From: smartdoctor-bounce@xxxxxxxxxxxxx
[mailto:smartdoctor-bounce@xxxxxxxxxxxxx] On Behalf Of dr Zlatko Sušanj
Sent: Thursday, July 02, 2015 2:15 PM
To: smartdoctor@xxxxxxxxxxxxx
Subject: [smartdoctor] Re: [smartdoctor] Izvješće o poslovanju HZZO-a za 2014.
godinu
Ma kakvo bolovanje ili godišnji! SLOMe su ko žarulje-gore dok ne izgore,a onda
se ušarafi nova ili ako nema, upali svijeća :-(*****
30.06.2015., u 09:04, Teo Depolo <teo.depolo@xxxxxxxxxxx
<javascript:_e(%7B%7D,'cvml','teo.depolo@xxxxxxxxxxx');> > napisao:
Na linku
http://cdn.hzzo.hr/wp-content/uploads/2015/06/financijsko_izvjesce_2014.pdf
možete pregledati izvješće o poslovanju HZZO-a za 2014. godinu. Obratite pažnju
na stranu 11. Tu ćete naći da je u 2014. bilo 37.339.195 posjeta ordinacijama
OM i 33.316.120 posjeta SKZ zaštiti. Signifikantan podatak!
......kojih pet pozitivnih akcija možete napraviti da bi poboljšali blagostanje
svog života? A poanta je da to nisu baš tajne sreće, nego stvari iz kojih će
posredno proizaći sreća.
Prva od njih je da se povežete, vaše društvene veze su najvažniji temelji u
vašem životu. Da li ulažete svoje vrijeme i energiju u ljude koje volite?
Nastavite graditi te odnose. Druga je da budete aktivni. Najbrži put iz lošeg
raspoloženja: izađite van, šetajte, uključite radio i plešite. Aktivnost je
odlična za pozitivno raspoloženje. Treća je primjećivati stvari. Koliko ste
svjesni stvari koje se dešavaju u svijetu, promjena godišnjih doba, ljudi oko
sebe? Da li primjećujete što se u vama "kuha" i želi izaći? Zasnovana na mnogo
dokaza o svjesnosti, na kognitivno bihejvioralnoj terapiji vrlo je jaka za naše
blagostanje. Četvrta je, nastavite učiti .Važno je nastaviti - učenje tijekom
cijelog života. Stariji ljudi koji uče i koji su znatiželjni imaju mnogo bolje
zdravlje od onih koji se zatvore. Ali to ne mora biti formalno učenje; ne mora
biti zasnovano na znanju. Više se radi o radoznalosti. Može biti učenje kuhanja
novog jela, sviranje instrumenta koji ste zaboravili kao dijete. Nastavite
učite. I posljednja je najmanje ekonomska od svih, a to je davanje. Naša
velikodušnost, altruizam, suosjećanje, oni su povezani s mehanizmom
nagrađivanja u našem mozgu. Osjećamo se dobro ako dajemo. Možete napraviti
eksperiment u kom dvjema skupinama ljudi date ujutro 100 dolara. Jednoj grupi
kažete da ih potroši na sebe, a drugoj na druge ljude. Na kraju dana mjerite
njihovu sreću, oni koji su ih potrošili na druge su mnogo sretniji od onih koji
su ih potrošili na sebe.
<http://www.bastabalkana.com/2013/03/indeks-srece-i-index-srecne-planete-pet-nacina-kako-da-budete-srecni/>
http://www.bastabalkana.com/2013/03/indeks-srece-i-index-srecne-planete-pet-nacina-kako-da-budete-srecni/
Ekonomija sreće nastoji integrirati dostignuća različitih društvenih znanosti,
prije svega ekonomije, psihologije i sociologije. Kao iznimno važan faktor koji
doprinosi sreći građana, a koji je u ekonomiji prethodno bio potpuno zanemaren,
pojavljuju se odnosna dobra. Među prvima ih spominju talijanski ekonomist B.
Gui (1987.) i američka politologinja C. Uhlaner (1989.). Odnosna su dobra izraz
relacijske naravi sreće, a otkrivena su uslijed traganja za odgovorom na
pitanje kako utječe kvaliteta međuljudskih odnosa na ekonomske rezultate i
individualnu sreću. Ako psiholozi (npr. R. Baumeister i M. Leary, 1995.) tvrde
kako ljudi imaju fundamentalnu potrebu za društvenim odnosima, postavlja se
pitanje kako se čovjekova društvenost odražava na ekonomske pojave?
Brojna istraživanja pokazuju kako sreća ne ovisi (ili ovisi samo uvjetno) o
visini prihoda; s druge strane mnogi znanstvenici pokazuju kako subjektivno
zadovoljstvo pojedinca ovisi o opsegu korištenja odnosnih dobara. Odnosna dobra
su ona koja nastaju u zajedništvu (odnosu) s drugima: dovoljna su i dvojica
kako bi nastalo odnosno dobro; pojedinac sam ne može ni stvoriti, ni
konzumirati odnosno dobro.
