[smartdoctor] Re: Tko je tu lud?

  • From: "bari sita" <bari.nikola.sita@xxxxxxxxx>
  • To: <smartdoctor@xxxxxxxxxxxxx>
  • Date: Sun, 10 Jul 2016 21:08:15 +0200

On 08 Jul 2016, at 00:53, Senad Muslić <senad.muslic@xxxxxxxxxxx> wrote:



Pravilnici se mijenjaju kao na tekućoj traci.



Ovo zaista prelazi svaku mjeru zdravog razuma ...





I u SKZ-u se osjeća „kaotični  duh“ administracije (članak) .... „Trenutačni bi 
se model zdravstva kako funkcionira u Hrvatskoj mogao opisati kao nakaradan. 
Ako ugledate profesore, docente, specijaliste i doktore znanosti kako usred 
radnog vremena u predavaoni ispunjavaju nekakve listiće nemojte pomisliti da 
igraju dobrotvornu tombolu. Oni se uče kako fakturirati dijagnoze...“

I ako fakture zahtijevaju beskonačno posjeta/kontrola(a šef pritišće 
službu..)...tada će se one i raditi....SKZ će izvoljevati,a mi prepisivati 
zahtjeve...I to se nikad neće promijeniti ako za upućivanje odgovara (i još i 
naručuje i prepisuje)  onaj tko ne indicira. Ida





Darko Chudy


'Zdravstvo nam je nakaradno, a privatizacija opasna akcija'


Pročitajte autorski tekst glavnog neurokirurga zagrebačkog KB-a Dubrava

Autor:
Dr. Darko Chudy <http://www.vecernji.hr/autori/dr-darko-chudy-23038/profil>



Skrb za ozlijeđene i bolesne dio je ljudske prirode i krasio je našu vrstu više 
stotina tisuća godina prije izrečenih ili pisanih ljudskih i Božjih zakona. 
Danas antropolozi prema fosilnim ostacima jasno dokazuju da su naši pretci 
preživljavali teške lomove kostiju i ozljede što bi bilo nemoguće bez tuđe 
pomoći. Takav oblik ponašanja bio je svojstven samo vrsti homo. Normalan 
ljudski mozak ima mogućnosti empatije, suosjećanja te za razliku od drugih 
vrsta možemo lakše i brže zamisliti kako je drugome u pojedinim životnim 
situacijama bilo sretnim ili tragičnim. Ovo za nas specifično svojstvo jedno je 
od mnogih koje nam je davalo prednost u okrutnom okruženju preživljavajući 
stotine tisuća godina na rubu istrebljenja.

Ne, ne igramo tombolu

Kroz povijest društva i civilizacije stvarale su pravila, zakone te osnivale 
institucije koje su omogućile zdravstveni sustav kako bi pomogao ozlijeđenima i 
bolesnima ili sprječavao bolesti. U tome je uvelike pomogao napredak medicinske 
znanosti, tehnike, gospodarstva, ali i pomaci u institucionaliziranju 
solidarnosti i humanitarnog rada. Danas kao i nebrojeno puta ranije govori se o 
reformi zdravstvenog sustava u Hrvatskoj pri čemu se na vagu stavljaju 
prednosti i mane pojedinih modela zdravstva u svijetu. Kao neurokirurg volio 
bih raditi u zdravstvenom sustavu Sjedinjenih Američkih Država (SAD) gdje su 
prihodi mojih kolega vrlo visoki pod uvjetom da sam čeličnog zdravlja do 
iznenadne smrti negdje u dubokoj starosti. Međutim oboljeti u takvom sustavu 
dok ste u radno sposobnoj dobi znači nesavladivu nesreću za pojedinca i njegovu 
obitelj.

Prvi uzrok obiteljskog bankrota u SAD­u jesu nepodmireni računi prema 
bolnicama. Stoga se svatko mora dobro zapitati kakav model zdravstva nudi svom 
narodu. Kao što se narod mora pitati tko i zbog čega mu nudi upravo takav model 
zdravstva jer se izravno tiče sigurnosti života svakog pojedinca i njegove 
obitelji u državi. Ne obratiti pozornost na bilo kakve promjene u zdravstvenom 
sustavu može nas koštati puno više nego što su platile kolateralne žrtve 
bankarskog sustava tipa udruge Franak.

Za zdravstvo bitno je i jačanje utjecaja liječničke komore koja mora štiti 
struku

Trenutačni bi se model zdravstva kako funkcionira u Hrvatskoj mogao opisati kao 
nakaradan. Ako ugledate profesore, docente, specijaliste i doktore znanosti 
kako usred radnog vremena u predavaoni ispunjavaju nekakve listiće nemojte 
pomisliti da igraju dobrotvornu tombolu. Oni se uče kako fakturirati dijagnoze, 
terapijske postupke i operacijske zahvate jer je to ozbiljan posao, značajno 
ozbiljniji nego zahtijevan operacijski zahvat.

Primjerice, ako prvo upišete postupak da ste zašili oslabljenu trbušnu 
stijenku, a potom izvadili upaljeni žučni mjehur točno takvim redoslijedom iako 
i jedno i drugo radite na istom pacijentu u jednom zahvatu tada biste mogli 
izgubiti desetak i više tisuća kuna po postupku!? Za fakturiranje izravno je 
odgovoran voditelj Odjela. Nakon ispunjavanja faktura svaki mjesec poput 
sportske prognoze gledamo rezultate koje smo postigli bez obzira koliko smo 
pacijenata operirali i sa kakvim uspjehom. Fakturiranje je toliko značajno da 
čak pojedini liječnici navode kako se kolege moraju ponašati financijski 
odgovorno zaboravljajući pritom da je loše dijagnosticiran i liječen pacijent 
najveći gubitak kako financijski tako i prema svim drugim ustaljenim mjerilima 
u medicini i zdravstvu. Dobro je poznato tko u velikim sustavima poput bolnica 
vodi brigu o financijama, a tko vodi brigu o pacijentima i tko kome mora 
omogućiti da što kvalitetnije radi.

Jeftinu floskulu da se uvijek može uštedjeti u zdravstvu na način da se 
smanjuje potrošnja lijekova i materijala može progutati neupućeni medicinski 
laik ali ne bi smjela biti prihvaćena od liječnika ili medicinskih sestara jer 
je znanstveno dokazano neistinita. Postoji suviše velik broj primjera iz 
povijesti medicine kada se štednjom počinio gotovo medicinski zločin. Kako bi 
smanjili udio duševnih bolesnika u bolnicama koji godišnje troše velik novac 
uvedena je frontalna leukotomija, odsjecanje čeonog režnja, zahvat opisan u 
kultnom filmu «Let iznad kukavičjeg gnijezda». Temeljni razlog uvođenja ove 
zastrašujuće operacije dvadesetih godina prošlog stoljeća bila je cijena 
operacije od samo 10 dolara. To je samo jedan od primjera kada su političari 
odlučivali da zdravstveni sustav treba nužnu uštedu.

Prije dvije godine započeo je veliki administrativni posao tzv. centralizacije 
javne nabave. Profesori, docenti, doktori znanosti sastančili su i usklađivali 
potrebe svakog pojedinog konca, vijka, proteze koje upotrebljavaju u kliničkoj 
praksi. Posao je trajao oko godinu i pol dana te je obavljeno na desetak 
sastanaka na «najvišem nivou» uz katkada žučne rasprave. Prije mjesec dana 
objavljeno je da se taj tzv. tender poništava i započinje se obavljati 
opetovano u dlaku isti posao. Tko za to odgovara? Intersantno je da je famozni 
model fakturiranja osmislio jedan od bivših direktora HZZO­a na način da ga je 
djelomice prepisao iz sustava Australije. Drugi dio koji nije prepisao i bitan 
je za funkcioniranje zdravstvenog sustava ostavio je nesebično budućim 
generacijama. Sada taj isti gospodin doktor preko svoje privatne tvrtke pomaže 
bolnicama da što bolje fakturiraju, normalno za razumnu svotu. Znakovito je da 
je po specijalizaciji ovaj financijski stručnjak ginekolog što bi neki veseljak 
rekao da nam time slikovito objašnjava u koju rupu je utrpao financiranje u 
zdravstvu.

Zdravstveni sustav u Hrvatskoj koliko god izgledao nakaradan funkcionira 
izvrsno zahvaljujući entuzijastima, liječnicima, medicinskim sestrama i drugim 
zdravstvenim djelatnicima koji istinski vole svoj posao

Zdravstveni sustav razvijenih zemalja donekle je ogledalo mentaliteta naroda 
koji u toj državi živi odnosno raširenosti svijesti o nužnosti solidarnog 
sustava zdravstva. Moj narod je nebrojeno puta dokazao veličinu duha 
solidarnosti, a o tome svjedoče niz akcija za bolesnu djecu, ljude zatečene u 
prirodnoj katastrofi kada su pomoć davali oni koji to mogu ali i oni kojima to 
nije lako. Ako djelatnici u trgovačkom centru oboli dijete ona će zbog 
solidarnog sustava imati mogućnosti liječiti dijete. Moji prihodi su značajnije 
veći od njezinih i izdvajam više od nje za zdravstveni sustav, ali smatram da 
je to moralno i pravedno jer ja danas pomažem njoj da bi njezino dijete sutra 
moglo pomoći mojoj ili nekoj drugoj obitelji. Ovakav sustav daje nam dugoročnu 
sigurnost. Zdravstveni sustav u Hrvatskoj koliko god izgledao nakaradan 
funkcionira izvrsno zahvaljujući entuzijastima, liječnicima, medicinskim 
sestrama i drugim zdravstvenim djelatnicima koji istinski vole svoj posao. Ovo 
sam se nebrojeno puta osobno osvjedočio, a radim u zdravstvenom sustavu 
dvadeset i više godina. Nažalost ovu tvrdnju mogu samo osobno posvjedočiti jer 
dosada se nije nitko potrudio da to znanstveno argumentira. U svim ljudskim 
djelatnostima kao i u zdravstvu ima i onih koji nisu zaslužili da opstanu niti 
dan duže na poslu, međutim smatram da ih nema toliko koliko u nekim drugim 
djelatnostima u Hrvatskoj.

Ogromna, troma i neučinkovita administracija uništava ne samo zdravstvo nego i 
školstvo, pravosuđe, redarstvo i sve druge resore u državi. U razgovoru sa niže 
rangiranim činovnikom u jednom od Ministarstava saznao sam pobjedonosnu misao 
zaposlenika na neodređeno. Nije želio obaviti zadaću koju mu je ministar 
odredio te je slavodobitno zaključio «pa i tako će ministar za godinu dana 
otići iz svoje fotelje», a on, djelatnik ministarstva će ostati, dok ga smrt 
ili penzija od posla ne rastavi.

Administracija određuje kvalitetu bolnice i liječnika, mjeri učinkovitost 
liječenja i dijagnostike. Administrativnim odlukama osnivaju se veleučilišta 
ili sveučilišta kako bi se mogao uzeti novac onima kojima smo administrativno 
odredili da moraju biti još školovaniji (vidi medicinska sestra­ viša 
medicinska sestra) ili zbog nasušne potrebe da se nekom politički zaslužnom 
djelatniku dodijeli titula docenta ili profesora. Svakako se ne osnivaju radi 
potrebe da se studenti i učenici što više i kvalitetnije školuju. U posljednje 
vrijeme neka sveučilišta više ne trebaju niti predavaone već samo kancelarije u 
kojima će se izdavati diplome ( vidi 300 lažnih diploma u samo jednom 
zagrebačkom poduzeću). Time uništavamo sve u našem društvu što se stvaralo 
desetljećima pa tako i zdravstvo.

Sada se govori o privatizaciji zdravstva jer je navodno najbolja dijagnostika i 
liječenje u privatnim ustanovama. Ili se podmeće teza da je zdravstvo u 
državnim bolnicama već privatizirano, kako govori bivši direktor HZZO, a danas 
vrlo uspješan privatnik koji ne misli da bi se i to moglo shvatiti kao mogući 
sukob interesa. Interesantna osoba koja je zarađivala novac dok je radio na 
mjestu direktora HZZO-­a na vrlo interesantan način.

Savjet urologa

Privatno zdravstvo kojeg vodi isključivo profit ponuditi će katkada i 
nepotrebnu dijagnostiku pa čak i nepotrebnu operaciju ako se adekvatno plati. 
Broj je operiranih pacijenata zbog tegoba lumbalne kralješnice u SAD­u je 
nekoliko puta veći nego u Kanadi. Razlika nije u populaciji, ali je razlika u 
nagrađivanju kirurga po broju operacija.

