[smartdoctor] Timski rad u medicini
- From: Leonardo Bressan <ordinacija.dr.leonardo.bressan@xxxxxxxxx>
- To: smartdoctor@xxxxxxxxxxxxx
- Date: Wed, 29 Aug 2012 14:59:17 +0200
*Objavljeno: 16.07.2012.*Timski rad u medicini
*Učinkovit timski rad i kvalitetna komunikacija s bolesnicima i članovima
obitelji može značajno prevenirati pogreške u radu, nezadovoljstvo pruženom
uslugom i spriječiti pritužbe na zdravstvene djelatnike. Brojna
istraživanja pokazuju vrijednosti i dobrobiti timskoga rada, no isto tako
se navode i poteškoće u organizaciji i realizaciji timskog rada.*
- Autor:
- prof.dr.sc. Mirjana Grubišić-Ilić, dr.med. specijalist psihijatar
Uvod
Dobro organiziran i učinkovit tim podiže kvalitetu profesionalnog
djelovanja što dovodi do većeg zadovoljstva bolesnika i njihovih obitelji,
a istovremeno i snižava razinu stresa u zdravstvenih djelatnika.
Timski rad u medicini postaje posljednjih desetljeća nezaobilazni čimbenik
kako u organizaciji kvalitetnog profesionalnog djelovanja tako i u
organizaciji kvalitetnog rukovođenja (1,2,3). Dobro organiziran i učinkovit
tim podiže kvalitetu profesionalnog djelovanja što dovodi do većeg
zadovoljstva bolesnika i njihovih obitelji, a istovremeno i snižava razinu
stresa u zdravstvenih djelatnika.
Promatrajući povijesni razvoj medicinske struke od samih njezinih početaka
kad su spoznaje o bolestima i mogućnostima liječenja bile ograničene i
oskudne liječnik je mogao djelovati samostalno, eventualno uz nečiju
djelomičnu pomoć. Ekspanzivan razvoj medicinske struke posljednjih
desetljeća dovodi ubrzano do značajnih promjena koje zahtijevaju niz
opsežnih prilagodbi u svakodnevnom profesionalnom djelovanju liječnika.
Jedna osoba odnosno jedna struka ne može više preuzeti odgovornost za
ostvarivanje svih mogućnosti i zahtjeva suvremene medicine, odnosno potreba
bolesnika (1,3). To se odnosi na niz segmenata svakodnevnog profesionalnog
djelovanja liječnika - sve zahtjevniji i kompleksniji dijagnostički i
terapijski postupci, potreba za sustavnom organizacijom raznih aktivnosti s
ciljem očuvanja zdravlja čovjeka kao što su preventivne aktivnosti, zatim
skrb za kronične bolesnike (npr. dugotrajniji rehabilitacijski postupci,
palijativna skrb, itd.). U svim navedenim kao i nizu drugih aktivnosti
nužna je suradnja više liječnika raznih specijalističkih i
subspecijalističkih usmjerenja kako u liječničkoj tako i sestrinskoj struci
a uz to i suradnja s raznim drugim profesijama kao što su npr. biokemičari,
biolozi, psiholozi, socijalni radnici, prosvjetni djelatnici, itd. Efikasan
timski rad i kvalitetna komunikacija s bolesnicima i članovima obitelji
može značajno prevenirati pogreške u radu, nezadovoljstvo pruženom uslugom
i spriječiti pritužbe na zdravstvene djelatnike (7).
U našoj je sredini timski rad, u okviru određenih struka i aktivnosti,
dugotrajno prisutan. Jedan od primjera je psihijatrijska struka u okviru
koje timski rad i u bolničkom i vanbolničkom sustavu već dugotrajno
funkcionira. Nadalje, transplantacijski timovi svoje vrlo zahtjevno
djelovanje organiziraju kroz timski rad. Sasvim je sigurno da u našoj
sredini postoji još niz primjera kvalitetnog timskog rada u okviru
medicinske struke. Isto tako postoji i niz okolnosti u kojima bi se ciljano
profesionalno djelovanje trebalo ostvarivati kroz timski rad a to još
uvijek nije prepoznato niti postoji namjera organizacije timskog rada.
Cilj ovoga kratkog prikaza je podsjetiti i motivirati liječnike da se
usmjere prema tom pravcu kao jednom od mogućnosti organizacije svoga
profesionalnog djelovanja kao i da postupno stvaraju uvjete za taj način
rada.
Brojna istraživanja pokazuju vrijednosti i dobrobiti timskoga rada, no isto
tako se navode i poteškoće u organizaciji i realizaciji timskog rada.
Što je timski rad?
Tim je manja skupina stručnjaka (prema mnogim autorima optimalan broj
članova tima je 3-12 osoba) koji posjeduju komplementarna znanja, vještine
te određene razine iskustava i koji su svojim zajedničkim radom usmjereni
ka postizanju zajedničkog definiranog cilja/eva za što su i zajednički
odgovorni.
Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije "Timski rad predstavlja
rad više stručnjaka na postizanju zajedničkog cilja. Taj rad ne smije biti
fragmentaran i nepovezan već dobro koordiniran od voditelja tima".
Tim je dakle manja skupina stručnjaka (prema mnogim autorima optimalan broj
članova tima je 3-12 osoba) koji posjeduju komplementarna znanja, vještine
te određene razine iskustava i koji su svojim zajedničkim radom usmjereni
ka postizanju zajedničkog definiranog cilja/eva za što su i zajednički
odgovorni. Treba razlikovati timski rad od grupnog rada. Grupa može biti
brojčano veća. Unutar grupe nije neophodan i ne postoji tako intenzivan
komunikacijski odnos kao unutar tima. I grupa ima zajedničke ciljeve ali se
oni postižu u organizacijskom smislu na drugi način. Grupa ima vođu čija je
funkcija kompleksnija - određivanje većeg broja ciljeva i načina njihove
provedbe što je također vrlo zahtjevno jer je vezano uz niz čimbenika koji
nisu uvijek usklađeni počevši od zakonodavnih, organizacijskih pa do
raspoloživih ljudskih i drugih resursa. Svaki član grupe ima svoju određenu
odgovornost no najveća je na vođi grupe. Primjer grupe je npr. neki odjel
unutar bolničkog sustava (kirurški, internistički, itd,) koji može
uključivati stacionarni i ambulantni dio a šef odjela je vođa grupe.
Uvođenje timskog rada u određeni zdravstveni sustav (bolnički, vanbolnički
odnosno institucionalni i vaninstitucionalni) je vrlo odgovoran i zahtjevan
posao za koji je potrebna prethodna izobrazba i priprema. Pretpostavlja se
da će se timski rad postupno sve više širiti jer se prepoznaju kvalitete i
dobrobiti takva rada kako za bolesnike tako i za stručnjake. Za
organizaciju tima je potrebna prethodna priprema stručnjaka. To je i razlog
da se danas sve više na mnoge medicinske fakultete u svijetu kao i studije
sestrinstva već tijekom studija uvode edukacijski programi koji zdravstvene
djelatnike pripremaju za timski rad (3,8,9). Uz stručna znanja nužno je,
između ostalog, ovladati i nizom komunikacijskih vještina.
U okviru zdravstvenog sustava, s obzirom na postavljene ciljeve timovi
najčešće funkcioniraju kao multidisciplinarni i interdisciplinarni (3).
Multidisciplinarni tim
Multidisciplinarni tim mogu sačinjavati osobe iste medicinarske struke
(npr. internisti i kirurzi) koji sudjeluju u rješavanju kompleksne
problematike bolesnika u dijagnostičkom i/ili terapijskom smislu ili mogu
biti različitih struka (ortoped, fizioterapeut, radni terapeut) uključeni u
postizanje zajedničkog cilja - provođenje kompleksnog terapijskog i
rehabilitacijskog procesa. U ovaj organizacijski model se mogu uključiti i
transplantacijski timovi kao i neki drugi timovi usmjereni prema
specifičnom cilju. Ovi multidisciplinarni timovi ne moraju uvijek raditi u
kontinuitetu nego djeluju kada za to postoji potreba, uglavnom, rješavanje
aktualne zahtjevnije problematike pojedinog ili skupine bolesnika.
Interdisciplinarni tim
Interdisciplinarni tim čine osobe koje rade stalno zajedno i u stalnoj su
svakodnevnoj međusobnoj komunikaciji kako bi pružili bolesniku optimalnu
potrebnu skrb. Svaki član tima djeluje u okviru svojih znanja i nadležnosti
ali u suradnji s drugim članovima tima. Ova organizacija tima se najčešće
susreće u okolnostima kada je bolesniku potrebna kompleksnija skrb - npr.
palijativna skrb, gerijatrijska problematika, duševne bolesti, itd. Vrlo je
prikladan model i za organizaciju određenih aktivnosti u okviru primarne
zdravstvene zaštite.
