[knjigofili] PARALELNI SVIJET
- From: "DAVID PODREKA" <david_podreka@xxxxxxxxxxxx>
- To: <knjigofili@xxxxxxxxxxxxxxxx>
- Date: Thu, 19 Apr 2007 02:56:21 +0200
----- Original Message -----
From: DAVID PODREKA
To: info-blind@xxxxxxxxxxxxxxxx
Cc: INFO BLIND
Sent: 19. travanj 2007 2:54
Subject: [Info-Blind txt] PARALELNI SVIJET
Pozdrav svima!
Vjerujete li u postojanje tzv. "paralelnog svijeta"? Vjerujete li u
postojanje raznih neobjasnjivih misterija koje niti najveci svjetski umovi
ne uspjevaju objasnit? Volite li citat o takvim stvarima?
E pa, ja sam jedan od onih koji naprosto gutaju takve knjige. Za one koji su
se nesto kasnije pridruzili "Knjigofilima" spreman sam ponudit nesto takvoga
pod nazivom "Paralelni svijet" - knjigu ciji je autor Bozidar Damjanovic
Benedikt koja je uglavnom nastala temeljem istrazivanja brojnih slucajeva
koji su dokumentirani i ciji dokumenti i svjedoci nepobitno dokazuju da su
se takve stvari i dogodile. Ako ima zainteresiranih, voljan sam ovu knjigu
ponovo proslijedit, ali isto tako molim sve one koji imaju eventualno nesto
ovakvo da to takodjer ovdije proslijede.
Ako nekima ipak jos uvijek nije jasno o cemu se tu radi evo dio jednog po
meni od najzanimljivjih odlomaka iz ove knjige u nastavku ove poruke.
Copyright:
Duh sa linije 401
O ljepšoj su budućnosti te noći pričale i dvije mlade stjuardese Jane i
Donna. O budućnosti je u stvari pričala Donna, koja se tih dana trebala
udati za inženjera iz iste kompanije. Radoznala je Jane posvuda pratila
Donnu tijekom cijelog leta, pa čak i u tijeku služenja večere. Rastale su se
samo na nekoliko minuta, kada se Donna prva spustila skučenim dizalom u
donje prostorije zrakoplova, kako bi iz toplih pećnica uzela novu količinu
hrane.
Prvo što je osjetila, kada se dolje našla sama, bila je neka čudna hladnoća.
Iako je toplomjer u pećnicama jasno pokazivao visoku temperaturu, Donni se,
iz nepoznatih razloga počela ježiti koža na golim rukama. Prišla je redovima
pećnica, provjeravajući njihov sadržaj. Odjednom ju je netko dotakao po
razgolićenom ramenu. Misleći da je to Jane u međuvremenu sišla, stjuardesa
se osvrne, prijateljski se smješeći. No njen se osmijeh istog trenutka
zaledio, jer osim nje u prostoriji nije bilo nikoga!
Leđima se oslonila na tople pećnice i tako se oslonjena počela polako
povlačiti prema dizalu. Posve je sigurno "osjećala" nečiju prisutnost, iako
PARALELNI SVIJET
19
joj nije bilo jasno, tko bi još osim nje tu mogao biti. Naglo je pootvarala
nekoliko vrata ugrađenih ormara, misleći da se netko od kolega sakrio pa je
želi uplašiti. Kako se uvjerila da nema nikoga, uspaničeno je započela
pritiskati dugmad na obadva dizala... Uletjela je u onaj drugi, budući je
onaj prvi, kojim se spustila bio zauzet. U njemu se nalazila Jane, pa su se
tako mimoišle.
Jane se također iznenadila neobičnoj hladnoći, ali i činjenici da je dolje
ne čeka prijateljica. Svojim ju je, naime, očima vidjela, kako se spustila
dizalom prije nepune tri minute! Kratko je stajala u nedoumici, te se i sama
protrljala po rukama i pošla u smjeru redova s pećnicama. 1 njoj se učinilo,
da nije sama u odjeljku, pa se sve češće počela zabrinuta osvrtati. Posve je
jasno čula nečije teško disanje, pa se okrenula u tom smjeru. Isprva je
pomislila, da joj se magli pred očima, jer je nešto iznad desnog zida
primjetila nekakvu čudnu izmaglicu. Bilo je to nalik na maleni oblak
zgusnute pare, koji se naizmjenično povećavao i smanjivao. Jane je
protrljala oči. Istina, ovo joj je bio treći let toga dana, ali se nije
osjećala osobito umornom. Oblačak bijele pare se nije gubio, naprotiv, počeo
se oblikovati i ocrtavati udubljenja očiju i usta, a potom sve jasnije
obrise čovječjeg lica! I pored silne želje da pobjegne s tog strašnog
mjesta, Jane je od straha bila gotovo paralizirana. Noge su joj klecale, i
činilo se, kao da su slijepljene s podom. Sirom otvorenih smeđih očiju,
djevojka je piljila u prikazu pred sobom koja se sada već jasno oblikovala u
lice src dovječnog čovjeka s naočalama s tankim metalnim okvirima. Lice mu
je bilo pepeljasto, a prorjedena kosa sijeda. U tom trenutku Jane nije imala
pojma, tko bi to mogao biti. Jer, na sreću, nije poznavala pokojnog Donn
Repa. Da slučajno i je, te bi je noći pronašli dolje mrtvu!
Rukama stiskajući drhtave usne, kako bi prigušila krik, djevojka se napokon
odvoji od zida s pećnicama i potrči prema dizalima preko puta. Dok je s obje
ruke suludo udarala po dugmetu jednog i drugog dizala, nije se usuđivala
osvrnuti u tom smjeru. Jedva se ugurala između uzanih vrata i tada se još
jednom, posljednji put, suočila s prikazom. Lice se počelo micati, kao da je
čovjek želio progovoriti. Dizalo ga je spriječilo u tome.
Izbezumljena od straha, Jane je iz malog dizala utrčala u obližnji zahod i
zaključala vrata. Lice joj je bilo blijedo, oči uplašene, a usne poplavjele.
20
B. D. Benedict
Trebalo joj je deset minuta da dođe k sebi, malo se umije i dotjera kosu.
Kada ju je, nešto kasnije srela, Donna se zagleda u svoju kolegicu: -1 ti si
dolje nešto primjetila? - bilo je prvo što je upitala.
- Nešto?! - ponovi Jane prigušenim glasom i povuče je u mali prolaz, kako
ih ostali ne bi čuli. - Svojim sam očima vidjela dolje ispred zida lice
nekog čovjeka s naočalama! Otvarao je usta i želio mi nešto reći!
Dvije djevojke mudro odluče, da za sada, o ovome nikome ne govore. Naravno,
nije im ni na kraj pameti bilo, da bi to lice moglo pripadati kojem od
stradalih članova posade srušenog zrakoplova. Ali, vi već sigurno
naslućujete, ovaj prvi čudni slučaj, dogodio se upravo na toj kobnoj liniji
401, odNew Yorka za Miami, u jednom od Easternovih "Lockheeda 1011", onom
istom tipu zrakoplova, koji se na ovoj istoj liniji srušio prije dva
mjeseca.
Mjesec dana kasnije, jedna iskusnija stjuardesa, po imenu Sušan Parson,
ukrcala se sa svojih deset kolegica u veliki "Lockheed 1011" na istoj
liniji, ali i: Miamia za New York. Svi su putnici sjedili na svojim mjestima
i zrakoplov je bio spreman za polijetanje. Gospoda Parson inače šef domaćica
na ovom letu, prolazila je lagano između redova prvog razreda, vrhom olovke
brojeći putnike, i uspoređujući ih sa brojem na listi putnika, koju je
držala u lijevoj ruci. Jedan je putnik bio suvišan, u odnosu, na listu.
