Draga Ljiljo, ti si naša heroina.Malo po malo ulaziš u legendu. KMNM Vlado Neradnik ----- Original Message ----- From: Marija To: smartdoctor@xxxxxxxxxxxxx Sent: Tuesday, September 06, 2011 8:05 PM Subject: [smartdoctor] RE: [smartdoctor] Re: [smartdoctor] Re: [smartdoctor] Re: [smartdocto r] Tko je ono govorio o zaštiti podatak a ? Draga Ljiljo,upućujem Ti svoje iskreno divljenje za dosljednost ,upornost,borbenost .Ovo što si učinila Ti mogu samo veliki i hrabri ljudi. -pozdrav, Marija ------------------------------------------------------------------------------ From: smartdoctor-bounce@xxxxxxxxxxxxx [mailto:smartdoctor-bounce@xxxxxxxxxxxxx] On Behalf Of Meri Meri Sent: Tuesday, September 06, 2011 6:02 PM To: smartdoctor@xxxxxxxxxxxxx Subject: [smartdoctor] Re: [smartdoctor] Re: [smartdoctor] Re: [smartdocto r] Tko je ono govorio o zaštiti podatak a ? Kao i uvijek, Zrinko BRILJANTNO! Meri Margreitner ------------------------------------------------------------------------------ From: Zrinko Karlovic <zrinkokarlovic@xxxxxxxxx> To: smartdoctor@xxxxxxxxxxxxx Sent: Mon, 5 September, 2011 2:26:49 Subject: [smartdoctor] Re: [smartdoctor] Re: [smartdocto r] Tko je ono govorio o zaštiti podatak a ? Draga Ljiljo, upućujem ti svoju iskrenu sućut zbog smrti tvoje borbe protiv sedmoglavog zmaja Ceziha, a ako se sjećaš kako je trajala i završila moja borba znat ćeš da te malo tko može razumjeti kao ja. A sad svima onima koji su u Leovom i tvom mailu opazili naglašeno moje ime, kratko (mo'š mislit') obrazloženje (što je pisac htio reći). Kao i sve drugo danas u svijetu, i pitanje javnosti i privatnosti dovedeno je do tragikomičnog ekstrema istovremeno pomičući krajnosti mimo svih razumnih granica (već se pitam postoje li fizičke granice koje ovi iracionalni postupci neće prijeći), i demonizirajući ono što mi koji smo živjeli u antičkim vremenima nazivamo razumnom sredinom. I dok nas se preko satelita, Oprahinih infiltrirajućestenotičnih emisija (poslije kojih imate oprahan mozak), mailova u rasponu od lažnoprijateljske zabrinutosti do totalne paranoje itd upozorava na sva zla koja nas mogu snaći ako odamo bilo koji podatak o sebi, od stoljeća rođenja, imena svog učitelja iz osnovne škole ili nogometnog kluba za koji navijamo, da se i ne spomene nedajbože da se ikad fotografiramo (a ako fotografiramo svoju djecu nismo ni zaslužili bolje nego da nam ih socijalna služba oduzme, naravno ako to već nije prekasno jer su pali kao žrtve naše neodgovornosti) - istovremeno se na sve moguće načine uzimaju uz našu volju (prešutno, dobrovoljno ili pod prisilom) svi mogući najtajniji i najintimniji podaci, prisluškuje nam se mobitele i čita elektronsku poštu i to ne više u krugu lokalnih partijskih sekretara nego u tajnim podrumima stožera boraca za demokraciju i osobne slobode po američkom sustavu vrijednost, snima nas se nadzornim kamerama na križanjima, ulazima u tunele, benzinskim crpkama, trgovinama od zlatarni do željezarija, u liftovima i stubištima a najčešće i zahodima samo to se (još) javno ne priznaje. I onda dok po Londonu ili austrijskom selu može netko pratiti ili kasnije rekonstruirati svaki naš korak, što smo gledali u izlogu a ne samo što smo kupili (što će pratiti i preko kartica, računa, OIBa), s