U timu se mogu nalaziti profesionalci različitih struka - liječnici,
medicinske sestre, biokemičari, psiholozi, socijalni radnici, radni
terapeuti, fizioterapeuti, itd. - ali su svi ravnopravni u djelovanju kao i
odgovornosti- stručnoj i medikolegalnoj - u okviru svoje struke i svojih
kompetencija. Od svakog se člana tima očekuje maksimalni angažman u okviru
njegovih kompetencija.
Bazične činjenice u djelovanju tima
U djelovanju tima uvijek je potrebno uvažiti slijedeće bazične činjenice a
to su:
- svatko ima pravo iznijeti svoje mišljenje i stavove koje drugi članovi
tima moraju uvažavati i uključiti u diskusiju vezanu uz donošenje
definitivne strategije realizacije određenog cilja/ciljeva;
- svi rade na zajedničkom cilju, uzajamno se nadopunjuju i svaki ima svoj
dio odgovornosti.
Prednosti timskog rada
Uza sve poteškoće pri organizaciji i provođenju timskog rada važno je
navesti i prednosti timskog rada kao motivacijski čimbenik za pokretanje
organizacije tima a to su:
* *veća učinkovitost i kvaliteta* obavljenog posla,
* *brži dolazak do cilja* - svi potrebni stručnjaci su "na licu mjesta",
* *jednostavnija je razmjena i prenošenje znanja i iskustava* na mlađe i
manje iskusne članove tima,
* *veća razina odgovornosti svakog pojedinog člana tima* pri donošenju i
provedbi odluka,
* *manje pogrešaka u radu*, što dokazuju istraživanja vezana uz povezanost
timskog djelovanja i smanjenje pogreške u medicinskoj struci,
* *niža je razina stresa* za članove tima,
* *veće zadovoljstvo* bolesnika i članova obitelji,
* *financijska isplativost* timskog djelovanja s obzirom da se određena
problematika brže i efikasnije rješava.
Znanja i vještine potrebne za timski rad
Za kvalitetan je timski rad nužno da članovi tima imaju slijedeće
kompetencije:
* *visoku razinu profesionalnog znanja koje je vezano uz osnovni
cilj/eve* određenog
tima. To je preduvjet da bi se tim uopće mogao organizirati. Razina
profesionalnog znanja je vezana uz specifičnosti nečije profesije kao i
zacrtanih ciljeva timskog rada.
* profesionalno znanje i vještine nisu uvijek dovoljne, odnosno nisu
isključivi pokazatelj da bi netko mogao biti dobar "timski igrač", da bi
mogao dobro funkcionirati u timu. Vještine potrebne za suradnju, odnosno
općenito kvalitetno funkcioniranje tima uključuju niz komunikacijskih
vještina. Timski rad je zahtjevna obveza. *Svaki član tima treba imati
sposobnosti i kompetencije za suradnju, uspostavu dobrog komunikacijskog
odnosa, spremnost da čuje druge osobe i da uvažava njihovo mišljenje.*
Uvažavanje
tuđeg mišljenja ne mora značiti i potpuno prihvaćanje tuđeg mišljenja. To
je podloga za ravnopravnu diskusiju. Potrebno je razviti niz
komunikacijskih vještina općih i specifičnih; aktivno slušanje, davanje
pozitivnog i negativnog feedbacka, asertivnost u načinu iznošenja vlastitog
mišljenja, vođenje i organiziranje timskog rada, rješavanje konflikata,
savjetovanje, itd.
* važne su i određene karakteristike osobnosti, odnosno specifičnosti
pojedinaca koje su značajne za razvijanje odnosa u timu a to je u prvom
redu *spremnost za rad u timu i za suradnju*. Osobe koje su "teške" za
ostvarivanje suradnje, netolerantne na drugačije mišljenje kao i uvažavanje
različitih stavova mogu značajno otežavati funkcioniranje tima.
* kompetentnost vođe tima je od izuzetne važnosti i može značajno
doprinijeti kvaliteti timskog rada. *Vođa treba posjedovati određena znanja
i kompetentnosti za vođenje tima - mora znati dobro organizirati i voditi
sastanke, uz sve* već navedene *kompetentnosti*. Potrebno je naglasiti da
je voditelj tima najodgovornija osoba za kvalitetno funkcioniranje tima,
ali je u timu i odgovornost svakog člana tima značajno veća u odnosu na
odgovornost članova grupe. Odgovornost svakog pojedinog člana tima je
vezana uz njegovo mjesto i ulogu u procesu ostvarivanja zadanog cilja.
Problemi i poteškoće u organizaciji timskog rada
Uza sve vrijednosti i prednosti timskoga rada u njegovoj organizaciji i
provedbi mogu se javljati i različiti problemi i poteškoće o kojima je
potrebno biti informiran kako bi se mogle prepoznati na vrijeme (3).
Poteškoće u radu tima mogu biti uzrokovane vanjskim problemima ali i
određenim problemima unutar samoga tima. Navest ćemo one koje se najčešće
susreću:
* *nedostatna podrška sustava izvan tima*. Nažalost u mnogim sredinama još
uvijek nije prepoznata vrijednost timskog rada, te organizacija tima za
određenu djelatnost nema podršku niti od suradnika kao i odgovornih
rukovodilaca. Uz to članovi, posebno multidisciplinarnih timova najčešće
obavljaju i niz drugih redovnih aktivnosti te mogu nastati poteškoće u
organizaciji timskog rada (npr. uskladiti vrijeme kad se svi članovi tima
mogu uključiti u potrebne aktivnosti), što može dovesti do preopterećenja i
iscrpljenosti pojedinaca.
* *nejasno definirani ciljevi i nedovoljno strukturirana organizacija
timskog rada* što je najčešće posljedica nekvalitetnog vođenja timskog rada.
* *nejasno definirana odgovornost svakog pojedinog člana tima*. Tome mogu
doprinijeti tzv. "teške osobe", odnosno osobe specifičnih karakteristika
ličnosti koje nisu spremne na timski rad, suradnju, podjelu obveza i
odgovornosti. Takve osobe mogu vrlo kvalitetno djelovati ali "kao
samostalni strijelci" ali ne u okviru tima.
* *nerješavanje interpersonalnih sukoba unutar tima*,
* *nejasan proces odlučivanja i nejasna odgovornost vođe tima*,
* *učestale promjene pojedinih članova tima*,
** nespremnost za preuzimanje određene odgovornosti* od strane članova tima,
** nedovoljni i neadekvatni resursi za funkcioniranje tima* (financijski,
prostorni, itd.).
Vođenje tima
Voditelji timova u okviru medicinske struke, trebaju biti dobro educirani o
svim mogućnostima i načinima rukovođenja, te će to vođenje prilagođavati
aktualnim potrebama. Ta prilagodba će osim o aktualnoj situaciji ovisiti i
o osobnim karakteristikama voditelja.
Kvalitetno vođenje tima, kao i vođenje grupe, značajno je ovisno o
kvalitetnom profesionalnom rukovođenju određenim sustavom.
Istraživanja su pokazala da načini rukovođenja značajno utječu, i u
pozitivnom i negativnom smislu, na dinamiku timskog rada, ponašanje
pojedinih članova tima, odnose u timu te konačno i na postignute rezultate.
U teoriji i praksi su prepoznati, opisivani i istraživani različiti stilovi
rukovođenja nekim sustavom što uključuje i tim. U ovom tekstu će kratko
biti prikazan jedan od klasičnih stilova rukovođenja a vezan je uz
korištenje autoriteta. Prema tom konceptu postoje tri načina rukovođenja
timom/grupom/sustavom.
*Autokratsko rukovođenje* -vođe sami određuju ciljeve, donose planove i
strategiju djelovanja, određuju koji član tima će obaviti određene zadatke.
Ne uvažavaju se mišljenja i stavovi suradnika, potire se individualna
inicijativa. Konačna efikasnost rada s ovako strukturiranim vođom može biti
zadovoljavajuća, ali su suradnici nezadovoljni, frustrirani, izrazito
stresno doživljavaju svoj posao.