Kako bi ‘običan’ odnos prerastao u odnosno dobro on treba imati (barem)
sljedeća obilježja: ne-anonimnost i autentičnost. Ne-anonimnost proizlazi iz
toga što se osobe moraju poznavati kako bi stvorile odnosno dobro. Identitet je
važan: čovjek može biti okružen stotinama i tisućama ljudi, ali svejedno ne
poznavati ni jednog od njih, i u svoj toj masi može se osjećati potpuno otuđen.
Čini se kao da je u društvu, ali je zapravo sasvim sam. Također, osoba može
sama otići na utakmicu ili na koncert, biti dijelom prepunog stadiona, uživati
u zajedničkom iskustvu, no ako ondje ne poznaje nikoga, i ni sa kim ne prozbori
niti riječ, ne može se reći da je uživala odnosno dobro.
Kaže li se kako odnosno dobro mora biti autentično to znači da mora biti
iskreno, nepatvoreno, i neinstrumentalizirano. Pojasnit će se na primjeru:
umjesto ručati sam, na ručak se može otići i s kolegom. Ako bilo tko od njih na
ovaj obrok ide sa kakvom skrivenom namjerom, tj. sa željom instrumentalizirati
taj odnos na bilo koji način, ne može se govoriti o odnosnom dobru. Ručak kojem
je cilj za vrijeme objeda ugovoriti kakav posao instrument je interesa
sudionika; tada se ne može govoriti o iskrenosti, jer sudionicima primarni
interes nije sam odnos kao takav već posao, pa ne postoji ni odnosno dobro.
Proizlazi kako je odnosno dobro nemoguće izravno kupiti, jer novac nosi
materijalni interes i narušava iskrenost odnosa.
Ipak, odnosno se dobro može ‘kupiti’, ali neizravno. Evo primjera. Poslodavac
zaposleniku nudi izmjenu radnog ugovora: povećanje radnog vremena za 50% (sa 8
sati dnevno na 12 sati dnevno), i zauzvrat povećanje neto plaće za 80% (sa
3.000 kn na 5.400 kn). Zaposleniku je sasvim jasno kako bi pristankom potpuno
izgubio mogućnost stvaranja i potrošnje odnosnih dobara (bilo u obitelji,
kakvoj udruzi, sa prijateljima, u sportskom klubu, ili drugdje), i odlučuje
odbiti ponudu. Što je učinio? ‘Kupio’ je odnosna dobra za 2.400 kn, tj. za
iznos razlike veće i manje plaće. Donedavno ovakav postupak ne bi bio predmetom
ekonomske analize i okarakterizirali bi ga kao iracionalnog (porast plaće je
bitno veći nego porast satnice, pa je ‘nerazumno’ ne prihvatiti ovakvu ponudu),
te bi ga tradicionalni ekonomisti prepustili psiholozima. Ekonomija sreće vraća
ovaj postupak u domenu ekonomista: zanemarivanje odnosne dimenzije čovjeka kao
njegove fundamentalne odrednice može bitno narušiti vjerodostojnost ekonomske
analize.
Osnovni resurs za stvaranje i potrošnju odnosnih dobara je vrijeme. Premda se
odnosna dobra mogu kreirati i na radnom mjestu (poznate su prednosti timskog
rada u odnosu na individualni rad, jasno – ovisno o naravi posla), ipak ih se
češće može promatrati izvan radnog mjesta: u obitelji, susjedstvu, župi,
lokalnoj zajednici, udrugama, i neformalnim grupama. Za stvaranje odnosnih
dobara u ovim okruženjima prije svega je potrebno vrijeme. Stoga su duljina
radnog tjedna (npr. reguliranje rada nedjeljom), broj slobodnih dana i duljina
godišnjeg odmora direktno povezani s mogućnošću proizvodnje i potrošnje
odnosnih dobara. Dulji radni dan i radni tjedan, te manji broj državnih
praznika i blagdana može djelovati na veću proizvodnost materijalnih dobara,
ali isto tako djeluje na manju proizvodnost odnosnih dobara. U Hrvatskoj je
poznato tzv. ‘spajanje praznika’ – pojava kad radnici uzimaju par dana
godišnjeg odmora i spajaju ih s državnim praznicima i vikendima, i na taj način
produljuju vrijeme odmora. To je ustvari najobičnija ‘kupovina’ odnosnih
dobara. Ako radnici pritom ne čine ništa nelegalno, zašto se ova pojava gotovo
uvijek promatra podozrivo i u negativnom kontekstu? Nije li radnik vlastan
tražiti vlastitu sreću?
Zbog svega navedenog valja biti oprezan kada se govori o ‘siromašnim’ državama,
jer su građani tih država itekako bogati: bogati su odnosnim dobrima. S druge
strane, ‘bogate’ države, zatvorene u glorifikaciji egoističnog individualizma,
siromašne su odnosnim dobrima. Nakon što se prijeđe razina temeljnih ljudskih
potreba, postavlja se pitanje tko je uopće u ovom svijetu bogat, a tko siromah?
ida