Neupadljiva, kakva je samo ona znala biti, Sušan Parson je još jednom
prošetala, pažljivije zagledavajući lica putnika. Tada je primjetila u
jednom od polupraznih redova, uniformiranog kapetana njihove kompanije.
Sjedio je ukočen, gotovo nepomično zureći nekuda ispred sebe i prilično
blijed u licu. Sušan ga nije osobno poznavala, ali je znala :a običaj, da
prvim razredom lete piloti Easterna, vračajući se sa dužnosti, ili odlazeći
preuzeti neki zrakoplov u susjednom gradu ili državi. Bila je ipak
iznenađena, što se ime ovog kapetana nije nalazilo na njenoj listi, iako je
trebalo.
- Oprostite kapetane - zastala je gospoda Parson i obratila mu se tihim
glasom - putujete li sa nama kao "povratnik", ili ste na putu privatno?
Znate, nemam vas na svojoj listi putnika - pitala je ispričavajući se.
Na kapetanovom pepeljastom licu ne pomakne se ni najmanja bora. kao da je
uopće nije čuo, niti primjetio, i dalje je zurio nekuda ispred sebe, čudnim
pogledom, od kojeg Sušan Parson osjeti jezu. Pomislila je, da je možda
bolestan.
PARALELNI SVIJET
21
Neupadljivo se povukla u smjeru pilotske kabine, prilično zabrinuta.
- Momci, straga u prvom razredu nešto nije u redu! - nagnula se između
kapetanovog i ko-pilotovog sjedala.
- Kako to mislite? - pogledao ju je kapetan Rayerson preko naočala, a i
mladi prvi časnik prestane kontrolirati check listu, gledajući je pomnjivo.
- U odjeljku prvog razreda sjedi jedan kapetan Eastema, kojeg ranije nisam
susrela. Na moje pitanje kuda putuje, nije niti okom trepnuo, nekako je
"smrtno blijed", i samo zuri ispred sebe!
- Zašto ne pogledate u listu?
- U tome je problem kapetane! Tog gospodina nema na našoj listi! Znam -
nastavi ona - možda nije imao vremena prijaviti se našem uredu u zračnoj
luci, a možda je i kakav psihopat, sa tko zna kakvim namjerama? Izgleda
bolestan u svakom slučaju!
Kapetan Raverson ju je kratko promatrao bez riječi, potom odloži svoje
papire iznad komandne ploče i tromo se počne izvlačiti iz svog uskog
sjedala...
- Poći ću pogledati sa vama - reče stjuardesi, zakopčavajući svoj službeni
kaput.
Nakon što je oštrim koracima ušao u sredinu odjeljka, kapetan Raverson se
sagne u namjeri da oslovi tajanstvenog kolegu. Ali kada ga je pažljivije
pogledao, Raverson ustuke dva koraka natrag i sam smrtno problijedivši...
- Gospode! - uzviknuo je. - Pa to je kapetan Loft!
Tada se dogodilo ono najčudnije od svega. Pokraj prozora, tri sjedala dalje,
sjedila je starija dama s džepnom knjigom u rukama. Privučena prisućem
dvojice službenika i kapetanovim uzvikom i sama se zagledala u nepomičnu
figuru uniformiranog čovjeka. Pred očima trojice svjedoka, do tada prilično
čvrsto tijelo u iniformi, počne "blijediti". Kroz njega su se uskoro počeli
nazirati djelovi sjedala, a potom tijelo potpuno nestane! Učinak je prisutne
neodoljivo podsjetio na ona poznata "pretapanja" viđena u filmovima.
Dami pokraj prozora, ispadne knjiga iz ruku i ona klonu u svom sjedalu bez
svijesti. Kapetan ostavi problijedjelu stjuardesu da pomogne putnici, a on
se dugačkim koracima uputi prema izlazu iz zrakoplova. Sto je Raverson i sa
kime razgovarao u uredu Eastema, nikada nije objavljeno, no uskoro u
zrakoplov udu trojica naoružanih policajaca, koji pomno pretraže cijeli
zrakoplov i zavire u svaki ugao. Zastoj je potrajao cijeli sat, a prva
vijest o
22
B. D. Benedict
"duhu" s linije 401, već se uvelike širila idućeg dana, ne samo po
zrakoplovima Easterna, već i po ostalim kompanijama.
Kako su i same naćule o tome događaju, Jane i Donna se sa olakšanjem
zagledaju jedna u drugu. Bio je to konačan dokaz, da je sa njih dvije sve u
redu, da nisu poludjele ili naglo oboljele od neke opasne duševne bolesti.
Ohrabrene onime što su čule, stjuardese se počnu i same povjeravati svojim
kolegicama, pa priče o "Easternovom duhu" započnu dobijati zabrinjavajući
tijek.
Početkom kolovoza, odnosno nakon spomenute nesreće u močvarama Evergladesa,
Jane se ponovno našla na liniji za Miami, ali dnevnoj, pod brojem 318. Iako
je stalno nastojala ne naći se sama u bilo kojem od odjeljaka velikog
zrakoplova, do tog poslijepodneva nije više doživjela niti najmanju
neugodnost. No tada je primjetila određenu neobičnost u ponašanju
zrakoplova. Iako su letjeli po divnom vremenu i modrom nebu bez ijednog
oblačka, zrakoplov se povremeno bez ikakvog vidnog razloga počeo naginjati
na desnu stranu, da bi se potom odmah naglo ispravio i nastavio sa svojim
uobičajenim mirnim letom. Dobro znajući da "Lockheed 1011" ima zasigurno
najsavršenije navigacijske uređaje na svijetu, djevojka je nastojala ne
razmišljati suviše o toj beznačajnoj iako neobičnoj pojavi. Zabrinula se tek
pošto ju je jedan od putnika zaustavio rukom u prolazu i zamolio da se
sagne...
- Što je ono na rubu krila? - zapitao ju je nervoznim glasom čovjeka, koji
ne voli "misterije" na visinama od deset tisuća metara.
Stjuardesa se sagnula da bolje vidi i ostala u tom položaju gotovo
okamenjena. Iznad samoga kraja desnog krila, lebdio je onaj, njoj već poznat
oblačić bijele magle! Opet je pulsirao rastežući se i smanjujući, a kada bi
povremeno dodirnuo sam vrh krila, zrakoplov se nezadrživo odmah naginjao na
tu stranu. Očigledno ga nisu mogli zadržati niti svi savršeni uređaji za
automatsku navigaciju.
- To je oblak, ne brinite - smeteno se nasmješila putniku.
- Oblak koji "putuje" sa zrakoplovom?! - ponovio je ovaj sa sumnjom. Radije
otiđite do kapetana i recite mu što ste upravo vidjeli! Čvrsto stisnutih
usana, Jane potvrdi glavom da hoće, uputi se u smjeru pilotske kabine i
pokuca na vrata.
PARALELNI SVIJET
23
- Nešto nije u redu? - okrene se kapetan Wilson u svom sjedalu i zagleda u
blijedu djevojku.
- To sam ja došla vas pitati.
- Sto mislite time? - nije se dao zbuniti iskusni kapetan.
- Primjetila sam povremeno naginjanje zrakoplova na desnu stranu, što se
nikada ranije nije događalo!
Članovi posade izmjeniše međusobne poglede bez riječi.
- Pa kada ste to već spomenuli - na kraju je priznao kapetan - upravo smo
pokušavali razjasniti tu pojavu. Međutim, svi su instrumenti u savršenom
stanju, a i vrijeme je, kao što vidite, idealno za letenje.
- Bojim se da istražujete u pogrešnom smjeru - zagonetno mu dobaci Jane.
- A ja se bojim, da vas ne razumijem gospođice! - podignu kapetan svoje
prosjede obrve.
- Pođite sa mnom na trenutak u putnički odjeljak. Mislim da trebate nešto
vidjeti!
Zainteresiran ovakvim njezinim neobičnim ponašanjem, Wilson posluša i pode
za njom, ali ostavi svoj kaput i kapu, da ne bi bio suviše upadljiv kojem
uzmeniranom putniku. Jane ga odvede malo više straga i propusti u jedan
potpuno prazan red sjedala.
- Iznad vrha desnog krila! - rekla mu je tiho, spuštajući se pokraj njega.
Kapetan Wilson je ukočeno zurio u maglovitu pojavu, a i onda mu se
ukočene vilice konačno oslobode.
- Što je ono do vraga?! - upita više za sebe.
Toga trenutka oblačić opet dodirne površinu krila i zrakoplov se kao po
zapovijedi nagne na desnu stranu, da bi se ubrzo ispravio, kada se
tajanstveni oblačić podigao.
- Bože! - promrlja Wilson sve slabijim glasom. - Ovako nešto nisam vidio u
cijelom svom životu, kakva je to snaga, kojoj se ne mogu oduprijeti oni
snažni hidraulični uređaji za navigaciju? Leteći tanjuri?! - pogleda on
odjednom u djevojku pokraj sebe.
- Ne kapetane - nasmješi mu se Jane čudno. - To se ponovno vraća "duh linije
401"!
- Slušao sam o tim glupostima - tiho primjeti Wilson - ali mi je, moram
priznati, teško u takvo nešto povjerovati!
24
B. D. Benedict
Kako bi mu bar donekle pomogla da "probavi" ono što je upravo gledao, Jane
mu ispriča o svom i Donninom doživljaju od prije nekoliko mjeseci, a
podsjeti ga na pojavljivanje pokojnog kapetana Lofta u odjeljku prvog
razreda.
0 tome je tisak na veliko pisao, jer ma koliko se kompanija Eastern trudila
prikriti stvari unutar svoje kuće, ona je putnica posvjedočila novinarima
što je vidjela svojim očima.
- Bože! - ponovno je Wilson prizivao Stvoritelja. - Ako je to ipak moguće,
što nam ovim putem žele predočiti?
- Pa, koliko sam ja razumjela, oni nas mogu srušiti kada god to
požele! -dotuče ga mlada stjuardesa svojim zaključkom.
Kapetan Wilson je zurio u nju nekoliko trenutaka, zatim se još jednom osvrne
u smjeru desnog krila, ali onaj oblačić kao da je čuo ovaj zadnji dio
njihovog razgovora, nestane bez traga.
Liona Parana bila je jedna od onih ljeopotica meksičkog podrijetla, kakve su
se mogle vidjeti samo u filmovima. Nakon završetka koledža slučajno se, po
nagovoru jedne prijateljice prijavila na natječaj za nove stjuardese Eastema
1 naravno pobijedila zbog sva tri razloga: izvrsno je govorila španjolski i
engleski, a veoma dobro je vladala i francuskim. Načinom govora i općim
ponašanjem, bila je jednaka svakoj manekenki i na kraju, bila je veoma
privlačna djevojka.
Te je noći bila raspoređena na liniji 401 za Miami, a iza sebe je imala
kratko iskustvo od svega nepun i dva tjedna. Tek što je završila Easternovu
školu za domaćice zrakoplova.
- Lionai - doviknula joj je starija kolegica iza leda - spusti se dolje i
donesi samo dvije večere u pilotsku kabinu! Djevojka potvrdi gavom da
razumije i odmah posluša. Budući se i posada hranila istom hranom kao i
putnici, Liona krene prema pećnicama s poredanim poslužavnicima, koji su se
podgrijavali. Ali, pećnicu kojoj je prišla, nije mogla otvoriti. Dok je
petljala oko elektronskog dugmeta za podešavanje topline, koje je inače i
oslobađalo i staklena vrata pećnice, ona osjeti nečiji dodir po lijevom
ramenu.
- Dozvolite - reče joj uniformirani čovjek sa naočalama na blijedom licu.
Mlada se djevojka bez riječi pomakne u stranu, a časnik dodirom ruke
oslobodi tvrdoglavi uređaj, koji škljocne i pećnica se otvori.
- Oh, hvala vam kapetane! - nasmješi se ona ljupko.
PARALELNI SVIJET
25
- Ja nisam kapetan, reče joj on ozbiljno. - Radim kao zrakoplovni inženjer.
Liona se još jednom ljubazno nasmješi i počne izvlačiti dva poslužavnika
sa naslaganom hranom. Kada se opet okrenula, onaj je časnik već nekuda
nestao. Liona se popela u gornji kat i unijela u pilotsku kabinu...
- Ah, hvala! - prihvati kapetan prvi poslužavnik a ko-pilot drugi.
- Zahvalite vašem kolegi - nasmijala im se djevojka ljupko. - Da mi nije
pomogao otvoriti pećnicu, bojim se da bi još čekali".
Tu se Liona sa onim istim smješkom okrene malo udesno, prema uglu u kojem je
sjedio zrakoplovni inženjer. Bio je to mladić tridesetih godina, potpuno
crne kose i bez naočala! Djevojka se zbunila.
- Gdje je onaj drugi gospodin?
- Koji drugi? - zapita je mladić zainteresirano.
- Onaj koji mi je maloprije otvorio pećnicu. Nosi naočale i predstavio se
kao zrakoplovni inženje - i dalje se smješila.
Tada se kapetan zagrcne i počne kašljati.
- Sreli ste dolje čovjeka u uniformi Eastema, sa naočalama? - upitao ju je
on ostavljajući poslužavnik sa hranom po strani.
- Da - potvrdila je ona.
- Oh, Bože! - uzbudio se sada kapetan. - Zar opet?!
Dok su trojica pilota izmjenjivala značajne poglede, Liona ih je promatrala
sve zabrinutija. Pomisli da se radi o nekom, kompaniji već znanom duševnom
bolesniku, koji se "opet" uvukao u zrakoplov, predstavljajući se kao pilot
kompanije!
Kapetan se sagne i izvadi iz svoje putne torbe jednu kuvertu. On izvuče iz
nje slike trojice muškaraca, obučenih u uniforme Easterna.
- Da li je to bio jedan od ovih? - pružio je kapetan fotografije u koje se
Liona zagledala i bez puno razmišljanja prepoznala Donn Repa.
- Bio je to ovaj gospodin!
- To nije moguće! - reče kapetan više za sebe.
- Nešto nije u redu? - počela je paničiti Liona.
- Gospodin sa kojim ste, kako tvrdite malo prije razgovarali, bio je pilot
Eastema i poginuo u nesreći prije osam mjeseci!
Liona se tek sada prisjeti nedavnog razgovora, koji je o tome vodila sa
jednom Easternovom stjuardesom. Njezine se velike tamne oči čudno okrenu
26
B. D. Benedict
prema gore i ona se mlitavo sruši na uski put pilotske kabine.
- Do vraga! - bilo je sve što je kapetan još rekao
Dok je mladi zrakoplovni inženjer pokušavao osvijestiti Lionu, kapetan
dohvati dnevnik leta, odeblju bilježnicu u koju se moralo upisivati sve
značajnije što se zbivalo tijekom leta. Na žalost, svi oni listovi iz
dnevnika, za koje su neke novinske kuće kasnije nudile tisuće dolara, bili
su istrgnuti i izgubio im se svaki trag. Kompanija Eastern svakako ništa
nije prepuštala slučaju.
Prošlo je govoto godinu dana od nesreće u močvarama Evergladesa, a "duhovi
linije 401" naizmjence su se pojavljivali sa jednim izuzetkom - nedostajao
je kopilot Albert Stockstill. On se nikada nikome nije "ukazao", a zbog
čega, saznati čemo kasnije.
Život je, međutim "s ove strane" tekao i dalje svojim tijekom: milioni
putnika su nekamo letjeli, tisuće pilota mijenjali su svoje linije i
zrakoplove, a kompanija Eastern je strpljivo čekala da se priče o njezinim
duhovima skinu sa novinskih stranica. Priznati će te i sami, nije ugodno
putovati zrakoplovima, koje povremeno "posjećuju duhovi". Ono što se ubrzo
dogodilo, prevršilo je svaku mjeru.