kim smo se susreli i za kime smo se okrenuli, i ne samo s kime smo razgovarali (što je praktički obavezni javni podatak) nego i puni tekst tog razgovora samo ako je ikad netko pomislio da bismo mogli biti zanimljivi službama od antiterorističkih do poreznih... istovremeno će me netko plašiti što će netko moj (zamućeni!) lik vidjeti na Googleu. I zamislite, Juan Valdez iz Montevidea i Emi Yamamoto iz Yokohame znat će da sam ja, nepoznati i neprepoznatljivi lik, u neko nepoznato vrijeme jednom hodao po Jurišićevoj ulici u Zagrebu. Zastrašujuće, zar ne, kažu oni. Pa i da mi lik nije zamagljen (iako, bolje razmislivši, neka me samo zamagle, inače bi mogao rastjerati potencijalne turiste od ideje da posjete Zagreb) što bi to značilo prema onome da Google i Yahoo prate kakvu poštu primam i kakvi su mi najdraži sadržaji koje unosim u tražilicu. Da, Ljiljo, ne sumnjam da će isti Juan i Emi, kao i mnogo opasniji Lars Andersson iz Östersunda moći vidjeti tvoju sliku na Facebooku. I sve moje slike koje su stavili moji kolege doktori ili moji kolege teniski suci. Pa će se znati da sam bio u Vukovaru i Umagu. Strašno, kakvu političku poruku time šaljem!!! Da podsjetim, to su mahom slike koje znamo da su slikane, možda smo čak popravili frizuru i postavili osmjeh br 5 i ispali malo manje loše nego kad se pogledamo ujutro u ogledalu. Ali istovremeno nas netko u kompromitirajućoj pozi može snimiti i staviti na Youtube, o čemu nećemo imati pojma. No, i to me još previše ne muči, jer je mala vjerojatnost da će prilog vidjeti netko tko me poznaje, osim naravno Juana, Emi i Larsa. A ono što me najviše muči jest ono što me suvremeni svijet uvjerava da je u mom osobnom interesu i da moram biti sretan zbog toga. Da je za mene dobro da moj susjed koji radi u trgovini može nadzornom kamerom gledati što sam radio u trgovini i što sam razgledavao, i s kime sam uopće tamo bio. Da prijateljica moje žene može vidjeti kako me kamera uhvatila dok sam se malo bolje nego ona misli da sam trebao zagledao u komad koji je prolazio pola metra od mene. Da će u slastičarni imati čvrsti dokaz da sam otišao na kolače u vrijeme dok sam deklarativno bio na dijeti (priznajte, ovo sa dijetom zvuči jako uvjerljivo...) i moći me cinkati doktoru, agentu životnog osiguranja i naravno opet ženi, jer su me vidjeli na kazeti ili CDu i nije mi pomoglo što sam pazio da odem u smjeni kad nema poznate slastičarke. Ili čak, da ne ispadnem uvijek negativac, da sam otišao kupiti poklon iznenađenja ženi, ali ona to sve sazna prije rođendana ili godišnjice jer je sve viđeno budnim okom Velikog brata, i propade iznenađenje jer ju je sestrična upozorila da sam nešto sumnjivo kupovao, vjerojatno ljubavnici, pa neka se čuva. Najbolji primjer dvoličnosti mi je moja omiljena tema Oprah koja s jedne strane upozorava na sve opasnosti kako možemo nesvjesno neželjenima (Larsu, Emi...) odati svoje tajne (toliko daleko da u jednoj emisiji kaže doslovno, da, trebate biti paranoični - dakle potiče ljude na ponašanje duševnih bolesnika) a istovremeno ogoljuje do posljednjeg nukleotida svaku osobnu tajnu ljudi koji joj uđu u studio. I zato Ljiljo, dok postoji CEZIH i tajne službe koje znaju o meni puno više nego znam ja sam, smiješno mi je postavljati zaštitu