Drage moje kolegice i kolege, htio bih ovim načinom zahvaliti svima Vama koji ste mojoj obiteljii meni izrazili sućut i potporu bilo mailom,SMS-om.telegramom,telefonom ili osobno dolaskom na posljednji ispraćaj mog oca Branimira. Kolega Tripalo me pričom o svojem pokojnom bratu nadahnuo da i ja ispričam par riječi o svom ocu u svjetlu njegovog doprinosa našoj struci-obiteljskoj medicini. Moj otac je cijeli svoj radni vijek proveo u obiteljskoj medicini koja je bila njegov odabir.Nije prihvatio specijalizaciju iz kirurgije u OB Koprivnica gdje je na početku svog radnog vijeka stažirao i sekundirao.Uvijek je govorio da je *opća/obiteljska medicina kraljica medicine i zaista je u to vjerovao srcem i dušom.* Preko Đurđevca je došao u svoje rodno Zagorje,u Oroslavje gdje su ga pozvali prijatelji da konsolidira stanje u zdravstvenoj stanici te je već slijedeće godine postao ravnatelj DZ Donja Stubica usporedo radeći u ordinaciji i završavajući specijalizaciju iz opće medicine. Kada se 1982.nakon 12 godina duplog rada, trebao odlučiti ili za posao ravnatelja ili za posao liječnika u ordinaciji,njegov odabir je bio jedini moguć-odabrao je struku. Moram priznati da meni tada kao srednjoškolcu nije bilo jasno da netko ne želi biti rukovodilac već radije odabire posao u "rudniku".Cijeli život se sjećam njegovih riječi:*"Sine,ja imam predivan posao liječnika koji ne želim ostaviti.Ravnatelj danas jesi,sutra nisi jer ovisiš o drugima.Uvijek čuvaj svoju struku jer si u njoj najjači."*Puno godina nakon toga te su mi riječi pomogle kad sam i sam imao ponudu da krenem u rukovodeće vode i napustim posao liječnika.Također mi je pomogao i u odabiru obiteljske medicine unatoč ponudama kliničkih specijalizacija. *Radio je posao "pravog selskog doktora u pozitivnom smislu riječi" kao što je u oproštajnom govoru rekla kolegica Klancir.*Pripravnost,dežurstva,kućne posjete,rad sa sveobuhvatnom populacijom uključujući djecu..Završio je poslijediplomski iz sportske medicine te se njome cijeli život bavio aktivno pomažući sportskim društvima našeg Zagorja. Nakon prisilnog odlaska u mirovinu 2002.čelni ljudi HZZO-a uvidjeli su njegovu kvalitetu i želju za radom te mu ponudili posao liječnika kontrolora koji je obavljao *do svoje 73.god te na taj način bio najdugovječniji aktivni liječnik naše županije*.Taj posao nikako nije mogao zavoljeti jer to za njega nije bila prava medicina a i uključivala je represiju prema kolegama(zato i shvaćam kolege kontrolore da njima puno puta nije lako). Tijekom svog radnog vijeka bio je aktivan na pitanjima poboljšanja rada u struci te je bio *jedan od sedam osnivača Hrvatskog liječničkog zbora-podružnica Krapinske Toplice te u više mandata i njezin predsjednik(prvi iz obiteljske med.).Ponosan sam na njegovu diplomu i plaketu HLZ- a,te najviše priznanje-Začasni član HLZ-a.* Nagrada za životno djelo grada Oroslavja,Plaketa općine Donja Stubica,Spomenica domovinskog rata,počasni doživotni predsjednik GD Crvenog križa,Nagrada za životno djelo športske zajednice Krap.-zag. žup. samo su neka od priznanja koja je dobio. U svojim nastupima uvijek ja branio čast obiteljske medicine ,često se"konfrotirajući" s kolegama iz bolnica ukazujući na opasnost od polipragmazije u propisivanju lijekova,opasnosti od defenzivne medicine etc,etc. Iako je bio član HUOM-a(koordinator za Zagorje) i HDOD-a *tek je osnutkom Kohom-a vidio udrugu koja može puno učiniti za obiteljsku medicinu.Tada je već bio preko 70.godina i bilo je prekasno da nam se pridruži ali je rekao da zadivljen našom povezanošću putem mail liste,hrabrošću i organizacijom.Sjećam se njegovih riječi:"Imate jaku organizaciju i idete u dobrom smjeru ali čuvajte se da vas sitni interesi ne razjedine i unište." * Cijeli život se bavio sportom-kuglanje,šah,tenis a s 60 godina postao je planinar primivši se toga zdušno kao i svega u životu.Osvojio je većinu vrhova Slovenije*(Triglav 3.put u dobi preko 70.god.*) i Hrvatske(preko 130 vrhova-dobitnik najvišeg priznanja Hrv.plan.saveza). Još je prošle godine sa 75 ljeta na leđima osvajao vrhove Velebita,Učke,Žumberka,Ivanščice...ne priznajući da je srce sve slabije i slabije.. Na zadnjem usponu u borbi sa zloćudnom bolešću i onemoćalim srcem nije uspio doći do vrha... Danko Pušćenik,dr.med.spec.obit.med.