Odgovor HDZ-a
Cijenjene kolegice i kolege,
u privitku odgovor HDZ-a i moji komentari na njihove odgovore.
Lijepi pozdrav
Mirjana
Poštovani,
u ime Hrvatskog društva za preventivnu i socijalnu pedijatriju zahvaljujem
na odgovorima. Osvrnula bih se na njih uz dodatna pojašnjenja.
1. Još 2011. godine potpisani je ugovor s HZZO-om o smanjenju broja djece u
skrbi primarnog pedijatra s 1000 na 850 kroz tri godine. 2011. je
postignuto smanjenje na 950 i nakon toga je sve obustavljeno. Što se tiče
djece školske dobi i oni su u našoj domeni. Mi smo specijalisti za dječje
bolesti a dijete je do 18 godine. 2011. godine u dijalogu s Ministarstvom
zdravstva složili smo se da spustimo granicu na 14 godina uz uvjet
smanjenja broja djece u skrbi. Mi smo svoj dio ispoštovali.Osjećamo se
prevareni! Ovo društvo kao da ne shvaća vrijednost primarnog pedijatra za
svu djecu. Neki kažu da smo mi preeducirani za primarnu, da je nama mjesto
na bolničkim odjelima. Vjerujte da nitko ne zna previše kada su djeca u
pitanju a djeca zavijeđuju najbolje. Pedijatar u primarnoj zdravstvenoj
zaštiti zbrine 80% kazuistike, smanjuje priliv pacijenata na bolničke
odjele i rasterećuje sekundarnu zdravstvenu zaštitu koja je u konačnici
skuplja. Zalažete se za promicanje zdravih navika. Teško je u odrasloj dobi
mijenjati čovjeka. Djetinjstvo je doba kada se to usađuje. Sve propušteno u
ranoj dobi vraća se trostruko, više kroničnih bolesti, više invaliditeta.
Ako uistinu želite zdravstvo na zdravim temeljima surađujte s primarnim
pedijatrima. Hrvatsko društvo za preventivnu i socijalnu pedijatriju jedino
je društvo s tradicijom od 29 godina koje zastupa samo primarne pedijatre.
Druga društva nas samo spomenu a mi služimo kao pokriće. Ministar stalno
spominje KoHOM i dijalog s njima ali oni nisu naši predstavnici. Brojčano
nismo toliko jaki pa nas drugi preglasaju ali mi se i dalje srčano zalažemo
za naša prava kao pružatelja usluge i prava naših pacijenata na zdravlje.
2. Administrativno rasterećenje mi u praksi ne osjećamo. Pitanje Potvrde za
upis u dječji vrtić i ispričnice za dječji vrtić nikako da riješimo s
Ministarstvom. Navodno sve stoji u pravnoj službi. E- upisivanje bez
dogovora s izabranim pedijatrom je nešto što narušava dignitet doktora.
Namjerno pišem doktora a ne liječnika jer mi nismo samo oni koji liječe, mi
smo puno više od toga! Premještaj jednog pacijenta drugom doktoru treba
biti stvar dogovora a ne stvar prisilnog upisa. Podsjećam da smo nekada u
timu imali dvije medicinske sestre, jedna srednje stručne spreme i jedna
više stručne spreme. Sada sve obavlja samo jedna medicinska sestra i jedan
doktor.
3. Što se tiče subspecijalizacije iz preventivne i socijalne pedijatrije
struka se oglasila, na sastanku s Ministrom prof. Berošem dogovoreno je da
će se to pokrenuti ali i to stoji u ladici pravne službe MIZ-a
4. Partnerski odnos s HZZO više nije kao što je nekada bio. Tražili smo u
više navrata razgovor ali nismo uspjeli dobiti termin. I oni samo
pregovaraju s KoHOM-om a opet naglašavam, HDPSP je predstavnik primarnih
pedijatara.
5. Predsjednica sam HDPSP od 2021. godine. Uz više dopisa Ministarstvu
sastanak s Ministrom uspjeli smo ostvariti tek 2023. godine. Predočili smo
svoje mišljenje, prijedloge, zahtjeve. Niti jedan se za sada nije
realizirao. Za popunu nove mreže zdravstvenih ustanova nismo niti
kontaktirani. Nova ponuđena mreža pedijatrijskih ordinacija nije realna,
prestavlja želje lokalnih zajednica kako bi zadovoljili svoje birače.
6. Rana razvojna podrška ne prati potrebe djece s teškoćama u razvoju.
Istina je da se kreće polako ali od 2019. godine prošlo je 5 godina a
većih pomaka nema. Javno zdravstvo tu zakazuje a cvjetaju privatne ustanove
čije usluge roditelji plaćaju sami. Ima roditelja koji to ne mogu
financirati što uskraćuje pravo djeteta na zdravstvenu skrb i veće
posljedice u kasnijoj dobi što financijski opet opterećuje društvo odnosno
zajednicu u cjelinu. Svaka kuna uložena u dijete vraća se 7 puta.
7. Želimo li motivirati mlade liječnike za specijalizaciju primarnog
pedijatra moramo prije svega riješiti onih prvih 6 pitanja.
Mladi liječnici vide u našim pedijatrijskim ordinacijama obiman opseg
posla, opterećenje s administracijom, neadekvatan odnos HZZO-a prema nama
kao partnerima, nedovoljnu potporu Ministarstva zdravstva, sva prava daju
se pacijentu, npr. telefon za žalbu, a na koji telefon se mi možemo žaliti
ako nas pacijent pritiska s neargumentiranim zahtjevima? Anivaksere da ne
spominjem, osobito kada traže Potvrdu za upis u dječji vrtić a dijete ne
žele cijepiti. Sve to mlade doktore odbija od naše specijalizacije. Realne
plaće, rješavanje stambenog pitanja samo su nadogradnja. Najvažniji je
odnos prema nama doktorima kao prema ljudima koji smo veliki dio života
proveli učeći, sjedeći doma kada su se drugi zabavljali. *Cjeloživotno
učenje zavrijeđuje partnerski odnos cijelog zdravstvenog sustava prema nama
jer bez nas taj sustav ne bi funkcionirao. Možemo imati velebne bolnice,
najsofisticiranije dijagnostičke aparate, bez stručnog, odgovornog i
zadovoljnog medicinskog osoblja na svim razinama zdravstvene zaštite, sve
puno manje vrijedi.*
Vjerujem i nadam se da će naša prepiska uroditi plodom, da će se nekoga
dotaknuti.
S poštovanjem
Mirjana Kolarek Karakaš dr.med.spec.pedijatrije
predsjednica Hrvatskog društva za preventivnu i socijalnu pedijatriju
Attachment:
Odgovor Hrvatskom društvu za preventivnu i socijalnu pedijatriju HDZ.docx
Description: Microsoft Word (OpenXML)