*Demokratsko rukovođenje* - ciljevi i strategija djelovanja se donosi
temeljem diskusija i savjetovanja između članova tima, uvažavaju se tuđa
mišljenja i stavovi. Članovi tima su zadovoljni, profesionalno dobro
povezani. Prednosti ovoga tipa rukovođenja su da se slobodnije razgovara,
iznose se različita mišljenja i stavovi vezano uz postavljene ciljeve te su
i odluke kvalitetnije. Članovi tima bolje prihvaćaju strategiju djelovanja
jer im ono nije nametnuto. Postoje i nedostatci ovoga načina rukovođenja
timom - ključne odluke se donose sporije zbog duljeg vremenskog trajanja
diskusija, i preuzimanje individualne odgovornosti je smanjeno jer se kroz
diskusije umanjuje značaj pojedinca.
*"Laissez faire" rukovođenje* - definiranje cilja i strategije djelovanja
prepušteno je u potpunosti članovima tima a voditelj samo više ili manje
usmjerava djelovanje.
Svaki model rukovođenja timom, posebno u okviru medicinske struke ima svoje
prednosti i nedostatke što je vezano uz niz čimbenika, a u prvom redu uz
specifičnost ciljeva kao i strategije djelovanja. U nekim situacija su
potrebne brze gotovo hitne odluke ako to zahtjeva aktualno stanje
bolesnika. U drugim situacijama kao npr. organizaciji preventivnih
aktivnosti moguće je donositi odluke kroz određeno, ali dulje vremensko
razdoblje. Često nije niti dobro donositi ishitrene odluke. Prema tomu
osobe, voditelji timova u okviru medicinske struke, trebaju biti dobro
educirani o svim mogućnostima i načinima rukovođenja, te će to vođenje
prilagođavati aktualnim potrebama. Ta prilagodba će osim o aktualnoj
situaciji ovisiti i o osobnim karakteristikama voditelja.
Zaključak
U zaključku se može reći da niti jedan zdravstveni djelatnik, u prvom redu
liječnik, ne može više sam, u okviru svih svojih profesionalnih znanja i
kompetentnosti zadovoljiti sve kompleksije potrebe struke, odnosno
bolesnika (1). Neke aktivnosti nije uopće moguće organizirati izvan timskog
djelovanja. Timski rad u suvremenoj medicini predstavlja nezaobilazni
segment kvalitetnog profesionalnog djelovanja (2). Organizacija i
kvalitetno djelovanje tima zahtjeva dodatnu edukaciju koja bi, prema
podatcima iz literature, trebala započeti već tijekom studija a daljnji
razvoj uskladiti prema potrebama specijalističkog usmjerenja kao i osobnim
karakteristikama kroz dalju poslijediplomsku edukaciju.
Literatura
1. Baker DP, Day R, Salas E: Teamwork as an essential component of
high-reliability organizations. Health Serv Res 2006; 41(4Pt2): 1576-98.
2. Dichter JR. Teamwork and Hospital Medicine: A Vision for Future. Crit
Care Nurse 2003; 23: 8-11.
3. Hall P, Weaver L. Interdisciplinary education and teamwork: a long and
winding road. Med Educ 2001; 35:867-875.
4. Carbo AR, Tess AV, Roy C, Weingart SN: Developing a high-performance
team training framework for internal medicine residents: the ABC' of
teamwork. J Patinet Saf 2011; 7(2): 72-6.
5. Makaram S. Interprofessional cooperation. Med Educ 1995; 29 Suppl 1:
65-9.
6. Fernandez R, Kozlowski SWJ, Shapiro MJ, Salas E. Towartd a Definition of
Teamwork in Emergency Medicine. Acad Emerg Med 2008; 15: 1104- 1112.
7. SextonJB, Thomas FJ, Helmreich RI. Error, stress and teamwork in
medicine and aviation:cross sectional surveys. BMJ 2000; 320: 745-9.
8. Lerner S, Magrane D, Friedman E. Teaching teamwork in medical education.
Mt Sinai J Med 2009; Aug 76(4): 318-29.
9. Lary MJ, Lavigne SE, Muma RD, Jones SE, Hoeft HJ. Breaking down
barriers:
multidisciplinary education model. J Allied Health 1997; 26(2): 63-9.
prof. dr. sc. Mirjana. Grubišić-Ilić
Klinička bolnica Dubrava Klinika za psihijatriju Zdravstvenog veleučilišta
Referentni centar Ministarstva zdravlja za poremećaje uzrokovane stresom
Regionalni centar za psihotraumu
Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6
Copyright (c) 2001-2012 PLIVA Hrvatska d.o.o. Sva prava pridržana
Other related posts:
