Bože, kako nas puno misli i osjeća slično.... Ono Alanovo o nirvani mi je jako blisko ali koji puta tijelo zaostaje pa imaš visoki tlak a mozak i duša u nirvani, i tek kada se odmakneš i tijelo počne reagirati i bližiti se nirvani..... Dana 30. listopada 2014. u 20:16 Alen <astojano@xxxxxxx> je napisao/la: > Dragi moji, svi, > > O tome sam razmišljao prošle godine u ovo vrijeme i mučio se odlaskom ili > ostankom a kako stari čika Freud kaže dilema je put u neurozu. I tako se > dogodilo da sam sam sebi nabio anksioznost i povezao je sa poslom. > Posljedično sam postao sve nezadovoljniji i sve je to kulminiralo ovog > proljeća, odnosno ljeta kada sam za vrijeme odrade godišnjeg odmora, > odnosno rada za dva (tri) normalna doktora, malo "maka", "puka", > "odlipija", "pop..dija". Gotovo da bih mogao napisati datum kada se to > dogodilo. > > Imalo je to svog smisla i koristi. Poput katarze. Postigao sam neku vrstu > nirvane i sada se uopće ne nerviram koliko ljudi je u čekaonici, kome je > hitno čekati će a kome je bitno naručiti će se. Neka se nervira sestra, ako > hoće, ima puno manje do mirovine. Malo me nervira svakodnevna priča sa C1 > uputnicama i internom obradom ali i to ću polako isključiti iz svog > repertoara - nemam više volje ni želje prijavljivati, gubim vrijeme, množe > mi se sijede... > > Klasični burnout. Ili možda ne? > > Peticije se potpisuju za ćirilicu, za autoceste, za gejeve, protiv > gejeva... Sve je bitnije od zdravstva. Pa jednog dana kada naš prosječan > Petar Petrović iz Donje Motičine bude morao znati barem jedan strani jezik > da bi se sporazumio sa svojim izabranim liječnikom možda se bude > potpisivala i peticija "Nedamo naše liječnike" (njih 12 koji su ostali u RH > i još su živi i vjerojatno rade honorarno iz mirovine). > > Ovo je sustav koji poput živog blata usisava i davi sve one koji se > koprcaju. Što se žešće trzamo to nam je kneminovni kraj bliže, mislim prije > svega na biološki kraj (stres košta...). > > Na kraju - nemam savjet, nemam preporuku. Nikoga ne uvjeravam u bilo koji > svoj stav niti razuvjeravam. Tek iznosim svoje iskustvo, možda nekome > olakša spoznaju da nije jedini, sam, jedinstveni sizif u zemlji Rvackoj. > > Tempus fugit... i to je sve. > > Lijepi pozdravi iz ugodno prohladnog Osijeka. > Alen > > P.S. Odlučio sam da ne odlazim. Potonuti ću sa brodom, ako ga štakori > (crvi) prije toga ne pojedu. Možda je to rješenje dileme dovelo do nirvane? > Krhko je znanje... > > On 17.10.2014. 9:28, Dahna Jantos wrote: > >> Nemam više snage ni volje boriti se s ovakvim sustavom. Kao struka smo >> razjedinjeni, neki se bore, mnogi šute i potpisuju sve, na koncu sam i ja >> potpisala da ću plaćati još jedan harač DZu. Nemam zamjenu pa sam je ovog >> ljeta platila i sad sam zbog toga u debelom minusu. Sve u svemu kronično >> sam nezadovoljna poslom, odnosom "struktura"i pacijenata prema nama i >> kolega međusobno. OVo je totalno neuređena država u kojoj se nikakva >> pravila ne poštuju. Biti će mi drago ako se uspije izboriti povećanje >> hladnog pogona, jer će kolege koji su potpisnici barem malo profitirati, >> ali meni osobno to ne znači ništa jer sam nepotpisnik. Padam u rezignaciju >> i svaki dan razmišljam o odlasku negdje u neku uređenu državu, bez obzira >> šro imam previše godina za to. Za pet godina rada negdje vani mogla bi >> zaraditi veću mirovinu nego što ću je imati ovdje za 30 god rada. >> >> > >