na Facebook ili brinuti se u kojoj će me ulici slikati Googleovi ljudi. Osim ako me ne slikaju dok me uvode u kola s jednosmjernom kartom za Remetinec. Pozdrav svima koji su ovo čitali - i znajte da Emi, Lars i Juan ne znaju, ali mnogo drugih zna kakvom ste subvezivnom sadržaju pristupili, i od sad će vam mobiteli biti dvostruko kontrolirani, a sve zato što se niste znali čuvati mojih mailova Zrinko --- On Mon, 9/5/11, Ljiljana Ćenan <lmilicev@xxxxxxx> wrote: From: Ljiljana Ćenan <lmilicev@xxxxxxx> Subject: [smartdoctor] Re: [smartdocto r] Tko je ono govorio o zaštiti podatak a ? To: smartdoctor@xxxxxxxxxxxxx Date: Monday, September 5, 2011, 1:18 AM Leo, ja sam govorila, ma što govorila - vrištala! - o zaštiti podatka, a zašutila sam kad je Zrinko na facebook stavio moju sliku sa Vijeæa KoHOM-a u Vukovaru, i ispod nje komentar (parafrazirat æu): Ja predla¾em da se ne prikljuèujemo ni na vodovod! (Ovdje æu napraviti malu digresiju, koja ipak zorno ilustrira ono što ja cijelo vrijeme govorim - Zrinko, ja nemam uopæe facebook profil, niti si me prihvatio kao prijatelja (niti mo¾eš jer nisam uopæe na facebooku), a ipak sam vidjela slike i komentare! Toliko o tome da ono što staviš na svoju facebook stranicu mogu vidjeti samo ljudi koje ti odabereš!) No mo¾da je ovo prilika da objavim na listi da sam ja "sretno CEZIHirana" negdje od kraja travnja ove godine. Nisam to do sada objavljivala jer sam èekala da poène postupak raskida ugovora sa mnom, da dobijem datum arbitra¾e, pa da onda sve objavim i pozove m kolege na arbitra¾u, za koju sam tra¾ila da bude otvorena za javnost. Kronologija dogaðaja ide ovako: Nekoliko dana nakon mog debija u Hrvatska u¾ivo, u kojem sam se "pohvalila" da sam jedina doktorica u Hrvatskoj koja nije cezihirana, posjetila me troèlana ekipa iz HZZO-a, PU Vinkovci, ispitala što ih je zanimalo, ja im odgovorila i nekoliko tjedana nakon toga stiglo izvješæe o obavljenom nadzoru, koje je završavalo sa reèenicom: "Predla¾e se pokrenuti postupak raskida ugovora sa HZZO-om zbog kršenja èlanka bla,bla,bla....." Nakon što sam razmislila što èiniti dalje i naravno, konzultirala se sa Mariom, Idom, Barijem i Leom, odluèila sam se prikljuèiti na CEZIH i poèeti (protuzakonito, jer imam nekoliko stotina potpisanih izjava pacijenata da ne daju svoje podatke na internet) slati podatke. Èinilo mi se pametnije ostati na uhodanom radnom mjestu, sa stalnim prihodima i tako mo¾da imati vi&sc aron;e snage za borbu protiv sve ga s èim se borimo veæ više od 2,5 godine (da krenem nabrajati, mail bi bio kilometarski). Stoga sam prvo na vrata ordinacije napisala obavijest pacijentima da nisam više u moguænosti štititi njihove podatke, te im napisala brojeve HZZO-a, MZSS-a, puèkog pravobranitelja i uputila ih da se sami raspitaju o zaštiti svojih prava. Nakon toga sam se prikljuèila, poèela slati podatke i istovremeno napisala ¾albu na to njihovo izviješæe, koja je u prilogu ovog maila (njihovo izviješæe nemam sad ovdje kod kuæe skenirano, ali ništa ne propuštate - tipièni glupi, nerazumljivi, nerazmrsivi, prazni, iritirajuæi HZZO-ov dopis). U toj ¾albi sam zatra¾ila arbitra¾u, te da bude otvorena za javnost, te sam namjeravala, nakon što bih dobila poziv na arbitra¾u, ovo sve napisati na listu i pozvati vas da prisustvujete još jednoj farsi u re¾iji HZZO-a i ekipe koja ga vodi. Nakon toga sam napisala drugo pismo, koje je takoðer u prilogu, te zajedno sa svom prepiskom koju sam vodila sa HZZO-om protekle 2 i nešto godine poslala (s povratnicom naravno) na tih 10-ak adresa. Do danas mi se jedino javila kolegica Ðula Rušinoviæ iz Udruge za zaštitu prava pacijenata i, pazite ironije, dr. Andrija Hebrang, predsjednik saborskog odbora za zdravstvo, koji me je obavijestio da je zatra¾io oèitovanje HZZO-a u vezi tog što sam im napisala. Naravno, nekoliko mjeseci nakon, ni oèitovanja, nit ikakvog glasa. Toliko o zainteresiranosti za zaštitu podataka u Hrvata! Sigurna sam da sam govorila i pisala o tome tko æe koga povaliti u kojoj meksièkoj ili turskoj seriji privukla bih daleko veæu pa¾nju hrvatskoga puka. I da, èetiri mjeseca poslije nema ni odgovora na moju ¾albu na izviješæe o nadzoru, niti poziva na arbitra¾u, što god im ta šutnja znaèila! No, niti mi je ¾ao, nit i sam stala. Dapaèe, koliko zn am, intenzivno se radi na oformljavanju elektronskog kartona u Hrvata. Baš me zanima hoæe li Hrvati i dalje biti jednako nezainteresirani i hoæe li im biti simpatièno kao receptiæi koji lete internetom, kad shvate da æe svi njihovi kontakti sa spolno prenosivim bolestima, ili PTSP-i koje su zadobili u Njemaèkoj dok su na TV-u gledali rat u Hrvatskoj, i kojima su "izborili" mirovinu, biti na internetu! Da rezimiram - veæ sam 4 mjeseca (ne)sretno CEZIH-irana, na sustav sam se prikljuèila kad je veæ manje-više bio stabilan (ako æe se to ikad uopæe moæi reæi), pa sam saèuvala hrpu ¾ivaca koje su gubili oni koji su se ¾urili prikljuèiti na polugotov sustav, kad sustav padne uopæe ne printam kroniènu terapiju, eventualno neki antibiotik za dijete, a sve drugo pošaljem na CEZIH i ka¾em pacijentima neka èekaju da proradi, i neka u meðuvremenu slobodno nazovu telefonske brojeve koji su napisani na vr atima ordinacije i neka se minis tru i Strizrepu pohvale kako im je super zdravstveni sustav i kako su im dostupni lijekovi (ljekarna mi je vrata do ordinacije i kad su dobivali papirnati recept dizali su lijekove za nekoliko trenutaka). I ni u ludilu ne mislim kao kolegica Šariæ iz Osijeka da kad cezih crkne vidimo koliko nam nedostaje. Meni ne nedostaje niti mrvu, i dalje mi je samo odvratni Big brother u ordinaciji, a moji pacijenti su imali jednako kvalitetnu zdravstvenu skrb i prije njega, za "vladavine CEZIHa" i imat æe i nakon njega, jer sam i ja jedna od onih koji kompenziraju maksimum gluposti, nelogiènosti i anarhije hrvatskog zdravstvenog sustava. I sla¾em se sa Meri Klariæ da nam je CEZIH mogao biti jako oru¾je u rukama za brzo i relativno lako izboriti veæinu stvari oko kojih se godinama nate¾emo. Ali nije! Zašto? Pa zato što od poèetka nama nisu najveæi problem ministar zdravstva, direktor HZZO-a, Ranko Stevanoviæ i slièni likovi, veæ na&scar on;i kolege. I mi bi lako izašli na kraj sa politièarima i birokratima, kad bismo barem na trenutak mogli razmišljati što je dobro za sve nas u cjelini i dugoroèno, a ne samo što je dobro za moje dupe i ovog trenutka! Ali eto, ne mo¾emo! I zato nam je tako kako nam je. Pozdrav od seoske doktorice! > [Privitak: part1.07060105.03000803@xxxxxxxxxxx]