Ko-pilot Morise Dunlop bio je to poslijepodne određen za let iz Miamia za
New York, dakle, na onoj drugoj liniji 318. Već kao dvadestogodišnjak
posjedovao je letačku dozvolu za privatni zrakoplov. Budući je završio
koledž za zrakoplovnog mehaničara, ubrzo je dobio posao u Easternu, koji je
rado zapošljavao mlade ljude. Tamo je nastavio pohađati Easternovu večernju
školu za pilote, koju je također uspješno završio. Bio je drugi časnik već
gotovo tri godine.
Kako se prvi našao u pilotskoj kabini Morise je najprije, po svom starom
običaju, izvadio iz džepa kaputa malenu namagnetiziranu sliku svoje supruge
i kćerke, i pritisnuo je na metalni dio, sa svoje lijeve strane. Taj mu je
postupak, na neki način značio otklanjanje nesreće. Tvrdi se, da gotovo nema
pilota, koji nije barem malo praznovjeran, kada su u pitanju slične stvari.
Odjednom, Morise začuje negdje straga ispod kabine, nekakvo lupanje.
Prilično iznenađen on ustvrdi, da se netko nalazi dolje u otvoru. Ustao je,
otvorio okrugao poklopac i propustio van nekog časnika Easterna dosta čudnog
izgleda. Čovjek je bez riječi sjeo za mali stol u uglu.
PARALELNI SVIJET
27
- Sve sam provjerio, nema problema - rekao je tiho.
- Morise ga nije poznavao; Eastern je na platnom popisu imao više od dvije
tisuće pilota i veoma malo njih se međusobno poznavalo. Misleći da je to
treći član posade, Morise se bez riječi vrati u svoje desno sjedalo. Više se
nije osvrtao, sve dok nije čuo poznati glas kapetana Browna. Ali iza
kapetana je ušao još jedan stariji čovjek, koji je zauzeo prazno sjedalo
zrakoplovnog inženjera.
- Zar se onaj gospodin predomislio? - zapitao ih je on sa začuđenim
smješkom na preplanulom licu.
- Koji gospodin? - spuštao se kapetan u svoje sjedalo.
- Onaj zrakoplovni inženjer, kojeg sam maloprije pustio iz "rupe" kako su
popularno zvali otvor ispod kabine.
Kapetan Brown je bio veoma ozbiljan i metodičan čovjek, koji nije volio
glupe šale u pilotskoj kabini. Nakon što je kratko i oštro promotrio svog
mlađeg kolegu, on ga zapita:
- Otvorili ste otvor i propustili van nekog Eastemovog časnika?
- Točno - uozbiljio se i Morise osjećajući da nešto nije u redu.
- Bio je prilično blijed u licu i nosio naočale sa tankim metalnim
okvirima? - nagađao je kapetan sve slabijim glasom.
- Točno! - prisjetio se Morise naočala.
Kapetan se nagne na stranu i izvadi iz torbe jednu fotografiju.
- Sličio je ovom čovjeku? - pružio je fotografiju Moriseu.
- Da, to je bio taj čovjek! Časnik Easterna!
- Da li vi mladiću znate, tko je taj gospodin na slici?
Morise vidno problijedi, ali ne stoga što se sjetio priče o "duhu sa linije
401". Bio je to osamnaesti slučaj ukazivanja duhova na Easternovim linijama
za Miami i kompanija je odlučila poduzeti nešto ozbiljnije, kako bi se
jednom zauvijek stalo na kraj tim naklapanjima.
Copyright and.
Srdacno,
David
--
No virus found in this incoming message.
Checked by AVG Free Edition.
Version: 7.5.446 / Virus Database: 269.4.0/762 - Release Date: 15.4.2007 16:22
Other related posts:
