom ovom naselju, 
koje mjesto?
Tut ga je gledao i treptao kao da mu je ne?to upalo u oko. Otvarao je i 
zatvarao usta, a onda promrsi:
- Baraka?
- Tako je - kimnu Braco. - Za?to je onaj tip dolazio u baraku, to ti meni reci?
98
Tut se muèio, muèio, ali nije smislio ni?ta. Onda reèe:
- Ne znam. A ti zna??
- Ne znam ni ja. Ali, trebalo bi da to otkrijemo. Tako æemo najbolje obaviti 
zadaæu koju nam je dao inspektor.
Tut napravi dva-tri èuènja, razgiba se, poskoèi nekoliko puta, a onda reèe:
- Misli? da idemo tamo?
- Lukav si ti, bebac - lupnu ga Braco po ramenu.
Tako su se uputili kroz ?bunje po ?irokom putu izlokanom od kamionskih kotaèa. 
Hodali su oprezno i oslu?kivali hoæe li opet ne?to èuti. Ali, ovaj put nisu 
èuli ni?ta. Uostalom, i nije bilo vjerojatno da æe se onaj tip tako brzo 
vratiti na isto mjesto.
Kad su bili nadomak barake, zastali su i oslu?kivali. Ni?ta se nije èulo. Onda 
se Braco sagnuo i podigao s tla poveæi kamen. Tut ga je gledao zaprepa?teno.
- Za obranu? - upita.
- Ne - nasmije?i se Braco. - Za lokot.
- Za lokot? - jo? se vi?e zaprepasti Tut.
Braco ne reèe ni?ta, nego se nastavi pribli?avati baraci. Stigli su do njezinih 
prozora. Tu su jo? malo oslu?kivali, onda su zavirili kroz prozore, kroz jedan, 
pa kroz drugi, pa kroz treæi. Nigdje se ni?ta nije micalo, niti se ?to èulo. 
Krenu?e dalje.
Uðo?e kroz glavna vrata koja su bila samo prislonjena. Naðo?e se u malome 
predsoblju. Lijevo su vodila vrata u onu njihovu prostoriju, gdje su znali 
zalaziti i gdje je na jednoj od polica u svlaèionici bio skriven Braèki 
pi?tolj. Desno su bila vrata zakljuèana lokotom: to je bila ona prostorija u 
kojoj su se nalazile stvari i papiri gradili?ta, a mo?da i jo? ?togod.
- ?to æemo sad? - upita Tut. - Vidjet æe?.
Braco najprije uðe u onu lijevu, njihovu prostoriju, pa zaviri ovamo i onamo, 
pogleda je li pi?tolj na mjestu. Pi?tolj je bio tamo, a i inaèe je sve bilo u 
redu. Braco onda izaðe u predsoblje, a odatle
99
van. Razgleda oko barake, uvjeri se da nitko ne dolazi, pa se vrati. Tada priðe 
desnim vratima, dok ga je Tut zaèuðeno gledao.
Uzme lokot u ruku i ispita njegovu te?inu. Zaviri malo u njega, prodrma, da 
provjeri èvrstoæu. Onda ga opet nasloni na vrata, ali tako da bolje stoji i da 
se lak?e mo?e dosegnuti. Tada di?e kamen.
- Braco, Braco, ako nas netko vidi - promuca Tut.
- ?uti, bebac - reèe Braco.
On opali kamenom po lokotu, prvo jedanput, pa jo? jedanput. Lokot nije 
popu?tao, premda se malo klimao. Braco udari jo? nekoliko puta, ali lokot nije 
popu?tao, premda je bio sve klimaviji i klimaviji. Onda Braco odbaci kamen.
Ode u lijevu, njihovu prostoriju i odande donese ?eljeznu ?ipku koju su na?li u 
baraci i dobro je èuvali. Vrati se do desnih vrata, pa uvali ?ipku izmeðu glave 
lokota, uha lokota i zida. Tut je buljio u njega, ne vi?e toliko sa strahom, 
koliko s divljenjem.
- Kako ti zna? kako se to radi? - upita.
- Gledao sam - reèe Braco crveneæi od napora dok je potezao ?ipku. - Imam 
roðaka bravara.
Sve je jaèe vukao ?ipku i sve ?e?æe drmao. Najednom, lokot popusti, ?ipka 
odletje Braci iz ruke, Braco lupi leðima o suprotni zid hodnika, a vrata desne 
prostorije ?irom se otvori?e.
- Uf - dahnu Tut.
Braco se malo pribere, a onda priðe pragu one desne sobe. Tut je tabao za njim. 
Unutra je bio pisaæi stol, ormar i stolica. Ni?ta vi?e. A sve je bilo pra?no i 
vonjalo je po pra?ini.
Priðo?e ormaru. I on je imao lokot, samo manji. Njega Braco otvori s nekoliko 
udaraca ?ipkom. Napokon se vrata otvori?e.
Stajali su i gledali, da?æuæi, ?to od uzbuðenja, a ?to od napora. Buljili su u 
ono unutra. Onda Tut propenta:
- Vidi, Braco.
Unutra je stajala velika, crna ko?nata torba.
- Eto - reèe Braco. - Zbog toga je on dolazio.
100
Glava sedamnaesta
?TO SVE STANE U TORBU I ÈEMU SVE SLU?I ?IPKA
Tut je, naravno, poèeo skakutati po prostoriji. Nije imao hrabrosti ni da priðe 
torbi, a kamoli da je dodirne. Ni?ta nije govorio, samo je skakutao, 
zastajkivao, gledao, pa nastavljao skakutati.
Braco je polako pri?ao torbi, uhvatio je za ruèke i izvadio iz ormara. Bila je 
dosta te?ka. Odnio ju je do stola. Tek tada, Tut je na?ao snage da progovori.
- Braco - rekao je - a ako nije njegova?
- Nego? - rekao je Braco malo stenjuoi i stavio torbu na stol.
- Ako je ostala od majstora s gradili?ta? - upita Tut skakuæuæi i dalje.
- I ovako je èista? - upita Braco. - Vidi? da je ovdje sve pra?no, samo je 
torba èista. Znaèi da je nedavno upotrebljavana.
Tut ga je gledao s divljenjem. Tako ne?to njemu nikada ne bi palo na pamet. 
Ipak reèe:
- Ali, bila je u ormaru.
- Dobro - reèe Braco. - Sad æemo odmah vidjeti. Ako su je ostavili majstori, 
stavit æemo je natrag i nikom ni?ta. Hoæe? otvoriti ti ili æu ja?
Tut pogleda malo zaèuðeno, dok se Braco smije?io. To je Tuta najvi?e i èudilo: 
kako mo?e biti tako hladnokrvan u takvoj situaciji? Onda promrmlja:
- Ti.
Braco kimne, pa priðe torbi i poku?a je otvoriti. Ali, imala je bravicu i bila 
je zakljuèana. Opet je valjalo razvaljivati bravu i od toga se Tutovo lice jo? 
vi?e smraèilo. Braco se osvrnu oko sebe
101
tra?eæi ne?to. Onda se sa?e i s pra?njavog poda podi?e komadiæ lima.
- Sad æemo mi to - reèe.
- ?to æe? s tim? - upita Tut.
- Sad æe? vidjeti.
Braco se na?e nad torbu, okrenu onaj komadiæ lima tako da mu je vrh mogao uæi u 
bravicu. Lim se zaglavi u utore koji su ondje postojali i Braco ga poèe polako 
okretati. Skupa s limom okretala se i kljuèanica. Napokon se zaèu ?kljocanje. 
Brava je popustila.
Braco otkopèa patent na torbi, a onda podi?e poklopac. Bio je èvrst i tvrd, pa 
je pru?ao otpor. Napokon, pred Bracinim oèima ukaza se unutra?njost torbe. On 
virnu unutra, a onda di?e pogled prema Tutu. I Braco je bio pomalo blijed.
- ?to ima, Braco? - upita Tut, jo? se ne usuðujuæi da priðe.
- Evo - reèe Braco - pogledaj sam.
Tut priðe i zaviri u torbu. Glednu u Bracu, pa opet u torbu, pru?i ruku i do 
tace njezin sadr?aj. Onda sa#io reèe:
- Uf, Braco,
U torbi je bio novac. Veliki, debeli sve?njevi novèanica od tisuæu dinara 
obujmljeni papirnatim trakama na kojima su bili peèati, le?ali su jedni preko 
drugih. Bilo je tu veoma mnogo novca.
- ?to misli?, koliko ima? - upita napokon Braco.
- Uf - reèe Tut opet.
Braco pru?i ruku i podi?e prvi sloj novèanica. Ispod njega bio je drugi sloj, a 
ispod ovoga treæi. Nije sve bio na? novac: u drugom i treæem redu vidjele su se 
strane novèanice, plavkaste, zelenkaste, tamnocrvene i sive. Bilo je to jako 
mnogo novaca.
- Stra?na lova - reèe Braco.
Tut je bio toliko zaprepa?ten, da nije uspio èak ni skakutati. Samo je stajao i 
gledao. Ali, bilo ga je strah, to se jasno vidjelo, i nije znao ?to treba dalje.
?- To je iz banke - reèe samo.
- Da - reèe Braco. - Sad je jasno da je Hrvoje imao pravo. Taj tip je doista 
opljaèkao banku.
102
Tut se malo pribrao, pa sad poèe skakutati. Razmahivao je rukama, naèinio dva 
èuènja, a onda je zastao pred Bracom i zagledao se u njegov nos.
- Braco - rekao je - a ?to æemo mi sad s tom lovom ?
- Kako misli? ?to æemo? - di?e Braco obrve.
- Tako - bio je Tut uporan. - Sad smo mi tu, i tu je lova. ?to æemo sad s njom?
Tut je imao pravo. Doista, ?to su dalje mogli uèiniti? To je bilo vrlo ozbiljno 