Nasuprot tome sve manje se neurokirurga odlučuje za obavljanje visoko rizičnih 
operacija jer ne donose toliki profit kao manje rizične operacije, a povećavaju 
mogućnost sudskih tužbi i značajnih odšteta. Privatizacija u zdravstvu i 
uništavanje ili slabljenje javnog zdravstva opasna je akcija za sve, pa čak i 
za one koji to predlažu jer im se može desiti da stradaju u prometnoj nesreći 
blizu nekog bolničkog centra koji zbog privatizacije, uštede i uništavanja 
javnog zdravstva nema kvalitetno zbrinjavanje traume pa će postati žrtve 
vlastite gluposti.

Najbolje medicinske usluge svugdje u razvijenom svijetu omogućavaju sveučilišne 
bolnice. Sveučilišne bolnice središte su medicinskog znanja kao i razvoja 
medicine pa time i velikog dijela zdravstve skrbi svake razvijene i uređene 
države. One su nosioci znanstvenih projekata, zapošljavanja najboljih liječnika 
u struci te daju uz finacijsku prednosti zaposlenima i učinkovitu logistiku 
posla kojeg specijalist obavlja. Sveučilišne bolnice obavljaju i razmjenu 
znanja sa drugim uglednim centrima u svijetu i izravno su odgovorne za napredak 
ili nazadovanje medicinske struke u državi.

Za zdravstvo bitno je i jačanje utjecaja liječničke komore koja mora štiti 
struku. Primjerice kao što je Jordanska liječnička komora ukorila novinara koji 
je pisao da je liječnik obstetričar ostavio mobitel u ženi nakon carskog reza i 
time jeftinim skandalom podigao čitanost svojih novina. Žena je slikana u 
profilu sa mobitelom u džepu (informacija provjerljiva na linku). Sada se ta 
novinarska kuća pita da li će biti u mogućnosti otplatiti ogromnu odštetu koju 
mora platiti ne samo osramoćenom liječniku već i Jordanskoj liječničkoj komori. 
Koliko puta ste na naslovnicama naših novina čitali o liječničkoj pogrešci, ali 
nikada niste naišli na jasan i čvrst odgovor Hrvatske liječničke komore kojoj 
naši liječnici svaki mjesec daju ne mala sredstva.

Medicinske sestre moraju biti zaštićene svojim sindikatom. Taj sindikat je u 
najvećem poslu kada treba ublažiti zahtjeve liječničkog sindikata, a nije kadar 
pomoći svojim članicama niti da prisile bolnice da medicinskim sestrama nabave 
kute već im je naputak da ih kupe same. Da nije bilo sindikata i njihove borbe 
danas bi u svijetu djeca kopala po rudnicima. Demokracija je postojala i za 
vrijeme robovlasnika. Sindikati su svugdje u kapitalizmu štitili rad i svoje 
članove.

U reformu zdravstva moraju se uključiti gotovo svi u Hrvatskoj ali na način da 
ispravno koriste svoj položaj u društvu po načelu zastupaj onoga kome si 
odgovoran, a ne državnu administraciju. Ovo se odnosi i na pacijente koji bi 
trebali odlaziti liječniku isključivo po zdravlje, a ne po bolovanje. U jednoj 
bolnici u Zagrebu (podatak poznat autoru) ukupno je oko 30% spremačica na 
bolovanju. Zamislite da ste vlasnik privatne tvrtke u kojoj jedna trećina 
djelatnika nedostaje ili još gore da ste djelatnik koji mora odraditi posao 
svojih kolega.

Unaprijediti zdravstvo mogu samo stručni i moralni ljudi bez obzira da li su 
liječnici, medicinske sestre, bioinženjeri, iskusni organizatori, ekonomisti 
ili pacijenti koji žele bolje zdravstvo i sigurniji život u Hrvatskoj. Ako se 
nadalje dopusti administraciji da određuje budućnost hrvatskog zdravstva, ali 
ne samo zdravstva očekujem da ćemo se u budućnosti naći tamo gdje će nas 
savjetovati netko od urologa.















---
Ova e-pošta je provjerena na viruse Avast protuvirusnim programom.
https://www.avast.com/antivirus

Other related posts: