IZVEŠTAJ sa 5. zasedanja Ad hok komiteta UN za izradu nacrta Sveobuhvatne i integrativne konvencije o promovisanju i zaštiti prava i dostojanstva osoba sa invaliditetom U sedištu Ujedninjenih nacija u Njujorku od 24. januara do 4. februara 2005. održano je 5. zasedanje Ad hok komiteta UN za izradu nacrta Sveobuhvatne i integrativne konvencije o promovisanju i zaštiti prava i dostojanstva osoba sa invaliditetom. Na zasedanju su učestvovale delegacije 80 država članica UN, predstavnici agencija i ustanova UN, nacionalnih ustanova za ljudska prava i nekoliko desetina NVO iz celog sveta. Srbiju i Crnu Goru predstavljala je delegacija u sastavu Nj. E. Nebojša Kaluđerović, ambasador S i CG pri UN, mr Damjan Tatić, ekspert Ministarstva za rad, zapošljavanje i socijalnu politiku Republike Srbije, Marija Antonijević i Tamara Rastovac, treći sekretari Misije S i CG pri UN. Radom Ad hok komiteta predsedavao je Nj. E. g. Luis Galjegos Čiriboga, ambasador Ekvadora pri UN. Neformalnim pregovorima državnih delegacija u plenumu predsedavao je koordinator, Nj. E. g. Don Mekkej, ambasador Novog Zelanda pri UN. Peto zasedanje Ad hok komiteta otvorio je predsedavajući, g. Galjegos Ćiriboga. Na prvoj sesiji svog 5. zasedanja, održanoj 24. februara 2005. godine, Ad hok komitet je usvojio sledeći Dnevni red: 1. Otvaranje zasedanja 2. Usvajanje Dnevnog reda 3. Organizacija rada 4. Razmatranje predloženih izmena i amandmana na tekst nacrta Konvencije sadržanog u Izveštaju Radne grupe Ad hok komiteta UN za izradu nacrta Sveobuhvatne i integrativne konvencije o promovisanju i zaštiti prava i dostojanstva osoba sa invaliditetom podnetih na 3. (A/ AC.265/2004/5, aneks II) i 4. zasedanju komiteta (A/59/360, aneks IV) i predloga koje je Sekretarijat primio posle 4. zasedanja Ad hok komiteta 5. Zaključci 5. zasedanja Ad hok komiteta UN za izradu nacrta Sveobuhvatne i integrativne konvencije o promovisanju i zaštiti prava i dostojanstva osoba sa invaliditetom 6. Razmatranje i usvajanje Izveštaja sa 5. zasedanja Ad hok komiteta UN sa Izveštajem koordinatora Posle usvajanja Dnevnog reda i dogovora o organizaciji rada otpočeli su neformalni pregovori državnih delegacija o paragrafu 5 člana 7 nacrta Konvencije, članovima 9 do 14 i delu člana 15 nacrta Konvencije. Ovim pregovorima mogli su da prisustvuju i predstavnici agencija i ustanova UN, nacionalnih ustanova za ljudska prava i akreditovanih nevladinih organizacija pri UN, ali samo su predstavnici državnih delegacija mogli da učestvuju u diskusiji. Potom su, po potrebi, održavani i neformalni sastanci državnih delegacija u malim grupama, kojima su predsedavali pojedini facilitatori. Delegacija Srbije i Crne Gore aktivno je učestvovala u diskusiji o ponuđenom tekstu nacrta Konvencije. U plenarnoj diskusiji i u neformalnim konsultacijama u ime delegacije Srbije i Crne Gore govorio je mr Damjan Tatić. Na početku neformalnih pregovora Nj. E. ambasador Don Mekkej, koordinator, pozvao je državne delegacije da vode fokusiranu diskusiju i predložio se o strukturnim pitanjima diskutuje pošto se usaglase stavovi o suštini pojedinih odredbi teksta a da se ne diskutuje o naslovima pojedinačnih članova teksta jer dosadašnji instrumenti o ljudskim pravima ne sadže naslove članova. Podsetio je delegacije da je cilj neformalnih pregovora da se raščisti što više spornih pitanja a ne da se u ovoj fazi dođe do konačnog teksta Konvencije. Niti jedno pitanje neće biti zatvoreno sve do samog trenutka potpisivanja Konvencije i delegacije će moći da ponovo otvore pitanja koja eventualno smatraju spornim, samo na taj način se može doći do konsensusa. Posle diskusije o paragrafu 5 člana 7 postignuta je saglasnost o delu teksta koji nije u zagradi, dok o delovima teksta u zagradi delegacije još treba da diskutuju sa facilitatorom, g. Stefanom Barigom iz Lihtenštajna: »7 (5). (Specijalne/ pozitivne) mere usmerene na ubrzavanje postizanja de fakto jednakosti osoba sa invaliditetom neće se smatrati diskriminacijom po osnovu invalidnosti, (ali ni na koji način neće imati za posledicu održavanje nejednakih ili odvojenih standarda); (te mere biće ukinute kada se postignu ciljevi pružanja jednakih mogućnosti i jednakog tretmana/ te mere biće ukinute kada ne budu više potrebne u svetlu ciljeva jednakih mogućnosti i tretmana.)