pitanje. Bilo je to mnogo novaca, a to znaèi da je bilo i opasno. Braco se 
zamisli, èe?uæi se po nosu.
- Dat æemo ga miliciji - reèe za poèetak.
- To znam - reèe Tut ozbiljno. - Ali kako?
Imali su nekoliko moguænosti. Mogli su zatvoriti torbu, uhvatili je svaki za 
jednu ruèku i s njom izaæi iz barake. Otiæi do stanice, doèekati autobus i 
odvesti se u Remetinec. Tamo prièekati inspektora i predati mu torbu.
Ali, to je bilo suvi?e opasno. Mogu li dva djeèaka nositi preko pola grada 
te?ke milijune? ?to ako netko otkrije ?to je u torbi? ?to ako im netko torbu 
ukrade? ?to ako se torba otvori i novac ispadne? Ne, to nije bilo rje?enje, to 
vi?e, ?to su na ulici mogli naiæi na pljaèka?a, koji se mo?da motao u blizini.
- Da idemo u Remetinec, ne dolazi u obzir - reèe Braco.
- Ne dolazi - slo?i se Tut spremno.
Jo? je postojala jedna moguænost. Da jedan od njih ostane èuvati novac, a drugi 
da otrèi do telefona i nazove inspektora: broj je bio tu, u Bracinu d?epu.
Ali, tko bi i?ao na telefon, a tko bi ostao? Ako na telefon krene Tut, tko zna 
?to se sve mo?e dogoditi. Jer, mo?da ih je netko i vidio kad su u?li u baraku? 
Mo?da i sad netko motri na ulaz? Mogao bi taj pratiti Tuta i uhvatiti ga, a 
onda.,.
- Ti ne mo?e? na telefon - reèe Braco.
- Ne - zacvokota Tut.
103
A da Braco ide na telefon? Ni to nije bilo rje?enje. Jer, u tome sluèaju, ako 
netko motri na baraku, taj bi mogao uæi unutra i srediti Tu ta, koji bi tu 
ostao sam. Ti su tipovi na sve spremni, to se zna.
Stalno su mislili o tome kako ih je netko mo?da vidio kako su u?li, kako je 
pljaèka? banke mo?da i sad negdje u blizini; ali izbjegavali su da to ka?u. 
Ipak, sad je bio krajnji èas da ne?to odluèe. Tut reèe:
- Braco, a mo?da je on tu negdje? Mo?da samo èeka da izaðemo? Ili, mo?da i doðe 
ovamo ...
Ba? u tome èasu vani zapucketa nekakva suha granèica. Tut se prekide u pola 
rijeèi i u ti?ini koja je nastala jasno se zaèu kako mu cvokoæu zubi. Ukoèi?e 
se obojica.
Stajali su tako na trenutak i gledali se. Braco je dr?ao prst na ustima, a Tut 
je drhtao. Srca su im bubnjala u u?ima. Ti?ina.
Onda opet puknu granèica. N
Tut se tr?e, naglo se okrene i sunu prema vratima. Ali, Braco je imao dobre 
reflekse, a i nadao se neèemu sliènom. Zgrabi ga za ramena, pritisnu uza zid, 
nasloni se na njega cijelim tijelom tako da se nije mogao micati, a rukom mu 
zatisnu usta. Tut se malo otimao, ali se pod utjecajem Bracina o?trog pogleda 
brzo umiri. Braco tiho pro?apæe:
- Smiri se, bebac. Nema? kamo pobjeæi. Mora? kroz vrata, a on je sigurno veæ 
pred vratima.
- On? - guknu Tut kroz B raèinu ?aku, a onda se, drljajuæi leðima po zidu, 
spusti i sjede na pod. Bio je napola onesvije?ten, samo su mu oèi kolutale. 
Braco se malo bojao za njega.
Hodajuæi na prstima, Braco se primaèe prozoru i pogleda van. Nije se vidjelo 
rii?ta.
Onda opet pucnu granèica, i ovaj put se zaèu i korak. Tut se od toga tr?e. 
Braco brzo doðe do njega, uze ga ispod ruke i odvuèe u drugi kut prostorije. 
Sjetio se kako su njih dvojica, prije nego ?to su u?li, zavirivali kroz 
prozore; pretpostavljao je da æe isto uèiniti i
104
onaj tko se sad ?uljao oko barake. A ako budu u onome kutu, neæe ih moæi 
vidjeti izvana.
Sad su se veæ sasvim jasno razabirali koraci po navi pred ulazom. Taj zvuk 
mije?ao se s klepetom Tutovih zuba koji su i dalje cvokotali. Njih dvojica 
stajali su i èekali.
Onda Braco priskoèi vratima prostorije, pa ih pritvori, ?to je li?e mogao. Nije 
to mnogo pomagalo, jer je brava bila razvaljena, ali ipak. Vrati se u kut.
Zaèu se kako su vanjska vrata malo ?kripnula u svome zarðalom le?i?tu. Onaj tko 
je dolazio veoma se trudio da bude tih, ali, naravno, nije se mogao kretati 
sasvim be?umno.
Braco se tr?e, ode do stola, uze onu ?eljeznu ?ipku kojom je razvaljivao brave. 
Tut ga je izbuljenih oèiju gledao ?to radi. Onda Braco uzme torbu i stavi je 
pod stol. Napokon, stavi prst na usta, te stade uz vrata, na suprotnoj strani 
od one na kojoj je bio Tut. Èvrsto je stezao ?eljeznu ?ipku u ruci.
Èulo se da je netko u?ao u maleno predsoblje. Naèinio je ondje dva koraka. 
Vjerojatno je sad zavirivao u lijevu prostoriju, koju su djeèaci smatrali 
svojom. Onda opet nastade ti?ina.
Tut je sjedio na podu, buljeæi u vrata, dok mu se donja èeljust tresla. Braco 
je stajao s druge strane, ste?uæi ?eljeznu ?ipku.
Onda se vrata malo pomako?e. Oèito, netko ih je izvana gurao, ali vrlo blago i 
oprezno, jer nije znao ?to ga èeka unutra. Zloèinac je shvatio da je netko 
prodro do njegova plijena? Vrata se jo? malo mako?e.
Nije se vidjelo tko je iza njih. Onda onaj gurnu vrata jaèe i vrata se uz 
?kripu raskrili?e. Tut je cvokotao. Braco podi?e ?ipku iznad glave.
Onda je odmah spusti.
Na pragu je stajao Hrvoje.
Glava osamnaesta
NIGDJE NE PI?E DA SVAKI IZNENADNI POSJET MORA OBAVEZNO BITI I UGODAN
?eljezna ?ipka ispala je Braci iz ruke, i on je ostao stajati gledajuæi u 
Hrvoja. Bio je nepomièan. Ali, zato je Tut ?ivnuo. Skoèio je, poèeo skakati po 
sobi kao lud i mahati rukama i nogama.
- To je on - vikao je. - To je on, to je on, to je on!
Hrvoje je stajao na pragu i te?ko disao. Vidjelo se da je i on uzbuðen i 
iznenaðen, i to ugodno. I on je oèekivao da æe tu naæi nekoga drugog, a ne 
svoje prijatelje. Napokon je smogao snage i rekao:
- Ja sam, deèki.
Braco je pri?ao i pru?io mu ruku. Onda su se zagrlili kao da se nisu vidjeli 
sto godina, a ne od juèer. Pri?ao je i Tut, i on se rukovao s Hrvojem. Onda je 
nastavio skakati po sobi. Napokon je i Braco do?ao do rijeèi.
- Sad je sve dobro kad si do?ao - rekao je. - Sad je dobro.
Hrvoje je namjestio naoèale, onda ih je skinuo i obrisao majicom. ?mirkao je, 
malo od slabovidnosti, a malo zato ?to su mu suze do?le na oèi. Onda je upitao:
- Jeste li sve sku?ili?
- Jesmo, jesmo - vikao je Tut. - Sve smo sku?ili i sve nam je jasno.
- A je M, bebac - reèe Braco namigujuæi Hrvoju. - Tebi je sve jasno? Onda 
objasni i meni, hoæe??
Tut je zastao, zagledao se u Bracu, onda je slegao ramenima i nastavio 
skakutati. Skakuæuæi je govorio:
- Ajde, nemoj se praviti. ?to hoæe?? Hrvoja smo na?li, lova je tu...
106
- A na?li smo Hrvoja? Mi? - ubaci Braco.
- Sku?ili smo tko je opljaèkao banku - nastavljao je Tut.
- A sku?ili smo? - nije se dao Braco.
- Lova je tu - gurao je dalje Tut. - ?to jo? hoæe??
Braco je zagrlio Hrvoja, pa ga je povukao i skupa su sjeli na pra?njavi pod. 
Hrvoje je jo? malo brisao naoèale, a onda ih je stavio na nos i uzdahnuo.
- Hoæu jo? nekoliko sitnica - rekao je Braco Tutu - Jo? samo to, pa smo gotovi. 
Trebalo bi uloviti pljaèka?a, to prvo.
-- To æe milicija - reèe Tut bezbri?no. - Mi smo svoje uradili.
- Onda - nastavljao je Braco ozbiljno - ostaje pitanje kako da odavde izaðemo. 
To si zaboravio, bebac? Sjeæa? se, jo? maloprije smo govorili o tome kako onaj 
tip mo?da sad motri baraku, a mi moramo van, je li tako?
Sad progovori Hrvoje. Bio je blijed i umoran, ali miran i vedar. Vidjelo se 
sasvim dobro da zna ?to radi i da o svemu ima u glavi gotove planove.
- To je toèno - rekao je. - Mo?da ne motri ba? on, ali... Svejedno je opasno.
- Kako ne ba? on? - upita Braco. - Nego tko?
- Sve æu vam objasniti - reèe Hrvoje. - Nego, èini mi se da je netko spominjao 
lovu ... Gdje je?
Braco ustade s poda, zaobiðe stol, uze odande torbu i donese je pred Hrvoja. 
Otkopèa bravicu i otvori. Hrvoje zaviri u torbu.
- Gledaj - reèe Braco. - To je tvoje djelo.
- I va?e - reèe Hrvoje. - To ste tu na?li?
- Da - reèe Braco. - U ovoj sobi. Bila je zakljuèana, pa smo provalili, nije 
i?lo drugaèije.
Hrvoje je zami?ljeno kimao glavom. Onda je zijevnuo. Umorio se toga dana, a 
svakako ni na bakinom tavanu nije ba? najsjajnije spavao. Mo?da su i mi?evi oko 
njega ?u?kali.
- AH, ali - zapenta najednom Tut - ti, Hrvoje, ni?ta ne prièa? gdje si sve bio 
i ?to si radio? I kamo si to nestao? Govori, èovjeèe!
107
Hrvoje uzdahnu, pa se nasmije?i. Braco ga potap?a po ramenu i èupnu za kosu.
- To je duga prièa - reèe Hrvoje. - Va?nije je sad ?to da radimo. Moramo nekako 
izaæi odavde. A to je mo?da i te?e nego ?to vi mislite.
Na to su stalno zaboravljali. Bilo je suvi?e dogaðaja i bilo im je suvi?e drago 
?to se na kraju Hrvoje ipak pojavio. Trebalo je nekako izaæi iz barake, a to je 
moglo biti opasno. Iako je bio dan i mada su se nalazili samo sto metara daleko 
od svoje kuæe i svojih roditelja.
- Da - reèe Braco. - Tip koji je u stanju tako opljaèkati banku, spreman je i 
na sve drugo.
Malo su razmi?ljali, svaki za svoj raèun. Braco i Tut su gledali u Hrvoja, 
oèekujuæi da on ne?to ka?e. Jer, sad je nekako on bio glavni, jer je on najvi?e 
uèinio i ispao najveæi junak. Onda Tut ne izdr?a:
- Ne?to mi nije jasno - reèe. ^
- A ipak? - za?kilji Braco na njega. - Ali, bebac, rekao si da sve ku?i??
- Nije mi jasno - nije se Tut vi?e dao smesti - kako je tip do?ao na to da ba? 
ovdje sakrije lovu? Kako on uopæe zna za ovu baraku?
- To je pravo pitanje - reèe Hrvoje.
- Mo?da stanuje negdje u naselju? - poku?a Braco gledajuæi u Hrvoja.
Hrvoje je odmahivao glavom.
- Sumnjam - reèe. - Ne?to drugo je u pitanju. On u Dugava-ma ima suuèesnika.
Braco i Tut gledali su u Hrvoja pa?ljivo i èudili se: kako im to nije prije 
palo na pamet! Pa da, to je bilo pravo rje?enje: suuèesnik u Dugavama! Onaj tko 
je u naselju, taj i zna za baraku!
- I ti si vidio toga suuèesnika tamo kod banke, sinoæ? - upita Braco i opazi 
kako mu se to sinoæ sad èini strahovito davno.
- Da - kimnu Hrvoje. - Vidio sam ga.
108
Naravno! I u novinama je pisalo da su mo?da bila dvojica pljaèka?a, jedan koji 
pljaèka, a drugi koji vozi auto! I Valent je tako rekao. Jasno! Braco se okrene 
prema Hrvoju i upita tiho:
- I prepoznao si toga suuèesnika? Hrvoje malo poèeka. Onda reèe:
- Jesam. I vi ga poznajete.
To je za Tuta bilo previ?e. Uzðipao se po prostoriji kao nikad prije. Zvjerao 
je prema Hrvoju i nije imao snage èak ni da ga potièe da govori. A Hrvoje je 
oklijevao, kao da se i sam boji onoga ?to æe reæi.
- Tko je, tko je, reci, tko je - napokon je provalilo iz Tuta. Hrvoje di?e 
glavu, pogleda jednoga pa drugog prijatelja, a onda
reèe:
- To je ... - i za?uti.
Jer, izvana se sasvim jasno zaèulo pucketanje suhoga granja. Djeèaci se 
ukoèi?e. Hrvoje i Braco skoèi?e na noge, Tut sjede i ukipi se, u onome istom 
kutu u koji ga je Braco bio strpao kad je ono Hrvoje nai?ao. Èekali su.
- Evo ga - za?apæe Braco.
Slu?ali su zvukove izvana. Onaj tko je sad dolazio nije se ?uljao kao Hrvoje. 
Ili je mislio da u baraci nikoga nema, ili mu se suvi?e ?urilo, ili mu je bilo 
svejedno hoæe li ga netko èuti. Sasvim su se jasno razabirali te?ki koraci kako 
se pribli?avaju.
- ?to æemo? - upita Braco.
- Ni?ta - reèe Hrvoje, nekako èudno mirno.
Braco ga zaèuðeno pogleda i zakljuèi da se Hrvoje sigurno sasvim izgubio od 
straha i umora. Zato se sa?e i dohvati svoju ?eljeznu ?ipku. Tko god do?ao da 
do?ao, on se neæe predati bez borbe.
Korak je sad bio sasvim pred vratima. Lupnu?e vanjska vrata, te?ki korak 
zatutnji kroz predsoblje. Braco se poku?a sjetiti koliko je visok èovjek sa 
zmijom tetoviranom na podlaktici, da bi dovoljno podigao ?ipku.
109
Tresnu?e vrata na ulazu u sobu i jedan se èovjek pojavi na pragu. Djeèaci su 
?utjeli. Samo Tut iz svoga kuta psiknu:
- 0!
Bio je to susjed Cvik, onaj isti koji je po cijeli dan sjedio na platformi i 
rezbario ?tapove i svirale od vrbe. Zastao je na pragu i gledao ih mrko kroz 
svoje debele naoèale. Braci ispade ?ipka.
- O - opet reèe Tut. Njemu se lice èak malo i razvedrilo: to je ipak bio 
znanac, nije se trebalo bojati!
Ali, Braco je bio smrknut, a takoðer i Hrvoje. Braco se okrene prema Hrvoju 
tiho reèe:
- On?
- On -odgovori Hrvoje, isto tako tiho.
Cvik ih je neko vrijeme motrio i u njegovu pogledu nije bilo ni trunke 
prijaznosti niti vedrine. Vidjelo se da je spreman da sva?ta uradi tim 
balavcima koji su mu stali na put. Onda zare?i:
- Gdje je torba?
Braco se sa?e, podi?e je s poda u kutu i stavi pred Cvika. Ovaj otvori 
poklopac, zaviri u torbu, kimnu glavom. Stavi torbu kraj vrata, a onda uðe i 
zatvori vrata za sobom, buèno i naglo.
Djeèaci su ga gledali. On nije ni?ta govorio, pa nisu ni oni. Oèito, od njega 
se moglo sva?ta oèekivati, èim se upustio u pljaèku banke. Bio je taj Cvik 
gadan tip, s tim su odsada morali biti na èistu. Kad bi bar znali ?to smjera!
- Sjednite svi tamo uza zid - zareza opet Cvik.
Braco i Hrvoje poslu?a?e, pa sjedo?e na pod kraj Tuta, kome se donja èeljust 
opet tresla, a zubi klepetali kao kastanjete.
Braco je razmi?ljao o svome malom pi?tolju u drugoj prostoriji i o tome kako bi 
ga se mogao doèepati. Kad je pravi trenutak da ga upotrijebi? I bi li to ne?to 
pomoglo?
Hrvoje je i dalje bio nekako èudno miran i hladan, kao da se cijela ta stvar 
njega nimalo ne tièe. Braco se pomalo bojao za njega. Dok su i?li prema zidu da 
sjednu kraj Tuta, Hrvoje se kretao tako polako i ravnodu?no, da ga Cvik gurnu 
na pod i zareza:
110
- Pokazat èu ja vama, balavci!
Sjeli su kraj zida i èekali. Cvik ih je gledao prekri?iv?i ruke na prsima. Oèi 
su mu bile èudno velike iza naoèala. Onda Tut vi?e ne izdr?a, nego upita:
- Strièek, a ?to èete uraditi s nama? Cvik se naceri. Onda reèe:
- Vidjet èemo. Brzo æe doæi moj prijatelj, vi ga svi poznajete. Pa æemo onda 
odluèiti. A on vam ba? ne voli djecu, znate!
Glava devetnaesta
IMA I NEUGODNIH NAÈINA DA ÈOVJEK DOZNA KAKO SE OSJEÆA SVILENA BUBA
Sjedili su i èekali. Tri djeèaka kraj zida, a Cvik na stolu ispred njih. Tut je 
cvokotao, Hrvoje gledao preda se i zijevao, mo?da od pospanosti, a mo?da i od 
uzbuðenja. Braco je razmi?ljao, raèunajuæi kako da ne?to poduzme. ^
Raèunao je ovako: dovoljno je blizu vrata; ako skoèi i izleti van iz sobe, 
mo?da æe imati vremena da se doèepa izlaza. Samo, to i nije bilo neko rje?enje: 
jo? uvijek su Hrvoje i Tut ostajali u kand?ama toga pljaèka?a, koji je sad 
izgledao zao, opak i nepoznat, kao da im i nije susjed.
Ostajala je, prema tome, druga moguænost: da izleti van iz prostorije i skoèi 
prijeko, tamo gdje se nalazila njihova mala pucaljka. Mo?da æe njome moæi 
upla?iti Cvika, a mo?da, ako treba, i pripucati na njega. Bracin je roðak 
stalno govorio da treba biti oprezan s tim oru?jem, jer mo?e raniti.
Ako rani zloèinca, mo?da se njih trojica mogu nekako izvuæi. Koliko se vidjelo, 
Cvik nije bio naoru?an. Ako se izvuku, Cviku æe jo? uvijek ostati novac, a 
ostat æe mu i moguænost da se iskrade i pobjegne. Ipak, neæe stiæi daleko.
Tako se Braco odluèio za tu moguænost. Èekao je trenutak, napinjao je i opu?tao 
mi?iæe, planirajuæi svaki pokret: ?to æe uèiniti, kako æe i kojom nogom 
zakoraèiti, koji mu je najkraæi put do vrata. Nastojao se toèno sjetiti gdje mu 
se nalazi pi?tolj, na kojem mjestu na polici, i kako æe do njega najbr?e stiæi. 
Nastojao je predvidjeti ?to æe uèiniti ako zloèinac krene za njim. Mo?da æe i 
deèki krenuti,
112
pa i oni ne?to uèiniti? ?to ako uspije doæi do pi?tolja? Da odmah puca? No, 
dobro, vidjet æe veæ.
Izraèunao je da je najbolje poku?ati onda kad se Cvik neèim zabavi: Kad bude 
gledao kroz prozor, ili kad bude pripaljivao cigaretu.
I, evo, upravo se ne?to takvo poèelo dogaðati: Cvik je /uvukao ruku u d?ep, 
valjda da izvadi cigarete, pa dok bude pripaljivao .. . Braco je napeo sve 
mi?iæe, malo se pridigao s poda, podvio jedim nogu poda se, oslonio se jednim 
dlanom na pod, da lak?e skoèi n;t noge...
Evo, Cvik je veæ izvadio ruku iz d?epa, sad æe odande izroniti cigarete i 
?ibica, a onda æe Braco ...
Ali, nisu to bile cigarete i ?ibice. Bio je to no?.
Na to je Braco bio potpuno zaboravio. Naravno, Cvik je po cijeli dan nekoga 
vraga rezuckao! No? je bio na pero, otvarao se pritiskom na dugme, sjajna bi 
o?trica iskoèila i èulo se: - klik! Upravo je to Cvik sad uèinio, gledajuæi u 
djeèake sa zluradim smije?kom na licu. Tko zna, mo?da on umije i bacati taj no??
Braco se opusti. Nije vrijedilo riskirati, to bi bilo previ?e opasno. Uostalom, 
dosta su veæ znali o zloèincima. Neka zloèinci samo idu sa svojim novcem. Na 
temelju svih podataka, milicija æe ih veæ brzo... Osim ako oni nisu imali 
namjeru ne samo da pobjegnu s novcem, nego i da nekako u?utkaju djeèake!
Braco osjeti kako mu se ko?a je?i, kako mu donja èeljust sama od sebe poèinje 
podrhtavati, kao i Tutu. On èvrsto stisnu zube: nije sebi mogao dopustiti da 
jo? i cvokoæe.
Onda Tut upita:
- Strièek, hoæemo li mi dugo èekati?
- Ne - reèe Cvik.
- Koliko? - upita Tut uporno.
- A za?to te to zanima?
- Morao bih u zahod - reèe Tut zabrinuto.
8 Trojica u Trnju
113
Braco i Hrvoje se nasmije?i?e. Tuta je to uvijek hvatalo u naj-nezgodnijem 
trenutku, kad su igre bile najnapetije, ili malo prije poèetka kino-predstave. 
Ipak, bilo je to neko olak?anje, usprkos svemu.
- Strpi se - reèe Cvik.
Jo? su malo tako sjedili, a Tut se sve nestrpljivije vrpoljio. Braco pru?i ruku 
i potap?a ga po koljenu.
Onda se izvana zaèu nekakav zvuk. Djeèaci naæuli?e u?i, a onda pogleda?e u 
Cvika. On ustade sa stola, te ode do prozora. Gledao je van, onda se okrene 
prema djeèacima i pogleda ih, sa smije?kom.
- Ide? - upita Tut, sav obuzet svojom nevoljom i brigom.
- Ide - reèe Cvik.
Uskoro su se sasvim jasno èuli koraci pred barakom. Onda ?krip-nu?e najprije 
vanjska vrata, a onda i vrata prostorije u kojoj su oni bili. Èovjek se pojavio 
na pragu.
Najprije su ugledali tetoviranu zmiju na njegovoj podlaktici. Tu ruku na kojoj 
je bila zmija dr?ao je u d?epu. Zastao je na pragu i promotrio situaciju.
- Sve u redu? - upita, i tada mu djeèaci prvi put zaèu?e glas. Bio je dubok i 
hrapav.
- Da - ræèe Cvik. - Osim ovih ovdje - i pokaza bradom na djeèake na podu.
Èovjek pro?eæe po prostoriji, onda zastade pred djeèacima i za-bulji se u njih. 
Napokon reèe: -To su ti balavci, a?
- To su ti - reèe Cvik.
Èovjek ih je gledao sa zanimanjem i ozbiljno. Tut je sve vi?e cupkao, Hrvoje je 
opet brisao naoèale, a Braco je sve ?e?æe stezao èeljusti da ne zacvokoæe.
- Oni su nam sve pokvarili - reèe tetovirani.
- Ne ba? sve - nasmije se Cvik.
- Sasvim dosta - zareza tetovirani.
114
Gledao ih je i dalje, ?etkajuæi ispred njih, i mr?teæi se. Braco te sjeti da u 
d?epu ima dva Hrvojeva crte?a koji su prikazivali upravo toga èovjeka, i da ima 
telefonski broj milicijske stanice. ?to ako tome tipu padne na pamet da ih 
pretrese?
- Lova? - upita tetovirani.
- Tu je sve - reèe Cvik.
- Dobro - reèe tetovirani. - Ima? paso?e?
- Imam - kimnu Cvik.
Tako, dakle! Namjeravali su pobjeæi u inozemstvo! A ako je tako, mislio je 
Braco, ?to æe onda uèiniti s trojicom djeèaka? Mo?da æe ih povesti sa sobom, pa 
ih ostaviti negdje usput? Ili æe ih mo?da ... Opet se naje?i i jaèe stisnu zube.
Isto pitanje muèilo je i Cvika. On upita:
- ?to æemo s njima?
- Znam ja veæ - reèe tetovirani.
Uze torbu koju je donio sa sobom. Otvori je i izvadi iz nje dug i debeo 
konopac. Osim toga, tu su bile i neke ?arene krpe.
Aha! Namjeravali su ih svezati. Braco osjeti olak?anje, ali Tut poèe jo? jaèe 
cvokati, tko zna da li od straha, ili zato ?to mu se sve jaèe trp jelo.
- Kako æemo ih? - upita Cvik.
- Daj mi pomozi - zareza drugi.
Zapoèeli su od Brace, jer su procijenili da je on najopasniji, buduæi da je bio 
najveæi. Zavezali su mu najprije noge, a onda i ruke, na leðima. Ruke i noge 
zatim su spojili, tako da je bio sasvim sapet i jedva da se mogao micati.
Istim konopom su zatim na isti naèin zavezali i Hrvoja, a onda i Tuta. Tut se 
sasvim mirno prepustio i samo je treptanjem davao sebi odu?ka. Tako su na kraju 
sva trojica bili zavezani kao salame i nisu se mogli ni pomaknuti. Èinilo se po 
svemu da æe Tut morati pustiti u gaæe.
Onda su im, jednome po jednome ugurali krpe u usta, tako da nisu mogli ni 
beknuti. Krpe su zaudarale po pra?ku za pranje. Sad su bili vezani i 
zaèepijenih usta. To je izgledalo kao sasvim tu?an i neslavan kraj njihove 
pustolovine. Ipak, Bracu je zbunjivalo to ?to mu je Hrvoje stalno namigivao i 
kimao glavom. To je znaèilo da je sve u redu. Ali, ?to je Hrvoju davalo pravo 
da tako misli?
Kad je sve bilo gotovo, tetovirani èuènu kraj njih i reèe:
- Slu?ajte me, balavci. Mi sad idemo. Vas æe netko naæi, prije ili poslije. Ne 
bojte se, neæete odapeti. Ali, ako bi se sluèajno dogodilo da vas naðu prije 
ponoæi, dr?ite jezik za zubima. Jer, ako bilo ?to zucnete, ja æu naæi naèina da 
vas naðem i da vas sredim. Jasno?
Oni nisu mogli odgovoriti, samo je Tut zakimao glavom. Hrvoje i Braco nisu 
uèinili ni to. Nato je tetovirani kimnuo glavom i ustao.
Uzeo je torbu, pa su on i Cvik iza?li, jo? jednom preko ramena pogledav?i 
djeèake. Èulo se kako izlaze iz barake, a onda i kako vanjska vrata zakivaju 
dvama èavlima. Htjeli su biti sigurni da se
116
djeèaci neæe tako lako izvuæi. Onda se zaèu?e koraci po stazi. Udaljavali su se.
Zavlada ti?ina. Djeèaci su ostali sami u baraci, vezani, sa vrlo slabim 
izgledima: tko æe se sjetiti da ih tu tra?i? Uèinili su glupost ?to nikome nisu 
rekli kamo idu. To je bila velika gre?ka.
Barem je Braco tako mislio. Ali, kad je pogledao Hrvoja, vidio je da on opet 
namiguje, pa se èak i smije?i, koliko mu je to dopu?tala krpa u ustima. Ali 
za?to? Tut je za to vrijeme bio na rubu plaèa.
Onda se odjednom poèe ne?to dogaðati. Zaèu se glasna lomljava granja, a onda 
povik:
- Stoj!
Opet lomljava granja, koraci koji trèe, pa opet povik:
- Stoj, pucam!
Odmah zatim, zaèu se i hitac, vika, a onda se sve umiri. Braco pogleda Hrvoja. 
Hrvoje kimnu glavom.
Onda se opet zaèu?e koraci. Najprije su razvaljivali jedna vrata, pa odmah 
zatim druga, bili su nestrpljivi. Èuo se neki ozbiljan i o?tar glas koji je 
izdavao naredbe. Onda su, napokon, sva vrata bila razvaljena, i tada se zaèu 
uzvik:
- Èekaj, kamo æe? ti!
Nisu vidjeli kome je taj povik upuæen, ali odmah zatim zaèu?e sitne i lake 
korake. Onda ugleda?e bijele dokoljenke i zaèu?e tihi smijeh.
Sve je bilo tu: duga, plava kosa, oèi, velike i izazivaèke, takoðer plave, 
bijela bluza.
Nad njima je stajala Biba.
Glava dvadeseta
KAKO JE SVE TO BILO I KAKO SE ONDA ZAVR?ILO
Èim su ga odvezli, Tut je skoèio na noge, izletio iz barake kao metak i nestao 
u grmlju. Biba se smijala, a smijali bi se i djeèaci, da im krpe nisu jo? bile 
u ustima. Èim su mu izvadili krpu, Hrvoje upita:
- Jeste li ih uhvatili?
- Jesmo - reèe èovjek u ko?ulji kratkih rukava koji je u?ao odmah za Bibom. - I 
to je va?a zasluga.
Bio je to mladi inspektor iz Remetinca. On ih je gledao i kimao glavom, kad je 
utvrdio da nisu ozlijeðeni.
- A pucnjava? - upita Braco.
- To smo u zrak - nasmije?i se ?ef. - Odmah su stali. Sad ih veæ voze u zatvor.
Djeèaci pogleda?e kroz prozor. Oko barake vrzmalo se dosta milicionara, u 
uniformi i u civilu. Vidjelo se da je to bila velika akcija i da su ljudi u 
miliciji tu stvar sasvim ozbiljno shvatili. I isplatilo im se.
-? Onda ste vi cijelo vrijeme bili tu? - upita Braco.
- Skoro - reèe inspektor. - Otkako nas je Biba pozvala. Biba malo pocrvenje, 
ali ne reèe ni?ta. Gledala je èas Bracu èas
Hrvoja i smije?ila im se. Hrvoje je opet brisao naoèale. Braco mu stavi ruku na 
rame.
- Kako si to izveo? - upita.
- Jednostavno - reèe Hrvoje. - Oti?ao sam do Bibe i sve joj isprièao. Onda sam 
se vratio ovamo u Dugave. Ali, nisam mogao kuæi, jer je Cvik stalno sjedio na 
platformi i èekao kad æu naiæi.
118
- Da - reèe Braco. - On je stalno tebe èekao. I sinoæ.
- Znam - kimnu Hrvoje. - Zavukao sam se u grmlje, tamo, kod autobusne stanice, 
a morao sam paziti i da me Rista ne vidi, jer je stalno bio na balkonu.
- Da - kimnu Braco. - Starci te èekaju. Ali, reci mi, kako si do?ao na to da 
doðe? u baraku?
- Ne znam ni sam - reèe Hrvoje zami?ljeno. - Ja sam se krio cijelu noæ i cijeli 
dan, i stalno sam razmi?ljao o tome kako su oni t<> izveli i ?to su uradili 
poslije, kamo su sklonili lovu. Na kraju nisam ni?ta smislio, i onda sam 
sluèajno do?ao na to da uðem ovamo. Si?ao sam s autobusa jednu stanicu dalje, 
jer sam znao da me vjerojatno Cvik negdje èeka.
- To je toèno - reèe Braco. - Njega si ti prepoznao tamo pred bankom?
- Da - kimnu Hrvoje. - Njega. Vidio sam onog tetoviranog kako trèi s torbom, a 
Cvik ga je èekao u autu. Onda su odjurili. Ali, Cvik je vidio da sam ga 
prepoznao, i zato sam znao da se njega moram najvi?e èuvati, ku?i?.
-> Dobro - nastavljao je Braco nestrpljivo - a ?to je bilo dalje kad si se 
vratio u Dugave?
- E, to - kimnu Hrvoje umorno. - Si?ao sam jednu stanicu dalje, ka?em ti, i 
onda sam odjednom opazio onoga tipa.
- Tetoviranog?
- Da. Vidio sam ga kako ulazi u ovo tu grmlje. Shvatio sam da je krenuo prema 
baraci. Tada mi je bilo jasno gdje èuvaju lovu. Stvar je bila suvi?e 
jednostavna i svakome pred nosom, a meni to nije prije palo na pamet. Èuvali su 
je tu, pri ruci!
- I ?to si onda uradio?
- A ?to sam mogao? Da jurnem kuæi, bilo je suvi?e rizièno, da tra?im vas, 
takoðer, jer okolo se motao Cvik ...
- A da si samo znao- uzdahnu Braco- da smo mi samo pedeset metara daleko od 
tebe! Mi smo takoðer gledali tipa kako se mota po baraci, ja i Tut.
119
- A je li? - zaèudi se Hrvoje. - Eto, vidi?. U svakom sluèaju, ja sam se opet 
vratio u Trnje.
- K Bifei?
- Da - kimnu Hrvoje.
- A za?to ne k nama u miliciju? - upita ?ef.
- Zato ?to bi to predugo trajalo - reèe Hrvoje isprièavajuæi se sa smije?kom. - 
Vi biste me tamo ^ispitivali i ovamo i onamo, a onda, tko zna ... A ja sam se 
?elio ?to prije vratiti ovamo ... Tako sam poslao Bibu i rekao da vam sve 
isprièa i da vam ka?e gdje le?i lova i da ...
- A ti misli? - smijao se inspektor - da mi tebi ne bismo vjerovali kao ?to smo 
vjerovali Bibi? Èovjeèe, pa mi smo veæ bili pripremni! Kad su nam tvoji 
prijatelji do?li i pokazali sliku i rekli gdje je tip viðen i tako dalje, mi 
smo odmah znali o kojem se èovjeku radi, samo nismo znali gdje da ga naðemo. 
Tako smo se malo raspitali kod sliènih takvih tipova i doznali da je on nabavio 
dvije la?ne putnice. Po tome smo znali da se sprema bje?ati u inozemstvo i veæ 
smo postavili zasjede na granice. Samo jo? nismo znali gdje je lova i gdje da 
ga ?èepamo. A u tome ste nam pomogli vi. Zato smo, kad je do?la Biba i 
isprièala nam cijelu prièu, jurnuli ovamo sa cijelom ekipom i opkolili ovu 
baraku, tako da nam nisu mogli pobjeæi.
Inspektor se smije?io, jer je u prostoriju upravo u?ao Tut, zakopèavajuæi hlaèe 
i sav bla?en ?to se uspio rije?iti nevolje. Tut je slu?ao otvorenih usta, a 
onda je upitao:
- A dalje, ?trièek?
- Nema ti mnogo dalje, pajda? - reèe ?ef. - Vidjeli smo prvo Cvika kako dolazi, 
a onda smo prièekali da doðe i drugi. Tako smo ih imali unutra obojicu. Ali, 
oni su imali vas. Nismo smjeli samo tako upasti. Èekali smo da vas ve?u i 
ostave, kao tri salame - nasmijao se inspektor.
Tut je, zavr?iv?i sa svojim hlaèama, poèeo skakutati po prostoriji, jer tek je 
sad bio sasvim upla?en i tek mu je sad trebalo da se rnalo razgiba.
120
- Hm - reèe Braco. - A da su odluèili da nas ne ve?u, nego ...
- Ne bi stigli - reèe inspektor. - Gledali smo mi kroz prozore i dr?ali ih na 
ni?anu. Ne zna? ti kakve sve sprave mi imamo.
Djeèacima je tek sad pomalo postajalo jasno koliko je cijela ta stvar bila 
opasna. Svi su se malo stresli. Biba ih je zadivljeno gledala svojim lijepim 
plavim oèima.
Tako su iza?li iz barake i uputili se prema cesti. Kad su stigli na cestu, 
vidjeli su da se sve veæ zna: po svim balkonima okolnih kuæa stajali su 
gledaoci, a dosta se svijeta okupilo i na ploèniku na suprotnoj strani ceste. 
Tamo su zacijelo bili i Hrvojevi roditelji. Zato Braco jo? upita Hrvoja, prije 
nego ?to roditelji navale i prije nego ?to ih razdvoje:
- Reci mi, za?to je sve to bilo tako tajnovito?
- Misli?, za?to nisam odmah sinoæ rekao miliciji, ili veæ nekome?
- Da.
- Zbog dedeka Solariæa - nasmije?i se Hrvoje. - Sve ti je to
zbog njega.
- Kako zbog njega? - zaèudi se Braco. - Zato ?to mu je pozlilo? Pa, to je bilo 
tek oko pola deset...
- To je toèno- kimnu Hrvoje. - Ali, drugo je ne?to ... Vidi?, nakon ?to se 
dogodilo ono ispred banke, ja sam odmah potrèao. Jer, znao sam da æe netko od 
njih dvojice doæi da me potra?i. Vjerojatno onaj tetovirani. Raèunao sam da æe 
me Cvik tra?iti ovdje, oko kuæe, a onaj da æe me tra?iti u Trnju.
- Mislio si da æe se vratiti da te sredi?
- Tako je. Jer, ako malo bolje pogleda?, za pljaèka?a je nakon pljaèke 
najsigurnije mjesto upravo u blizini mjesta zloèina. Tu nikome ne pada na pamet 
da ga tra?i.
- I tako si pobjegao k dedeku Solariæu? - upita Braco.
- Da - kimnu Hrvoje. - K njemu. To je bila gre?ka.
U tome èasu djeèaci, hodajuæi iza ljudi iz milicije, izbi?e na èistinu, i k 
njima se stu?ti?e roditelji: Hrvojevi tata i mama, Bracina
121
majka i Tutovi roditelji. Grlili su i ljubili svoju djecu, majke su plakale. 
Tut se stra?no pravio va?an i tvrdio kako su njih trojica istrenirani za takve 
stvari.
Tako su ih onda i razdvojili. U stanu Hrvojevih roditelja pravio se zapisnik i 
obavljali su se xlrugi slu?beni poslovi. Djeèaci su morali davati izjave i 
potpisivati ih, odgovarati na pitanja i prièati, i sve su to rado èinili, 
premda su veæ osjeæali umor. Ali, najvi?e im je od svega smetalo to ?to nisu 
imali priliku da razgovaraju i razmijene dojmove.
Nakon ?to su sve slu?bene stvari obavljene, poèelo je slavlje. Zadr?ali su u 
gostima i ljude iz milicije, stigla je i rakijica, do?li su susjedi, a ubrzo 
su, tko zna odakle, iskrsnuli i neki novinari. Svi su oni tutnjali kroz kuæu, 
pili rakiju, slikali djeèake i poturali im pod nos mikrofone, tra?eæi da 
opisuju kako su izveli ovo a kako ono, ?to su mislili i ?to su rekli, kako im 
se sve to èini. Djeèaci su bili zbunjeni i zamuckivali su. Novinari su 
zapitkivali i Bibu, a ona im je odgovarala teèno i veselo, duhovito i mirno, 
tako da su je momci gledali sa zavi?æu. Vidjelo se da ima prakse s radijem i 
televizijom. Odnekud se pojavio i njezin tata, koji se jako prsio i tap?ao se 
po ramenu s Tutovim ocem, koji je bio u trenirci.
èinilo se da sve to traje veoma dugo i da je juèera?nji dan bio veoma davno. A 
kad su pogledali na sat, vidjeli su da je tek pola sedam: toèno dvadeset èetiri 
sata otkako se Hrvoje ukrcao na autobus i krenuo u Trnje, u svoju veliku 
pustolovinu.
Ipak, pone?to u vezi s tom pustolovinom nije ni samim sudionicima bilo sasvim 
jasno. Braco je jedva doèekao da ugrabi priliku da sjedne kraj Hrvoja i da ga o 
tome upita. Obratio mu se:
- Èuj, jo? mi nije jasno ?to se sve dogodilo sinoæ. Ti si nakon pljaèke 
pobjegao kod dedeka Solarièa, i ?to dalje?
- Onda - reèe Hrvoje pomalo umorno - onda sam napravio gre?ku, zna?. Mislio sam 
prespavati kod njega i ujutro cijelu stvar prijaviti. Ali, bio sam jako 
uzbuðen, pa sam dedeku Solariæu isprièao sve ?to se dogodilo. To je bilo lo?e.
122
- Rekao si da æe te lopovi mo?da potra?iti?
- Da -¦ kimnu Hrvoje. - To je ta gre?ka. Rekao sam mu da se tip mo?da veæ mota 
oko kuæe.
- I stari je shvatio ozbiljno?
- U tome i jest zlo. Uzeo je to ozbiljno, i to ga je jako uzbudilo. Nije se 
bojao za sebe, nego za mene, ku?i?. Stra?no ga je to pogodilo, i stra?no mu je 
bilo do toga da se odmah ne?to uèini. Ali, onda j"a je poèelo stezati i gu?iti, 
klopao je pilule, ali mu je bilo sve gore i gore, ku?i?. I tako, na kraju mu je 
bilo sasvim zlo.
Braco malo razmisli, kimajuæi glavom. Ali, on nikada nije ni?ta ostavljao 
nedovr?eno. Bilo je tu jo? pone?to ?to nije ?timalo. Zato je upitao Hrvoja:
- Dobro, a onda kad si dedeka Solariæa smjestio u bolnicu, za?to se nisi javio, 
makar kuæi?
Hrvoje ga zaèuðeno pogleda iza naoèala. Bilo mu je ne?to nevje-rice u oèima, 
kao da mu nije jasno kako Braco ne razumije tako jednostavnu stvar. Onda reèe:
- Upla?io sam se, ku?i?. Bojao sam se da dedek Solariæ ne umre. U tome sluèaju, 
to bi bila moja krivica, ku?i?. Bilo me je strah. Zato sam ?utio, sve dotle dok 
nije bilo jasno da æe se izvuæi.
Braco je kimao glavom, jer je razumio. Nije lako primiti na sebe takvu 
odgovornost, èak ni nekome tako hrabrom kao ?to je Hrvoje.
- Zato ni nama nisi htio javiti odmah za Cvika? Mislim, kao ?to si nam ostavio 
poruku da slijedimo tetoviranog, tako si nam mogao javiti i da je Cvik krivac? 
- upita jo? Braco.
- Ne - odmahnu Hrvoje. - To je drugo. To vam nisam javio zato ?to sam se bojao 
da sve ne pokvarite. Jer, da ste prijavili Cvika, nitko vam tada ne bi 
vjerovao, jer ne biste ni?ta mogli dokazati, a onoga tetoviranog vi?e nikada 
nitko ne bi ulovio. Oni su morali ostati u uvjerenju da sam ja jedini koji zna 
za njihovu tajnu,.shvaæa?. Zato sam vam ostavljao znakove da ih postepeno 
proku?ite. I vi ste ih proku?ili.
123
Nasmija?e se i lupi?e jedan drugoga ?akom po koljenu. Onda Braco jo? reèe:
- Trebalo bi se javiti doktoru Peterliæu, ako je jo? u slu?bi. Javili su mu se. 
Morali su sveèano obeæati da æe sutradan doæi u
bolnicu i isprièati mu cijelu prièu. Zasad su mu samo otkrili da su ulovili 
pljaèka?e banke i da je i on, doktor Peterliæ, u tome mnogo pomogao. Trebalo je 
da iduæih dana posjete i Valenta i debelu susjedu.
Uostalom, ionako su sutra morali u Trnje, da nahrane bakinog Bonzu i Cumbiku i 
da daju trave i zrnja Solariæevim kuniæima i golubovima. Kad su zavr?ili 
telefonski razgovor, po?urili su u sobu da se o tome dogovore s Tutom. U sobi 
se slavilo sve u ?esnaest, a Tut je bio zavaljen u naslonjaèi kao beg. Ba? tada 
Hrvojeva majka reèe:
- Gledajte maloga, kako se umorio. Spava, jadnièak. Hrvoje i Braco zagleda?e se 
u Tuta, a onda reko?e uglas:
- Trenira spavanje.
BILJE?KA O PISCU
Pavao Pavlièiæ ima 38 godina, predaje knji?evnost, ?ivi u Zagrebu i o Zagrebu 
pi?e. Do sada je napisao zbirku prièa Dobri duh Zagreba i vi?e romana, od kojih 
su neki krimiæi (Plava ru?a, Stroj za maglu, Umjetni orao), a neki i nisu 
(Veèernji akt, Slobodni pad, Eter). Ovo mu je prva knjiga za djecu.
125
SADR?AJ
Glava prva
Jo? se ni?ta ne dogaða, ili se samo tako èini...... 5
Glava druga
Dogaðaj je i to kad se ne dogodi ono ?to se svakako trebalo 
dogoditi...............//
Glava treæa
Prijatelj prijatelju rado ustupa svoj krevet, èak i onda kad to
ne zna................ 16
Glava èetvrta
Vijesti nisu dobre, ali su zato barem zanimljive . . . . 22
Glava peta
Treba razgovarati s ljudima, a za pse je dobro imati bombon . 27
Glava ?esta
Nije lijepo nepozvan ulaziti u tuðu kuæu, ali je ponekad korisno 32
Glava sedma
Nikad ne mo?e? znati tko ?to zna, i u tome i jest frka . . . 39
Glava osma
Stjeèe li se gimnastikom samo zdravlje ili ljepota .... 45
Glava deveta
Dobro je biti pismen, ali crtanje je koji put korisnije ... 5/
Glava deseta
Gdje spava? i ?to pri tome radi?, to nije uvijek samo tvoja osobna 
stvar..............58
Glava jedanaesta
Kad netko doðe kao naruèen, to jo? ne znaèi da æe? mu se i 
obradovati..............65
Glava dvanaesta /
Koliko èovjeku u ?ivotu treba ono ?to se ne uèi u auto*?koli? 71
Glava trinaesta
Kad je potrebno udvoje lagati, onda se preporuèuje prethodni 
dogovor...............77
Glava èetrnaesta
Lako je misliti dok jede?, a mnogo te?e dok se ?ulja? kroz 
d?unglu............... 84
Glava petnaesta
Zakon voli podatke ali ni protiv ma?te nema ni?ta .... 90
Glava ?esnaesta
Kod bravara mo?e? nauèiti kako se popravljaju brave ali i kako
se kvare...............96
Glava sedamnaesta
?to sve stane u torbu i èemu sve slu?i ?ipka ..... 101
Glava osamnaesta
Nigdje ne pi?e da svaki iznenadni posjet mora obavezno biti 
ugodan...............106
Glava devetnaesta
Ima i neugodnih naèina da èovjek dozna kako se osjeæa svilena buba........... 
.... . 112
Glava dvadeseta
Kako je sve to bilo i kako se onda zavr?ilo . . . . . . 118
Bilje?ka o piscu........ . . . ... 125
DO SADA IZA?LO U BIBLIOTECI VJEVERICA
Anton Ingoliè Djeèak sa dva imena
Anðelka Martiæ Pirgo
Herminia zur Muhlen Sta prièaju Petrovi prijatelji
Fran Levstik Najdihojca
N. Veretennikov Voloða Uljanov
Johanna Spyri Heiði
Angel Karalijèev U svijetu prièa
Erich Kastner Don Quichotte
Nathaniel Hawthorne èudesna knjiga
Kornej Èukovski
Doktor Jojboli
Vladimir Colin
Bajke
Kornej Cukovski
Bajke
Marija Majerova Robinzonka
Makedonski pisci djeci
Josip Vandot
Kekec nad samotnim
ponorom
Charles Perrault Bajke
Mato Lovrak Devetorica hrabrih
Kri?an èandar Preokrenuto drvo
Mihail Zo?èenko Prièe za djecu
William Sarovan Tata, ti si lud
William Sarovan Mama, volim te
Perzijske bajke
Braæa Grimm Bajke
Milan ?ega Èarobni kljuèiæ
Vesna Paran Tuga i radost ?ume
Knjiga radosti I
Danko Oblak Modri prozori
Josip Vandot
Kekec na vuèjem tragu
Erich Kastner Emil i detektivi
Lewis Carroll
Alica u Zemlji èudesa
Gabro Vidoviæ Kurir sa Psunja
Miroslav Hirtz Prièe iz prirode
Vojin Jeliæ
Psiæu, a kako je tebi ime
Grigor Vitez
Kad bi drveæe hodalo
Erich Kastner Tonèek i Toèkica
Ivana Brliæ-Ma?uraniæ Prièe iz davnine
Gianni Rodari èipolino
Anðelka Martiæ Djeèak i ?uma
Knjiga radosti II
Ivana Brliæ-Ma?uraniæ
èudnovate zgode ?egrta Hlapiæa
Astrid Lindgren Razmo u skitnji
Milivoj Mato?ec Tiki tra?i Neznanca
Gianni Rodari Putovanje Plave strijele Mato Lovrak Zeleni otok
Vjekoslav Majer ?una na telefonu
Nusret Idrizoviæ Mrav i a?ðaja
France Bevk Mali buntovnik
Braæa Grimm Prièe
Felix Salten Bambi
H. C. AnderseD Prièe
H. C. Andersen Bajke
Levvis Carroll Alica s onu stranu ogledala
Jens Sigsgaard Robin Hud
Vladimir Nazor Kurir Loda
Ferenc Molnar Junaci Pavlove ulice
Stevan Bulajiæ Nebeski mornar
Aleksa Mikiæ
Prièe o malim borcima
Oton ?upanèiè
Ciciban
Aleksandar Popoviæ Tvrdoglave prièe
Mato Lovrak Vlak u snijegu
Ezopove basne
Karei Capek Bajke
Branka Jurca Kuæica kraj mora
Gabro Vidoviæ Trojica iz Male ulice Marcel Ayme* Prièe maèke na grani Pavel 
Ba?ov Kameni cvijet Arkadij Gajdar Timur i njegova èeta Milivoj Mato?ec 
Aðmiralov otok
C. Collodi Pinokio
Gianni Rodari
Ðelsomino u Zemlji la?ljivaca
A.Volkov èarobnjak iz Oza
Slavko Kolar Na leðima delfina
W.M.Thackeray Ru?a i prsten
Desanka Maksimoviæ Ptice na èesmi
France Bevk Crna braæa
J. Broszkiewicz Velika, veæa i najveæa
Palma Kataliniæ
Djetinjstvo Vjetra kapetana
A. R. van der Loeff-Basenau
Lavine bjesne
Aleksej Tolstoj Zlatni kljuèiæ
Gabro Vidoviæ
Zatoèenici Pernatog otoka
Erich Kastner 35. maj
Tone Seli?kar Dru?ina Sinjega galeba Fran Levstik Pjesme za djecu
Ernest Thompson Seton Vinipe?ki vuk
Ivan Cankar Moj ?ivot
Grigor Vitez Gdje prièe rastu
Branko æopiæ Sin Brkate èete
Vojin Jeliæ
Hrabriji nego igraèka
Ivan Ku?an Domaæa zadaæa
Marcel Aym6
Druge prièe maèke na grani
Ivan Ku?an
Uzbuna na Zelenom Vrhu
Gustav Krklec Majmun i naoèale
Ela Peroci Djeco, laku noæ
Gianni Rodari Telefonske prièe
Grigor Vitez Igra se nastavlja
Ratko Zvrko Grga Èvarak
Erich K&stner èovjeèuljak
G.Parca-M.Argilli èavliæevi do?ivljaji
Felix Salten Barabijeva djeca
Mato Lovrak Dru?ba Pere Kvr?ice
Stanislav Femeniæ Pu? na ljetovanju
Milivoj Mato?ec Strah u Ulici lipa
Eva Maria Aab Vjetropirka Eva
Nada Iveljiæ
Konjiæ sa zlatnim sedlom
Vi?nja Stahuljak Zaèarani putovi
Pjesme èetiri vjetra
(Izbor i prijevod Grigor Vitez)
Hans Peterson Matija i vjeverica
Henry VVinterfeld Djevojèica iz svemira
Palma Kataliniæ
Prièanje Cvrèka moreplovca
Zdenka Ju?iæ-Seunik Vode su pjevale
Stjepan Jak?evac Vesela godina
Erich Kastner Emil i tri blizanca
Erich Kastner èovjeèuljak i Malena
Erich Kastner Blizanke
Jagoda Truhelka Zlatni danci
Zvonimir Balog Nevidljiva Iva
Dragan Lukiæ Neboder C-17
M. Bja?iæ-Z. Furtinger Ni?ta bez Bo?ene
Sunèana ?krinjariæ Kaktus bajke
Ivan Ku?an Koko i duhovi
Blanka Dovjak--Matkoviæ
Neobièna ulica
Gianni Rodari
Planeta ispunjenih ?elja
Mladen Ku?ec Dobar dan!
Viola VVahlstedt
Aslak djeèak sa Sjevera
Anðelka Martiæ
Vuk na Voæinskoj cesti
Mato Lovrak Neprijatelj br. 1
H. 0. Andersen Bajke i prièe
Dubravka Ugre?iæ Mali plamen
Zlata Kolariæ-Ki?ur Moja Zlatna doima
Ivan Ku?an Koko u Parizu
Milivoj Mato?ec Veliki skitaè
Zdenka Ju?iæ-Seunik Kupi mi vilovita konja
Antoine de Saint-Exupe"ry Mali princ
Vlatko ?ariæ Mi?ko
Sunèana Skrinjariæ Dva smijeha
Gabro Vidoviæ Bjelkan
Astrid Lindgren Pipi Duga èarapa
Zvonimir Balog Ja magarac Geraet-Jagdfeljd Katja 1 krokodil
Stanislav Femeniæ Krijesnice
Mladen Ku?ec Volim te
Bo?ena Loborec èetiri djeèaka i jedan pas
Blanka Dovjak-
-Matkoviæ
Prièe iz Dubrave
Luko Paljetak Mi?evi i maèke naglavaèke
Drago Ivani?eviæ Mali, ne maline
Ivan Ku?an La?e?, Melita
Sunèana Skrinjariæ Zmaj od stakla
Mladen Ku?ec Plavi kaputiæ
Josip Barkoviæ Zeleni djeèak
Danko Oblak Zelena patrola
Vi?nja Stahuljak
Kuæica sa crvenim ?e?irom
Nada Iveljiæ Dobro lice
Gianni Rodari Torta na nebu
Milivoj Mato?ec Djeèak sa Sutle
Zvonimir Milèec Zvi?duk s Bukovca
Iris Supek Trepavice Skitalice Nikola Puliæ Dolina zeèeva
Dubravka Ugre?iæ Filip i Sreæica
Branko Hribar Adam Vuèjak
Ivan Ku?an Tajanstveni djeèak
Pajo Kani?aj ?arabara
Edmondo de Amicis Srce
Danko Oblak Ma tragu
Kazimir Klariæ Mrnjau, grizu me
Sunèana ?krinjariæ Sva?tara
Anðelka Martiæ Djedica prièalo i èarobni vrutak
Zvonimir Golob Èemu slu?e roditelji Frank L. Baum èarobnjak iz Oza
Miroslav Antiæ Prva ljubav
Gligor Popovski Mornar Nep
Leopold Suhodolèan Sakriveni dnevnik
Dragan Lukiæ* Tri gusketara
Marino Zuri
Mama, kome on to prièa
Boro Pavloviæ Lipa
Milivoj Mato?ec Pustolovina u dimnjaku
Pero Zlatar Otkljuèani globus
Anton Ingoliè Potopljena galija
Nada Iveljiæ Zvijezda na krovu
Toma Podrug
Od Solina do Solina
James Thurber Trinaest satova i èudesno A
Dobrica Eriæ Slavuj i sunce
Miroslav Antiæ Garavi sokak
Dragan Bo?iæ
Kad se pojavi crveni konj
Anðelka Martiæ ?a?avi dan
Danko Oblak Je?ek
Milo? Macourek 6000 budilica
Slavko Pregl Velika pustolovina Zvonimir Balog Zlatna nit
Stanislav Femeniæ Tikva s nosom
Du?an Radoviæ Igre i igraèke
Branko æopiæ Orlovi rano lete
Hrvoje Hitrec Eko Eko
Zlatko Kriliæ Prvi sudar
E.B.VVhite Paukova mre?a
Grozdana Olujiæ Sedefna ru?a
Jevrem Brkoviæ Ba?ta starca Radosava
Mira Aleèkoviæ Ne mogu bez snova
Arsen Dikliæ
Ne okreæi se sine
Svetlana Makaroviè Mi?ica spava
Zlatko Kriliæ èudnovata istina
Klara Fehær Imat æu svoj otok Indijanèev vrt
Josip Pavièiæ Poletarci
Zvonimir Milèec Posljednji zvi?duk
Ota Hofman
Sat plavih slonova
Jovan Jovanoviæ Zmaj Ala je lep ovaj svet
Dubravko Horvatiæ Stanari u slonu
Dragan Lukiæ Od kuæe do ?kole
Milovan Danojliæ Sreæan ?ivot
Anto Garda? Ljubièasti planet
Pero Zlatar Medvjed u zelenoj bundi
Dubravko Horvatiæ Junaèina Mijat Tomiæ
Dragutin Horkiæ Èaðave zgode
Ivan Ku?an Stra?ni kauboj
Nenad Brixy Bijela loptica
Rosa Petkoviæ Kapetan valova
Zdenka Èop Dva djeèaka
Tone Seli?kar Mazge i èe?ljugari
Arsen Dikliæ
Sala? u Malom Ritu
Roberto Piumini Mladiæ koji je u?ao u palaèu
Vesna Parun
Hoæu ljutiæ, neæu mak
Irena Luk?iæ Zrcalo
Ahmet Hromad?iæ Okamenjeni vukovi
Jo?a Horvat Waitapu
Zlatko Kriliæ Veliki zavodnik
Desanka Maksimoviæ Prièe starog kamena
Pavao Pavlièiæ Trojica u Trnju
Hrvoje Hitrec Kratki ljudi
Izdavaèko knji?arska radna organizacija
Mladost Zagreb, Ilica 30
Generalni direktor BRANKO JURIÆEVIÆ
OOUR Izdavaèka djelatnost ZAGREB, Gupèeva zvijezda 3
v. d. direktora ?TIPAN MEDAK
Likovni urednik IRISLAV ME?TROVIÆ
Tehnièki urednik ZLATKO KLINGER
Korektori: MARIJA MOLNAR, ZDENKA PRPIÆ
Naklada: 5000 primjeraka Tisak: SOUR "Vjesnik" - OOUR TM, Zagreb - 1984.

ÿþPavao Pavli

i




Naslovna stranica





Veliki 

ea
ki pisac Karel 
apek jednom je rekao 
kako bi najvia
e volio da njegove knjige 
toliko kru~
e po rukama da im na kraju 
otpadnu korice, te da se via
e ne zna ni 
tko je autor, ni kako glasi naslov 
knjige, nego da samo ostane tekst, kao 
ono a
to je jedino va~
no i a
to traje bez 
obzira na svojega tvorca.



No, lako je bilo 
apeku tada - 
tridesetih godina proa
loga stolje
a - 
izra~
avati takve ~
elje, jer u to su 
doba postojali i izgledi da mu se san 
ostvari. Ponajprije, knjige su, kao 
predmeti, tada bile slabije kvalitete 
nego danas, pa su se laka
e habale. 
Onda, ljudi su u to doba via
e 

itali, jer nisu imali televizije, a i 
vukli su knjige po svakakvim mjestima 
(po kuhinjama, po vrtovima), pa se opet 
moglo dogoditi da knjiga nastrada. Ali, 
najva~
nije je u svemu tome ipak ovo: u 

apekovo doba nisu naslovne stranice 
bile ovakve kakve su danas, i nisu zna

ile ono a
to danas zna

e. Kakve su bile, lako se mogu sjetiti 
oni koji su prve kontakte s knjigama 
ostvarili u tridesetima, 

etrdesetima ili pedesetima: najkra
e re

eno, naslovne stranice bile su 
jednostavne. Bilo je na njima ime 
pisca, naslov knjige, i mo~
da joa
 - u 
samu dnu - znak nakladnika ili znak 
biblioteke u kojoj knjiga izlazi. To je 
vrijedilo i za romane namijenjene 
a
irokoj publici - kakvi su, recimo, 
bili oni u naa
oj legendarnoj Zabavnoj 
biblioteci - a i za knjige namijenjene 
malo probranijim 

itateljima. Osim imena autora i naslova 
tea
ko ste na njima mogli na
i ia
ta 
drugo.



Dapa

e, taj je asketizam - daju
i va~
nost 
tekstu - jam

io ozbiljnost onoga a
to se u tom svesku 
mo~
e na
i. Zato su ukraa
ene naslovne 
stranice - obi

no s kakvim crte~
om - imale samo dvije 
vrste knjiga: one koje su bile 
namijenjene djeci i one koje su 
pripadale u takozvanu a
und-literaturu. 
One su, dakle, ra

unale na publiku koja joa
 ne zna 
u~
ivati u pravoj lektiri, nego joj je 
tu lektiru potrebno dopuniti joa
 i 
nekakvom vizualnom atrakcijom.



A onda su se stvari stale mijenjati. 
Nije se odmah pojavilo ono a
to imamo 
danas, a danas imamo stanje u kojem i 
nema nikakve razlike izme
u dje

je literature i literature za odrasle, 
kao a
to nema ni razlike izme
u visoke 
knji~
evnosti i a
unda. Ali, pomalo su su 
se na koricama knjiga po

eli pojavljivati nekakvi likovni 
dodaci, najprije stidljivo, a onda sve 
odlu

nije i sve napasnije. Kao da via
e 
nikomu nije bio dovoljan samo tekst. 
Kao da su svi podjetinjili i poa
undili.



Dakako, nitko to nije ~
elio sebi 
priznati, nego su se za to pronalazila 
kojekakva priru

na objaa
njenja, a i povijesni je razvoj 
govorio u prilog takvoj situaciji. Jer, 
sli

ice su se pojavljivale na ozbiljnim 
knjigama ve
 i onda kad je 
apek dao 
onu svoju 

uvenu izjavu, i on je to svakako znao. 
To se opravdavalo potrebom da knjiga 
kao predmet bude umjetni

ko djelo, da dakle dobije neke 
kvalitete koje 
e likovno dopuniti 
tekst. Zato su joa
 oko 1900. pisci - a 
osobito pjesnici - stali sura
ivati sa 
slikarima; slikari su opremali knjige, 
smia
ljali za njih likovna rjea
enja, 
katkada crtali i ilustracije. Ispo

etka je to, dakako, ostalo u usku 
krugu, i imalo aristokratski prizvuk. 
Ali, nije proa
lo nezapa~
eno, pa su zato 
s vremenom - osobito nakon Drugoga 
svjetskog rata, kad je proizvodnja 
knjiga postala masovnija - likovnu 
opremu (tako se to i danas zove) stale 
dobivati i obi

ne knjige, a ne samo ekskluzivna 
bibliofilska izdanja kao prije. I, 
krenuo je proces za koji 
e se brzo 
pokazati da je nezaustavljiv.



Dakako, osim umjetni

kih opravdanja, imao je on i ekonomske 
razloge: bila je to prilika da i 
slikari nea
to zarade, a da knjiga 
njihovim radom dobije na vrijednosti. 
Na kraju - negdje u a
ezdesetim i 
sedamdesetim godinama - dobili smo 
stanje koje imamo danas.



A to je stanje svakomu od nas poznato. 
Naslovna stranica knjige naprosto mora 
biti ne

im ukraa
ena, i nitko i ne pomia
lja da 
bi se bez tih likovnih kerefeka moglo. 
Dakako, to dolazi otuda a
to je knjiga 
danas i roba, pa mora, kao i svaka 
roba, imati dizajn, dakle sposobnost da 
ve
 izgledom privu

e kupca. Nevolja je samo u tome a
to su 
stvari otia
le ukrivo, i to u dva 
smisla.



Prvo, po tome a
to 

itatelje via
e privla

i izgled naslovne stranice nego sadr~
aj 
knjige, jer im treba sve via
e vizualnih 
senzacija. Drugo, i likovnjaci koji 
knjige opremaju u toj su situaciji 
posve podivljali: oni via
e apsolutno 
nisu kadri staviti svoj rad u slu~
bu 
knjige - dakle teksta - nego na 
naslovnim stranicama kreiraju 
samostalna umjetni

ka djela, zbog 

ega te naslovnice postaju ne

itljive, zbunjuju
e, dakle 
nefunkcionalne.




itatelji su, prema tome, podjetinjili, 
pa ih privla

i samo ono a
to je a
areno, a taj se 
njihov senzibilitet prenosi s 
naslovnice i na sadr~
aj knjige: i tu ih 
zanima samo ono a
to je a
areno, 
senzacionalno i neobavezno. Likovnjaci 
su se, s druge strane, stali natjecati 
u knji~
noj likovnosti, stali su se 
razbacivati dosjetkama, i zato danas 
via
e i ne 

itaju knjige koje opremaju, pa ih 

ak pomalo i preziru.



A pisci su, dakako, pali pod utjecaj te 
situacije. Umjesto da tra~
e da oprema 
bude primjerena sadr~
aju onoga a
to su 
napisali, oni unaprijed pokua
avaju 
prilagoditi sadr~
aj a
aa
avoj i a
arenoj 
opremi, slici koju 
e neki likovnjak 
jednom napraviti. I, nije im ni nakraj 
pameti da ka~
u nea
to sli

no onomu a
to je rekao 
apek. Jer, jasno 
im je: ako se danas i dogodi da se 
knjiga od velike uporabe istroa
i, prije 

e se izgubiti njezin tekst, nego 
likovna oprema na naslovnoj stranici.



Izvor: 
asopis Vijenac

• Follow-Ups:
  • [knjigofili] Re: Pavao Pavlicic
    • From: DAVID PODREKA

Other related posts:

• » [knjigofili] Pavao Pavlicic
• » [knjigofili] Re: Pavao Pavlicic

1. Home
2. knjigofili
3. Archive
4. 01-2007

---

• » Previous by Date
• » Next by Date
• » Related Posts
• » View list details
• » Manage your subscription

---