« Predstavnik Srbije i Crne Gore podržao je predlog Kostarike da se mere sa početka paragrafa 5 ne kvalifikuju kao »pozitivne« ili »specijalne«, predlog Kanade da se ubaci fraza »diskriminacija po osnovu invalidnosti«, što je Ad hok komitet i usvojio konsensusom i predlog EU i afričkih država da se drugi deo paragrafa 5 briše. Na pitanje koordinatora da delegacije koje se zalažu za frazu da mere neće imati za posledicu održavanje nejednakih standarda objasne šta to znači u praksi, mr Tatić je pomenuo praksu u Srbiji da osobe sa invaliditetom ostvaruju biračka prava kod kuće u prisustvu članova komisije, uz garantovanu tajnost glasanja, ako biračko mesto nije pristupačno. Na taj način se ne stvaraju posebna prava, drugačiji standardi već samo posebni metodi za ostvarivanje opštih prava pod uslovima jednakosti. Drugi primer koji je delegat S i CG naveo bilo je finansiranje adaptacije radnog mesta prilikom zapošljavanja osobe sa invaliditetom koja je kvalifikovana da obavlja dotični posao ali je neophodno prilagođavanje radnog mesta. Tokom rasprave o članu 8 nacrta delegacije su apostrofirale značaj prava na život koje pripada svim ljudskim bićima, pa samim tim i osobama sa invaliditetom. Koordinator je predložio sledeću formulaciju ovog člana: »8. Države potpisnice ponovo potvrđuju da svako ljudsko biće ima urođeno pravo na život i preduzeće sve potrebne mere kako bi osigurale da osobe sa invaliditetom uživaju ovo pravo na jednakim osnovama sa drugima«. Na insistiranje islamskih, afričkih i latinoameričkih zemalja, koordinator je predložio i novi član 8 bis kojim se uređuje zaštita osoba sa invaliditetom u situacijama rizika kao što su oružani sukobi ili prirodne katastrofe. Ostalo je da delegacije dalje usaglase sa facilitatorom Edvardo Kalderonom (Ekvador) sledeći predlog: »8 bis. Države potpisnice priznaju da su u situacijama rizika za opšte stanovništvo osobe sa invaliditetom posebno ranjive i preduzeće sve izvodljive mere da bi ih zaštitile.« Predstavnik Srbije i Crne Gore iskoristio je debatu o članu 8 nacrta da državama u regionu Jugoistočne Azije i Pacifika pogođenim cunamijem u ime Srbije i Crne Gore izrazi najdublje saučešće. Posle ovog izlaganja predstavnici Indonezije i Tajlanda su prišli g. Tatiću i zahvalili mu se na izrazima saučešća. To je bila i prilika da se pomene kako su vlasti S i CG, u saradnji sa ambasadama pogođenih zemalja pokrenuli akciju za prikupljanje pomoći ugroženim. Srbija i Crna Gora je u generalnoj debati podržala jednostavan tekst člana 8, uz amandmane EU, Kanade i Novog Zelanda za ubacivanje fraze »na jednakim osnovama sa drugima«, koja je i prihvaćena. Upozorila je da bi nabrajanje pojedinih situacija rizika pre oslabilo nego što bi ojačalo tekst, jer svaka lista otvara rizik da ono što nije izričito nabrojano ne predstavlja obavezu, dok se ta opasnost uopštenijim formulacijama izbegava. Tokom rasprave o članu 9 nacrta Konvencije koji uređuje pitanja pravne i poslovne sposobnosti osoba sa invaliditetom postignuta je saglasnost posle intenzivnih diskusija da se pokuša kombinovanje teksta kojeg je predložila Radna grupa i teksta podnetog od strane facilitatora Rebeke Netli (Kanada). Ipak, dosta značajnih pitanja, poput onog o priznavanju pune poslovne sposobnosti bez izuzetaka za sve osobe sa invaliditetom, ostalo je nerešeno. U Anglo- saksonskom pravnom sistemu i sistemu latinoameričkih zemalja izraz »legal capacity« kojeg je predložila Radna grupa obuhvata pravnu i poslovnu sposobnost, dakle kako sposobnost osoba sa invaliditetom da budu nosioci prava i obaveza, tako i sposobnost da ta prava i obaveze vrše, dok je u pravnim sistemima Francuske, Ruske Federacije, Kine i mnogih drugih sistema reč o 2 različita termina. Posle intenzivne debate došlo se do sledećeg teksta (delovi u zagradama ostali su neusaglašeni) a delegacijama je ostavljeno da pokušaju u neformalnim pregovorima sa facilitatorom, Gejl Ramutar (Trinidad i Tobago) usaglase preostala sporna pitanja do sledeće sesije Ad hok komiteta: »9 (1) Države potpisnice potvrđuju ponovo da osobe sa invaliditetom svuda imaju pravo na priznanje pravne sposobnosti. (2) Države potpisnice priznaće da osobe sa invaliditetom uživaju sposobnost na jednakim osnovama sa drugim licima u svim oblastima i osiguraće, u meri kojoj je to moguće, da osobe sa invaliditetom tamo gde je to potrebno imaju podršku potrebnu da vrše (tu) (poslovnu) sposobnost: (a) Asistencija će biti proporcionalna stepenu potrebne podrške, u skladu sa okolnostima svake osobe, podrška neće podrivati pravna prava osobe, poštovaće volju, preferencije dotične osobe i isključivaće sukob interesa i neprimereno mešanje. Kada je to primereno, dotična podrška će podlegati redovnoj i nezavisnoj reviziji. ( (b) U slučajevima kada države potpisnice predvide postupak naimenovanja ličnog predstavnika kao poslednjeg sredstva, naimenovanje će biti uređeno zakonom a dotični zakon predvideće odgovarajuće pravne garancije, uključujući redovne revizije naimenovanja i odluka koje lični predstavnik donosi od strane nadležnog, nezavisnog i nepristrasnog tribunala. Naimenovanje i postupanje ličnog predstavnika biće vođeni načelima u skladu sa ovom Konvencijom i međunarodnim aktima o ljudskim pravima.« Tokom diskusija predstavnik Srbije i Crne Gore podržavao je tekst predložen od strane EU i Kanade, sa amandmanima predloženim od strane Novog Zelanda. G. Tatić je podržao i izlaganja predstavnika Norveške, Ruske Federacije koji su ukazivali na probleme koji bi nastali u pravnoj praksi mnogih zemalja ako bi se usvojio predlog da se svim osobama sa invaliditetom u svim okolnostima prizna puna poslovna sposobnost, bez obzira na to da li one jesu ili nisu u stanju da samostalno ostvaruju prava koja im pripadaju. Insistirao je da se termin »legal capacity« tumači kao pravna a ne poslovna sposobnost, da bi se izbegli veliki problemi u primeni dotičnih odredbi u različtim pravnim sistemima. Predstavnik Kostarike, koji je dobio reč posle predstavnika Srbije i Crne Gore u diskusiji podržao je stav Srbije i Crne Gore i drugih država koje su insistirale da se izraz »legal capacity« ne prevodi tako da obuhvata i sposobnost da se dela, već samo da se bude nosilac prava. Srbija i Crna Gora je svesrdno podržala i tekst odeljka (b) stava (2) člana 9. Nacrta. U neformalnim kontaktima između sesija predstavnici Kanade, Australije i Novog Zelanda su se zahvalili predstavniku Srbije i Crne Gore na podršci njihovim stavovima i konsultovali se oko preformulisanja teksta kojeg će ponuditi facilitatoru. Srbija i Crna Gora je podržala ovaj novi predlog teksta kao izbalansiraniji. Čile je tokom diskusije o članu 9. Nacrta predložio usvajanje posebnog člana o garantovanju pristupa pravdi osobama sa invaliditetom. Nije postignuta konačna saglasnost o tome gde će ovaj član biti konačno postavljen ali se u neformalnim konsultacijama došlo do preliminarnog teksta člana 9 bis: »9 bis. Države potpisnice će osigurati efektivan pristup pravdi osobama sa invaliditetom na jednakim osnovama sa drugima, olakšavajući njihovu efektivnu ulogu kao direktnih i indirektnih učesnika u svim pravnim postupcima, uključujući istragu i druge prethodne postupke.« Predstavnik Srbije i Crne Gore podržao je ovaj predlog u načelu i zahvalio se delegaciji Čilea i drugim delegacijama koje su učestvovale u pripremi teksta predloga. Tokom diskusije o članu 10 nacrta Konvencije, koji govori o slobodi i sigurnosti osoba sa invaliditetom, postignut je izvestan napredak na usaglašavanju teksta- delovi u zagradama ostali su neusaglašeni: »10 (1) Države potpisnice će osigurati da osobe sa invaliditetom, na osnovu jednakosti sa drugima: (a) Uživaju pravo na slobodu i sigurnost ličnosti; (b) Ne bivaju nezakonito ili arbitrerno lišeni slobode, dok će svako lišavanje slobode biti u skladu sa zakonom i ni u kom slučaju (neće biti zasnovano samo/ isključivo na invalidnosti) (postojanje invalidnost neće služiti kao osnov za lišavanje slobode). (2) Države potpisnice će osigurati da ukoliko osobe sa invaliditetom budu lišene slobode, one uživaju makar sledeće garancije: (a) Prema njima će se postupati humano i s poštovanjem za urođeno dostojanstvo i vrednost ljudskog bića, i na način koji poštuje njihova ljudska prava, u skladu je sa ciljevima i načelima ove Konvencije i na razuman način vodi računa o njihovoj invalidnosti; (b) Pružiće im se (hitno) odgovarajuće pristupačne informacije o njihovim pravima i razlozima zbog kojih su lišeni slobode; (c) Pružiće im se hitan pristup pravnoj i drugoj odgovarajućoj pomoći kako bi: (i) Osporili zakonitost lišavanja slobode (i imali pošteno saslušanje, uključujući pravo da ih čuju) u sudu ili pred drugim nadležnim, nezavisnim i nepristrasnim organom (u kom slučaju će biti doneta hitna odluka o svakom takvom zahtevu); ( (ii) Tražili reviziju odluke o lišavanju slobode pod jednakim uslovima sa drugima, uključujući periodične revizije kada je to primereno;) ((d) Pružiće im se nadoknada u slučajevima lišavanja slobode protivnim ovoj Konvenciji.) ( (3) Svaka osoba sa invaliditetom koja je bila žrtva nezakonitog lišavanja slobode imaće pravo na naknadu koje će biti izvršivo u odgovarajućem prinudnom pravnom postupku.)« Predstavnik Srbije i Crne Gore podržao je amandman Kanade na uvodni stav člana 10, što je na kraju i usvojeno posle diskusije, amandman Australije na odeljak (b) stava 2 i amandman Svete Stolice da se uz reč »dostojanstvo« doda i reč »vrednost«, kao što je predviđeno tekstom Univerzalne deklaracije o pravima čoveka, što je takođe prihvaćeno. Tokom rasprave postignut je značajan napredak u usaglašavanju teksta člana 11. Nacrta Konvencije. Postignut je širok stepen saglasnosti o sledećem predlogu teksta: »11 (1) Niti jedna osoba sa invaliditetom neće biti podvrgnuta torturi, ili surovom, nehumanom ili degradirajućem postupanju ili kaznama. (2) Države potpisnice preduzeće sve efektivne zakonodavne, administrativne, sudske, obrazovne ili druge mere kako bi sprečile da osobe sa invaliditetom budu podvrgnute torturi, ili surovom, nehumanom ili degradirajućem postupanju ili kaznama.« Ipak ostalo je dosta spornih pitanja o samom sadržaju i mestu u Konvenciji gde će biti najprimerenije postaviti ostatak teksta kojeg je pripremila Radna grupa a koji se bavi pitanjima prisilnog smeštanja u ustanove i prinudnih intervnecija usmerenih na korigovanje stvarnog ili pripisanog invaliditeta. Delegacije će se o ovom pitanju dalje konsultovati sa facilitatorom, Karinom Martensen (Švedska). Predlog teksta kojem tek treba naći odgovarajuće mesto u članu 11. Nacrta Konvenciji glasi: »Države potpisnice će naročito zabraniti vršenje medicinskih i naučnih eksperimenata nad osobama sa invaliditetom bez slobodnog i informisanog pristanka dotičnih osoba i štitiće te osobe od takvih eksperimenata.« Srbija i Crna Gora podržala je predloge EU, Kine, Ruske Federacije, Australije, Južne Afrike, Kostarike i drugih delegacija da se pitanje prisilnog smeštaja osoba sa invaliditetom u ustanove razmatra u kontekstu člana 10. Nacrta a ne u okviru člana 11. kojim se uređuje zabrana torture, jer međunarodno pravo predviđa apsolutnu zabranu torture bez izuzetaka. Ovaj predlog je prihvaćen i član 11. Nacrta Konvencije ne pominje prisilno smeštanje u ustanove. Tokom diskusije o članu 12. Nacrta Konvencije prihvaćen je predlog koordinatora da kao osnova za raspravu posluži tekst koji facilitator, Ivana Grolova (Češka Republika), sačinila na osnovu predloga Radne grupe i drugih amandmana i predloga podnetih tokom prethodnih zasedanja Ad hok komiteta. O nekim delovima predloženog teksta postignuta je saglasnost dok o drugim delovima (delovi u zagradama u priloženom tekstu) državne delegacije treba da nastave konsultacije: »12 (1) Države potpisnice preduzeće sve odgovarajuće zakonodavne, administrativne, socijalne, obrazovne i druge mere kako bi zaštitile osobe sa invaliditetom, kako u njihovim, tako i izvan njihovih domova od (svih oblika eksploatacije, nasilja i zloupotreba.) (svih oblika nanošenja štete, uključujući...) (svih oblika eksploatacije, nasilja i zloupotrebe, uključujući napuštanje, nasilje, povrede, mentalno ili fizičko zlostavljanje, otmice, uznemiravanje, zapuštanje ili zapuštajuće ponašanje, maltretiranje ili eksploataciju, uključujući ekonomsku i seksualnu eksploataciju i zlostavljanje.) (2) Države potpisnice preduzeće takođe sve odgovarajuće mere kako bi sprečile nasilje i zlostavljanje obezbeđujući, između ostalog, odgovarajuće oblike asistencije i podrške osobama sa invaliditetom (i licima koja se staraju za njih), uključujući pružanje informacija kako da izbegnu, prepoznaju i prijave slučajeve nasilja i zlostavljanja. (3) Države potpisnice će osigurati da svi, kako javni tako i privatni programi, objekti i pogodnosti za osobe sa invaliditetom ( gde one žive ili imaju pristup uslugama odvojenim od drugih) budu redovno i efektivno nadzirani u koordinaciji sa civilnim društvom od strane nezavisnih vlasti, u čijem sastavu će biti osobe sa invaliditetom i koje će podnositi izveštaje o nadzoru javnosti kako bi sprečili javljanje nasilja i zlostavljanja. (4) Države potpisnice preduzeće sve odgovarajuće mere kako bi promovisale fizički (,kognitivni) i psihološki oporavak, rehabilitaciju i socijalnu reintegraciju osoba sa invaliditetom koje su bile žrtve nasilja i zlostavljanja, uključujući pružanje zaštitnih usluga. Ovaj oporavak i reintegracija odvijaće se u okruženju koje podstiče zdravlje, (blagostanje,) samopoštovanje, dostojanstvo (,vrednost) i autonomiju ličnosti. (5) Države potpisnice će usvojiti efikasno zakonodavstvo i politiku kako bi osigurale identifikovanje, istragu i, kada je to primereno, procesuiranje slučajeva nasilja i zloupotreba protiv osoba sa invaliditetom i stavljanje na raspolaganje žrtvama zaštitnih službi.« Predstavnik Srbije i Crne Gore zahvalio se facilitatoru na uloženom trudu, predložio da se porodice osoba sa invaliditetom ne pominju u stavu 1, što je i prihvaćeno, podržao stav Kanade da se u stavu 3 pominju svi objekti gde osobe sa invaliditetom žive i sve usluge koje one uživaju, stav Maroka da nadzor u stavu 3 bude redovan, što je kasnije i prihvaćeno. Tokom diskusije iskristalisala se potreba za izradom nacrta posebnog novog člana 12 bis koji će se baviti zaštitom osoba sa invaliditetom od prisilnih intervencija ili smeštanja u ustanove usmerenih na korekciju postojećeg ili pretpostavljenog onesposobljenja osoba sa invaliditetom. U toku nastavka diskusije postignuta je saglasnost o delu predloženog teksta dok o ostatku (tekst u zagradama) državne delegacije još treba da se usaglašavaju: »12 bis (1) Države potpisnice štitiće (fizički i mentalni) integritet osoba sa invaliditetom na jednakim osnovama sa drugima. (2) Države potpisnice štitiće osobe sa invaliditetom od prisilnih intervencija ili smeštanja u ustanove usmerenih na korekciju, poboljšanje ili olakšavanje bilo kakvog postojećeg ili pretpostavljenog onesposobljenja.« Predstavnik Srbije i Crne Gore založio se za usvajanje zasebnog člana kojim će se ova materija urediti, podržao predlog Lihtenštajna koji je ponudio formulaciju stava (1) člana 12 bis, kao i spajanje predloga EU i Novog Zelanda. Ove stavove Srbije i Crne Gore tokom kasnije diskusije izričito su podržali predstavnici Kanade i Ruske Federacije pa je ovaj predlog i usvojen i amandman uvršten u usaglašeni tekst nacrta Konvencije! Ostalo je da facilitator pokuša da poboljša sledeći tekst o kome nije postignuta opšta saglasnost: »12 bis (3) U slučajevima medicinskih intervencija bez saglasnosti koje se vrše u uslovima medicinskih vanrednih situacija ili pitanja rizika po javno zdravlje, sa osobama sa invaliditetom će se postupati na jednakim osnovama sa drugima.« Postignuta je saglasnost da se dalje razmatra i sledeći predlog: »12 bis (4) Države potpisnice će osigurati da tretmani bez saglasnosti osoba sa invaliditetom budu: (a) Minimalizovani kroz aktivno promovisanje alternativa; (b) Preduzeti samo u izuzetnim okolnostima, u skladu sa postupcima propisanim zakonom i uz primenu odgovarajućih pravnih garancija; (c) Preduzeti u najmanje moguće restriktivnom okruženju i uz puno uvažavanje najboljeg interesa osobe nad kojom se tretman vrši; (d) Primereni za osobu nad kojom se vrše i da se vrše bez troškova po osobu koja prima tretman ili porodicu te osobe.« Kao osnova za diskusiju o članu 13. Nacrta Konvencije, koji uređuje slobodu informisanja i pristupa komunikacijama, poslužio je tekst pripremljen od strane koordinatora i facilitatora Omara Kadirija (Maroko), sačinjen na osnovu teksta Radne grupe i raznih predloga koje su učesnici podnosili. Vođena je sadžajna diskusija i postignut značajan napredak ali neka važna pitanja poput onih da li se obaveza države da osigura pristup odnosi na sve javne ili samo na službene informacije dostupne javnosti, kao i u kom stepenu će Konvencija biti obavezujuća za privatni sektor, ostala su neusaglašena (tekst u zagradama je neusaglašen): »13. Države potpisnice preduzeće sve odgovarajuće mere kako bi osigurale da osobe sa invaliditetom mogle da ostvare pravo na slobodu izražavanja i mišljenja, uključujući slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja na osnovama jednakosti sa drugima kroz upotrebu gestovnog jezika, Brajevog pisma i augmentativne i alternativne komunikacije i kroz sve druge pristupačne načine, sredstva i formate po izboru tih osoba, uključujući: (a) (Preduzimanje odgovarajućih mera radi pružanja)(Pružanje) (zvaničnih/ javnih/ javnih zvaničnih/ zvaničnih javnosti dostupnih) informacija (namenjenih opštoj javnosti/ koje države potpisnice i druge javne vlasti pružaju najširoj javnosti) osobama sa invaliditetom (na njihov zahtev), na blagovremen način i bez dodatnih troškova po osobe sa invaliditetom u pristupačnim formatima i tehnologijama primerenim različitim vrstama invalidnosti; (b) (Prihvatanje i olakšavanje) upotrebe gestovnog jezika, Brajevog pisma i augmentativne i alternativne komunikacije i svih drugih pristupačnih načina, sredstava i formata po izboru osoba sa invaliditetom u službenim interakcijama; (c) (Pružanje obrazovnih programa)/ (Promovisanje mogućnosti obuke) usmerene na učenje osoba sa invaliditetom i, kada je to primereno, drugih zainteresovanih osoba da koriste gestovni jezik, Brajevo pismo i augmentativne i alternativne komunikacije i sve druge pristupačne načine, sredstava i formate po izboru osoba sa invaliditetom;« Predstavnik Srbije i Crne Gore prvo se zahvalio facilitatoru na ponuđenom tekstu a u svojim izlaganjima pridružio se delegacijama koje su insistirale na izričitom pominjanju gestovnog jezika i Brajevog pisma, podržao predlog Novog Zelanda da se usvoji formulacija »zvanične informacije dostupne javnosti« u stavu (a) i predloge EU da se u istom stavu prihvate fraze »na blagovremen način i bez dodatnih troškova po osobe sa invaliditetom«, što je kasnije i prihvaćeno a predlog unet u usaglašen tekst. Srbija i Crna Gora takođe je podržala predlog Novog Zelanda i Norveške da se formulacija iz uvodnog stava o gestovnom jeziku, Brajevom pismu i drugim oblicima komunikacije, formatima i sredstvima ponovi i u odeljcima (a), (b) i (c), što je posle rasprave i prihvaćeno! Komitet je potvrdio odluku da odeljak (d) o razvoju novih tehnologija i primeni načela univerzalnog dizajna bude uvršten u tekst člana 4. o opštim obavezama država potpisnica a da se diskusija o stavu (e) nastavi u sklopu kasnije debate, bilo o članu 17 (obrazovanje), bilo o članu 19 (pristupačnost). Srbija i Crna Gora založila se da se o tekstu stava (e) raspravlja u sklopu debate o članu 19. Nacrta Konvencije. S obzirom da delegacije nisu uspele da postignu saglasnost o tome hoće li se obaveza osiguravanja pristupa informacijama odnositi samo na službene informacije ili na sve informacije dostupne javnosti, ni predloženi tekst facilitatorovih stavova (f) i (g) nije u potpunosti usaglašen: »(f) (Ohrabrivanje / podsticanje/ zahtevanje da) privatnih lica i organizacija koje pružaju informacije opštoj javnosti da pružaju informacije i usluge u pristupačnim formatima koje osobe sa invaliditetom mogu koristiti; (g) (Ohrabrivanje / podsticanje/ zahtevanje da) masovnih medija da svoje usluge učine pristupačnim osobama sa invaliditetom.« Predstavnik Srbije i Crne Gore podržao je predlog EU da se u odeljcima (f) i (g) koristi izraz »podsticanje«, kao i predlog Republike Koreje da se razmotri mogućnost spajanja ova dva odeljka, imajući u vidu bliskost materije i potrebu za konciznim tekstom Konvencije. Nije postignuta saglanost da li treba uključiti predlog stava (h) koji govori o priznavanju, ili razvijanju ili promovisanju nacionalnih gestovnih jezika u tekst predloga a dogovoreno je da se stavovi (i), (j) i (k) razmatraju u sklopu rasprave o članu 19. Nacrta (pristupačnost), za šta se između ostalih, založila i Srbija i Crna Gora. Posle diskusije delegacije su odlučile da član 14. Nacrta Konvencije podele u 2 zasebna člana- 14 o pravu na privatnost i 14 bis o pravu na bračni i porodični život. Srbija i Crna Gora bila je jedna od delegacija koja je tokom rasprave podržala ideju o razdvajanju teksta člana 14. Nacrta u 2 zasebna člana. Usaglašen je sledeći preliminarni tekst člana 14. Nacrta: »14. Niti jedna osoba sa invaliditetom, bez obzira na mesto prebivanja ili njene životne aranžmane, neće biti izložena arbitrernom ili nezakonitom mešanju u njegovu ili njenu privatnost, porodični život, domaćinstvo, korespondenciju ili druge oblike komunikacije, kao ni nezakonitim napadima na njegovu ili njenu čast ili reputaciju. Sve osobe sa invaliditetom uživaju pravo na zakonsku zaštitu od takvih mešanja ili napada.« Delegacija Srbije i Crne Gore podržala je frazu »bez obzira na mesto prebivanja ili njene životne aranžmane«, predloženu od strane EU, kao i frazu »korespondenciju ili druge oblike komunikacije«: Obe fraze su ušle u preliminarno usaglašeni tekst. Predstavnik Srbije i Crne Gore takođe je podržao predlog Meksika da se u tekstu ne pominje medicinska dokumentacija, jer se ovim pitanjem bavi član koji uređuje zdravstvenu zaštitu. I ovaj predlog je usvojen. Usaglašen je sledeći nacrt teksta člana 14 bis: »14 bis (1) Države potpisnice ove Konvencije će preduzeti efektivne i odgovarajuće mere kako bi eliminisale diskriminaciju osoba sa invaliditetom u svim pitanjima vezanim za bračne i porodične odnose i naročito će osigurati da, na osnovu jednakosti s drugima: Vođena je burna diskusija o odeljku (a) člana 14 bis jer su se islamske zemlje, Vatikan i SAD protivile upotrebi izraza »seksualnost« dok su se zemlje poput Novog Zelanda, Kanade, EU, Australije, nekih afričkih država zalagale da se taj termin zadrži, tvrdeći da ne žele da nameću nove standarde pojedinim društvima i kulturama, već da samo obezbede jednak tretman za osobe sa invaliditetom i u ovoj oblasti. Tekst je dobrim delom ostao neusaglašen: »(a) Osobama sa invaliditetom ne bude uskraćena jednaka mogućnost da (iskuse svoju seksualnost,) imaju seksualne i druge intimne odnose (u okviru zakonitog braka) i iskuse roditeljstvo (u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom, običajima i tradicijom u svakoj zemlji).« Predstavnik Srbije i Crne Gore je kao formu iznalaženja kompromisa ponudio predlog koji je Japan podneo na prethodnim zasedanjima Ad hok komiteta »poštovanje seksualnosti osoba sa invaliditetom na osnovama jednakosti sa drugima«. Norveška je tokom diskusije podržala ovaj predlog a Japan se zahvalio Srbiji i Crnoj Gori na podršci, no usled otpora grupe zemalja samom pominjanju termina »seksualnost«, predlog nije dobio dovoljnu podršku. Tokom rasprave o predlogu odeljka (b) bilo je manje razlika ali konačan tekst nije u celini usaglašen- delegacije će dalje razmatrati delove u zagradama u saradnji sa facilitatorom Entoni Mijenijem (Južna Afrika): »(b) Pravo svih (muškaraca i žena) (osoba) sa invaliditetom koji su u uzrastu u kome se može stupiti u brak da stupaju u brak i zasnivaju porodicu na osnovu punog i slobodno izraženog pristanka budućih supružnika bude priznato (a muž i žena biće jednaki partneri).« Tokom rasprave Srbija i Crna Gora podržala je predlog EU o odeljku (b). Državne delegacije postigle su saglasnost o tekstu prvog dela odeljka (c) ali ne i o drugom »(c) Prava osoba sa invaliditetom da slobodno i odgovorno odlučuju o broju svoje dece i razmaku između njih na jednakim osnovama sa drugima (i da imaju pristup informacijama, obrazovanju o reprodukciji i planiranju porodice i sredstvima potrebnim kako bi bile u stanju da ostvaruju dotična prava i imaju jednake mogućnosti da očuvaju svoju plodnost u meri u kojoj je to dozvoljeno nacionalnim zakonodavstvom opšte prirode) budu priznata.« Tokom diskusije Srbija i Crna Gora je podržala nacrt teksta Radne grupe, uz predlog da se u odeljku (c) govori o očuvanju plodnosti osoba sa invaliditetom, što je kasnije podržao Jemen. Tokom diskusije o stavu 2 člana 14 bis delegacije su postigle saglasnost o mnogim pitanjima ali konačna verzija teksta ovog stava nije u potpunosti usaglašena: » 14 bis (2) Države potpisnice ove Konvencije osiguraće da (prava i odgovornosti) (ne postoji diskriminacija prema) osoba sa invaliditetom u odnosu na hraniteljstvo, starateljstvo i usvojenje dece i druge slične ustanove u nacionalnim zakonodavstvima gde takve ustanove postoje (budu poštovana) a da interes deteta u svakom slučaju bude vrhovni. (Države potpisnice će osobama sa invaliditetom pružati odgovarajuću podršku u njihovom podizanju dece).« Mnoge države izrazile su rezerve da li će potpisnice biti u stanju da odgovore obavezama pružanja podrške, imajući u vidu ekonomsko- socijalnu situaciju u mnogim zemljama u razvoju. Tokom rasprave o stavu 4 člana 14 bis delegacije su uspele da dođu do usaglašenog teksta koji će poslužiti kao osnova za dalju raspravu: »14 bis (3) Države potpisnice će osigurati da dete ne bude odvojeno od svojih roditelja protiv njihove volje, osim kada nadležni organi donesu odluku u skladu sa primenljivim pravom i postupcima, koja može biti podvrgnuta sudskoj ili drugim oblicima administrativne revizije propisane zakonom, da je odvajanje u najboljem interesu deteta. Ni u kom slučaju dete neće biti odvojeno od roditelja sa invaliditetom na osnovu invalidnosti bilo deteta, bilo roditelja.« Iako je veći broj delegacija izrazilo sumnju u opravdanost postojanja posebnog paragrafa o podizanju nivoa svesti o seksualnosti, bračnim i porodičnim odnosima osoba sa invaliditetom pošto već postoji član 5. Nacrta Konvencije koji govori o podizanju nivoa svesti, preovladao je stav da treba zadržati stav 4 člana 14 bis u nekom obliku. Delegacije nisu uspele da usaglase tekst »14 bis (4) Države potpisnice će preduzeti (sve) odgovarajuće i efektivne mere radi promovisanja i podizanja nivoa svesti, pružanja obrazovanja i informacija javnosti u pristupačnim formatima, usmerenih na menjanje negativnih percepcija i društvenih predrasuda prema (seksualnosti, braku i roditeljstvu) (svim pitanjima vezanim za bračne i porodične odnose) osoba sa invaliditetom.« U svom izlaganju predstavnik Srbije i Crne Gore je podržao stavove Kostarike, Japana i Meksika da ovaj stav člana 14 bis nije potreban, upravo zbog konzistentnog pristupa Konvenciji i zalaganja za što jednostavniji i efektniji tekst bez nepotrebnih ponavljanja. Delegacija Južne Afrike je u kasnijoj debati podržala ovaj stav Srbije i Crne Gore! Državne delegacije započele su diskusiju o članu 15. Nacrta Konvencije koje će biti nastavljene tokom 6. zasedanja Ad hok komiteta u avgustu 2005. Tokom debate predstavnik Srbije i Crne Gore podržao je predloge EU, Novog Zelanda, Kostarike. Neformalne diskusije su dva puta prekidane i nastavljano je formalno zasedanje Ad hok komiteta 27. januara i 3. februara, kako bi se organizacijama osoba sa invaliditetom, koje nemaju pravo na izlaganja u toku neformalnih konsultacija, pružila prilika da iznesu svoje stavove o članovima nacrta o kojima se vodi diskusija, što su one i učinile u oba navrata. Pre završetka neformalnih konsultacija državne delegacije su razmatrale Izveštaj koordinatora koji će biti podnet Ad hok komitetu. Tokom rasprave Australija i Srbija i Crna Gora su podnele predlog za izmenu dela teksta paragrafa 40 tako da vernije odrazi deo rasprave opisan u tom paragrafu, što je koordinator prihvatio! Na početku formalnog zasedanja Ad hok komiteta 4. februara Nj. E. g. Galjegos Ćiriboga se zahvalio koordinatoru, Nj. E. g. Mekkeju na uspešnom vođenju neformalnih pregovora. Potom je g. Galjegos Ćiriboga obavestio prisutne da se zbog naimenovanja na novu diplomatsku dužnost – ambasador Ekvadora u Australiji- povlači sa mesta predsedavajućeg Ad hok komiteta. Zahvalio se svim koleginicama i kolegama iz Komiteta i poželeo sreću u daljem radu. Ad hok komitet je usvojio Zaključke jednoglasno ali je prilikom usvajanja Izveštaja došlo je do neočekivane krize! Argentina se, u ime Latinoameričke grupe, usprotivila predloženom tekstu Izveštaja, koji je prethodno bio usaglašen u regionalnim grupama i na Birou Komiteta, u delu koji izričito apostrofira princip rotacije kao jedno od načela na kojima će se vršiti budući izbor rukovodstva Ad hok komiteta. Desetak latinoameričkih i karipskih zemalja je podržalo izlaganje Argentine dok su se Švedska, Češka Republika i Luksemburg kao predsedavajući EU odlučno založili za usvajanje predloženog teksta Izveštaja. U trenutku kada je posle ovih izlaganja postalo očito da će biti nemoguće usvajanje Izveštaja Ad hok komiteta konsensusom, kao što je to bila praksa na ranijim zasedanjima, predstavnik Srbije i Crne Gore, g. Tatić je zatražio reč od predsedavajućeg i dobio je. G. Tatić je izrazio razočaranost krizom u radu Komiteta koja se javila u trenutku kada je značajan progres ostvaren tokom dve nedelje napornog rada trebalo krunisati jednoglasnim usvajanjem Izveštaja! Pozvao je predsedavajućeg, g. Ćiribogu, da iskoristi proceduralne mogućnosti i odredi pauzu kako bi se strasti malo smirile a delegacije dobile priliku da u neformalnim pregovorima dođu do teksta koji će biti prihvatljiv za sve. G. Galjegos Ćiriboga zahvalio se predstavniku Srbije i Crne Gore na ovom predlogu, uz opasku da je i sam upravo nameravao da iskoristi ovu proceduralnu mogućnost, dozvolio preostalim dvema prijavljenim delegacijama da govore a potom odredio pauzu. Tokom pauze i neformalnih pregovora dogovorene su izmene teksta Izveštaja prihvatljive za sve delegacije i Izveštaj je posle pauze usvojen jednoglasno! Nastup delegacije Srbije i Crne Gore na 5. zasedanju Ad hok komiteta bio je izuzetno uspešan! Predstavnik Srbije i Crne Gore, mr Damjan Tatić imao je niz bilateralnih kontakata i razgovora sa predsedavajućim Ad hok komiteta, ambasadorom Galjegosom Ćiribogom (Ekvador), potpredsednicama Ad hok komiteta Ivanom Grolovom (Češka Republike) i Karinom Martenson (Švedska), ostalim članovima Biroa i Sekretarijata, koordinatorom, ambasadorom Mekkejom (Novi Zeland), facilitatorima, sa Specijalnim izvestiocem za nadzor nad sprovođenjem Standardnih pravila UN, Šeihom Al Tani (Katar), kojoj je predao izveštaj o sprovđenju Standardnih pravila u Srbiji. Ekspert S i CG imao je i uspešne bilateralne kontakte sa predstavnicima državnih delegacija Novog Zelanda, Kanade, Australije, SAD, Nemačke, Velike Britanije, Italije, Holandije, Finske, Češke Republike, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Norveške, Lihtenštajna, Južne Afrike, Zambije, Ugande, Maroka, Jemena, Japana, Tajlanda, Južne Koreje, Indonezije, Trinidada i Tobaga, Meksika, Kostarike, Jamajke, Čilea. Intenzivni su bili i kontakti sa predstavnicima nevladinih organizacija osoba sa invaliditetom okupljenim u Međunarodnom invalidskom kaukusu- Svetskom federacijom gluvih WDF, »Handicap Internatioonal«, Mrežom žrtava nagaznih mina LSN, Evropskim forumom za pitanja invalidnosti EDF, Svetskom federacijom osoba sa invaliditetom DPI a g. Tatić je imao kontakte i sa predstavnicima Koalicije za život, koje okupljaju različite nevladine organizacije. Posebnu pažnju izazvala je intervencija predstavnika S i CG, g. Tatića, poslednjeg dana zasedanja Komiteta, kada je inicirao određivanje pauze tokom koje su delegacije latinoameričkih i evropskih država uspele da prevaziđu razlike oko teksta Izveštaja i na taj način doprineo uspešnom završetku 5. zasedanja Ad hok komiteta, na čemu su mu čestitali predsedavajući Ad hok komiteta i članovi mnogih državnih delegacija i organizacija osoba sa invaliditetom! Pored učešća na zasedanjima Ad hok komiteta i neformalnim pregovorima državnih delegacija vođenim u plenumu, predstavnik S i CG, g. Tatić je prisustvovao i neformalnim brifinzima međunarodnog invalidskog kaukusa, prezentaciji Svetske federacije gluvih o gestovnim jezicima i prezentaciji Kancelarije gradonačelnika Njujorka za osobe sa invaliditetom o servisima koje Grad Njujork obezbeđuje kako bi omogućio samostalni život ovih osoba. Kao i tokom ranijih zasedanja Radne grupe i Ad hok komiteta, celokupno osoblje Misije S i CG pri UN, na čelu sa ambasadorom Kaluđerovićem, pružilo je izuzetnu podršku učešću predstavniku naše zemlje, mr Tatiću na 5. zasedanju Ad hok komiteta. S obzirom da aktivno učešće delegacije Srbije i Crne Gore doprinosi poboljšanju ugleda Srbije i Crne Gore u izuzetno osetljivoj materiji zaštite ljudskih prava, neophodno je da naša zemlja nastavi intenzivno učešće u radu na trenutno najznačajnijem dokumentu u sferi ljudskih prava na sledećim zasedanjima Ad hok komiteta tokom 2005. godine. Do početka novog zasedanja Ad hok komiteta, koje je zakazano u Njujorku od 1. do 12. avgusta 2005, neophodno je dalje popularisati Konvenciju u zemlji, upoznati sve nadležne državne organe, same osobe sa invaliditetom i njihove organizacije, ali i u stručnu i najširu javnost sa sadržajem nacrta Konvencije i njenim značajem za sferu zaštite ljudskih prava. U tom pogledu od koristi će biti i internet sajt Ujedinjenih nacija na kome se nalaze svi materijali sa 5. i svih prethodnih zasedanja Ad hok komiteta http://www.un.org/esa/socdev/enable/rights/ Član delegacije- ekspert S i CG na 5. zasedanju Ad hok komiteta mr Damjan Tatić Za prijavu na ovu listu poslati poruku na adresu: slikom-request@xxxxxxxxxxxxx i u polju za tekst upisati, subscribe Za odjavu sa ove liste poslati poruku na adresu: slikom-request@xxxxxxxxxxxxx i u polju za tekst upisati, unsubscribe